Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-67/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Virovitice, OIB:72139518512, iz Virovitice, Matije Gupca 63, kojeg zastupa punomoćnik Željko Palatinuš, odvjetnik iz Virovitice, radi isplate , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-94/2022-3 od 14. travnja 2023., koja je ispravljena dopunskom presudom poslovni broj Pr-94/2022-6 od 12. lipnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-94/2022-3 od 14. travnja 2023., koja je ispravljena točkom I. izreke dopunske presude poslovni broj Pr-94/2022-6 od 12. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 311,07 EUR (slovima: tristo jedanaest eura i sedam centi) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od 01. 01. 2014. do 31. 01. 2019. bruto iznos od 4.659,70 eur / 35.108,50 kuna1 zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 67,12 eur / 505,70 kuna od 15.02.2014. do isplate, na iznos od 55,04 eur / 414,72 kuna od 15.03.2014. do isplate, na iznos od 56,53 eur / 425,89 kuna od 15.04.2014. do isplate, na iznos od 56,45 eur / 425,31 kuna od 15.05.2014. do isplate, na iznos od 59,95 eur / 451,66 kuna od 15.06.2014. do isplate, na iznos od 82,39 eur / 620,77 kuna od 15.07.2014. do isplate, na iznos od 57,75 eur / 435,08 kuna od 15.08.2014. do isplate, na iznos od 62,43 eur / 470,37 kuna od 15.09.2014. do isplate, na iznos od 58,21 eur / 438,59 kuna od 15.10.2014. do isplate, na iznos od 58,19 eur / 438,43 kuna od 15.11.2014. do isplate, na iznos od 56,47 eur / 425,50 kuna od 15.12.2014. do isplate, na iznos od 67,18 eur / 506,16 kuna od 15.01.2015. do isplate, na iznos od 57,48 eur / 433,12 kuna od 15.02.2015. do isplate, na iznos od 54,45 eur / 410,28 kuna od 15.03.2015. do isplate, na iznos od 54,55 eur / 410,99 kuna od 15.04.2015. do isplate, na iznos od 56,59 eur / 426,39 kuna od 15.05.2015. do isplate, na iznos od 60,70 eur / 457,32 kuna od 15.06.2015. do isplate, na iznos od 115,02 eur / 866,63 kuna od 15.07.2015. do isplate, na iznos od 54,38 eur / 409,73 kuna od 15.08.2015. do isplate, na iznos od 79,69 eur / 600,46 kuna od 15.09.2015. do isplate, na iznos od 54,83 eur / 413,10 kuna od 15.10.2015. do isplate, na iznos od 78,58 eur / 592,06 kuna od 15.11.2015. do isplate, na iznos od 57,28 eur / 431,60 kuna od 15.12.2015. do isplate, na iznos od 76,54 eur / 576,70 kuna od 15.01.2016. do isplate, na iznos od 102,25 eur / 770,38 kuna od 15.02.2016. do isplate, na iznos od 55,05 eur / 414,76 kuna od 15.03.2016. do isplate, na iznos od 77,18 eur / 581,54 kuna od 15.04.2016. do isplate, na iznos od 54,00 eur / 406,88 kuna od 15.05.2016. do isplate, na iznos od 82,05 eur / 618,22 kuna od 15.06.2016. do isplate, na iznos od 79,86 eur / 601,71 kuna od 15.07.2016.god. do isplate, na iznos od 55,43 eur / 417,66 kuna od 15.08.2016. do isplate, na iznos od 97,00 eur / 730,82 kuna od 15.09.2016. do isplate, na iznos od 55,46 eur / 417,90 kuna od 15.10.2016. do isplate, na iznos od 59,07 eur / 445,05 kuna od 15.11.2016. do isplate, na iznos od 75,37 eur / 567,84 kuna od 15.12.2016. do isplate, na iznos od 83,74 eur / 630,93 kuna od 15.01.2017. do isplate, na iznos od 108,20 eur / 815,24 kuna od 15.02.2017. do isplate, na iznos od 78,04 eur / 587,96 kuna od 15.03.2017. do isplate, na iznos od 78,87 eur / 594,22 kuna od 15.04.2017. do isplate, na iznos od 112,39 eur / 846,84 kuna od 15.05.2017. do isplate, na iznos od 106,75 eur / 804,29 kuna od 15.06.2017. do isplate, na iznos od 67,06 eur / 505,30 kuna od 15.07.2017. do isplate, na iznos od 24,97 eur / 188,13 kuna od 15.08.2017. do isplate, na iznos od 67,79 eur / 510,79 kuna od 15.09.2017. do isplate, na iznos od 48,41 eur / 364,76 kuna od 15.10.2017. do isplate, na iznos od 51,33 eur / 386,71 kuna od 15.11.2017. do isplate, na iznos od 98,47 eur / 741,92 kuna od 15.12.2017. do isplate, na iznos od 122,01 eur / 919,32 kuna od 15.01.2018. do isplate, na iznos od 99,18 eur / 747,25 kuna od 15.02.2018. do isplate, na iznos od 72,97 eur / 549,77 kuna od 15.03.2018. do isplate, na iznos od 74,46 eur / 561,03 kuna od 15.04.2018. do isplate, na iznos od 101,80 eur / 766,99 kuna od 15.05.2018.god. do isplate, na iznos od 116,77 eur / 879,84 kuna od 15.06.2018. do isplate, na iznos od 124,60 eur / 938,77 kuna od 15.07.2018. do isplate, na iznos od 74,60 eur / 562,08 kuna od 15.08.2018. do isplate, na iznos od 103,01 eur / 776,15 kuna od 15.09.2018. do isplate, na iznos od 73,40 eur / 553,00 kuna od 15.10.2018. do isplate, na iznos od 94,24 eur / 710,05 kuna od 15.11.2018. do isplate, na iznos od 91,63 eur / 690,39 kuna od 15.12.2018. do isplate, na iznos od 119,47 eur / 900,15 kuna od 15.01.2019. do isplate te na iznos od 135,02 eur / 1.017,31 kuna od 15.02.2019. do isplate, i to za razdoblje do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“ II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 265,45 eur / 2.000,00 kuna2, u roku od 15 dana.“

1.1. Sud prvog stupnja donio je dopunsku presudu 12. lipnja 2023. čija izreka glasi: „I U točki I. izreke presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-94/2022-3 od 14. travnja 2023. u posljednjem, 63. redu, iza riječi "za tri postotna poena" dodaje se: osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima pod točkom I. izreke presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-94/2022-3 od 14. travnja 2023.“

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka uključujući i troškove žalbe u iznosu od 311,07 eura.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu ocjenjuje da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana jer je sud prvog stupnja donio zakonitu odluku time da ne predlaže sadržaj odluke suda drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), tvrdeći da je prekoračio tužbeni zahtjev time što je odluku donio na činjeničnom supstratu kojeg tužitelj nije iznosio jer nije tražio isplatu „primjerene plaće“ u smislu članka 90. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR), a sud je o tužbenom zahtjevu odlučivao primjenom te odredbe ZR-a.

5.1. Ovaj sud ispitao je prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP -a u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio takve povrede.

5.2. Što se tiče žalbenog navoda da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 12. ZPP-a time što je prvostupanjsku presudu donio na potpuno novom činjeničnom supstratu stoga što tužitelj tužbom nije uopće tražio isplatu „primjerene“ plaće u smislu članka 90. Zakona o radu, takve žalbene tvrdnje neosnovane su jer se tužitelj već u tužbi pozvao na pravo na isplatu plaće po članku 90. ZR-a.

6. Tužitelj tužbom traži isplatu od 4.659,70 eura bruto na ime razlike plaće na temelju pogrešno obračunate osnovice plaće i ostvarenih prekovremenih sati rada od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2019. Tvrdi da je kod tuženika zaposlen kao profesionalni vatrogasac i da mu je tuženik pogrešno obračunavao plaću jer je naknadu za prekovremeni rad obračunavao protivno članku 44. stavak 10. do 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17.; dalje: KU/13), odnosno nije uzeo u obzir da radi u turnusima i smjenama u mjesecima u kojima je mjesečni fond sati veći zbog blagdana i neradnih dana.

6.1. Obrazlaže da je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike od 1. travnja 2009. ("Narodne novine" broj 40/09.; dalje: Odluka iz 2009.) osnovica za obračun plaće za državne službenike i namještenike utvrđena u visini od 5.108,84 kune bruto i primjenjivala se od 1. travnja 2009., a da je gradonačelnik Grada Virovitice donio 28. siječnja 2014. Odluku o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe Virovitica za 2014. kojom je osnovica za izračun plaće za 2014. utvrđena u iznosu umanjenom za 5 % od iznosa osnovice za 2013. (dalje: Odluka o umanjenju osnovice) te da je obračun plaće po umanjenoj osnovici od 4.853,40 kuna zaposlenicima vršen do svibnja 2017.

6.2. Smatra da je tuženik na temelju članka 90. stavak 1. ZR-a dužan isplatiti mu plaću utvrđenu KU/13 i sukladno Odluci iz 2009. primijeniti osnovicu za obračun plaće od 5.108,84 kuna, umjesto umanjenje osnovice od 4.853,40 kuna.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće:

- tužitelj je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca-voditelja vatrogasne grupe od 17. travnja 2007.,

- na temelju članka 56. stavak 1. Zakona o vatrogastvu ("Narodne novine" broj 106/99.; dalje: ZOV) tužitelj je zaposlenik tuženika od 1. siječnja 2000.,

- prema članku 128. KU/13 u pogledu plaća i materijalnih prava za profesionalne vatrogasce primjenjuju se odredbe tog ugovora, a sredstva za te namjene se osiguravaju u državnom proračunu,

- Vlada Republike Hrvatske je Odlukom o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi ("Narodne novine" broj 15/15., 33/16., 13/17., 7/18., 2/19. i 128/19.; dalje: Odluka o financiranju JVP) utvrdila za utuženo razdoblje da su kriteriji utvrđivanja visine rashoda za plaće radnika u Javnim vatrogasnim postrojbama Zakon o državnim službenicima i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike,

- gradonačelnik Grada Virovitice je pozivom na članak 39. Statuta Grada Virovitice 5. lipnja 2012. donio Odluku o stavljanju van snage Odluke o primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava na zaposlene u Javnoj ustanovi Vatrogasnoj postrojbi Virovitice i donio Odluku o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe Virovitica za 2014. i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014. (dalje: Odluka o visini osnovice) te tužitelju smanjio plaću,

- tuženik kao poslodavac nema ovlasti jednostranom odlukom smanjiti plaću, jer se odredbe ugovora o radu mogu promijeniti samo suglasnom voljom stranaka,

- prema Pravilniku o plaćama Javne ustanove Vatrogasne postrojbe Virovitica od 17. travnja 2007. (dalje: Pravilnik) plaću radnika Vatrogasne postrojbe čini osnovna plaća umnožena koeficijentom pojedinog radnog mjesta, a visina koeficijenta određuje se prema nazivima radnih mjesta, a ako pitanja plaća i drugih primanja i naknada na temelju rada nisu uređena Pravilnikom primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori,

- Pravilnikom nisu u cijelosti utvrđena osnove i mjerila za isplatu plaća radnicima tuženika, odnosno nije uređeno pitanje osnovne plaće, a tuženik nema sklopljen poseban kolektivni ugovor kojim se uređuju plaće i druga materijalna prava zaposlenika tuženika, odnosno kolektivni ugovor koji bi se mogao primijeniti u konkretnom slučaju nije sklopljen,

- sukladno članku 90. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.; dalje: ZR), ako plaća nije određena na način iz stavka 1. i 2. (propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu), a Ugovor o radu ne sadržava dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću, a Ugovor o radu od 16. travnja 2007. koji je sklopio tužitelj s tuženikom ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se mogla odrediti plaća tužitelju pa je tuženik bio dužan tužitelju isplatiti primjerenu plaću, odnosno plaću koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

7.1. Zaključak je suda prvog stupnja da gradonačelnik Grada Virovitice nije imao zakonsko ovlaštenje niti ovlaštenje na temelju Statuta Grada [adresa] da svojom odlukom utvrđuje visinu osnovne plaće zaposlenicima tuženika tj. tužitelju te da je tužitelju trebalo isplatiti primjerenu plaću koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, odnosno plaću koja se u utuženom razdoblju profesionalnim vatrogascima u Republici Hrvatskoj redovito isplaćivala primjenom odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a to je plaća koja je isplaćivana do donošenja odluke gradonačelnika Grada Virovitice o stavljanju van snage Odluke o primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u pogledu plaća i materijalnih prava na zaposlene u Javnoj ustanovi Vatrogasnoj postrojbi Virovitice.

7.2. Polazeći od činjenice da je tuženik nezakonito smanjio osnovicu u utuženom razdoblju i provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Dajani Vuković, dipl.oec, sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik obračunao tužitelju plaću po pogrešnoj osnovici za izračun plaće i bez uvećanja fonda sati za pojedine mjesece te je stoga usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da plati tužitelju razliku plaće od 4.659,70 eura bruto, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pobliže navedenih u izreci.

8. Tuženik se žali navodeći u bitnom da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je upravo odlukom gradonačelnika Grada Virovitice došlo do primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te da je gradonačelnik Grada Virovitice tu odluku stavio izvan snage zbog promijenjenih okolnosti. Tvrdi da odluka gradonačelnika Grada Virovitice nije u protivnosti sa ZR-om i da je na temelju te odluke u skladu s Pravilnikom donesena posebna odluka o visini osnovice koja je primjenjivana kao Opći akt poslodavca.

9. Žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje zaključak suda prvog stupnja da nije bilo uvjeta da tužitelju na temelju Odluke o umanjenju osnovice vrši obračun plaće po umanjenoj osnovici od 4.853,40 kuna.

9.1. Naime, odredbom čl. 128. KU 1, odnosno odredbom čl. 108. KU 2, propisano je da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu.

9.2. U utuženom razdoblju je na snazi bio Zakon o vatrogastvu („Narodne novine“ broj 106/1999, 117/2001, 36/2002, 96/2003, 174/2004, 38/2009, 80/2010, 125/2019, dalje u tekstu: ZV/99). Odredbom članka 58. ZV/99 propisano je da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi - postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova, osiguravaju na postojeći način u državnom proračunu do 31. prosinca 2004. godine, s t ime da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to: u 2002. godini za 25 %, u 2003. godini - za 50 % i u 2004. godini - za 75 %. Nadalje, odredbom članka 58.a stavak 1., 2. i 3. ZV/99 propisano je da će Vlada Republike Hrvatske donijeti odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini. Navedenu odluku Vlada Republike Hrvatske donosi do 30. rujna tekuće godine za svaku tekuću godinu, a odluka se objavljuje u Narodnim novinama.

9.3. U utuženom razdoblju Vlada Republike Hrvatske je donijela Odluke o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi („Narodne novine“ broj 7/2014; 15/2015; 33/2016; 13/2017, 7/2018, 2/2019 u daljnjem tekstu: Odluke), a na temelju odredbe iz čl. 58.a ZV/99 i to za 2014., 2015, 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu, dakle za cjelokupno utuženo razdoblje.

9.4. Navedenim Odlukama Vlade su utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi uz primjenu prava utvrđenih odredbama KU 1 i KU 2, s time da sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihovi osnivači i suosnivači ostvaruju iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1,0 %, a da se, ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika ostvaruje s pozicije pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije iz državnog proračuna Republike Hrvatske za pojedinu godinu.

9.5. Dakle, u utuženom razdoblju sredstva za financiranje plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kod tuženika su se dijelom osiguravala i u državnom proračunu Republike Hrvatske, što proizlazi iz Odluka koje je u tom razdoblju donosila Vlada Republike Hrvatske.

9.6. Premda je Grad Virovitica, sukladno odredbi članka 43. stavak 1. ZV/99, dužan u svom proračunu osigurati sredstva za financiranje redovne djelatnosti javne vatrogasne postrojbe Grada Virovitice, dakle tuženika, to ne znači da je Grad Virovitica u utuženom razdoblju osigurao navedena sredstva u cijelosti. Naime, Vlada Republike Hrvatske je u utuženom razdoblju donosila Odluke kojima su se utvrđivali minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, a koje su bile temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini, iz čega dalje proizlazi da su se u tom razdoblju sredstva za financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, pa tako i tuženika, š to svakako uključuje isplatu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kod tuženika, dijelom osiguravala i u državnom proračunu Republike Hrvatske.

9.7. Slijedom navedenog, kada se sredstva za financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama barem djelomično osiguravaju u državnom proračunu, tada se odredbe KU 1 i KU 2 u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjuju i na profesionalne vatrogasce, pa tako i pravo na isplatu plaće prema utvrđenoj osnovici koju u predmetnom postupku potražuju tužitelji.

9.8. Pritom nisu osnovani navodi tuženika, isticani tijekom prvostupanjskog postupka, da u ovom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredaba KU 1 i KU 2, smatrajući pritom da Vlada Republike Hrvatske, u smislu odredaba Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, a kasnije Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata, koji su uredili kriterije i postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, odnosno udruga poslodavaca za kolekt ivno pregovaranje, ni na koji način nije mogla pregovarati sa sindikatom koji predstavlja radnike tuženika te na taj način stvarati obveze za samog tuženika, budući da su sindikati u smislu navedenih propisa mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje Grad Virovitica kao osnivač tuženika. Međutim, odredbe KU 1 i KU 2 se u ovom predmetu svakako primjenjuju, budući da je odredbom iz članka 128. KU 1, kao i odredbom iz članka 108. KU 2, ugovoreno da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe KU 1, kao i odredbe KU 2, u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, a u utuženom razdoblju sredstva za financiranje plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kod tuženika su se dijelom osiguravala i u državnom proračunu Republike Hrvatske, što je vidljivo iz Odluka koje je u tom razdoblju donosila Vlada Republike Hrvatske.

9.9. Nadalje, valja istaknuti kako u utuženom razdoblju, suprotno stavu tuženika, nije bilo mjesta primjeni Odluke o utvrđivanju visine osnovice za izračun plaća za djelatnike Javne vatrogasne postrojbe Virovitica za 2014. godinu i ostalim materijalnim pravima od 28. siječnja 2014., a koja je donesena od strane gradonačelnika Grada Virovitice i kojom je osnovica za izračun plaće utvrđena u bruto iznosu od 4.853,40 kn. Naime, kao što je to već prethodno obrazloženo, u utuženom su razdoblju bile na snazi odredbe KU 1 i KU 2 kojima je također određena osnovica za izračun plaće, ali u većem bruto iznosu, tako da upravo njih u smislu odredbe iz članka 9. stavak 3. ZOR–a valja primijeniti prilikom obračuna plaće tužitelja u tom razdoblju, budući da iste za tužitelja predstavljaju povoljnije pravo.

9.10. Naposljetku, stajalište da profesionalnim vatrogascima pripadaju prava po Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, pa tako i pravo na osnovicu plaće koje u ovom postupku tužitelj potražuje, zauzima i u svojoj odluci U-III- 65217/2009 Ustavni sud Republike Hrvatske.

9.11. Uzevši u obzir navedene odredbe ZV/99, KU 1, KU 2 i ZOR–a, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je prilikom obračuna plaće tužitelju u utuženom razdoblju trebalo uzeti osnovicu koja je određena sukladno odredbama KU 1 i KU 2.

10. Slijedom toga, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te zbog nezakonitog smanjenja osnovice i obračuna tužitelju plaću bez uvećanja fonda sati za pojedine mjesece u utuženom razdoblju naložio tuženiku isplatu razliku plaće od 4.659,70 kuna bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koja visina tražbine nije sporna.

11. Zbog navedenih razloga, žalbu tuženika je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP- a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

12. Obzirom da je žalba tuženika u cijelosti odbijena kao neosnovana, neosnovan je i njegov zahtjev da mu tužitelj plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 311,07 eura, iz kojih razloga je zahtjev odbijen.

Koprivnica, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković