Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-768/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, OIB: 68419124305, iz Zagreba, Prisavlje 3, zastupane po punomoćnici Đini Lukac Novaković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice ZCG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pl-491/2026-5 od 4. svibnja 2026., 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pl-491/2026-5 od 4. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
„Odbija se prigovor tužiteljice te se potvrđuje rješenje o pristojbi poslovni broj Pl- 491/2026-3 od 20. travnja 2026.“
2. Protiv navedenog rješenja potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 11. svibnja 2026. zbog svih žalbenih razloga te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i oslobodi tužitelja od obveze plaćanja pristojbe ili da vrati predmet na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nalogom za plaćanje sudske pristojbe kojeg je tužiteljica zaprimila 22. travnja 2026. pozvana je na plaćanje sudske pristojbe za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u iznosu od 6,64 eura i rješenja o izdavanju platnog naloga u iznosu od 6,64 eura. Temeljem članka 38. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP) tužiteljica je podnijela prigovor u kojem navodi da je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi temeljem članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP- a obzirom da je tijelo u obavljanju javnih ovlasti, a da se radi o postupku koji je proizišao iz obavljanja javnih ovlasti.
4.1. Prvostupanjski sud je odbio prigovor tužiteljice jer da ista nema status pravne osobe s javnim ovlastima, a člankom 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a propisano je da su plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizišlim iz obavljanja tih ovlasti. U postupcima za naplatu RTV pristojbe tužiteljica da ne obavlja javne ovlasti pa nije po zakonu oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.
5. U svojoj žalbi tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP-a. Citira članak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („narodne novine“ broj 137/2010., 76/2012., 78/2016., 46/2017., 73/2017., 94/2018., 114/2022., 20/2023. i 18/2024.; dalje: Zakon o HRT), kojim je propisano da Hrvatska radiotelevizija ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega te na članak 3. istog Zakona kojim je propisana da je djelatnost HRT-a proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Tužiteljica ocjenjuje da prema Zakonu o HRT-u obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti i koji se sukladno Zakonu o sustavu državne uprave mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama. Navedeni poslovi da se odnose na poslove u vezi naplate pristojbe i to određivanje njezine visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja pristojbe te kontrola naplate pristojbe. Nadalje, tužiteljica citira članak 33. stavak 2. Zakona o HRT- u prema kojem su sredstva mjesečne pristojbe sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge i na članak 34. stavak 1. istog Zakona koji definira obveznika plaćanja pristojbe, i zaključuje da efikasna naplata pristojbe predstavlja opći javni interes, a ne samo njezin interes. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-662/2011 od 10. srpnja 2018. u kojoj taj sud ističe da se u ovom slučaju (članak 35. stavak 2. Zakona o HRT-u) radi o prijenosu javne ovlasti kojom je zakonodavac na nadzorni odbor HRT- a prenio ovlast donošenja odluke o visini mjesečne pristojbe i da budući je HRT javna ustanova u kojoj glavnog ravnatelja i nadzorni odbor imenuje Hrvatski sabor, Ustavni sud davanje takve ovlasti ne nalazi nesuglasnom s Ustavom. Poziva se i na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-322/13-5 od 30. lipnja 2015. u kojoj je sud zaključio da je Odluka o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe po pravnoj naravi opći akt, tj. opće normativni i pravno obvezujući akt kojeg donose tijela s javnim ovlastima radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja ili provedbe zakona, odnosno provedbe drugog propisa više pravne snage, koji uređuje odnose na općenit način te djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se taj akt na njima ima primijeniti. Poziva se i na odluke Općinskog suda u Đakovu, Osijeku, Vukovaru i Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji su usvojili prigovor i ukinuli rješenja o pristojbi.
5.1. Hrvatska radiotelevizija je prema članku 1. Zakona o HRT-u pravna osoba koja ima status javne ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno navedenom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Definicija sadržaja i funkcije javnih ovlasti Hrvatske radiotelevizije određeni su člancima 9. do 15. Zakona o HRT- u, ali nijednom odredbom tog Zakona nije tužiteljici povjereno obavljanje javnih ovlasti. Činjenica što prema članku 35. Zakona o HRT-u visinu mjesečne pristojbe utvrđuje nadzorni odbor te istom odlukom može utvrditi i povlastice za određene kategorije obveznika plaćanja ne znači da u naplati mjesečnih pristojbi obavlja javne ovlasti, a niti pri tome provodi upravni postupak, odnosno ne rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe.
5.2. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor tužiteljice na rješenje o pristojbi te je pravilno primijenio materijalno pravo i članak 11. stavak 1. točka 2. ZSP- a kada je ocijenio da tužiteljica u naplati RTV pristojbe ne postupa kao pravna osoba s javnim ovlastima i da primjenom te zakonske odredbe nije oslobođena od plaćanja pristojbi. U odnosu na odluke prvostupanjskih sudova na koje je ukazala tužiteljica treba reći da sud nije vezan odlukama tih sudova, dok se odluka Ustavnog suda ne može primijeniti na konkretnu situaciju.
6. Ovaj sud ispitao je pobijanu odluku i u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.
7. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tužiteljice te je pobijano rješenje potvrđeno primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.
Koprivnica, 8. srpnja 2026.
Sutkinja
Vesna Rep
