Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-72/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vujičiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Kaštijun d.o.o. za gospodarenje otpadom, OIB: 72690321172, iz Pule, Premanturska cesta 215, zastupanog po punomoćniku Dejanu Španoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-61/2024-18 od 9. ožujka 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-61/2024-18 od 9. ožujka 2026. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu tužitelja.

III. Točka III. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika broj 259/2024 od 25.03.2024. o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 51/2019 od 11. siječnja 2019. tužitelju nedopuštena i nezakonita, da otkaz poslodavca nije dopušten te da odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem te odluke.

II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 51/2019 od 11. siječnja 2019. s danom 4. studenim 2024. koji se određuje kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, a tuženiku se nalaže da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa do 4. studenog 2024. kao da otkaza nije ni bilo.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od šest bruto plaćana koje je tužitelj ostvarivao kod tuženika u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju PB, OIB: OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku KAŠTIJUN d.o.o., OIB 72690321172, naknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa 1.125,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog parničnog postupka u cijelosti.“

2. Protiv točke I., II. i IV. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 7. travnja 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik 1. travnja 2026. u kojem osporava navode žalbe u cijelosti, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je argumentacija prvostupanjskog suda u primjeni članka 41. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.; dalje: ZR) kontradiktorna i nerazumljiva.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge koji su razumljivi i nisu kontradiktorni, pa je odluku moguće ispitati, a nisu počinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je Odluka tuženika broj 259/2024 od 25. ožujka 2024. o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem te Odluke. Traži se i određenje sudskog raskida Ugovora o radu s danom 4. studenog 2024. te isplata štete u visini šest bruto plaća koje je tužitelj ostvario kod tuženika. Svoj tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da tuženik nije pravilno proveo proceduru otkazivanja jer da nije na propisan način obavio savjetovanje sa sindikatom, da nije utvrdio je li kod tužitelja postojala trajna ili privremena nesposobnost za rad i jer nije primijenio članak 41. ZR-a, odnosno nije mu ponudio neko drugo radno mjesto prije otkazivanja.

6.1. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac 11. siječnja 2019. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 51/2019 za poslove radnog mjesta pomoćnog radnika u radnim prostorima tuženika,

- da je tuženik pravna osoba koja gospodari otpadom na području [adresa],

- da je Odlukom o sistematizaciji radnih mjesta i opisu poslova i radnih zadataka tuženika predviđeno da je jedan od uvjeta za obavljanje poslova radnog mjesta pomoćnog radnika i potvrda medicine rada o ispunjavanju uvjeta za poslove s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada,

- da je tužitelj od strane tuženika u srpnju 2023. upućen na izvanredni zdravstveni pregled kod specijaliste medicine rada dr. SB nakon kojeg je pregleda ocijenjen nesposobnim za rad na radnom mjestu pomoćnog radnika,

- da je drugostupanjsko povjerenstvo pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo odlučilo o žalbi tužitelja na ocjenu dr. SB i izdalo Uvjerenje od 15. prosinca 2023. iz kojeg proizlazi da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova pomoćnog radnika,

- da je tuženik Odlukom o osobnom uvjetovanom otkazu broj 259/2024 od 25. ožujka 2024. otkazao Ugovor o radu tužitelju protiv kojeg je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava tuženiku koji zahtjev tuženik nije prihvatio,

- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu,

- da iz Odluke o otkazu proizlazi da je Ugovor o radu tužitelju otkazan jer nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajne zdravstvene nesposobnosti za obavljanje poslova svog radnog mjesta,

- da iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 27. srpnja 2023. koju je izdao specijalist medicine rada dr. SB proizlazi da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova iz članka 3. točke 2., 5., 16., 17. i 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada,

- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, već djeluju dva sindikata koja nisu postigla sporazum o osobi sindikalnog povjerenika,

- da je tuženik prije donošenja Odluke o otkazu nacrt te Odluke dostavio elektroničkom poštom na oba sindikata, što su potvrdili i sindikalni povjerenici, a u postupku saslušani kao svjedoci TB i DB, a na isto nisu posebno reagirali,

- da iz dostavljene medicinske dokumentacije te zdravstvenog kartona tužitelja proizlazi da isti boluje od epilepsije, a da iz iskaza TB i DB proizlazi da su radnici tuženika s time bili upoznati i da su se na radu kod tuženika dogodile neke situacije u kojima je tužitelj imao napadaje i gubitke svijesti,

- da tuženik prije otkazivanja Ugovora o radu nije ponudio tužitelju drugo radno mjesto,

- da kod tužitelja po nadležnom tijelu nije utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka gubitka radne sposobnosti.

6.2. Iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je tužitelj prvotno bio raspoređen na rad u Odjelu mehaničko-biološke obrade komunalnog otpada te da je pao tri puta i to prvi put u pogonu u kojem se nalaze strojevi, drobilice, stepenice, da je pronađen onesviješten u viljuškaru, da se onesvijestio u wc-u i na porti. Isto tako, da je prilikom dolaska na posao sletio s vozilom u jarak.

6.3. Analizom zdravstvenog kartona tužitelja utvrđeno je da je imao više epileptičnih napada i zadobivenih ozljeda pa je tako 27. lipnja 2019. pao na poslu i zadobio otvorenu ranu očne vjeđe i periokularnog područja, 6. rujna 2019. uslijed epi napada se ugrizao za jezik, 10. rujna 2020. na putu za posao sletio je s autom s ceste zbog epi napada za vrijeme vožnje zbog čega je zadobio višestruki prijelom kosti zapešća, 23. prosinca 2021. doživio je epi napad na poslu, kao i 24. svibnja 2022. Nakon svakog od navedenih događaja da je bio na bolovanju, a da je konstatirano da je imao prometnu nezgodu 19. srpnja 2022. za vrijeme bolovanja. Dana 7. srpnja 2023. zadobio je udarac u čelo i nos, a slijedeći epi napad doživio je 17. studenog 2023. na poslu.

6.4. Prateći kronološki sadržaj zdravstvenog kartona tužitelja prvostupanjski sud utvrđuje da je u više navrata liječnik obiteljske medicine upisivao napomene kojima ukazuje na nedovoljnu pažnju i ozbiljnost u ponašanju tužitelja spram svoje dijagnoze, osobito u odnosu na odlazak neurologu, odlazak fizijatru i na fizikalnu terapiju nakon prometne nezgode, a stoji i napomena da će na pregled neurologa tužitelj ići „samo ako ne bude kiša“. Isto tako, upisana je i preporuka da ne upravlja vozilom. U veljači 2022. specijalist medicine rada zabranio je tužitelju rad na visini, rad kosilicom i viličarom.

6.5. Prvostupanjski sud navodi kako je člankom 150. ZR-a propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika. Prema članku 153. stavak 3. istog Zakona, ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane Zakonom o radu, a prema stavku 4. istog članka, ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. istog članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

6.6. Kako kod tuženika ne postoji radničko vijeće, a djeluju dva sindikata koji nisu odredili sindikalnog povjerenika, to prvostupanjski sud prihvaća kao pravilno postupanje tuženika prije donošenja Odluke o otkazivanju ugovora o radu tužitelju, obraćanje sindikalnim povjerenicima oba sindikata koji djeluju kod tuženika. Na taj način da su ispunili svoju obvezu savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima.

6.7. Što se tiče nesposobnosti tužitelja za rad i tvrdnje da se radi o nesposobnosti privremenog karaktera jer da to tako proizlazi iz dopisa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a radi se o popratnom dopisu uz Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 15. prosinca 2023. koje je izdao Hrvatski zavod za javno zdravstvo, i u kojem je navedeno da, između ostalog, na temelju „trenutačnog“ zdravstvenog stanja drugostupanjsko povjerenstvo je mišljenja da tužitelj nije sposoban za posao pomoćnog radnika prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada, članak 3. točke 02, 05, 16, 17 i 18 (19, 56) te da su određena odstupanja u zdravstvenom stanju „trenutno“ kontraindikacija za rad na poslovima pomoćnog radnika, prvostupanjski sud ocjenjuje da to što je u popratnom dopisu korišten termin „trenutno“ nije od važnosti jer da je drugostupanjsko tijelo smatralo da je riječ o privremenoj nesposobnosti, da bi to u Uvjerenju i navelo. U Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti tuženika da je navedeno kako je isti nesposoban, a da se kao ocjena zdravstvene sposobnosti može napisati sposoban, privremeno nesposoban ili nesposoban. Kako je u Uvjerenju od 15. prosinca 2023. koje je izdao Hrvatski zavod za javno zdravstvo navedeno da je tužitelj nesposoban, to da izraz „trenutno“ koji se nalazi u popratnom dopisu ne znači da je isti privremeno zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova svog radnog mjesta.

6.8. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je i člankom 36. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 98/2018.; dalje: ZZR) propisano da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom za takve poslove.

6.9. Obzirom na činjenicu da tužitelj nije ispunjavao uvjete propisane posebnim propisom za obavljanje poslova pomoćnog radnika kod tuženika i da nije zdravstveno sposoban za obavljanje tih poslova to da zbog toga nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje radne obveze, stav je prvostupanjskog suda da je Odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu tužitelju opravdana.

6.10. Člankom 41. ZR-a propisana su prava radnika na zaposlenje na drugim poslovima kod istog poslodavca. Određeno je da ako kod radnika postoji smanjena radna sposobnost uz preostalu radnu sposobnost, smanjena radna sposobnost uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tog tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.

6.11. Prvostupanjski sud zaključuje da poslodavac nije uvijek i u svakom slučaju prije otkazivanja zbog osobno uvjetovanih razloga u obvezi radniku ponuditi drugo zaposlenje. Mišljenje je prvostupanjskog suda da takvu obvezu ima poslodavac samo u slučaju kada je radniku ovlašteno tijelo utvrdilo smanjenje/gubitak radne sposobnosti, što kod tužitelja nije slučaj. Sam tužitelj da u svom iskazu navodi da se smatra sposobnim za rad i da nije pokretao postupak za utvrđenje gubitka odnosno smanjenja radne sposobnosti. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj može raditi, da kod tužitelja nije utvrđeno smanjenje odnosno gubitak sposobnosti za rad, ali da je utvrđena zdravstvena nesposobnost za rad na radnom mjestu kod tuženika koje zahtijeva posebne uvjete rada. Mišljenja je da su upravo specijalist medicine rada i drugostupanjsko tijelo Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo nadležna tijela za utvrđivanje ispunjava li radnik posebne uvjete propisane Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada i time nadležni za donošenje uvjerenja o zdravstvenoj (ne)sposobnosti radnika, zbog čega prvostupanjski sud nije određivao medicinsko vještačenje na tu okolnost. Kako zdravstvena nesposobnost za rad na konkretnom radnom mjestu za koje je zaključen Ugovor o radu upućuje na postojanje trajnih osobina, odnosno nesposobnosti na strani tužitelja zbog kojih ne može izvršavati svoje obveze, to da je tuženik pravilno i zakonito proveo proceduru otkazivanja Ugovora o radu sukladno članku 115. stavak 1. točka 2. i 150. ZR-a bez potrebe provođenja postupka iz članka 41. ZR-a.

6.12. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa).

7. U svojoj žalbi tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je mišljenje specijaliste medicine rada i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo mišljenje ovlaštenog tijela iz članka 41. ZR-a, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, te kako je u konkretnom slučaju otkaz nedopušten jer tužitelju nije ponuđeno drugo radno mjesto u smislu članka 41. ZR-a. Ocjenjuje također da prvostupanjski sud nije mogao samostalno ocijeniti sadržaj zdravstvenog kartona s obzirom da nema potrebno stručno znanje, kao što nema stručno znanje za zaključak o nepostojanju zdravstvene ili radne sposobnosti tužitelja, zbog čega da je trebalo provesti medicinsko vještačenje. Ponovo ponavlja da iz dopisa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo proizlazi kako se ne radi o trajnoj nesposobnosti, već o privremenoj nesposobnosti, a što je odlučna činjenica za dopuštenost dokaza zbog osobno uvjetovanog razloga.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci. U odnosu na tvrdnju kako je prvostupanjski sud trebao provesti medicinsko vještačenje na okolnost zdravstvene sposobnosti tužitelja za obavljanje poslova radnog mjesta s posebnim uvjetima rada za koje je tužitelj imao zaključen Ugovor o radu, po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio provođenje takvog vještačenja s obzirom da iz Uvjerenja specijaliste medicine rada radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je tužitelj zaključio Ugovor o radu, a što je potvrđeno i od strane drugostupanjskog tijela, tužitelj nije zdravstveno sposoban za obavljanje navedenih poslova. Upravo je specijalist medicine rada osoba koja procjenjuje zdravstvenu sposobnost radnika za obavljanje poslova određenog radnog mjesta.

7.2. Prvostupanjski sud nije ocijenio sadržaj zdravstvenog kartona tužitelja, već je samo naveo činjenice koje su upisane u zdravstveni karton tužitelja i koje ukazuju na njegovo zdravstveno stanje, odnosno na događaje koji su uvjetovani njegovim zdravstvenim stanjem.

7.3. U popratnom dopisu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koje je odlučivalo o žalbi protiv Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika koje je izdao za tužitelja dr. SB navedeno je kako je drugostupanjsko povjerenstvo donijelo svoje mišljenje o sposobnosti tužitelja za posao pomoćnog radnika prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada „uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, trenutačno zdravstveno stanje te zahtjeve na radnom mjestu“, pa se izraz „trenutačno“ ne može smatrati da se radi o privremenoj zdravstvenoj nesposobnosti. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da se u uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika kao ocjena zdravstvene sposobnosti može upisati; sposoban, privremeno nesposoban i nesposoban, pa da je drugostupanjsko povjerenstvo zaključilo da je tužitelj privremeno zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova svog radnog mjesta, tada bi tako bilo upisano i u Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 15. prosinca 2023. (list 37), a ne bi stajalo da je zdravstveno nesposoban.

7.4. U odnosu na primjenu članka 41. ZR-a treba reći da u konkretnoj situaciji nije bilo razloga za primjenu navedenog članka. O tome je pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev-819/2014-2 od 17. prosinca 2024., a koje prihvaća i ovaj sud, i koje je doneseno u činjenično i pravno usporedivoj situaciji, na postavljeno pitanje: „Je li poslodavac prije donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a uslijed utvrđene zdravstvene nesposobnosti radnika za određeno radno mjesto, dužan radniku ponuditi drugo radno mjesto, iako se ne radi o radniku kod kojeg postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisima?“, odgovorio da: „U slučaju kada je utvrđeno da je radnik zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova određenog radnog mjesta ne radi se o radniku kod kojeg postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, pa poslodavac prije donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu takvom radniku nije dužan ponuditi drugo radno mjesto u skladu s odredbom čl. 41. Zakona o radu.“

8. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena odluka u točkama I., II. i IV. izreke primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

9. Točka III. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

10. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković