REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž Ovr-160/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari ovrhovoditelja PORSCHE LEASNIG d.o.o, OIB:90275854576, Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćniku LT iz Odvjetničkog društva Miše i Pavić, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Ficko, odvjetniku u Varaždinu, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu od 26. kolovoza 2025., poslovni broj: Ovr-1880/2025-6, 8. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba ovršenice TT iz [adresa] se prihvaća, te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu od 26. kolovoza 2025., poslovni broj: Ovr-1880/2025-6 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja odlučeno je:
" I / Sud određuje predloženu ovrhu na nekretnini ovršenika.
II/ Nalaže se ovršeniku da naknadi troškove ovršnog postupka ovrhovoditelju u iznosu od 2.209,31 eur u roku od 8 dana.
III/ Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu ovoga suda da u zemljišnoj knjizi upiše zabilježbu ovrhe."
2. Protiv rješenja o ovrsi suda prvog stupnja, ovršenica je pravodobno izjavila žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 2., 6., 7. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).
2.1. Budući da je ovrha određena na nekretnini ovršenice, poziva se na odredbu članka 80.b OZ-a. Smatra da je povrijeđeno načelo razmjernosti jer je ovrha određena na nekretnini koja predstavlja njezin dom, čime je ugroženo pravo na stanovanje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navodi da je prvostupanjski sud bio dužan ispitati razmjernost određene mjere te utvrditi postoje li blaža sredstva namirenja tražbine, što u konkretnom slučaju nije učinio. Nadalje tvrdi da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih je posegnuo za najtežom mjerom, odnosno odredio provedbu ovrhe na nekretnini, čime je, prema njezinu mišljenju, povrijedio odredbu članka 6. OZ-a.
2.2. Tvrdi i da je potraživanje ovrhovoditelja neosnovano, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten protiv nje tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave. Predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine kao nezakonito i neprovedivo, te da se ovrhovoditelju naloži naknaditi ovršenici troškove ovršnog postupka.
3. Ovrhovoditelj se u odgovoru na žalbu protivi žalbenim navodima, te ističe da ovršenica nije dostavila dokaz da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u njezinu vlasništvu. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovrhovoditelj je predložio određivanje ovrhe na nekretnini ovršenice na temelju zadužnice kao ovršne isprave radi naplate novčane tražbine u iznosu od 99.652,62 EUR s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.
6. Prvostupanjski sud prihvatio je prijedlog za ovrhu, te donio pobijano rješenje o ovrsi otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.
7. Odredbom članka 41. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) propisano je da rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo te da se može izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.
8. Međutim, odredbom članka 80.b stavka 2. OZ-a propisano je da, ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 EUR, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Stavkom 3. istoga članka propisano je da će sud pri ocjeni postoji li pravična ravnoteža uzeti u obzir okolnosti konkretnog slučaja, osobito vrijednost tražbine u odnosu na vrijednost nekretnine, mogućnost namirenja na drugim predmetima ovrhe, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika, ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti stanovanja, osobito opravdan interes ovrhovoditelja za hitnim namirenjem tražbine te postojanje izričite suglasnosti ovršenika za namirenje prodajom određene nekretnine.
9. Budući da glavnica tražbine u ovom predmetu iznosi 99.652,62 EUR, prvostupanjski sud bio je dužan prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu ispitati pretpostavke za primjenu članka 80.b OZ-a, te ocijeniti postoji li pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenice, uzimajući u obzir okolnosti propisane stavkom 3. toga članka.
10. Premda je člankom 41. stavkom 4. OZ-a propisano da rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i da se može izdati otiskivanjem štambilja, navedena odredba ne oslobađa sud obveze da u slučajevima u kojima zakon zahtijeva ocjenu konkretnih okolnosti odlučnih za donošenje odluke iz odluke učini razvidnim da je takvu ocjenu proveo.
11. U konkretnom slučaju pobijano rješenje doneseno je isključivo otiskivanjem štambilja, bez ikakvog obrazloženja, pa iz njegova sadržaja nije moguće utvrditi je li prvostupanjski sud uopće razmatrao okolnosti odlučne za primjenu članka 80.b OZ-a niti na temelju kojih je činjenica zaključio da postoje pretpostavke za određivanje ovrhe na nekretnini ovršenice.
12. Zbog navedenog, pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, uslijed čega se njegova pravilnost ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
13. Slijedom navedenoga, ovaj sud nije mogao ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava, pa je pobijano rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu članka 80.b OZ-a, ocijeniti sve okolnosti odlučne za uspostavu pravične ravnoteže između interesa stranaka, vodeći računa o kriterijima iz stavka 3. toga članka, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.
15. O troškovima žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci.
Slavonski Brod, 8. srpnja 2026.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
