Poslovni broj: Usž-58/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, Kalmana Mesarića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška cesta 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5794/2023-6 od 2. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5794/2023-6 od 2. listopada 2024. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/130, URBROJ : 513- 04-23-2 od 31. kolovoza 2023. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 31. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, klasa: UP/I-471-02/23-01/6, urbroj: 513-07-20/23-1 od 31. siječnja 2023. kojim je utvrđeno da je tužitelj dužan uplatiti razliku poreza na dohodak od drugog dohotka po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena za 2017., 2020. i 2021. u iznosima kako je to pobliže navedeno u prvostupanjskom rješenju.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom ističe da je upravni sud u potpunosti zanemario osnovni cilj upravnog spora i svrhu njegova provođenja te nije iskoristio mogućnost da meritorno riješi stvar već se u potpunosti priklonio svim rješenjima i mišljenjima upravnih tijela, a što je jedina točka obrazloženja presude koja donekle ulazi u meritum stvari. Smatra da su upravna tijela i prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo. Navodi da su u tužbi detaljno navedeni propusti upravnih tijela, dok osporena presuda ne sadrži niti jednu rečenicu u obrazloženju iz koje bi bilo vidljivo da je prvostupanjski sud ocjenjivao pojedine tužbene navode. Ističe da je prvostupanjski sud samo paušalno naveo da je porezno rješenje valjano i životno uvjerljivo i da ga u cijelosti prihvaća, što je u suprotno s načelom i pravilom da svaki zaključak ili mišljenje suda mora biti obrazloženo, logično i iscrpno, o čemu govori i mnogobrojna sudska praksa te odluke viših sudova na koje se tužitelj poziva u žalbi. Tužitelj ujedno ističe da je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka bez ikakvog obrazloženja već je paušalno naveo da nema potrebe dodatno ispitivati predložene svjedoke pa se iz takvog obrazloženja može zaključiti kako sud uopće nije razmatrao važnosti predloženih dokaznih prijedloga. Tužitelj zaključno smatra da mu je navedenim postupanjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže ovom Sudu da poništi presuda te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar te da mu se nadoknade troškovi za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda osporava.

7. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelj proveden porezni nadzor po članku 76. Zakona o porezu na dohodak za razdoblje 2017., 2020., 2021. o čemu je sastavljen zapisnik te je zatim doneseno prvostupanjsko porezno rješenje kojim je utvrđen manje obračunati porez na dohodak od drugog dohotka po osnovi razlike vrijednosti imovine i visine sredstava kojima je stečena te iz istih razloga utvrđen je i manje obračunati prirez porezu na dohodak od drugog dohotka te naložena obveza uplate utvrđenih poreznih obveza. Tuženik je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja smatrajući da je prvostupanjsko tijelo provelo detaljnu analizu svih uplata i isplata s osobnih bankovnih računa te je izvršenom usporedbom ostvarenih izvora imovine s izdacima za stjecanje imovine utvrdilo da tužitelj nije vjerodostojno dokazao stjecanje imovine u smislu članka 76. Zakona o porezu na dohodak.

8. Iz sadržaja obrazloženja osporene presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja naveo da je tuženik u osporenom rješenju imao osnove u cijelosti prihvatiti kao pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u prvostupanjskom postupku te ocijeniti da je u konkretnom slučaju postupak pravilno proveden i da su relevantne odredbe materijalnih zakona navedene u prvostupanjskom postupku pravilno primijenjene s valjanim i životno uvjerljivim obrazloženjem, a koje obrazloženje prvostupanjskog tijela i tuženika u cijelosti kao zakonito prihvaća i prvostupanjski sud .

9. Polazeći od navedenog sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud nije konkretno ocijenio ni jedan izneseni prigovor tužitelja, već se sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude svodi na kratak prikaz rješenja tuženika te prihvaćanje obrazloženja i razloga tuženika, slijedom čega se ocjenjuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe upravnog spora iz članka 126. stavka 2. ZUS-a u vezi s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

10. Pravo na obrazloženu sudsku odluku bitan je element prava na pravično suđenje, dok sudske odluke trebaju sadržavati razloge o odlučnim činjenicama, što je u konkretnom slučaju izostalo. Prvostupanjski sud, osim što se pozvao na obrazloženje osporenog rješenja i prvostupanjskog rješenje nije iznio koje je činjenice utvrđivao, zašto, kako i kada ih je utvrdio te nije analizirao sadržaj spisa predmeta i u njemu priložene isprave pribavljene tijekom upravnog postupka. Imajući u vidu sve ono što je općenito ocijenio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U -III- 1066/2021 od 11. veljače 2026., ovaj Sud smatra da je tužitelj u konkretnom predmetu uskraćen u pravu da pred prvostupanjskim sudom učinkovito dokazuje svoje tvrdnje. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 3. ZUS-a poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje . U ponovnom postupku prvostupanjski sud će nakon što utvrdi odlučne činjenice ocjenom svih izvedenih dokaza uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. O troškovima upravnog spora odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari sukladno odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković