REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-740/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆĆ, radi prekršaja iz članka 22. stavka 6. i 24. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/26-5/6174, broj: 511-02-05-26-1. od 11.3.2026., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika i podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TĆ i Ć, r. H, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Ul. 1. Svibnja 31., radnik, nezaposlen, prima braniteljsku opskrbninu od 170,00 eura, oženjen, 1 dijete, državljanin Republike Hrvatske, završio osnovnu školu, pismen, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, Medaljom Bljesak i Oluja, prekršajno osuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 11. ožujka 2026., u 9:00 sati, mjestu Kapela, u Bilogorskoj ulici kućni broj 66., u obiteljskoj kući, ponovno se nasilnički ponašao u obitelji prema osobi starije životne dobi svom ocu TĆ rođenom **.**.1939., na način da je ponajprije rukama odgurnuo svojeg oca TĆ u predjelu prsa kojom prilikom je pao na krevet, te ga je potom više puta udario otvorenim dlanom desne ruke u predjelu glave, kojom prilikom oštećeni nije zadobio vidljive tjelesne ozljede,

dakle, fizičkim nasrtajem na oca kao osobu starije životne dobi, ponovno se nasilnički ponašao u obitelji,

II što je istog dana, u isto vrijeme i na istom mjestu kao pod točkom I, kršio izrečenu mu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, prema ocu TĆ na udaljenosti manjoj od 10m u trajanju od 2 godine, a koja je izrečena presudom Općinskog suda u Bjelovaru, prekršajni odjel, Stalna služba u Daruvaru, broj rješenja Pp-2363/2024-10 od dana 14. svibnja 2025. , pravomoćna od dana 28. svibnja 2025. godine,

dakle, nije postupio po pravomoćnoj presudi suda i izrečenoj zaštitnoj mjeri,

pa je time počinio prekršaje iz članka 22. stavka 6. i 24. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje mu se prekršaje na temelju istih propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2., članka 37. stavka 3. točke 4. u odnosu na prekršaj pod točkom I, i članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona u t v r đ u j u kazne zatvora za svako djelo prekršaja i to:

za prekršaj pod točkom I, kazna zavora u trajanju od 15 dana (petnaest dana) i za prekršaj pod točkom II, kazna zatvora u trajanju od 10 dana (deset dana), te mu se za navedene prekršaje

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U UKUPNOM TRAJANJU OD 25 (dvadeset pet) DANA.

III Na temelju članka 152. stavka 1. Prekršajnog zakona na izdržavanje izrečene kazne zatvora okrivljenik će stupiti po pravomoćnosti ove presude kod Zatvora u Bjelovaru, a po prethodnom pozivu ovog Suda.

IV Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak postupka s naslova paušala u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/26-5/6174, broj: 511-02-05-26-1. od 11.3.2026., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se djelomično smatra krivim za prekršaje stavljene mu na teret.

3. Ispitani HĆ navodi da od njegove strane nije bilo izražavanja nasilničkog ponašanja u odnosu na oca kao osobu starije životne dobi na način da bi u jutarnjim satima u njegovoj obiteljskoj kući fizički nasrnuo na njega te ga odgurnuo rukama gdje bi pao na krevet i da bi ga potom više puta otvorenim dlanom desne ruke udario u predjelu glave. Naime, otac kao osoba visoke starosne dobi dugo vremena teže je fizički, ali i psihički bolestan te on s njim dugi niz godina nije u dobrim odnosima ponajprije zbog nasljedstva. Međutim, upravo iz tog razloga otac unazad nekoliko godina njega bezrazložno prijavljuje za razne prekršaje i kaznena djela koja on navodno čini prema njemu, zbog čega je radi navodnih prijetnji prema njemu te nasilničkog ponašanja dobivao kazne, pa čak i kaznu zatvora. Stoga je izbjegavao izvjesno vrijeme odlaziti kod oca. Međutim, otac je doista teže pokretan i kreće se uz pomoć štaka kao pomagala, a maćeha koja živi s njim te je također starije životne dobi potpuno je nepokretna. Zbog toga njegova supruga IĆ svakodnevno odlazi sama kod oca i maćehe u njihovu kuću te im odnosi hranu, a k tome im pomaže u osnovnoj higijeni. On je zbog oca bio oko 2 godine u zatvoru, a posljednji puta je izašao iz zatvora nakon što je tamo proveo oko 6 mjeseci i kući se vratio dan prije spornog događaja. Tada je imao priliku komunicirati sa poznanicima iz mjesta gdje živi te rođacima koji su ga upoznali s tim da je otac u više navrata pitao za njega i tražio da ga vidi, zbog čega je ipak odlučio otići do njega vidjeti što želi. Pri tome je neupitno prekršio zaštitnu mjeru koja mu je izrečena pravomoćnom odlukom suda u trajanju od 2 godine. No, kod dolaska k ocu zatekao ga je u spavaćoj sobi gdje je ležao i htio je prići do njega da porazgovaraju, pri čemu se on pokušao ustati iz kreveta, ali je izgubio ravnotežu i sjeo na krevet. Rekao mu je da se ne ustaje i da neće dugo boraviti kod njega, kojom prilikom mu je on samo rekao da li će se on ikada opametiti u životu i da mu ne treba da odlazi u zatvor. Kod toga ga je otac lagano rukom udarao po čelu da mu ukaže na ono što je iskazivao. On mu je odgovorio da bi se on kao otac trebao opametiti, jer je zbog njega boravio u zatvoru. Nema govora o tome da bi on oca namjerno odgurnuo od sebe ili udarao višekratno rukom po glavi, jer bi ga kao staru i teže bolesnu osobu bilo kakvim udarcima povrijedio, a povrede na njemu nisu utvrđene prilikom intervencije policije. Radi se osobi koja je patološki lažov i njega želi napakostiti u životu kako bi ga prikazao nepodobnim za nasljeđivanje njegove imovine. Ne spori činjenicu da ima problema sa ovisnošću o alkoholu gdje mu je postavljena dijagnoza od strane vještaka te je doista višekratno bio u bolnicama i liječio se od te ovisnosti, sa kojim liječenjem mora nadalje nastaviti. Međutim, ove zgode u jutarnjim satima nije bio etiliziran i nije imao životni razlog da oca fizički zlostavlja nakon što ga nije vidio jednu godinu, a ionako je kod njega te zgode otišao na nagovor rođaka i prijatelja. U navedenoj situaciji osim njega i oštećenog nitko drugi nije bio u navedenoj prostoriji i ne može imati saznanja o događaju, dok se u drugoj prostoriji na krevetu nalazila maćeha koja je nepokretna. Stoga ne spori činjenicu da je prekršio zaštitnu mjeru izrečenu pravomoćnom odlukom suda vezano za zabranu približavanja i uznemiravanja oca kao žrtve nasilja, ali poriče da bi ga kao osobu visoke starosne dobi fizički zlostavljao na način kako mu se to stavlja na teret i taj prekršaj poriče.

4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je na glavnoj raspravi ispitao IĆ, kao suprugu okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju oštećenog ČĆ u svojstvu svjedoka te ovosudne pravomoćne presude broj: PP-2363/2024., PP-628/2023., PP-3940/2023. i K-377/2025. kao i zapisnik o alkoholiziranosti okrivljenika te Sud je namjeravao tokom postupka ispitati i oštećenika ČĆ, kao oca okrivljenika, ali se radi o osobi koja je nepokretna i opravdano nije pristupio sudu, time da je njegov iskaz kao svjedoka pružen neposredno po događaju zakonit dokaz, kod čega treba naglasiti da se presuda ne temelji isključivo na tom dokazu obzirom da o spornoj situaciji određena saznanja ima i supruga okrivljenika IĆ, koja je također ispitana tokom postupka kao svjedok.

5. Ispitana IĆ iskazuje da ima neznatna saznanja o predmetnom događaju obzirom da ju je kritičnog dana u jutarnjim satima nazvao oštećeni kao svekar i na telefon izjavio da mora odmah pozvati policiju na intervenciju zbog činjenice da ga njegov sin odnosno okrivljenik HĆ tuče. Ona je odmah za nekoliko minuta od poziva došla do oštećenog u kuću gdje je zatekla i njega i okrivljenika i tada joj je ponovio oštećeni da mora odmah zvati policiju zbog činjenice da ga je sin tukao. Ona je to učinila te se ubrzo pojavila policija. Za vrijeme trajanja kratkog razgovora sa oštećenim iz neposredne blizine na njegovom tijelu nije zapazila bilo kakvih jasnih tjelesnih povreda, a niti kasnije obzirom da dolazi kod njega najmanje 3 puta dnevno. Razlog za to je činjenica da je on teže pokretna osoba i hoda sa štakama, dok je njegova supruga potpuno nepokretna i leži u krevetu, pa kako se radi o osobama visoke starosne dobi, potrebna im je hrana i izvjesna higijena tokom dana, o čemu se ona i brine. Na kraju ističe da je oštećeni ipak makar djelomično pokretna osoba i priseban je te komunicira u realnosti i time svakako može reproducirati predmetni događaj. Međutim, prije njezinog dolaska na sud bila je kod oštećenog u kući i s njim komunicirala pretpostavljajući da se i on treba pojaviti na ročištu kod suda, ali je on istaknuo da ne želi ići na sud obzirom da je o ovom događaju već pružio iskaz kod kojeg ostaje.

6. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik kritične zgode nalazio u obiteljskoj kući zajedno sa oštećenim kao ocem i to osobnom starije životne, kojom su prilikom imali kratku komunikaciju kao i to da nije postupio po pravomoćnoj presudi suda i izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, prema ocu TĆ na udaljenosti manjoj od 10m u trajanju od 2 godine.

7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li se tom prilikom okrivljenik ujedno nasilnički ponašao u obitelji na način da je oca kao osobu starije životne dobi rukama odgurnuo u predjelu prsa kojom prilikom je pao na krevet, te ga je potom više puta udario otvorenim dlanom desne ruke u predjelu glave.

8. Na temelju svih provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, te je počinio prekršaje za koje se tereti optužnim aktom.

9. Okrivljenik se prvotno izjasnio da se ne smatra odgovornim za naznačenu protupravnu radnju pod točkom I izrijeke presude, kod čega u obrani navodi kako je otac kao osoba visoke starosne dobi dugo vremena teže je fizički, ali i psihički bolestan te on s njim dugi niz godina nije u dobrim odnosima. Kritične zgode odlučio je otići kod oca koji je teže pokretan obzirom da je saznao kako otac pita za njega i hoće ga vidjeti, a nakon što je izašao iz zatvora gdje je boravio izvjesno vrijeme upravo zbog oca. Time je neupitno prekršio zaštitnu mjeru koja mu je izrečena pravomoćnom odlukom suda. No, kod dolaska k ocu zatekao ga je u spavaćoj sobi gdje je ležao i htio je prići do njega da porazgovaraju, pri čemu se on pokušao ustati iz kreveta, ali je izgubio ravnotežu i sjeo na krevet. Tu su kraće razgovarali i nema govora o tome da bi on oca namjerno odgurnuo od sebe ili udarao višekratno rukom po glavi, jer bi takve povrede na njemu nisu utvrđene prilikom intervencije policije. Napominje da je otac patološki lažov i želi mu napakostiti, kako bi ga prikazao nepodobnim za nasljeđivanje.

10. Međutim, ispitana svjedokinja IĆ kao supruga okrivljenika ističe da ju je kritičnog dana u jutarnjim satima nazvao oštećeni kao svekar i na telefon izjavio da odmah pozove policiju zbog činjenice da ga njegov sin odnosno okrivljenik tuče. Odmah se pojavila na mjestu događaja i pozvala policiju i to nakon to ju je oštećeni ponovno zatražio da to učini kada se pojavila kod njega u kući, time da napominje da za vrijeme trajanja kratkog razgovora sa oštećenim iz neposredne blizine na njegovom tijelu nije zapazila bilo kakvih jasnih tjelesnih povreda, a niti kasnije.

11. Nadalje, oštećenik DĆ neposredno nakon događaja ispitan je na adresi prebivališta očito zbog svoje nepokretnosti u svojstvu svjedoka, te se iz spomenutog zapisnika jasno razabire da su mu upućena sva potrebna upozorenja dok se ispituje kao privilegirani svjedok i time se radi o zakonitom dokazu, a prema samom sadržaju ovog zapisnika jasno proizlazi da je predmetnog dana u jutarnjim satima njegov sin HĆ ušao u kuću te ga zvao , ali mu se nije javljao, pa je došao u spavaću sobu gdje je on stajao pored kreveta i sin ga je gurnuo na krevet te mu govorio da ni slučajno ne zove policiju. Udario ga je nekoliko puta otvorenim dlanom po glavi, uslijed čega nije zadobio tjelesne povrede.

12. Nadalje, uvidom u spomenute pravomoćne presude nalazimo da je okrivljenik doista specijalni povratnik obzirom da je u jednom navratu činio psihičko nasilje prema istom oštećeniku, te mu je u tom navratu kao sankcija izrečena novčana kazna, kao i zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja u trajanju od 2 godine, dok se uvidom u preostale dvije pravomoćne presude uviđa kako je okrivljenik još u dva navrata činio nasilje prema drugim članovima obitelji odnosno sinu i supruzi.

13. Prema tome, analizom provedenih dokaza proizlazi da je obrana okrivljenika u dijelu gdje poriče nasilničko ponašanje prema ocu krajnje neprihvatljiva i isključivo usmjerena na izbjegavanje odgovornosti za potpuno asocijalno ponašanje u odnosu na bliskog člana obitelji kao što je otac i k tome osoba starije životne dobi. Naime, sadržaj obrane okrivljenika u tom dijelu i u odnosu na navedeni prekršaj krajnje je ambivalentan odnosno kontradiktoran, ponajprije kada pojašnjava obiteljsku situaciju i odnose s ocem. Kod toga okrivljenik ističe da s ocem dugo vremena nije u dobrim odnosima gdje ga je otac višekratno prijavljivao za prekršaj i kaznena djela koje je činio prema njemu, zbog čega je nekoliko godina proveo u zatvoru. Stoga je izbjegavao ići kod njega, tim više kada oca smatra patološkim lažovom u namjeri da njega dezavuira vezano za nasljeđivanje njegove imovine. Upravo stoga je životno neprihvatljivo da bi okrivljenik usprkos dugogodišnjim vrlo lošim odnosima s ocem i izbjegavanju susreta s njim u ovoj situaciji na nalog i nagovor susjeda iz mjesta, a neposredno po izlasku iz zatvora, ipak odlučio otići kod oca da ga vidi, pa čak i usprkos tome da je bio upoznat sa činjenicom kako u to vrijeme prema njemu i dalje traje zaštitna mjera zabrane približavanja i komuniciranja sa ocem kao žrtvom nasilja. K tome je dodatno krajnje promašena i očito izmišljena tvrdnja okrivljenika o tome da je dolaskom u spavaću sobu gdje se otac tom prilikom nalazio upravo oštećeni njega rukom udarao po čelu kako bi mu dao do znanja da se treba opametiti obzirom da je boravio u zatvoru. Stoga se bez sumnje u konkretnoj situaciji radilo o tome da je okrivljenik svojevoljno i bez ičijeg nagovora namjerno odlučio otići kod oca neposredno po izlasku iz zatvora kako bi s njim razriješio određene obiteljske probleme, a nikako zbog njegove bliskosti s ocem i humanosti da razmjeni emocije s ocem kao neupitno invalidnom osobom.

14. Kod toga treba svakako spomenuti i činjenicu koju već ističe i sam okrivljenik u obrani o tome da je on stvarni ovisnik o alkoholu, zbog čega se višekratno liječio stacionirano u bolnicama, nakon čega je i dalje nastavio s konzumacijom alkohola, a što je potpuno razvidno i iz stanja spisa, jer je činio i kazneno djelo u odnosu na oca, u kojem postupku je samim toksikološkim vještačenjem utvrđeno kako se radi o ovisniku o alkoholu sa posljedičnim psihoorganskim oštećenjima cjelokupne ličnosti.

15. Inače, što se tiče etiliziranosti okrivljenika tempore criminis, to se nije moglo utvrditi obzirom da je on odbio ispitivanje na prisutnost alkohola u organizmu, pa nije jasno kakvog je statusa bio kritične zgode u obiteljskoj kući kod oca. Međutim, zbog njegovog dugogodišnjeg statusa ovisnika o alkoholu te očito trajno izmijenjenih kognitivnih sposobnosti koje direktno utječu na njegovo ponašanje i afektivan život sasvim je notorno kako je okrivljenik potpuno nekritičan za svoje postupke i opravdanje za svoje djelovanje traži u svojoj okolini, što je svakako jedna od karakteristika alkoholne ovisnosti. Time je notorno da okrivljenik jedino nije mogao poreći inkriminaciju za koju se tereti pod točkom II izrijeke presude, jer ga je upravo njegova supruga zatekla u kući kod oca i time nije mogao sporiti činjenicu da se uopće zatekao te zgode u blizini oštećenika iako to nije smio zbog spomenute zaštitne mjere zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve nasilja.

16. Dakle, iako iz stanja spisa nalazimo da su okrivljenik i oštećeni jedini bili u istoj prostoriji spavaće sobe kada se odvijao navedeni događaj, valja napomenuti da tvrdnja oštećenog o fizičkom nasrtaju sina na njega kao osobu starije životne dobi u izvjesnoj mjeri potvrđuje i potkrjepljuje svjedokinja IĆ kao supruga samog okrivljenika. Naime, predmetna svjedokinja izrijekom tvrdi da ju je oštećeni kao svekar nazvao telefonom kritičnog jutra i on inzistirao da ona odmah pozove policiju upravo zbog činjenice što ga njegov sin HĆ tuče. To je bio razlog da se ona pojavi u kući kod oštećenog gdje se nalazio i okrivljenik, a tom prilikom joj je oštećeni ponovno napomenuo i tražio od nje da pozove policiju te je tada to i učinila. Time je jedini razlog njezinog dolaska kod svekra u ovoj situaciji bila inicijacija od strane oštećenog da se pozove policija iz naprijed spomenutog razloga. Pri tome sud svakako bezuvjetno ne prihvaća navode okrivljenika o tome kako je njegov otac odnosno oštećeni patološki lažov zbog navodnih neistinitih prekršajnih i kaznenih prijava protiv njega, dok je istovremeno okrivljenik u tim postupcima oglašavan krivim te su mu izricane sankcije. Stoga sud ne nalazi nikakav motiv odnosno životni razlog zbog kojeg bi u ovoj situaciji oštećeni potpuno bez razloga izmislio opisani nasilni čin i teretio vlastitog sina za takvo asocijalno ponašanje, posebno za slučaj ako se okrivljenik ophodio krajnje korektno i pristojno želio kraće komunicirati s ocem kojeg nije vidio duže vrijeme i provjeriti kakvog je zdravstvenog statusa. Upravo činjenica da je oštećeni ubrzo po dolasku okrivljenika u kuću inicirao telefonski poziv svojoj snahi IĆ te čak u dva navrata inzistirao da se pozove policija, jasno ukazuje da se oštećeni kao osoba starije životne dobi nalazio u izvjesnom stanju straha i nekog drugog osjećaja nelagode, koje negativne emocije je mogao izazvati neželjeni fizički nasrtaj sina na njega, bez obzira što su izbjegnute štetne posljedice vezano za nastupanje tjelesnih povreda. I u to smislu obrana okrivljenika je krajnje izlišna, jer zbog lakših udaraca dlanom po glavi, kako je ovdje slučaj, nužno ne moraju nastupiti ikakve tjelesne povrede na oštećeniku, pa čak niti u vidu crvenila, oteklina i slično. Međutim, za postojanje fizičkog nasilja dostatno je da se radi o namjernom i neželjeno fizičkom dodiru odnosno nasrtaju na člana obitelji, tako da nastupanje posljedice u vidu tjelesne povrede nije nužno za egzistenciju navedenog prekršaja.

17. Stoga sud činjenično stanje nije utvrdio isključivo na temelju iskaza samog oštećenog već u vezi sa iskazom svjedokinje IĆ koja ima određena saznanja o spornoj situaciji, pa su njezine tvrdnje izričito vezane uz utvrđenje da je okrivljenik fizički nasrnuo na svog oca, jer u protivnom ne bi postojao nikakav poriv da oštećeni višekratno inzistira na intervenciji policije, već se bez sumnje radilo o iskonskom porivu da mu se pruži zaštita.

18. Sve su to razlozi zbog kojih bez sumnje obrana okrivljenika nije dovoljno uvjerljiva kada negira počinjenje prekršaja za koji se tereti pod točkom I izrijeke presude, jer preostali provedeni dokazi u svojoj ukupnosti jasno ukazuju da je oštećeni svakako zbog stanja straha inzistirao na zaštiti policije, a koju je pomoć zatražio od svoje snahe koja se ionako svakodnevno o njemu brine te u koju očito ima povjerenja.

19. Time se nedvojbeno dolazi do zaključka da je okrivljenik ponovno postupao nasilno prema oštećeniku, kao osobi starije životne dobi, jer je fizički napad teži oblik nasilja koji se ničime ne može opravdati, bez obzira što je izbjegnuta štetna posljedica odnosno tjelesna povreda, posebno kada je usmjeren prema slabijoj odnosno fizički inferiornijoj osobi.

20. Nakon ocijene provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente prekršaja koji mu se stavljaju na teret te je oglašen krivim i zbog težine protupravnih radnji utvrđivane su mu pojedinačne kazne zatvora, nakon čega mu je izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 25 dana.

21. Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora za svaki prekršaj sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik ispoljavao nasilje prema bliskom članu obitelji i to ocu kao osobi starije životne dobi, što ukazuje na krajnju nekritičnost okrivljenika te izostanak minimuma tolerancije prema bliskoj osobi, a time i nedostatak empatije obzirom da si je dozvolio nasrtanje na stariju i bolesnu osobu koja se ne može sama braniti od fizičkog napada. Također je sud kao otegotno cijenio njegovu višestruku kažnjavanost za nasilničko ponašanje u obitelji koje je očito uvjetovano njegovim statusom ovisnika o alkoholu, što znači da okrivljenik ne može kontrolirati i susprezati svoje ponašanje u običnim životnim situacijama čak niti u komunikaciji sa najbližim članovima obitelji. Stoga uzevši u obzir težinu samu protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada je svakako bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora za prekršaj pod točkom I, dok je ionako za prekršaj pod točkom II isključivo propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje 10 dana, time da je kazna zatvora ublažena za prekršaj pod točkom I, zbog vrlo visokog zakonskog raspona trajanja te kazne u odnosu na sam čin nasilja. Stoga se samo na taj način može postići njegova resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

22.

Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja obzirom da u odnosu na okrivljenika i nadalje egzistira navedena zaštitna mjera koja mu je izrečena pravomoćnom presudom ovog suda broj: Pp-2363/2024-10., s rokom trajanja od 2 godine, a koja odluka je pravomoćna 28.5.2025., što znači da traje do kraja svibnja 2027., pa je u tom smislu neprihvatljivo preklapanje identične zaštitne mjere. Osim toga, okrivljenik ionako ne živi u istoj nekretnini sa oštećenim niti ga je do ove zgode duže vremena posjećivao i pokušao s njim komunicirati, tako da nema realne opasnosti i očekivanja da će i ubuduće okrivljenik pokušati prilaziti oštećenom i na bilo koji način ga uznemiravati, zbog čega je doista ne svrsishodno ponovno izricati takvu zaštitnu mjeru.

23. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio niti na izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, jer ni iz čega ne proizlazi da je u konkretnoj situaciji okrivljenik bio alkoholiziran te da je opisano nasilje izvršio pod odlučnim utjecajem alkohola, bez obzira na utvrđenje suda da se radi o ovisniku o tom poroku. Osim toga, niti u samom činjeničnom opisu optužnog akta ne spominje se da je okrivljenik ove zgode bio alkoholiziran gdje se ne ističe niti stupanj njegove opijenosti obzirom da je odbio provođenje alkotestiranja, pa u tom smislu sud nije niti mogao izricati navedenu zaštitnu mjeru ako prema činjeničnom opisu ne proizlazi da je njegova alkoholiziranost predstavljala odlučujući faktor zbog kojeg je došlo do nasilnog čina, tako da nije bilo prihvatljivo okrivljeniku izricati ovakvu vrstu zaštitne mjere.

24. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer ipak ostvaruje primanja po osnovni opskrbnine, a k tome je radno sposobna osoba te time platiti naznačeni trošak čijim plaćanjem neće dovesti u pitanje svoju egzistenciju.

U Bjelovaru, 8. srpnja 2026.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

• po pravomoćnosti

3. Žrtvi ČĆ

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar