Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kžm-8/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Velimira Čolovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema maloljetnom ĆM, zbog kaznenog djela iz članka 324. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj; Km-18/2022-68 od 6. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnika ĆM, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj; Km-18/2022-68 od 6. ožujka 2026., na osnovi članka 7. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine, broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje: ZSM/11), u vezi članka 10. stavka 2. točke 8. ZSM/11, prema maloljetniku ĆM, izrečena je odgojna mjera posebne obveze da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 120 (sto dvadeset) sati.

1.1. Na osnovi članka 89. stavka 1. ZSM/11, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio maloljetnik ĆM, putem branitelja Vjekoslava Cestara, odvjetnika iz Vinkovaca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, te predložilo da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

5. Žalba maloljetnika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/11, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti onih na koje upire žalitelj.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama ili da su ti razlozi proturječni sadržaju izvedenih dokaza. Suprotno takvim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja iscrpno naveo koje je dokaze proveo, kako ih je ocijenio, te iz kojih razloga je pojedinim dokazima poklonio vjeru, a drugima nije. Iz obrazloženja jasno proizlazi logičan slijed zaključivanja prvostupanjskog suda, te su navedeni dostatni i uvjerljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama.

8. Žalitelj u bitnome osporava ocjenu iskaza svjedoka KM, HM i SM, smatrajući da isti ne potvrđuju sudjelovanje maloljetnika u događajima od 14. i 16. travnja 2022. Međutim, prvostupanjski sud nije svoj zaključak o odgovornosti maloljetnika temeljio isključivo na iskazima navedenih svjedoka, već ih je doveo u vezu s ostalim provedenim dokazima, osobito s izvješćima policije, analitičkom obradom telekomunikacijskih podataka, te okolnošću da su se osobe koje su sudjelovale u napadu neposredno prije događaja okupile kod obiteljske kuće maloljetnika.

9. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da iskazi roditelja maloljetnika i svjedoka TM nisu uvjerljivi u dijelu u kojem nastoje potvrditi da se maloljetnik u kritično vrijeme nalazio u Zagrebu, te da nije raspolagao telefonskim uređajem. Ocjena vjerodostojnosti tih iskaza dana je jasno i argumentirano, pri čemu je sud imao pravo uzeti u obzir njihovu očitu zainteresiranost za ishod postupka, kao i njihovu neusklađenost s ostalim dokazima.

10. Nadalje, žalitelj bez uspjeha osporava značaj analitičke obrade telekomunikacijskih podataka. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije zaključak o krivnji temeljio isključivo na navedenoj obradi, već ju je vrednovao kao jedan od elemenata dokazne cjeline. Upravo sveukupnost izvedenih dokaza, a ne pojedini dokaz izolirano promatran, dovela je sud do zaključka da je maloljetnik bio osoba koja je inicirala okupljanje većeg broja osoba i njihov dolazak u Cerić.

11. Neosnovano žalitelj ističe da sud nije dovoljno obrazložio postojanje motiva vezanog uz raniji sukob i grafit u blizini kuće maloljetnika. Naime, motiv nije zakonsko obilježje predmetnog kaznenog djela, pa eventualne dvojbe u pogledu njegove precizne naravi nisu od odlučnog značaja za postojanje kaznenog djela , niti za zaključak o ulozi maloljetnika u njegovom počinjenju.

12. Nadalje, činjenica da pojedini svjedoci nisu neposredno vidjeli maloljetnika kako fizički sudjeluje u samom napadu od 16. travnja 2022. , ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Maloljetnik se ne tereti kao neposredni izvršitelj svih radnji nasilja, već da je potaknuo mnoštvo na nasilje i stvorio uvjete za organizirani dolazak većeg broja osoba koje su potom počinile opisane radnje. Za takav zaključak prvostupanjski sud dao je jasne i dostatne razloge.

13. Žalitelj također bez uspjeha ukazuje na navodni nedostatak medicinske dokumentacije o ozljedama pojedinih oštećenika, te dokumentacije o visini štete. Naime, odlučne činjenice u ovom postupku nisu utvrđene isključivo na temelju tih okolnosti, a kvalificirani oblik kaznenog djela proizlazi iz cjelokupnog načina izvršenja, uporabe opasnih sredstava i ugrožavanja većeg broja osoba, što je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno.

14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio pomoćno pravno pravilo in dubio pro reo. To pravilo dolazi do primjene samo kada nakon savjesne i cjelovite ocjene svih izvedenih dokaza ostane razumna i neotklonjiva sumnja u postojanje odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije ostao u takvoj sumnji, a ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi izvedeni dokazi ostavljali prostor za drukčiji zaključak od onoga do kojeg je prvostupanjski sud došao.

15. Ispitujući odluku o izrečenoj odgojnoj mjeri, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o sudovima za mladež. Prilikom izbora mjere uzeo je u obzir dob maloljetnika u vrijeme počinjenja djela, njegove osobne i obiteljske prilike, dosadašnji život, mišljenja stručnih službi, te težinu i okolnosti počinjenog djela. Izrečena odgojna mjera posebne obveze u trajanju od 120 sati primjerena je svrsi odgojnih mjera i nije prestroga.

16. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 482. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 3. ZSM/11, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Vukovar, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća za mladež

Nikola Bešenski