Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-534/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužiteljice-protutužene TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ilani Grčić, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika-protutužitelja TVJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grguriću, odvjetniku iz Trogira, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1621/2024-10 od 29. studenog 2024., 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja uvažavaju se kao osnovane te se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P- 1621/2024-10 od 29. studenog 2024. u dijelu u kojem se sud oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari preinačuje tako da se rješava:

Odbija se prigovor tuženika-protutužitelja nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanje po tužbi tužiteljice-protutuženice.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P- 1621/2024-10 od 29. studenog 2024. u dijelu u kojem se ukidaju sve provedene radnje u postupku te se tužba i protutužba odbacuju, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Ovaj sud se oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukidaju se provedene radnje u postupku te se tužba i protutužba, odbacuju.“

2. Protiv navedenog rješenja u djelu u kojem se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica-protutuženica 5. prosinca 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. , 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

3. Protiv navedenog rješenja u djelu u kojem se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio protutužbu potpune, pravovremene i dopuštene žalbe podnio je tuženik-protutužitelj po punomoćniku 20. prosinca 2024. te osobno 23. prosinca i 27. prosinca 2024., zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu.

4. Tužiteljica-protutuženica je podnijela odgovor na žalbu tuženika-protutužitelja 24. siječnja 2025. u kojem osporava navode žalbe tuženika-protutužitelja te ističe kako su žalbe tuženika-protutužitelja koje je osobno uputio sudu i koje su zaprimljene na sudu 30. prosinca 2024. i 2. siječnja 2025. nepravovremene.

5. Žalbe su osnovane.

6. Tužiteljica-protutuženica je protiv tuženika-protutužitelja 27. srpnja 2018. kod prvostupanjskog suda podnijela tužbu koja je zaprimljena pod brojem P-3580/2018 i kojom tužbom je od tuženika-protutužitelja zatražila isplatu novčanog iznosa od 9.733,74 GBP u protuvrijednosti kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. kolovoza 2016., a konačno uređenim tužbenim zahtjevom zatražila je iznos od 85.777,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose utvrđene uređenim tužbenim zahtjevom. Tužiteljica-protutuženica također potražuje i utvrđenje postojanja potraživanja tuženika-protutužitelja prema njoj u novčanom iznosu od 6.732,43 kune nakon čega predlaže da se izvrši prijeboj, pa u konačnici potražuje iznos od 79.044,95 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

6.1. Tužiteljica-protutuženica svoju tužbu temelji na tvrdnji da su ona i tuženik- protutužitelj kupili kuću u [adresa] na adresi [adresa] i upisali suvlasništvo svaki u ½ dijela. Da su u navedenoj nekretnini pružali usluge smještaja za turiste zbog čega su otvorili novi zajednički paypal račun i novi zajednički račun u banci Santander. Među strankama da je bilo dogovoreno da se po odbitku troškova zarada podijeli na jednake dijelove. Tuženik-protutužitelj da je 3. kolovoza 2016. sa zajedničkog paypal računa podignuo cjelokupni iznos pologa u iznosu od 8.890,65 GBP, isti prebacio na zajednički račun stranaka te sa zajedničkog računa podigao cjelokupni iznos od 17.758,00 GBP. Pored toga, da je zbog prekida zajedničkog posla pružanja usluga smještaja tužiteljica-protutuženica morala izvršiti povrat akontacija gostima i platiti troškove osiguranja za nekretninu za 2016. i 2017. godinu u ukupnom iznosu od 1.709,48 GBP. Zbog toga od tuženika-protutužitelja potražuje polovinu iznosa koji je podignuo sa zajedničkog računa i polovinu troškova vraćenih akontacija i troškova osiguranja nekretnine.

6.2. Tuženik-protutužitelj je u odnosu na tužiteljicu-protutuženicu podnio protutužbu koja je zaprimljena pod brojem P-1358/2019 i koji spis je spojen na spis povodom tužbe tužiteljice-protutuženice radi jedinstvenog postupka. Tuženik-protutužitelj je zatražio da mu tužiteljica-protutuženica isplati iznos od 157.487,28 kuna na ime troškova održavanja nekretnine i troškova plaćanja računa za odvoz kućnog smeća, potrošnju vode i odvodnje, usluga Telekoma, HEP-a, komunalne naknade, boravišne pristojbe i troškova za čišćenje kuće i bazena, da bi u konačnici tužbeni zahtjev smanjio na iznos od 77.847,72 kune.

6.3. U odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj je istaknuo prigovor nenadležnosti općinskog suda u Republici Hrvatskoj za postupanje u pravnoj stvari povodom tužbe tužiteljice-protutuženice jer da su stranke državljani [adresa], da je spor oko sredstava koja su na računu banke u [adresa] i da tuženik-protutužitelj ima samo privremeno boravište u Hrvatskoj.

6.4. U odgovoru na navedeni prigovor tužiteljica-protutuženica je navela kako tuženik- protutužitelj ima prijavljeno boravište u Republici Hrvatskoj na adresi [adresa] u [adresa] od 19. rujna 2016., da ne posjeduje imovinu u [adresa] niti je stanovnik [adresa] od 19. rujna 2016. te da u [adresa] ne iznajmljuje nikakvu nekretninu. Također navodi da je u podnesku od 25. rujna 2018. u predmetu broj R1-307/2018 sam tuženik-protutužitelj izjavio da živi na adresi nekretnine u Republici Hrvatskoj sa suprugom i da imaju prijavljeno prebivalište, da planiraju imati djecu u budućnosti i da je to jedina kuća koju posjeduje.

6.5. Prvostupanjski sud je donio presudu broj P-3580/2018-26 od 28. veljače 2023. kojom je odlučio o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, ali je ista povodom žalbe tuženika-protutužitelja ukinuta obzirom da prvostupanjski sud nije niti raspravnim rješenjem, a niti u svojoj odluci odlučio o prigovoru tuženika-protutužitelja nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

6.6. Prvostupanjski sud je odlučujući o prigovoru tuženika-protutužitelja naveo kako su tužiteljica-protutuženica i tuženik-protutužitelj državljani [adresa], odnosno oboje imaju dvojno državljanstvo, a zajedničko im je upravo državljanstvo [adresa], da imaju prijavljeno prebivalište u [adresa], da su u [adresa] zasnovali partnerstvo u obliku izvanbračne zajednice, da predmet spora nije spor o nekretnini već o imovinskim pravima, konkretno novčanim iznosima koji su stranke stjecale iznajmljivanjem nekretnine i koji iznos je uplaćivan na zajednički račun otvoren u [adresa] s kojeg je tuženik-protutužitelj podigao novčani iznos, a da je posljedično novčani iznos proizašao na ime održavanja nekretnine koje su stranke zajednički dale u najam i isti uprihodile.

6.7. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 16. stavak 3. ZPP-a kojim je propisano da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi o pristanku tuženika, a tuženik je svoj pristanak dao. Pozvao se i na članak 50. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991. i 88/2001.; dalje: ZRSZ) koji je bio na snazi do 29. siječnja 2019., dakle u vrijeme utuženja, ali i nastanka spornih odnosa između stranaka, i kojim je propisano da kad nadležnost RH ovisi o pristanku tuženika da sudi sud RH, smatra se da je tuženik dao pristanak podnošenjem odgovora na tužbu odnosno prigovora na platni nalog, a nije osporio nadležnost ili se upustio u raspravu.

6.8. Prvostupanjski sud je cijenio činjenicu da se spor vodi povodom nerazriješenih imovinsko-pravnih odnosa izvanbračne zajednice zasnovane u [adresa], između partnera koji su državljani [adresa] s prijavljenim prebivalištem u [adresa] gdje su imali i otvoren zajednički račun na kojem su se evidentirale uplate na ime najma izražene u GBP i da nije riječ o sporu u svezi stvarnih prava na nekretnini, zbog čega je prihvatio prigovor tuženika-protutužitelja o apsolutnoj nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj te je ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu i protutužbu.

7. U svojoj žalbi i tužiteljica-protutuženica i tuženik-protutužitelj smatraju da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, s tim što se tužiteljica-protutuženica poziva na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, dok se tuženik-protutužitelj poziva na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a.

7.1. I tužiteljica-protutuženica i tuženik-protutužitelj se pozivaju i na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz razloga što da je prvostupanjski sud primijenio pogrešne odredbe ZRSZ-a. Tužiteljica-protutuženica navodi kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti članak 54. ZRSZ-a kojim je propisano da u sporovima o imovinsko-pravnim zahtjevima je nadležan sud Republike Hrvatske ako se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika, cijeneći između ostalog i činjenicu da tuženik-protutužitelj ima od 20. prosinca 2017. prijavljen stalni boravak u Republici Hrvatskoj, da se radi o sporu vezanom za imovinu u Republici Hrvatskoj, odnosno da su predmet tužbe zahtjev za povrat sredstava ostvarenih kratkoročnim najmom nekretnine čiji su suvlasnici, dok se zahtjev protutužbe odnosi na povrat dijela troškova održavanja nekretnine koja se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske. Tužiteljica-protutuženica također ističe da je tuženik-protutužitelj u trenutku kada je podnio protutužbu protiv tužiteljice- protutuženice odustao od prigovora nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, s obzirom da se našao u ulozi tužitelja, a tužitelj takav prigovor ne može podnositi.

7.2. Tuženik-protutužitelj u svojoj žalbi, a koja se odnosi na odbačaj njegove protutužbe smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije dao razloge zbog čega je odbacio protutužbu obzirom da tužiteljica-protutuženica nije istaknula prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj i upustila se u raspravljanje, kao i da tuženik-protutužitelj nema registriranu adresu u [adresa] te od 2016. godine živi u Republici Hrvatskoj na adresi nekretnine čiji je suvlasnik s važećom boravišnom dozvolom. Novčani iznos koji traži kao povrat od tužiteljice-protutuženice da se odnosi na održavanje njihove zajedničke kuće u Republici Hrvatskoj.

7.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje se pozivaju stranke u svojim žalbama, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje po tužbi i protutužbi stranaka.

7.4. Na konkretne sporove povodom tužbe i protutužbe ne može se primijeniti ZRSZ iz razloga što u vrijeme podnošenja tužbe, kao i u vrijeme podnošenja protutužbe [adresa] i Sjeverne Irske (dalje: [adresa]), čiji su državljani i tužiteljica-protutuženica i tuženik-protutužitelj, je još bilo u sastavu Europske Unije, obzirom da je izišla iz Europske Unije 31. siječnja 2020. Spor između tužiteljice- protutuženice i tuženika-protutužitelja treba promatrati kao građanski spor između suvlasnika koji se spore oko podjele koristi od zajedničke nekretnine i štete koju je tužiteljica-protutuženica pretrpjela vraćanjem akontacija gostima i plaćanjem osiguranja za cijelu nekretninu, odnosno kao spor oko podjele troškova koje terete nekretninu po protutužbi. Kako se radi o sporu za isplatu između suvlasnika kuće i bankovnog računa, odnosno o sporu između dvoje najmodavaca za štetu koji je jedan od njih platio trećima, tada se međunarodna nadležnost treba odrediti prema Uredbi (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena, dalje: Uredba Bruxelles I bis).

7.5. Kako je prema tvrdnji tužiteljice-protutuženice, ali i prema izjavi samog tuženika- protutužitelja, tuženik-protutužitelj u vrijeme podnošenja tužbe imao prijavljeno boravište na području [adresa], to je nadležan sud Republike Hrvatske za postupanje po tužbi tužiteljice-protutuženice. Nadležnost se određuje prema članku 4. stavak 1. Uredbe Bruxelles I bis kojim je propisano da osobe s domicilom (prebivalište ili boravište) u državi članici tuže se pred sudovima te države. Pored toga, u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama (s tim da se pojam stvarnih prava u smislu Uredbe Bruxelles I bis treba tumačiti šire te su tim pojmom obuhvaćena i sva „imovinska prava“, presuda Suda EU C-361/2018 od 6. lipnja 2019.), prema članku 24. stavak 1. Uredbe Bruxelles I bis u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama ili najam/zakup nekretnina isključivo su nadležni sudovi države članice u kojima se nekretnina nalazi. Dio tužbenog zahtjeva odnosi se na otkaz najma koji je plaćen turistima pa bi za taj dio zahtjeva isključivo bio nadležan sud u Hrvatskoj jer se nekretnina nalazi u Republici Hrvatskoj, kao i za povrat dijela osiguranja koje je također plaćeno za nekretninu koja se nalazi u Republici Hrvatskoj.

8. Što se tiče protutužbe, obzirom da je sud Republike Hrvatske nadležan za postupanje po tužbi, nadležan je i za protutužbu jer su zahtjevi iz tužbe čvrsto povezani sa zahtjevima iz protutužbe. Prema članku 8. točka 3. Uredbe Bruxelles I bis osoba koja ima domicil u državi članici, može također biti tužena ako je riječ o protutužbi koja proizlazi iz istog ugovora ili činjeničnog stanja kao i prvotna tužba, pred sudom na kojem je u tijeku prvotni postupak. Kako se postupak povodom tužbe vodi pred sudom Republike Hrvatske za koji postupak postoji opća nadležnost suda u RH te kako zahtjevi iz protutužbe proizlaze iz istog činjeničnog stanja (suvlasništva i upravljanja nekretninom), to je hrvatski sud nadležan i za postupanje po protutužbi.

8.1. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku na način da je odbio prigovor tuženika-protutužitelja o nenadležnosti suda u RH za postupanje po tužbi, odnosno za postupanje po protutužbi (sud se oglasio po službenoj dužnosti, jer tužiteljica- protutuženica takav prigovor nije stavila).

9. Kako je ovaj sud preinačio pobijanu odluku u dijelu u kojem je prihvaćen prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanje po tužbi i protutužbi, to je ukinuo odluku u dijelu u kojem su ukinute sve provedene radnje u postupku te su tužba i protutužba odbačene, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnji postupak. U nastavku postupka prvostupanjski sud će odlučiti o zahtjevima tužbe i protutužbe.

9.1. Zbog navedenih razloga žalbe tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja uvažene su kao osnovane te je primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Koprivnica, 8. srpnja 2026.

Sutkinja

Vesna Rep