REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-191/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, te mr. sc. Igora Periše, LD, MD, ĐD, VD, mr. sc. ZD, JD, mr. sc. CD, SD, Goranke Barać-Ručević i dr. sc. Ante Perkušića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BD iz L, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2401/2022-3 od 8. srpnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu broj Pr-7031/2021 od 18. svibnja 2022., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim je tražio da se tuženici naloži isplata razlike plaće od 4.399,00 kn bruto zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, od dospijeća i u visini kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda, a drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka sadržano u prvostupanjskoj presudi u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4229/2025-2 od 5. studenoga 2025. tužitelju je dopušteno izjavljivanje revizije protiv rješenja drugostupanjskog suda o troškovima postupka zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Ima li tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja – koje troškove je predujmio tužitelj, pravo na priznanje (dosudu) tih troškova vještačenja (i pristupa sudskog vještaka) u cijelosti, bez obzira što je tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) podnio reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda zbog pitanja zbog kojeg mu je revizija dopuštena te je predložio da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijano rješenje i rješenje prvostupanjskog suda sadržano u prvostupanjskoj presudi u odnosu na troškove postupka i da naloži tuženici naknaditi tužitelju trošak vještačenja naveden u troškovniku uvećan za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije.
5. Tuženica nije dostavila odgovor na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske nakon razmatranja predmeta prepustilo je odluku u povodu revizije u ovoj pravnoj stvari Proširenom vijeću od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz razloga jer praksa ovoga suda u vezi s pravnim pitanjem o kojem se odlučuje nije jedinstvena, a sve na temelju odredbe čl. 390. st. 2. ZPP.
8. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovoj pravnoj stvari sporno je ima li tužitelj, u situaciji kada je bilo potrebno izvoditi dokaz vještačenjem, budući da je tuženik u cijelosti osporavao visinu tužbenog zahtjeva, pravo na dosudu troškova vještačenja u cijelosti, bez obzira na okolnost što je samo djelomično uspio s tužbenim zahtjevom te isto tako bez obzira što su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 154. st. 4. ZPP prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.
10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa po osnovi prekovremenog rada. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi prvostupanjskog suda određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, a drugostupanjski sud je potvrdio takvu odluku smatrajući kako je odluka donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP i čl. 155. ZPP.
11. U odlukama ovoga suda broj Rev 994/2021-2 od 14. rujna 2021., te broj Rev 1434/2024-2 od 28. svibnja 2025. koje su donesene u odnosu na istovjetno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija i u ovoj pravnoj stvari, izraženo je pravno shvaćanje prema kojem se kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj priznaje se tužitelju u cijelosti s obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici. Navedeno pravno shvaćanje potvrđeno je također i u odlukama ovoga suda broj Rev-201/2024-2 od 5. lipnja 2024., Rev-1053/2024-2 od 19. studenoga 2024. i Rev-229/2022-2 od 1. veljače 2024.
12. Kod toga je potrebno napomenuti da je u odlukama ovoga suda broj Rev 1434/2024 od 28. svibnja 2025. i Rev-229/2022 od 1. veljače 2024. kao i u nižestupanjskim odlukama odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, ali je ipak preinačena odluka o troškovima i tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u cijelosti bez obzira na odluku da svaka stranka snosi svoje troškove na temelju čl. 154. st. 4. ZPP.
13. Suprotno tome u odluci ovoga suda broj Rev-1413/2024 od 10. prosinca 2024. u situaciji kada su nižestupanjski sudovi odlučili o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 4. ZPP i odlučili da svaka stranka snosi svoje troškove jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, ovaj sud je zaključio da tužitelj nema pravo na dosudu troškova vještačenja u cijelosti neovisno o uspjehu u sporu kada je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ako su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima, odnosno ako je sud odredio da svaka stranka snosi svoj trošak prema čl. 154. st. 4. ZPP.
14. Stoga je potpuno razvidno da postoji različita praksa u vezi pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u situaciji kada je primijenjen čl. 154. st. 4. ZPP, slijedom čega je potrebno zauzeti jedinstveno pravno shvaćanje.
15. Vijeće je zauzelo pravno shvaćanje da i dalje ostaje kod toga da tužitelj uvijek ima pravo na trošak vještačenja u cijelosti kod djelomičnog uspjeha u parnici, a kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, jer se radi o tome da je takav trošak bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici. Međutim, nema zapreke da sud primjenom čl. 154. st. 4. ZPP odluči da svaka stranka snosi svoje troškove u situaciji kada su stranke uspjele u postupku u približno jednakim dijelovima pri čemu sud treba uzeti u obzir cjelokupne troškove pa tako i trošak vještačenja u cijelosti. Naime, kada bi se u ovoj situaciji prihvatilo da tužitelj uvijek ima pravo na isplatu troškova vještačenja, onda ne bi nikada mogla doći do primjene odredba čl. 154. st. 4. ZPP.
16. Stoga odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:
"Tužitelj, pri donošenju odluke o trošku, u situaciji kada tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva u cijelosti, zbog čega su provedena vještačenja – koje troškove je predujmio tužitelj, ima pravo na priznanje tih troškova u cijelosti, bez obzira što je s tužbenim zahtjevom uspio samo djelomično, ali to ne isključuje mogućnost da sud cijeneći ukupni uspjeh u parnici koji je približno u jednakim dijelovima, uzimajući u obzir i troškove vještačenja u cijelosti, odluči da svaka stranka snosi svoje troškove."
17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tužitelja i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Damir Kontrec
