Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

    Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

    P-1279/2023-38

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    i

    R J E Š E N J E

    Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o. OIB: 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, zastupano po punomoćniku Mladenu Dragičeviću, odvjetniku u Zagrebu u OD Dragičević i Partneri, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., OIB 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupano po odvjetnicima u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 8. srpnja 2026.

    p r e s u d i o  j e

    I Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, 51 000 Rijeka, OIB:23057039320 isplatiti tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., LONJIČKA ULICA 2A, ZAGREB, OIB: 25132169807 iznos od 21.680,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

    - na iznos od 10.606,83 EUR od dana 1. listopada 2015. pa do isplate

    - na iznos od 3.854,98 EUR od dana 1. listopada 2015. pa do isplate

    - na iznos od 7.219,14 EUR od dana 1. listopada 2015. pa do isplate

    sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. obračunava u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.782,56 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 8. srpnja 2026. pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

    r i j e š i o  j e

    Utvrđuje se da je povučen manifestacijski zahtjev od 12. lipnja 2023.

    Obrazloženje

    1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2023. navodi da je korisnik kredita, 26. travnja 2007. zaključio s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103536417 (dalje u tekstu: Ugovor) te Dodatak ugovora o konverziji od dana 18. siječnja 2016. Korisnik kredita sklopio je s tužiteljem Ugovor o cesiji, broj: OV- 3675/2023 od 7. lipnja 2023. kojim je na tužitelja prenesena (cedirana) tražbina korisnika kredita na tužitelja, a radi se o tražbini preplaćenih iznosa nastalih kao posljedica nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, ovo sve vezano za nevaljanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj je o obavljenoj cesiji izvijestio tuženika te zatražio kompletnu dokumentaciju vezano za kreditnu partiju korisnika kredita koji je svoju tražbinu cedirao na tužitelja, međutim istu do danas nije zaprimio. Ovom tužbom, obzirom je tražbina prenesena na tužitelja, tužitelj potražuje preplaćene iznose po kreditnoj partiji korisnika kredita po osnovi utvrđene nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, ovo sve vezano za nevaljanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Zbog aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK početni anuitet po zaključenom Ugovoru ubrzo je porastao do te mjere da je u jednom trenutku iznosio znatno viši iznos koji je u potpunoj disproporciji od početnog anuiteta. Vezano za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima upire se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju (ovo sve obzirom na zaključeni ugovor o cesiji) vratiti iznose koji je isti preplatio uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne preplaćene iznose računajući od svake pojedine izvršene preplate pa do isplate. Tužitelj također, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine preplaćenog iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Od dokaza tužitelj dostavlja i predlaže uvid u presliku Ugovora o cesiji broj OV- 3675/2023 od 07.06.2023., preslik ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5103536417 i Dodatak Ugovora o konverziji, preslik obavijesti i zahtjeva tužitelja upućen tuženiku, uvid u izreku presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018., saslušanje zz tužitelja, saslušanje korisnika kredita, obvezati tuženika po potrebi na dostavu i daljnje dokumentacije potrebite za izradu nalaza i mišljenja vještaku financijsko-knjigovodstvene struke vezano za kreditne partije tužitelja. Tijekom postupka tužitelj je dostavio pisanu izjavu korisnika kredita NO, aneks broj 3. Ugovora o kreditu od 7. lipnja 2017., s otplatnim planom, obavijest o izračunu konverzije kredita, izračun konverzije kredita broj 5103536417, početni otplatni plan, pregled prometa po kreditu. Podneskom od 10. srpnja 2024. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev. Po provedenom vještačenju tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev podneskom od 21. travnja 2026.

    2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 9. listopada 2023. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe prigovor nedopuštenosti stupnjevite tužbe sukladno čl. 186.b ZPP. Tuženik navodi da postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. ZPP-a dopušteno je u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Iz priloga tužbi uopće ne proizlazi da bi tužitelj od tuženika zatražio dostavu kakve dokumentacije, niti da se radi o dokumentaciji koju bi tuženik tužitelju morao dostaviti. Stoga tuženik smatra da nisu ispunjene procesne pretpostavke za postavljanje stupnjevite tužbe pa predlaže tužbu bez odgode odbaciti. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tuženik prije svega osporava da bi korisnik kredita imao kakav zahtjev prema tuženiku. Međutim, sve i da ga je imao, isti zahtjev nije mogao prenijeti na tužitelja jer se radi o pravima koja mu pripadaju zbog njegovog statusa potrošača uslijed zakonodavnog uređenja koje potrošačima pruža posebnu zaštitu. Sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik ne može na treću osobu prenijeti tražbinu koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. U konkretnom se slučaju radi o (eventualnoj) tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na treću osobu. Predmetni postupak nije pokrenuo potrošač, nego trgovačko društvo. Tužitelj neosnovano smatra djelomično ništetnima odredbe ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF. Tuženik prvenstveno ukazuje na činjenicu da je Aneksom Ugovora o kreditu od 18. siječnja 2016. izvršena konverzija predmetnog kredita u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje u tekstu: ZIDZPK). Postupajući po odredbama čl. 19.c. st. 1. toč. 2. ZIDZPK tuženik je korisniku kredita ponudio konverziju predmetnog ugovora, a koju je konverziju korisnik kredita dobrovoljno prihvatio. Aneksom ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi određene su samim ZIDZPK, odnosno u ugovor su unesene iz samog zakona. Slijedom navedenog, posljedica konverzije je stvaranje novog ugovornog odnosa između korisnika kredita i tuženika i to na način da je kredit vezan uz valutu CHF u cijelosti i retroaktivno zamijenjen kreditom vezanim uz valutu EUR uvažavajući sve eventualne preplate sukladno ZID ZPK pa primjenom obvezujućeg pravnog shvaćanja VSRH-a iz oglednog spora Gos-1/19 tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan. Tuženik navodi da prednik tužitelja je kao korisnik kredita slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom – provesti konverziju kredita iz CHF u EUR; navedenim je stvorena nova pravna osnova između ugovornih strana, i to s retroaktivnim učinkom konverzije; pri tome je konverzijom između ugovornih strana uspostavljena ravnoteža, i to retroaktivnim priznavanjem cjelokupnih iznosa uplaćenih na ime povrata kredita u CHF, pa tako i svih mogućih preplata koje bi proizlazile iz osnovnog ugovora o kreditu; tužitelj se u ovom predmetu ne može pozivati na odredbe Direktive 93/13/EZ kao mjerodavne, jer je Sud EU u svojoj odluci u predmetu C-567/20 na to pitanje dao jasan i nedvosmislen odgovor. Ujedno tuženik ističe prigovor zastare, prigovora tijeku zatezne kamate. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i odluci C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Međutim, neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, proizlazi prema navodima tuženik ada je prednik tužitelja je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a predniku tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama, zaključuje tuženik u odgovoru na tužbu. Od dokaza predlaže uvid u dopis tužitelja, dopis tuženika,, dopsi korisnka kredita, e-mail tuženika. VSRH Rev-677/2021, rješenja Županijskog suda u Zagrebu, Aneks Ugovora o kreditu, sudsku praksu, odluke Suda EU, odluke Ustavnog suda RH, reklamni materijal za stambene kredite, Ugovor o kreditu, saslušanje korisnika kredita, pisani iskaz OO, mail korespondencija OO, dopis HNB-a, grafički prikaz, po potrebi financijsko vještačenje.

    3. Tijekom postupka sud je pročitao dokaze navedene u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja i to prije svega Aneks Ugovoru o kreditu, Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine, obavijest o ustupu tražbine, obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, Ugovor o kreditu, plan otplate, knjigovodstvenu karticu, pregled otplata, saslušao svjedoka NO i pročitao iskaz korisnika kredita, pročitao pisani iskaz OO, te proveo dokaz financijskim vještačenjem.

    4. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

    5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.680,95 EUR po osnovi preplata po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i korisnika kredita NO te davatelja kredita, ovdje tuženika, br. 2402006-1031262160/51400607-5103536417 od 26. travnja 2007. Tužitelj je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom postavio stupnjevitu tužbu jer nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev: prvi tužbeni zahtjev bio je neodređen, zatim je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na određeni novčani iznos a što nije preinaka, već postavljanje određenog, novčanog tužbenog zahtjeva.

    6. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja, odnosno korisnik kredita i davatelj kredita, ovdje tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim ugovorom je tuženik, kao davatelj kredita, korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 157.580,38 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja. Između stranaka nije sporno da je tuženik korisniku kredita odobrio kredit s valutnom klauzulom u CHF. Ujedno između stranaka nije sporno da je korisnik kredita s tuženikom sklopio Aneks broj 2 navedenom ugovoru o kreditu od 18. siječnja 2016.

    7. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovome predmetu. Sporna je aktivna legitimacija. Sporno je je li tražbina korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja prenosiva ili je strogo osobne naravi. Između stranaka je sporno je li mogao korisnik kredita prenijeti tražbinu na tužitelja. Sporan je osnov i visina. Sporno je treba li tuženik platiti tužitelj utuženi iznos sa zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu. Sporno je je li korisnik kredita obeštećen time što je sklopio dodatak o konverziji. Sporan je tijek zateznih kamata. Sporno je da li je utuženo potraživanje u zastari, te da li su sporne odredbe bile jasne, lako razumljive i je li se o istima pojedinačno pregovaralo, da li uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

    8. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja NO i tužitelja od 5. lipnja 2023. vidljivo je da je korisnik kredita, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5103536417 od 26. travnja 2007.

    9. Tuženik je obaviješten o ugovoru o cesiji od 14. lipnja 2023. i to dopisom korisnika kredita od 5. lipnja 2023. i dopisom tužitelja. Oba pismena tuženik je uredno zaprimio 9. lipnja 2023., a što proizlazi iz prijemnih štambilja tuženika na dopisima.

    10. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

    11. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

    12. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravnog prednika tužitelja strogo osobe naravi. Naime, radi se o tražbini ustupitelja, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP/03), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koje je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko-pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

    13. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupiti, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 5. lipnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja.

    14. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

    15. Iz ugovora o ustupu od 5. lipnja 2023. proizlazi da sklapanjem tog ugovora ustupitelj NO prenosi na tužitelja sve tražbine prema tuženiku po ugovoru o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5103536417 od 26. travnja 2007. i to po osnovi ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada. Također, tužitelj u cijelosti prima prenesene tražbine (čl. 2. st. 1. u vezi s čl. 1. ugovora o ustupu).

    16. Iz navedenog sud zaključuje, a suprotno osporavanju tuženika, da je tražbina koja se prenosi ugovorom o ustupu od 5. lipnja 2023. odrediva. Naime, radi se o novčanoj tražbini, odnosno o imovinsko pravnom zahtjevu po osnovi ništetnih odredbi na ime valute, kamate te plaćenih naknada, a sve iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika.

    17. Prema odredbi iz čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Pritom po čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odrede (čl. 272. st. 1. ZOO-a). Suprotno osporavanjima tuženika, ugovor o cesiji od 30. svibnja 2023. sadrži sve podatke s pomoću kojih se može odrediti činidba koja se prenosi između korisnika kredita i tužitelja. Zbog navedenog, ugovor o cesiji nije ništetan po čl. 270. st. 1. ZOO-a, a čime je takve prigovore tuženika valjalo otkloniti, kao neosnovane.

    18. Zaključno, novčana tražbina potrošača (NO) na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607- 5103536417 od 26. travnja 2007.) zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, kao u ovom slučaju. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, suprotno osporavanjima tuženika.

    19. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. je, među ostalim, odlučeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81.,82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

    20. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., među ostalim, je utvrđeno da su prvo tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugo tuženik Privredna banka Zagreb d.d. (u ovom predmetu tuženik) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., treće tuženik Erste&Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., četvrto tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., peto tuženik Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., šesto tuženik OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i sedmo tuženik Societe generale-Splitska banka d.d. u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

    21. Ugovor o kreditu sklopljen je 26. travnja 2007. dakle, u razdoblju kada je tuženik sklapao ugovore o kreditu denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, pritom koristeći nepoštene i time posljedično ništetne odredbe jer potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana

    22. Tužitelj se u tužbi poziva na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.a st. 1. ZPP-a).

    23. Zbog navedenog, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

    24. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a/03). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP-a/03). Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP-a/03). Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a/03).

    25. Radi utvrđenja odlučnih činjenica je li sporna odredba ugovora o kreditu bila razumljiva korisniku kredita, kao i je li korisnik kredita s djelatnikom tuženika pregovarao oko pojedine odredbe, sud je pročitao ugovor o kreditu, kao i odlučne činjenice radi li se o unaprijed formuliranom ugovoru, sud je saslušao svjedoka NO.

    26. Iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da je se radilo o stambenom kreditu. Navodi kako je prije potpisivanja ugovora, isti nije pročitao, nije mu bio nuđen kredit u nekoj drugoj valuti te mu je bilo rečeno od strane bankarskih službenika da nije kreditno sposoban za kredit u EUR. Rečeno mu je da može podići kredit u CHF bez provjere kreditne sposobnosti. Stoga je svjedok prihvatio takav kredit jer mu je bilo bitno stambeno se zbrinuti. Sud je prihvatio iskaz svjedoka NO budući je isti sukladan dokumentaciji u spisu.

    27. Čitanjem pisanog iskaza SO, djelatnice tuženika, sud je utvrdio da je ista radila kao voditelj službe upravljanja iskustvo klijenata te da su od travnja 2004. uvedeni krediti u valutnoj klauzuli USD i CHF. U tom smislu svim osobnim bankarima poslala je e-mail kako trebaju komunicirati s klijentima osobito u djelu važnosti valutne klauzule kako bi klijenti bili svjesni rizika. O navedenom je postojao letak. Ističe kako su svi djelatnici bili educirani. Sud je prihvatio pisani iskaz djelatnice tuženika u djelu da su djelatnici educirani. Međutim, ostalo je pitanje da li je ta edukacija bila svrhovita i više od puke formalnosti odnosno jesu li sami osobni bankari prenijeli znanje klijentima na razumljiv način.

    28. Iz navedenog sud je zaključio da sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije bila razumljiva korisniku kredita, kao razumno dobro informiranom, razumno pažljivom i opreznom potrošaču, zbog čega je i u ovom konkretnom pravnom sporu valjalo primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u predmetu potrošačkog kolektivnog spora - dakle, valutna klauzula u CHF potrošaču nije bila razumljiva te se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je uzrokovalo očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a slijedom čega je navedena odredba nepoštena te i time ništava. Tuženiku valja navesti da zbog nedostatka dokaza sud nije ni mogao utvrditi suprotno (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Ne davanjem kredita svjedoku NO u EUR, već samo u CHF postupanje je banke protivno svim moralnim i zakonskim ograničenjima.

    29. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 2402006 1031262160/51400607-5103536417 utvrđeno je da je isti sklopljen 26.04.2007. između korisnika kredita, NO, pravni prednik tužitelja, s kreditorom Erste&Steiermarkische bank d.d., sa sljedećim bitnim odredbama kredita: Korisnik kredita Druga fundacija SPV d.o.o./ NO Kreditor Erste&Steiermarkische bank d.d. Ugovor/ kreditna parija 2402006 1031262160/51400607-5103536417; Datum ugovora 26.04.2007.; Iznos kredita 157.580,38 CHF; Tečaj CHF na dan isplate kredita 4,443300; Rok otplate (mjeseci) 360; Rok otplate godine 30; Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni otplatni plan) 4,20% Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 770,60 CHF; Iznos anuiteta na dan isplate kredita 3.424,01 kn; Ugovoreni tečaj za otplatu Srednji tečaj Erste na dan plaćanja; Aneks br.2 Ugovora o kreditu 18.01.2016.; Iznos glavnice po Aneksu na 30.09.2015. 86.701,42 EUR; Iznos glavnice u kn po Dodatku na dan 30.09.2015. 661.712,00 kn; Manjak po Aneksu br. 1 utvrđen konverzijom 2.938,02 EUR; Ugovor o kreditu je sklopljen dana 26.04.2007. te je kredit isplaćen dana 04.05.2007. godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,20% godišnje te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 360 mjeseci. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu, počevši od 01.06.2007. godine kada dospijeva prvi anuitet na naplatu. Početni anuitet je iznosio 770,60 CHF što je primjenom tečaja za CHF u vrijeme realizacije kredita iznosilo 3.424,01 kn. Iz čl. 3. proizlazi da je namjena kredita – stambeni kredit za kupnju stana u izgradnji. Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan radi obavljanja kakve trgovačke ili obrtničke djelatnosti (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Takve navode potvrđuje i svjedok NO, korisnik kredita, saslušan na glavnoj raspravi.

    30. Uvidom u Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 2402006 1031262160/51400607- 5103536417 (dalje u tekstu: Aneks) proizlazi da je između korisnika kredita NO i davatelja kredita, ovdje tuženika, sklopljen navedeni aneks na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine, br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK). Ugovorne stranke dodatka dogovorile su da se navedeni dodatak sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF iz ovoga predmeta u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZID ZPK (čl. 1., 4. i 5. Aneksa). Navedenim Aneksom korisnik kredita prihvaća izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. po čl. 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju i izvoda otvorenih stavki po kreditu iz ovog predmeta (čl. 5. Aneksa). Utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015. u iznosu 86.701,42 EUR što primjenjivim tečajem kreditora na dan 30.09.2015. iznosi 661.712,00 kn (tečaj 7,632078 kn za 1 EUR). Aneksom uz Ugovor kojim je provedena konverzija utvrđen je manjak tužitelja u iznosu 2.938,02 EUR. Suglasno je utvrđeno da je banka dostavila korisniku kredita izračun konverzije (čl. 3.4.. Aneksa).

    31. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 18. ožujka 2026. sud je utvrdio da vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak: 1. pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita iznose 10.606,83 EUR, 2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 20,06 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 10.586,77 EUR; 2. glavnica po kreditu u CHF, temeljem stvarnog otplatnog plana, uzevši u obzir početni tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 30.09.2015. iznosila 607.319,40 kn dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 661.712,00 kn. Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem stvarnog otplatnog plana i tečaja iznosi 7.219,14 EUR. Tuženik je prilikom izračuna konverzije otpisao glavnicu u iznosu 38.812,70 EUR, te je stoga iznos otpisa priznat u konverziji veći od razlike u iznosu glavnice da je primijenjen početni tečaj CHF za 31.593,56 EUR. Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te utvrdio manjak tužitelja u iznosu 2.938,02 EUR na dan sklapanja Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu. Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu, za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen manjak u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn (ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje); 3. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana 30.09.2015. ukupno iznose 3.854,98 EUR; 4. u odnosu na dio zadatka koji se odnosi na uračunavanje preplate priznate po konverziji, vještak napominje kako tuženik prilikom izračuna konverzije nije utvrdio preplatu nego manjak tužitelja pa shodno navedenom nije moguće izvršiti uračunavanje preplate po konverziji. Isto je ponovila prilikom iznošenja usmeno nalaza na glavnoj raspravi.

    32. U podnesku od 21. travnja 2026. tužitelj nije stavio prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je uredio tužbeni zahtjev. Tako navodi da da potražuje razliku između stvarno plaćenih iznosa i onih koji bi imali biti plaćeni da je tečaj CHF za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa (odnosno do 30.9.2015.) bio isti kao na dan isplate kredita korisniku i to u iznosu od 10.606,83 eur; zatezne kamate na tako preplaćene iznose do zaključno 30.9.2015. u iznosu od 3.854,98 eur; razliku u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem stvarnog otplatnog plana i prosječnog tečaja u iznosu od 7.219,14 EUR, obzirom na navedeno, potraživanje na dan 30.9.2015. (datum konverzije) iznosi 21.680,95 EUR.

    33. Podneskom od 21. svibnja 2026. tuženik ne prigovara matematičkom izračunu vještaka i ne traži saslušanje vještaka. Međutim protivi se preinaci tužbenog zahtjeva u djelu kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 7.219,14 EUR s osnove razlike nedospjele glavnice između visine glavnice CHF i EUR na dan 30. rujna 2015., kao dana konverzije. U odnosu na novo postavljeni tužbeni zahtjev stavlja prigovor zastare. Tuženik se protivi preinaci tijeka zakonske zatezne kamate na iznos od 3.854,98 EUR.

    34. S obzirom na to da stranke nisu iznosile suštinske prigovore na nalaz i mišljenje, dok je nalaz i mišljenje sačinjen profesionalno, detaljno i obrazloženo te provjerljivo, to sud je isti prihvatio kao stručan i nepristran, izrađen sukladno pravilima struke.

    35. Na temelju odredbe iz čl. 3. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) navedeni Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015.

    36. Navedenim Zakonom u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza čl. 19.. dodana je glava IV.a naslovi iznad članaka i čl. 19.a do 19.i te glava IV.b i čl. 19.j do 19.l koji glase:

    »IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U

    KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF

    Predmet konverzije

    (1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

    – u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

    – u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

    – u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

    (2) Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

    (3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.

    (4) Iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

    (5) U smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.

    Načelo konverzije kredita

    Članak 19.b

    Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

    Način izračuna konverzije kredita

    Članak 19.c

    (1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

    1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

    2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

    4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

    5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

    – ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

    – ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

    Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

    6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

    8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

    – stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

    – iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

    (2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

    Članak 19.f

    Razlika između uplaćenog iznosa u prijelaznom razdoblju i iznosa za uplatu po obroku odnosno anuitetu u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđenom novim otplatnim planom iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrdit će se prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta odnosno obroka u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR novog otplatnog plana iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te će se tako utvrđena razlika smatrati preplatom iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ili manje uplaćenim iznosom iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

    Članak 19.e stavak 6.

    Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.

    Članak 19.j

    (1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.

    (2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

    37. Prema odredbi iz čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZZP), koji je važio u trenutku kada je na snagu stupio ZID ZPK/15, odredbe te glave ZZP-a ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

    38. Nadalje, prema odredbi iz čl. 4. st. 1. ZZP-a ako su odredbe toga Zakona u suprotnosti s odredbama zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovca primarno se primjenjuju odredbe tih posebnih propisa. Ako posebnim zakonima iz st. 1. toga čl. ili tim Zakonom nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

    39. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da je ZID ZPK/15 specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 78/15 – dalje u tekstu ZZP) i ZOO. Sva tri pravna propisa istog su pravnog ranga. Stoga valja zaključiti da treba prvenstveno primijeniti odredbe specijalnog ZID ZPK/15. U slučaju da odredbama ZID ZPK/15 nije drugačije propisano, primjenjuju se odredbe ZZP-a, a koje potom upućuju na primjenu odredbi ZOO-a.

    40. S navedenim u vezi, poštenost dodatka ugovoru o kreditu procjenjuje se kroz odredbe ZZP-a, a posljedice utvrđene ništetnosti kroz odredbe ZOO-a.

    41. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/19 na pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?" Vrhovni sud RH dao je odgovor u rješenju od 4. ožujka 2020.: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

    42. Prvenstveno valja navesti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen sa svrhom da otkloni nepoštenu poslovnu praksu kreditnih institucija te da osigura otplatu kredita za dužnike koji su zbog promjena na tržištu, odnosno izrazitog jačanja tečaja CHF, dovedeni u neravnopravni i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora, kao vjerovnika, sve vodeći se načelom ravnopravnosti te kao takav navedeni zakon predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremensku ograničenu zakonodavnu intervenciju na području potrošačkog kreditiranja.

    43. Ustavnost navedenog ZID ZPK/15 ocjenjivao je Ustavni sud RH te rješenjima br. U-I-3685/15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja fizičkih osoba i osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske.

    44. Valja ponoviti da između stranaka nije sporno da je Aneks sklopljen na temelju ZID ZPK/15.

    45. Zbog navedenog, valja zaključiti da se odredbe Aneksa ne mogu ocjenjivati nepoštenim, odnosno ništetnima. Ovo stoga jer je Dodatak sklopljen na temelju prisilnog propisa ZID ZPK/15. Odredbe ZID ZPK/15 donio je zakonodavac, odnosno nije ih formulirala nijedna od stranaka ugovora o kreditu. Slijedom iznesenog, a na temelju odredbe iz čl. 49. st. 5. ZZP-a ne mogu se ocjenjivati nepoštenima, odnosno posljedično ništetnima odredbe koje su u Aneks unijele zakonske odredbe prisilne prirode. Stoga je Aneks ugovoru o kreditu valjan i proizvodi pravne učinke, suprotno navodima tužitelja.

    46. Prethodno citirane odredbe ZID ZPK/15 propisuju da se konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao što je kredit iz ovog predmeta, vrši u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valutne klauzule i provodi se na način da se položaj korisnika kredita iz ovog predmeta izjednačava s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK/15).

    47. Odredbom iz čl. 19.c ZPK-a detaljno je uređen način izračuna konverzije kredita, odnosno detaljno je razrađeno što se događa s iznosom početno odobrene glavnice kredita iz ovog predmeta denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl. 14. st. 1. t. 1. ZPK-a), što se događa s početno ugovorenom kamatnom stopom (čl. 19.c st. 1. t. 2. ZPK-a), što se događa s početno utvrđenim otplatnim planom (čl. 19.c st. 1. t. 3. ZPK-a), odnosno što predstavljaju iznosi uplaćeni radi namirenja anuiteta (čl. 14.c st. 1. t. 4. ZPK-a), točan način kako se izračunava i što se smatra preplatom, odnosno što se događa s preplatom u pojedinim slučajevima (čl. 19.c st. 1. t. 5., 6., 7. ZPK-a). Ujedno je navedenom odredbom propisano da se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015., odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

    48. Pritom valja navesti da je zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 propisao obveze kreditoru, ovdje tuženiku, pa tako; izradu kalkulatora koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije iz čl. 19.c. Zakona, te učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču, preko mrežnih stranica, navedenog kalkulatora konverzije (čl. 19.d st. 1. ZID ZPK/15). Ujedno je zakonodavac propisao obvezu kreditora, ovdje tuženika omogućavanja pristupa povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva u odnosu na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutkom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZID ZPK/15). Propisana je i obveza kreditora pribave mišljenja revizora o kalkulatoru (čl. 19.d st. 3. ZID ZPK/15). Također, kreditoru je dan rok od 45 dana od 30. rujna 2015. da preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostavi potrošaču izračun konverzije kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK/15). Uz navedeni izračun konverzije kreditor je bio dužan dostaviti izvod otvorenih stavaka koji je primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZID ZPK/15). Izračun konverzije morao je biti jasan i razumljiv u odnosu na preostale neotplaćene iznose glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 4. ZID ZPK/15). Kreditor nije smio tražiti dodatne instrumente osiguranja (čl. 19.e st. 9. ZID ZPK/15). Svi popratni troškovi konverzije pali su na teret kreditora (čl. 19.e st. 10. ZID ZPK/15).

    49. S druge strane ZID ZPK/15 je dao korisniku kredita, kao potrošaču, obvezu u roku od 30 dana od primitka izračuna i izvoda iz otvorenih stavki, u slučaju prihvata, obratiti se kreditoru (čl. 19.e st. 5. ZID ZPK/15). Na teret potrošača ZID ZPK/15 pale su odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika dok se takvim pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača na temelju dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 8. ZID ZPK/15).

    50. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZID ZPK/15 zaključuje se da su kreditorima, kao trgovcima, dane mnoge obveze, prethodno opisane u obrazloženju, dok su obveze primatelja kredita, odnosno potrošača, znatno manje, prethodno opisane također u obrazloženju. Time se samo potvrđuje cilj ZID ZPK/15 da ispravi neravnotežu nastalu uslijed promjena na tržištu i rasta valute CHF te ugovornih kamata.

    51. U ovom predmetu tužitelj u tužbi činjenični supstrat temelji na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF kod Ugovora o kreditu.

    52. Zakonodavac je donošenjem ZID ZPK/15 nametnuo obvezu kreditorima da sklope dodatke ugovorima o kreditu u CHF, odnosno dodatke ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u slučaju ako korisnici kredita, odnosno potrošači na navedeno pristaju. Time je potrošaču sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ostavljeno na izbor.

    53. Prema odredbi iz čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

    54. Navedeno samo potvrđuje odredba iz čl. 19.e st. 6. ZPK-a kojom je propisano da u slučaju ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi dodatak, to se otplata kredita nastavlja po osnovnom ugovoru o kreditu.

    55. Ukratko, odredbe ZID ZPK/15 uređuju način konverzije kredita. Tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da je tim Zakonom, kao prisilnim propisom, uređeno što se smatra novom glavnicom, te što se smatra i kako se obračunavaju preplate, kao i što se događa s iznosima preplate.

    56. Pritom ZID ZPK/15 nije proglasio nijednu ugovornu odredbu ništetnom, niti je uredio pitanje restitucije potrošača po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, odnosno ugovora o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

    57. Zbog navedenog, u odnosu na pitanje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, kao i pitanje restitucije, valjalo je primijeniti odredbe ZOO-a. Na primjenu ZOO- a upućuju i odredbe ZZP-a (čl. 4. st. 2. ZPP-a).

    58. Odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzulu u CHF su ništetne, kao što je prethodno obrazloženo. S obzirom na to da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, to tužitelju pripada restitucija po osnovi ništetnih odredbi.

    59. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

    60. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

    61. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

    62. Prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi platiti zakonske kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

    63. Nakon izračuna konverzije, stranke ugovora o kreditu sklopile su Aneks navedenom ugovoru te su sukladno ZID ZPK/15 i Aneksom uredile svoje odnose. Takav dogovor stranaka iz Aneksa suglasan je prisilnom propisu iz čl. 19.c st. 5. t. 1. ZPK-a, kao i čl. 2. ZOO-a. Člankom 5. Aneksa ugovorne strane ugovaraju: Konverzija 5.1. Temeljem ZID ZPK, a sukladno izračunu konverzije kredita i prihvatu Izračuna konverzije od strane Korisnika kredita danog sukladno čl. 1. ZID ZPK kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19 e stavak 5. utvrđuje se, za vrijeme važenja ovog Aneksa, promjena načina ispunjenja obveza iz Osnovnog ugovora u CHF opisanih u članku 4.1. (četiri jedan), tako da se obveze iz Osnovnog ugovora u CHF osim zateznih kamata, ostalih troškova i naknada dospjelih i nepodmirenih do potpisivanja Aneksa, podmiruju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za EUR važećem na dan podmirenja i iznose kako je navedeno u nižim stavcima ovog članka. 5.2. U skladu s prethodnim stavkom i odredbama ZID ZPK, utvrđuje se da obveze Korisnika kredita iz Osnovnog ugovora u CHF, po provedbi konverzije omogućene Korisniku kredita ZID ZPK, na dan 30.09.2015. / tridesetog rujna dvijetisuće petnaeste) godine na ime nedospjele glavnice kredita iznose 86.701,42 EUR (osamdesetšesttisućasedamstojedan i četrdesetdva/100 EUR) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja, koja će se podmirivati sukladno otplatnom planu iz članka 9. (devet) ovog Aneksa. 5.3. U skladu s prethodnim stavcima i odredbama ZID ZPK, utvrđuje e da obveze Korisnika kredita iz Osnovnog ugovora u CHF, po provedbi konverzije omogućene Korisniku kredita ZID ZPK, na dan naveden u zaglavlju ovog Aneksa na ime manje uplaćenog iznosa (manjak) iz članka 1. ZID ZPK, kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19. c. stavak 1. točka 6. iznose 2.938,02 EUR (dvijetisućedevetstotridesetosam i dva/100 EUR) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB. 5.4. Potpisnici ovog aneksa suglasno utvrđuju kako će eventualne uplate odnosno nedostatak uplata nakon dana navedenog u zaglavlju ovog aneksa pa sve do stupanja na snagu ovog Aneksa utjecati na visinu i postojanje više uplaćenog iznosa (pretplate) odnosno manje uplaćenog iznosa (manjka) izvedenih u prethodnom stavku te će se sukladno članku 1. ZID ZPK kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19. f., u tom slučaju korigirati iznos preplate odnosno manjka pri dospijeću prvog anuiteta/obroka sukladno Otplatnom planu iz članka 9. (devet). 5.5. Korisnik kredita izjavljuje da je od strane Banke upoznat s mogućim promjenama iznosa obveza iz Osnovnog ugovora u CHF i ovog aneksa nastalih uslijed promjene tečaja EUR i promjene vrijednosti parametra kojim se utvrđuje struktura i visina ugovorne kamatne stope kao i rizicima promjene tečaja EUR i vrijednosti navedenog parametra, te da je iste procijenio kao prihvatljive i u njegovom najboljem interesu i svih obveznika Osnovnog ugovora u CHF i ovog Aneksa. Korisnik kredita i drugi potpisnici ovog Aneksa potpisom ovog aneksa potvrđuju da im je uručen informativni letak s informacijama o EURIBORU i kretanju tečaja EUR kao i da su od strane Banke upoznati da su isti javno dostupni na internetskim stranicama banke.

    64. Korisnik kredita, odnosno potrošač prije sklapanja Aneksa dobio od kreditora, ovdje tuženika, izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu (čl. 19.e st. 1.). Zajedno s navedenim računom konverzije potrošaču je dostavljen i izvod otvorenih stavki na temelju ugovora o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF preračunato u kune po tečaju one vrste koju je vjerovnik primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZPK-a).

    65. Time sud zaključuje da je potrošač prije sklapanja Aneksa ugovoru o kreditu bio obaviješten o svim potrebnim informacijama za donošenje brižne, razumne i oprezne odluke po čl. 10. st. 1. ZOO-a.

    66. Prije svega ZID ZPK/15 je prisilni propis. Aneks ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15 (navedeno između stranaka nije sporno). Ugovorne odredbe u Aneksu propisao je ZID ZPK/15, a ne odredio tuženik, kao kreditor. Zbog navedenog ne mogu se utvrđivati ništetnim odredbe Aneksa, sve primjenom čl. 49. st. 5. ZZP-a. Naime, sklapanjem Aneksa potrošač je pristao na ugovorne uvjete iz tog Aneksa. Pretplate po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF izašle iz imovine tuženika (otplaćivao se kredit potrošača). Ne uzimaju se u obzir tzv. negativne vrijednosti na zatezne kamate koje su teke od plaćanja svakog pojedinog anuiteta do konverzije jer tuženik nije postavio određen procesno-pravni prigovor prijeboja i/ili podnio protutužbu.

    67. Nadalje, ZID ZPK/15 ne uređuje da bi na teret potrošača padale zatezne kamate.

    68. Dapače, odredbe ZID ZPK-a/15 ne uređuju pitanje zateznih kamata, odnosno zateznih kamata koje su tekle na novčane tražbine koje su proizašle iz ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dakle, ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje punog obeštećenja potrošača po ništetnim odredbama ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF.

    69. ZID ZPK/15 zatezne kamate uređuje samo u odredbi čl. 19.e st. 7. t. 2. i to na način da iznos naplaćenih zateznih kamata pada na teret potrošača. Pritom te kamate nisu kamate koje su tekle od dana preplate, odnosno od dana plaćanja iznosa na ime ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Naime, navedena odredba ZPK-a uređuje pitanje zateznih kamata koje je tijekom otplate kredita (ako uopće jest) potrošač plaćao ukoliko je kasnio u ugovornom roku platiti mjesečni anuitet te takve kamate (i sklapanjem dodatka) padaju na teret potrošača.

    70. S obzirom na to da odredbe ZID ZPK-a ne uređuju što se događaja sa zateznim kamatama koje su teke na pretplaćene iznose po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu od dana plaćanja pa do konverzije 30. rujna 2015., to valja zaključiti da takve zatezne kamate nisu uračunate u izračun konverzije, po čl. 19.c ZPK-a. Slijedom iznesenog, a zbog ne postojanja uređenja po ZID ZPK/15. u odnosu na zatezne kamate, to ponovno dolazi do primjene odredbe iz čl. 4. ZZP-a, a koja i ponovno upućuju na odredbe ZOO-a. Takav pravni pristup je i pravilan jer je jedan zakon dio cjelokupnog pravnog poretka.

    71. Odredba iz čl. 1115. ZOO-a propisuje potpuno obeštećenje. Takav stav proizlazi i iz Odluke Suda EU, br. C-118/17.

    72. Uz navedeno, valja navesti da je tuženik banka, odnosno da se davanjem kredita bavi u profesionalnoj djelatnosti, zbog čega je, kao sudioniku u obveznom odnosu, bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a). Time je sud mišljenja da je tuženik nepošten od dana kada su mu preplaćeni svaki pojedini iznosi. Takav stav zauzeli su sudovi i u kolektivnim sporovima predmeta „Potrošač“.

    73. Sud ocjenjuje da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Ovo stoga jer za takvu vrstu tražbine nije propisan poseban zastarni rok. Naime, potraživanje koje je dosuđeno u ovom predmetu jest preostalo obeštećenje potrošača (koje nije uključeno u konverziju), odnosno ovdje konkretno singularnog pravnog sljednika potrošača, sve po odredbi iz čl. 323. u vezi s 1111. st. 1. te 1115. ZOO-a. Pritom su zatezne kamate akcesorno potraživanje koje slijede sudbinu glavnog potraživanja i to restitucijskog zahtjeva potrošača po osnovi oštećenja koje je pretrpio zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF (institut stečenog bez osnove). Valja navesti da je sud i u ovom dijelu suđenja uzeo u obzir i svrhu samog ZID ZPK/15, a to je uspostavljanje narušene ravnoteže između potrošača i trgovca, kao i svrhu samog ZZP-a i ZOO-a, sve da se postigne potpuno obeštećenje potrošača. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

    74. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

    75. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da je u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018., kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

    76. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 12. lipnja 2023. (list 1. spisa), dakle prije proteka općeg zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) u kolektivnom sporu (kao ponovnog tijeka zastare).

    77. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule pravomoćno 14. lipnja 2018.).

    78. Takav pravni stav zauzet je (i) na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.

    79. ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule pravomoćno 14. lipnja 2018.).

    80. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

    81. Pravomoćnom presudom ovog suda, posl. br. P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene (čl. 10. st. 3. ZOO-a).

    82. Stopa zateznih kamata suđena je na temelju odredbe iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u tzv. ostalim odnosima jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

    83. Slijedom svega navedenog presuda je u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva donesena uz zaključke da ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje restitucije; po ZID ZPK/15 na teret potrošača pada razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza (čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15), naplaćene zatezne kamate na kašnjenje u plaćanju anuiteta, troškovi (čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15) i iznos kamata i tečajnih razlika na ime pretplate (čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK-a); ZID ZPK/15 u načinu izračuna konverzije ne obuhvaća zatezne kamate, koje su tekle na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita; ZZP upućuje na primjenu ZOO-a; posljedice ništetnosti uređene su odredbom iz čl. 323. ZOO-a; radi se o institutu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a te je opseg vraćanja propisan je odredbom iz čl. 1115. ZOO-a, te se potrošač po osnovi ništetnih odredbi mora u cijelosti obeštetiti, konverzijom potrošač nije obeštećen za zatezne kamate koje su teke na više plaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, navedene zatezne kamate nisu uračunate u konverziju, navedene zatezne kamate nisu korištene prilikom daljnje otplate kredita i/ili vraćene potrošaču, (time) zatezne kamate na pretplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi nisu (i dalje) izašle iz imovine tuženika, (zbog navedenog) potrošač nije obeštećen za navedene zatezne kamate; kredit u konkretnom predmetu u EUR, odnosno sa valutnom klauzulom u EUR u utuženom razdoblju do dana konverzije nije postojao, postojao je samo kredit sa ništetnim odredbama te je stoga jedinio pravilno, zakonito i moguće obeštećenje dosuditi zatezne kamate na pretplaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, koje se izračunavaju na način da se korisnik kredita stavi u položaj u kojem bi bio da je od početka imao kredit denominiran u kunama. Do konverzije potrošač nije pristao na kredit sa valutnom klauzulom u EUR – taj kredit u konkretnom obveznom odnosu nije postojao do konverzije, (također) takvo postupanje slijedi ustaljenu sudsku praksu te predstavlja potpuno obeštećenje potrošača kod konvertiranih kredita, zahtjev na ime zateznih kamata po stečenom bez osnove slijedi pravnu sudbinu upravo onoga što i jest osnovni zahtjev, a to je stečeno bez osnove, sve na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, zahtjev za isplatu navedenih zateznih kamata nije zastario.

    84. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo upravo takvo pravno shvaćanje na 7. sjednici Građanskog odjela, održanoj 13. i 20. prosinca 2022., o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama, posl. br. Rev-586/19-14 od 21. prosinca 2022., Rev- 1359/19-8 od 17. rujna 2024. i Rev-925/23-2 od 8. travnja 2025.

    85. Zaključno ovaj sud navodi da je predmet ovog tužbenog zahtjeva isplata preplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora o kreditu. S obzirom na ništetnost takve ugovorne odredbe, a koja je utvrđena u kolektivnoj parnici, korisnik kredita plaćao je suviše visoke iznose tuženiku. Vještak je u nalazu i mišljenju izračunao kolika je razlika između stvarno plaćenih iznosa i onih koji bi imali biti plaćeni da je tečaj CHF za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa (odnosno do 30.9.2015.) bio isti kao na dan isplate kredita korisniku i to u iznosu od 10.606,83 eur; zatezne kamate na tako preplaćene iznose do zaključno 30.9.2015. u iznosu od 3.854,98 eur; razliku u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem stvarnog otplatnog plana i prosječnog tečaja u iznosu od 7.219,14 eur. Obzirom na navedeno, potraživanje na dan 30.9.2015. (datum konverzije) iznosi 21.680,95 EUR. Tuženik nema pravni interes 'potraživati' negativne razlike. Tuženik nije niti postavio prigovor radi prijeboja ili protutužbeni zahtjev, da bi sud mogao uopće odlučivati o tzv. negativnim razlikama. Međutim, čak i da je, takav zahtjev bio bi u zastari, a također, ističe se da ukoliko bi takvo potraživanje i postojalo isto tuženik ne bi mogao isticati spram ovdje tužitelja budući da isti nije stekao takve novčane iznose. S obzirom na sve gore navedeno, prijeboj tražbina nije niti moguć. U ovom predmetu vještak je u točki ad) 4 Mišljenja naveo da tuženik prilikom izračuna konverzije nije utvrdio preplatu nego manjak tužitelja (odnosno potrošača). Navedena okolnost govori u prilog činjenici da konverzijom potrošač nije obeštećen za iznos preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Dakle, prema stavu ovog suda sklapanjem Aneksa ugovora o konverziji nije prestalo pravo potrošača na punu restituciju u odnosu na preplaćene iznose s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke presude.

    86. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023, 107/2025 - dalje u tekstu: Tarife).

    87. U tužbi je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.770,00 EUR. Pritom u tužbi tužitelj nije postavio određeni novčani tužbeni zahtjev već manifestacijski zahtjev te tužbeni zahtjev na isplatu novčanih jedinica koje se obvezao odrediti kada tuženik postupi po prihvaćenom manifestacijskom zahtjevu i u spis dostavi traženu i potrebnu dokumentaciju te nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U podnesku od 21. travnja 2026. tužitelj je odredio tužbeni zahtjev (nakon provedenog vještačenja) te zahtijevao isplatu iznosa od 21.680,95 EUR. U istom podnesku tužitelj je i sam vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 21.680,95 EUR. U konkretnom predmetu nije postavljen nikakav drugi tužbeni zahtjev osim kondemnatornog tužbenog zahtjeva na isplatu glavnice. Zbog navedenog, sud zaključuje da je vrijednost predmeta spora upravo iznos od 21.680,95 EUR. Prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora sud se vodio odredbom iz čl. 154. st. 2. ZPP-a koja govori o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

    88. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu te je zatražio i priznat mu je trošak sastava tužbe od 12.06.2023. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/1), sastav podneska od 11.06.2024., 10.7.2024., 21.4.2026. svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1), pristup ročištima 2.7.2024., 13.11.2024., 4.3.2025., 10.6.2026. svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 4000,00 EUR uvećano za 25% PDV, sveukupno iznosi 5000,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 114,15 EUR (ne i 13,27 EUR za opomenu) i sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 168,41 EUR te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 EUR. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki II izreke. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12.11.2024. u iznosu od 500,00 EUR uvećano za pdv 25% budući isti nije bio nužan za dovršetak ovog postupka jer je 13.11.2024. održano ročište na kojem su se iznijeli isti navodi.

    89. Također, uz tužbu je tužitelj podnio manifestacijski zahtjev dok je u konačnici postavio određen tužbeni zahtjev iz čega je sud zaključio da je tužitelj povukao manifestacijski zahtjev pa je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

    U Zagrebu, 8. srpnja 2026.

    Sudac

    Tina Jakupak

    UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

    DNA:

    1. tužitelju po pun – sp na presudu

    2. tuženiku po pun

    3. kal pravomoćnosti – 30 dana

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.