Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-711/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupanog po punomoćnici FF, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o. Split, Ruđera Boškovića 22, OIB: 44118999421, zastupanog po punomoćniku ŠF, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja FF, diplomirane pravnice, zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika ŠF, diplomiranog pravnika, zaposlenika tuženika, na ročištu za objavu presude 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Županijskim cestama Split d.o.o. da plati tužitelju Hrvatskim cestama d.o.o. iznos od 5.043,47 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se od 16. ožujka 2020. pa do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se za više zatraženu kamatnu stopu od 2 postotna poena zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 20. prosinca 2022. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 5.043,47 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako je 30. svibnja 2014. na državnoj cesti D-8 u Kaštel Štafliću došlo do promete nezgode u kojoj je kao vozač sudjelovao TF, upravljajući osobnim vozilom marke Renault Megane, registracijske oznake [registarska oznaka]. Tužitelj je naveo da je uzrok nesreći stanje kolnika na kojem se zadržavala voda i neprilagođena brzina. Naveo je da je vozač TF zadobio tjelesne ozljede i da je na vozilu nastala totalna šteta. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pn-259/18 (Pn-85/2020) radi naknade štete da je angažiran stalni sudski vještak za strojarstvo, promet i motorna vozila Neven Kralj, koji je u nalazu i mišljenju od 23. studenog 2017. utvrdio da je uzrok nezgode stanje kolnika na kojem se zbog konfiguracije terena zadržavala voda i neprilagođena brzina oštećenog vozila te da je na vozilu nastupila totalna šteta u visini od 53.864,00 kn/7.148,98 eura. Tužitelj je naveo da je u tom predmetu zaključena sudska nagodba i da se tužitelj obvezao TF isplatiti iznos od 38.000,00 kn/5.043,47 eura.

1.2. Nadalje, tužitelj je naveo da je do prometne nesreće došlo zbog neodržavanja državne ceste D-8, koju je cestu je bio dužan održavati tuženik, sukladno Zakonu o cestama, Ugovoru o izvođenu radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske zaključenom između tužitelja i tuženika 2013. , Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta i Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta. Naveo je da je tuženik preuzeo obvezu izvođenja radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta te da je trebao označiti opasno mjesto i osigurati promet s propisanom signalizacijom odnosno poduzeti nužne mjere za osiguranje javne ceste te uspostaviti njenu prohodnost.

1.3. U dokazne svrhe tužitelj je dostavio Ugovor o izvođenu radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske zaključenom između tužitelja i tuženika 2013., nalaz i mišljene stalno sudskog vještaka Nevena Kralja od 23. studenog 2017., predložio je da se pregleda spis Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pn-259/18 zajedno sa sudskom nagodbom (Pn-85/20) od 18. veljače 2020. Nadalje, dostavio je zapisnik o očevidu, tužbu predanu Općinskom sudu u Splitu te je predložio da se saslušaju svjedoci TF i ČF.

2. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je istaknuo kako ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj. Tuženik je naveo kako ne postoji pravni osnov za podnošenje regresne tužbe s obzirom na to da su svi radovi vezano za održavanje i zaštitu državne ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode izvršeni sukladno odredbama Ugovora o redovom održavanju i zaštiti državnih cesta. Navodi kako je potpisan i ovjeren Mjesečni obračun broj 25/2 izdan od strane Hrvatskih cesta d.o.o. (ovdje tužitelja) iz kojeg je vidljivo kako nije bilo nikakvih odbitaka vezano za nekvalitetno odnosno nepravovremeno obavljanje radova. Tuženik je predložio da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Naveo je da prema stajalištu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potpisana i ovjerena situacija potvrđuje da su sve ugovorene obveze izvršene kvalitetno i pravovremeno, da prema stajalištu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, tužitelj bi se naknadno mogao pozivati na netočnost činjenica koje je sam potvrdio svojim potpisom, samo u slučaju da je već prilikom potpisivanja situacije naveo određene rezerve u odnosu na takve nezgode za koje bi se eventualno kasnije saznalo, a koje bi bile isključene iz onoga što je obuhvaćeno situacijom. Tuženik je naveo da je sve radove preuzete Ugovorom o redovitom održavanju i zaštiti državnih cesta pravovremeno i uredno izvršio, a posebice radove ophodnje koja je obavljena sukladno Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta. Tuženik je naveo da je iz očitovanja nadcestara razvidno kako je uzrok prometne nezgode loša poprečna odvodnja predmetnog dijela ceste te da je dio ceste na kojem se dogodila prometna nezgodna bio u garantnom roku nakon izgradnje novog sjevernog kolničkog traka od strane Strabaga. Naveo je da je razvidno da takvi radovi ne spadaju u redovno održavanje cesta te se pozvao na odredbe članka 42., 43., 44 i

45. Pravilnika o održavanju cesta.

3.1. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita očitovanje nadcestara NC Kaštela-Trogir o prometnoj nezgodi, ophodarski dnevnik za dan 30. svibnja 2014., ispis GPS-a ophodarskog vozila, dnevnik ophodara za predmetni dan, putni radni list ophodarskog vozila i presliku knjige dežurnoga ophodara. Tuženik je predložio da sud u dokaznom postupku sasluša svjedoka nadcestara DF, ophodara ZF i BF, nadzornog inženjera investitora-tužitelja prilikom izgradnje novog sjevernog kolničkog traka.

4. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima i dokaznim prijedlozima koji su predloženi u tužbi te je dodatno naveo da je prevladavajući stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da tužitelj može tražiti naknadu štete od tuženika i nakon što je ovjerio sve situacije, ali da to ne znači da u određenom segmentu nije došlo do propusta. U odnosu na navode tuženika da je odgovornost na društvu Strabag, društvu koje je izvodilo radove za tužitelj, tužitelj je naveo da tužbe nije podnesena zbog propusta u izgradnji ceste već zbog nepoduzimanja, od strane tuženika, poslova koji spadaju u redovno održavanje ceste. Tužitelj je naveo da je tuženik bio obvezan ukloniti vodu sa kolnika te u privremenom označavanju opasnog mjesta postaviti prometni znak za uspostavu sigurnog odvijanja prometa.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.043,47 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj kao naknadu štete isplatio oštećenoj osobi, dakle zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu nastalu zbog povrede ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske.

6. Tužitelj i tuženik suglasno su predložili da se radi ekonomičnosti postupka koristi nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja od 23. studenog 2017. koje je sačinjeno za potrebe postupka koji se vodio pred Općinskom sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pn-259/16, a koje je dostavljeno uz tužbu.

7. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao: Ugovor o izvođenu radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske zaključenom između tužitelja i tuženika 2013., Nalaz i mišljene stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja od 23. studenog 2017. pregledan je spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-259/2016 (Pn 85/2020) zajedno sa sudskom nagodbom od 18. veljače 2020., zapisnik o očevidu, tužbu predanu Općinskom sudu u Splitu, očitovanje nadcestara NC Kaštela-Trogir o prometnoj nezgodi, ophodarski dnevnik za dan 30. svibnja 2014., ispis GPS-a ophodarskog vozila, dnevnik ophodara za predmetni dan, putni radni list ophodarskog vozila i presliku knjige dežurnoga ophodara. Sud je saslušao svjedoke DF i OF.

7.1. Tuženik je odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ZF iz razloga što je isti preminuo u prometnoj nesreći. Sud nije izveo dokaz saslušanja svjedoka TF ni ČF.

7.2. Ovaj sud je takve dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne jer su sve činjenice važne za donošenje odluke utvrđene ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu, kao i uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-259/2016.

8. Odredbom članka 220. stavak 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8.1. Prema tome, kako izvođenje tih predloženih dokaza nije važno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke utvrđene ocjenom materijalnih isprava i uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-259/2016, ovaj sud je odbio takve dokazne prijedloge kao nepotrebane. Naime, izvođenje i tog predloženih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je 30. studenog 2014. na državnoj cesti D-8, došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo vozilo marke "Renault Megane", a kojim je upravljao vozač TF, da je uzrok nesreće stanje kolnika na kojem se zadržavala voda i neprilagođena brzina vozila.

10.1. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su na vozilu marke "Renault Megane" nastala materijalna oštećenja.

10.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je TF Općinskom sudu u Splitu, podnio tužbu protiv tuženika Hrvatskih cesta d.o.o., radi naknade štete koja mu je nastala uslijed te prometne nezgode.

10.3. Među strankama nije bilo sporno ni to da se pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem Pn-259/2016 (Pn-85/2020) 18. veljače 2020. sudskom nagodbom tuženik Hrvatske ceste d.o.o. (ovdje tužitelju) obvezao da će u roku od 20 dana od dana zaključenja sudske nagodbe isplati TF ukupno 36.000,00 kn/4.778,02 eura. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da su tom sudskom nagodbom Hrvatske ceste d.o.o. tužitelju TF odnosno njegovom punomoćniku trebale isplatiti iznos od 2.000,00 kn/ 265,45 eura.

10.4. Među strankama nisu bile sporne niti okolnosti nastanka predmetne nezgode, odnosno da je prometna nezgoda nastala kao posljedica stanja ceste i neprilagođene brzine vozača oštećenog vozila.

10.5. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je ovdje tužitelj Hrvatske ceste d.o.o. po gore navedenoj sudskoj nagodbi 16. ožujka 2020. isplatio ukupno 38.000,00 kn/5.043,47 eura te da sada od tuženika regresno potražuje povrat tog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. ožujka 2020. pa do isplate.

11. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, odnosno je li tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu prema tužitelju vezano za održavanje državne ceste D-8, 30. svibnja 2014., a u svezi s tim i to je li tuženik u obvezi tužitelju vratiti iznos od 5.043,47 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

12. Iz iskaza DF proizlazi da prilikom obilaska i nadzora ceste ophodari u vozilu imaju privremenu prometnu signalizaciju. Svjedok je naveo kako ostaje pri svim navodima napisanim u izjavi koja prileži spisu na strani 57 -58 te je naveo da prema njegovom sjećanju na tom dijelu ceste, gdje se dogodio štetni događaj, bilo evidentno da se velika količina vode uslijed kiše zadržava na sredini kolnika što inače nije uobičajeno i ne bi trebalo biti tako. Svjedok je naveo da je iza štetnog događaja vršena rekonstrukcija tog dijela ceste. Posebno upitan, svjedok je izjavio da popravci ceste i zamjene sustava za odvodnju ne spadaju u redovno održavanje ceste (list spisa 96-97).

13. Iz očitovanja nadcestara DF od 5. svibnja 2016. proizlazi da je na dan prometne nezgode 30. svibnja 2014. vršena ophodnja državne ceste D8, da je u vrijeme nastanka prometne nezgode padala jaka kiša te da je vjerojatno kolnik bio prepun vode, da se vozač TF vozio iz smjera istoka u smjeru zapada te uslijed neprilagođene brzine uvjetima i stanju kolnika te nepoštivanju ograničenja brzine izgubio kontrolu nad vozilom kojom prigodom je došlo do izlijetanja i prevrtanja vozila s materijalnom štetom i lakšim povredama.

13.1. Nadalje, iz očitovanja nadcestara DF proizlazi da su nakon ove prometne nezgode zbog zadržavanja vode na kolniku tj. zbog loše poprečne odvodnje ovog dijela ceste postavljeni privremeni prometni znakovi na gumenom postolju i to opće opasnosti i ograničenja brzine na 30 km/h obostrano, a sve po nalogu Hrvatskih cesta i to OF. Iz iskaza proizlazi da su dodatni radovi na ovom dijelu ceste s ciljem pravilnog akumuliranja i odvodnje vode s kolnika napravljeni iza prometne nezgode s dodatno postavljenom novom prometnom signalizacijom (ograničenje brzine 60 km/h) (list spisa 57-58).

14. Iz iskaza svjedoka OF, pomoćnika voditelja projekta na izgradnji rekonstrukcije dionice Kaštel Stari, čvor Plano, proizlazi da je tehnički pregled građevine održan u veljači 2014. na kojem je konstatirano da je prometnica izvedena sukladno važećoj prometnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli te da se na osnovu toga istoj može izdati uporabna dozvola. Sanaciju te ceste tj. radovi koji su se događali na sanaciji sustava oborinske odvodnje ceste, da su se tada tretirali kao otklanjanje naknadno uočenog nedostatka na cesti, a koji nedostaci nisu bili poznati za vrijeme izvršenih radova nego da su uočeni naknadno. Svjedok je naveo da radovi sanacije sustava oborinske vode u tom trenutku nisu bili predmet redovnog održavanja ceste. Svjedok je naveo da se poslovi redovnog održavanja prometnice povjerava ugovornom izvođaču odnosno ovdje tuženiku koji je zadužen za provedbu tog ugovora, dakle nadzirati i ophodariti državne ceste te se brinuti da se promet odvija na siguran i nesmetan način. Svjedok je naveo da je o problemu pojave zadržavanja vode, a koji je izvođač rekonstrukcije bilo društvo koje je i izvodilo radove na ceste, društvo tuženika bilo upoznato putem svog predstavnika u toj nadcestariji. Naveo je da postoji izjava nadcestara da je upoznat s tim problemom te koji je trebao naložiti poduzimanje mjera iz domene njegovog ugovora i ovlasti da se negativan utjecaj vode na kolniku svede na onu mjeru koja garantira sigurno prometovanje tom dionicom. Svjedok je naveo da je privremenu signalizaciju bila dužna postaviti ophodarska služba. Svjedok je naveo da koliko mu je poznato, da je trajna signalizacija na mjestu štetnog događaja postavljena nakon uočenih poteškoća na prometnici (list spisa 115-117).

15. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka DF i OF kao istinite i vjerodostojne jer su u skladu sa spisu priloženim materijalnim dokazima te sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja. Dakle, sukladno navedenom, sud je utvrdio kako je do predmetne prometne nesreće došlo zbog naleta vozila na zadržanu vodu na kolniku i neprilagođene brzine oštećenog vozila te da u trenutku nastanka prometne nesreće tuženik nije postavio znak niti neki na neki drugi način osigurao upozorenje vozačima na postojeću opasnost (stvaranja aquapleninga).

16. Kako su se tužitelj i tuženik usuglasili da se za potrebe ovog predmeta koristi već izrađeno vještvo, sud je pregledom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila Nevena Kralja od 23. studenog 2017., a koji nalaz i mišljenje su izrađeni za potrebe postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pn-259/16 utvrdio da je dana 30. svibnja 2014. na cesti D-8 došlo do prometne nesreće u kojoj se osobno vozilo Renault Megane neposredno prije vidljivih tragova zanošenja, kretalo sa sjevernim prometnim trakom iz pravca zapada u pravcu istoka i da se neposredno prije destabilizacije kretalo brzinom od oko 100 km/h. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je do zanošenja i destabilizacije vozila došlo zbog "aquaplaninga" odnosno pojave koja se događa kada vozilo vlastitom težinom ne može istisnuti vodu koja se nalazi na cesti ispod gume te u kojem trenutku nastaje vodeni klin odnosno tanki sloj vode pod tlakom koji uzrokuje podizanje vozila sa asfalta i u konačnici do destabilizacije i klizanja automobila. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je nesporno da je na kolniku u pravcu gibanja vozila oštećenika postojala određena količina vode koja se zadržavala na kolniku zbog same konfiguracije kolnika, koji je na navedenom mjestu poslije nezgode i saniran. Ono što je vještak dodatno utvrdio jest da je predmetno osobno vozilo prekoračilo brzinu kretanja i time doprinijelo nastanku prometne nesreće. U konačnici utvrđeno je da je postojala suodgovornost tužitelja u samoj dinamici nastanka nezgode. Dakle, s obzirom na stanje kolnika (zadržane vode) u trenutku nezgode i brzine kretanja vozila oštećenika došlo je do prometne nesreće (list spisa 22-28).

17. Iz potvrda PBZ-a o izvršenim nalozima od 16. prosinca 2022. utvrđeno je da je na račun TF (oštećenika) i na račun njegovog punomoćnika odvjetnika Ivana Močića isplaćen ukupan iznos od 38.000,00 kn/5.043,67 eura dana 16. ožujka 2020., odnosno upravo onoliko koliko tužitelj i potražuje u ovoj parnici (list spisa 38-39).

18. Iz spisa Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-259/16 (Pn 85/2020), nakon provedenog dokaza vještačenja po stalnom sudskom vještaku Nevenu Kralju i nakon saslušanih svjedoka i oštećenog, stranke su postigle sudsku nagodbu. Sud je stava da je temeljem svih izvedenih dokaza do nezgode došlo zbog stanja na cesti odnosno nakupljanjem vode na samom kolniku stvaranjem "aquaplaninga" i zbog neprilagođene brzine vozila kojim je upravljao TF.

19. Naime, tužitelj je poslove održavanja predmetne dionice (D-8) povjerio tuženiku na temelju Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske pa je trebalo utvrditi je li prometna nezgoda nastala kao posljedica propusta tuženika u ispunjavanju ugovornih obveza, a u svezi s tim i to je li onda tuženik dužan platiti iznos kojeg je tužitelj platio oštećeniku. S tim u vezi spor je nastao u odnosu na to je li tuženik što propustio učiniti u odnosu na stanje kolnika predmetne prigode.

20. Odlučna činjenica na temelju koje se utvrđuje postojanje pretpostavki za tuženikovu odgovornost za štetu je ta je li šteta koju je tužitelj oštećenoj osobi naknadio nastala kao posljedica tuženikova propusta u redovnom održavanju i zaštiti državne ceste D-8 s obzirom na mjerodavne odredbe sklopljenog Ugovora o izvođenju radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013., Zakona o javnim cestama i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine", broj 25/98. i 162/98., dalje: Pravilnik).

21. Odredbom članka 33. Ugovora o izvođenju radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013. (dalje Ugovor) proizlazi da u slučaju nastanka izvanrednog događaja izvođač je obvezan, odmah po saznanju, poduzeti sve potrebne mjere za sprečavanje daljnjih štetnih posljedica koje je prouzročio taj događaj te osigurati sigurno odvijanje prometa. Između ostalog, propisano je da o nastanku izvanrednih događaj izvođač je obvezan odmah obavijestiti naručitelja. Sukladno odredbi članka 38. Ugovora izvođač mora uspostaviti organizaciju koja jamči izvođenju svih radova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ovog Ugovora.

22. Odredbom članka 342. stavkom 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99., 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik da ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio.

23. Slijedom navedenog, tužitelj je imao dužnost, sukladno odredbi članka 219. ZPP-a i članka 342. ZOO-a, dokazati u ovoj parnici da je tuženik učinio propust u održavanju predmetne dionice ceste, odnosno da nije na vrijeme i u skladu s ugovorom izvršio svoje obveze vezane za održavanje kolnika u stanju koje omogućava održavanje prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

24. Kako je dakle, tužiteljev zahtjev utemeljen na činjenici da tuženik svoju obvezu nije ispunio, odnosno da nije poduzeo dužne radnje pri održavanju ceste, to je i tuženikova tvrdnja o postojanju privremene mjesečne situacije o kvalitetnom i pravodobnom izvršavanju svih ugovornih obveza, kao i samo postojanje privremene mjesečne situacije nebitno za rješenje stranačkog spora. Ovo stoga što tužitelj nije niti mogao potvrditi način i kvalitetu radova koji nisu izvršeni.

25. Odredbom članka 10. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj 25/98., 162/98., 180/04., 84/11.) dalje Pravilnik, propisano je da redovno održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

26. Prema članku 24. Pravilnika radovi redovnog održavanja su između ostalih i čišćenje (kolnika, sustava za odvodnju, cestovnog zemljišta, opreme i dr.), hitni popravci i intervencije u svrhu osiguranja odvijanja prometa osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima.

27. Prema članku 25. Pravilnika redovno održavanje kolnika i prometnih površina izvan kolnika, koje čine cestu, podrazumijeva sve radove na čišćenju površina i otklanjanju oštećenja tih dijelova ceste,

28. Prema članku 26. stavku 1. Pravilnika čišćenje kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa.

30. Prema članku 68. Pravilnika pod redovno održavanje cesta spada i postavljanje posebne prometne signalizacije u slučajevima posebnog režima prometa ili zatvaranja dijela ceste kao i osiguravanje odvodnje sa kolnika.

31. Prema članku 24. Ugovora dio ceste na kojem su iznenadno nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na cesti vladaju takvi vremenski uvjeti zbog kojih se cesta mora zatvoriti za promet svih ili pojedinih kategorija vozila te isti treba preusmjeriti na druge zaobilazne ceste, izvođač je obvezan (ovdje tuženik) obilježiti odnosno preusmjeriti postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova prema zadanoj shemi privremene regulacije prometa i o tome bez odgađanja obavijestiti nadzornog inženjera naručitelja radi poduzimanja daljnjih mjera. Pripisano je da ukoliko izvođač planira zatvoriti cestu da treba zatražiti suglasnost za njeno zatvaranje.

32. U zapisniku o očevidu sadržano je utvrđenje policijskih službenika o okolnostima nastanka prometne nesreće. Očevid je obavljen 30. svibnja 2014. iz kojeg između ostalo proizlazi da je spornog dana padala kiša, da je kolnik bio mokar i da je oštećeni vozio neprilagođenom brzinom. Proizlazi da je na sjevernom kolničkom trakom, kojom se kretao oštećeni, bio postavljen znak ograničenja brzine na 80km/h .

33. Dakle, već iz sadržaja ove isprave, koja je javna isprava (članak 230. ZPP - a), proizlazi utvrđenje o tome da je predmetne prigode kolnik državne ceste bio mokar, što je osim toga potvrdio i svjedok DF koji je također naveo da je se na kolniku zadržavala voda i to zbog loše poprečne odvodnje ceste. I sam svjedok DF je naveo da je stanje kolnika predmetne prigode u uzročnoposljedičnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom te štetom.

34. Prema tome, kako je u postupku pred Općinskim sudom u Splitu, sudjelovao kao tuženik ovdje tužitelj, to znači da se u ovoj parnici ne može poricati ni činjenična ni pravna ocjena stvari iznesene tijekom postupka da je ovdje tuženik bio dužan označiti opasno mjesto i osigurati promet s propisanom prometnom signalizacijom odnosno poduzeti nužne mjere za osiguranje javne ceste, a čemu je doprinio i sam oštećenik vozeći neprilagođenom brzinom. U postupku pred Općinskim sudom u Splitu stranke su postigle sudsku nagodbu na način da je oštećenom ovdje tužitelj trebao platiti cca 58 % zahtjeva naknade štete.

35. Stoga, treba zaključiti da je predmetne prigode dio kolnika državne ceste D- 8 koju održava tuženik na temelju Ugovora stranaka bio prekriven većom količinom vode koja je stvorila "aquaplening" te da nije bilo osigurano sigurno kretanje vozila postavljanjem signalizacije ili zatvaranja dijela ceste te preusmjeravanjem vozila, pa da je kao posljedica te činjenice nastala šteta korisniku ceste i vlasniku vozila (TF) koju je tužitelj naknadio. Naime, tuženik je sukladno Ugovoru kojeg ima zaključenog s tužiteljem bio dužan, između ostalog, činiti i preventivne radove na sprječavanju zadržavanja vode, a koji je bio jedan od uzroka nezgode.

36. Tuženik je radi dokazivanja činjenice da je uredno i u cijelosti ispunio obvezu prema tužitelju dostavio isprave: putni radni list od 30. svibnja 2014. i ophodarski dnevnik iz kojeg je vidljivo da je ophodnja sporne dionice obavljena 30. svibnja 2014.. u razdoblju od 14,00 do 21,00 sati.

37. Međutim, tuženik nije dokazao da je u cijelosti i na ugovoreni način izveo radove niti privremenom mjesečnim obračunom br. 25/2 izdanom za obavljene radove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno sa 31. svibnja 2014. kojom se jamči da su radovi izvedeni kvalitetno, a koja je potpisana od strane tužitelja i tuženika, budući da se ta situacija odnosi na izvedene radove koji su navedeni u specifikaciji situacije. Naime, iz iste ne proizlazi na kojoj dionici predmetne prometnice su izvršeni radovi u spornom razdoblju navedeni u rekapitulaciji izvršenih radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta. Između stranaka nije niti sporno da je tuženik izvršavao ugovorne obveze, ali to ne znači da u određenom segmentu nije došlo do propusta tuženika prilikom izvršavanja ugovorom preuzetih obveza vezanih za održavanje cesta.

38. Iz stanja spisa proizlazi da nigdje nije bio postavljen znak niti je na drugi način osigurano upozorenje na postojeću opasnost i to unatoč obvezi koju je tuženik preuzeo zaključivanjem Ugovora sa tužiteljem. Također i odredbom članka 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( Narodne novine broj 67/08) je propisano da se dio ceste na kojem su nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na kojem se izvode radovi mora vidljivo obilježiti i na njemu se moraju osigurati sudionici u prometu, time da se dio ceste iz stavka prvog ovog članka obilježava postavljanje odgovarajućih prometnih znakova, a sudionici u prometu osiguravaju postavljanje branika.

38.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je do prometne nesreće došlo uslijed istodobnog djelovanja više uzroka, pri čemu značajan doprinos nastanku štetnog događaja tuženika kao osobe nadležne za održavanje predmetne prometnice. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je na dijelu prometnice na kojem se dogodila prometna nesreća postojalo trajno ili učestalo zadržavanje ili nakupljanje vode na kolniku, što je predstavljalo opasnost za sigurno odvijanje prometa, osobito imajući u vidu da je na toj dionici bila dopuštena brzina kretanja vozila od 80 km/h. Sud utvrđuje da tuženik nije poduzeo odgovarajuće mjere radi upozoravanja sudionika u prometu na postojanje opasnost, budući da na predmetnoj lokaciji nije bila postavljena adekvatna prometna signa lizacija koja bi vozače pravodobno upozorila na opasnost od vode na kolniku niti je bila izvršena prilagodba dopuštene brzine uvjetima sigurnog odvijanja prometa iako je tuženik imao jasna saznanja da se na tom dijelu kolnika uslijed kiše zadržava veća količina vode.

38.2. Posebno je značajna okolnost da je nakon predmetne prometne nesreće na istoj lokaciji postavljen prometni znak kojim je najveća dopuštena brzina ograničena na 30 km/h. Iako naknadno poduzimanje mjera samo po sebi ne predstavlja izravan dokaz prethodne odgovornosti, navedena okolnost predstavlja snažnu indiciju da je nadležna osoba i sama prepoznala postojanje povećane opasnosti na toj dionici te potrebu za poduzimanjem mjera radi zaštite sigurnosti prometa. Sud stoga zaključuje, da je tuženik propustio s dužnom pažnjom koja se od njega zahtjeva kao održavatelja prometnice, osigurati uvjete za sigurno odvijanje prometa jer nije pravodobno upozorio sudionike u prometu na postojeću opasnost. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, sud ocjenjuje da je upravo navedeni propust imao prevladavajući utjecaj na nastanak štetnog događaj te utvrđuje njegov doprinos nastanka prometne nesreće u omjeru od do 60% dok preostalih 40% otpada na doprinos vozača, koji je bio dužan brzinu kretanja prilagoditi stanju i uvjetima na cesti, vidljivosti te drugim okolnostima koje su bile od utjecaja na sigurnost prometa.

39. Slijedom navedenog za zaključiti je da je tuženik propustio ispuniti ugovorenu obvezu, što je za posljedicu imalo nastanak prometne nesreće u kojoj je nastala šteta koju je tužitelj naknadio oštećeniku, u omjeru svog doprinosa nastanku štete, pa je stoga sukladno članku 342. stavku 2. ZOO-a osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 5.043,47 eura kojeg je, o tome nije bilo spora, platio trećoj osobi 16. ožujka 2020. Pored toga, osnovan je i tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati zatezne kamate koje na iznos od 5.043,47 eura teku od 16. ožujka 2020., kako je to zatraženo tužbom, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO -a, a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. S obzirom na to da je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a da je predmetna tražbina naknade štete, trebalo je djelomično odbiti zahtjev za plaćanje zateznih kamata i to u dijelu koji se odnosi na traženje plaćanja više stope zateznih kamata od 2 (dva) postotna poena.

40. Stoga, slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 8. srpnja 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3

- tuženiku ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o. Split, Ruđera Boškovića 22

- u spis