Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-49/2025-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Velimira Čolovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RA, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,114/22,114/23, i 36/24 - dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenika podnesene putem branitelja, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-1654/2024-33 od 31. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu , ukida se presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K- 1654/2024-33 od 31. listopada 2024., okrivljeni RA, proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, te je potom temeljem članka 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine, s tim da mu je na temelju članka 56. i članka 58. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11, okrivljenom je izračena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama i alkoholu u trajanju od 3 (tri) godine, koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršavanje izrečene kazne zatvora okrivljenom koji bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljenom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja okrivljenog 14. kolovoza 2024. do 31. listopada 2024.

1.4. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) sud je okrivljenom RA naložio platiti imovinskopravni zahtjev oštećenoj FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08 nalaženo je okrivljeniku naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura, na ime paušalnog troška, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljeni putem branitelja Andrije Ležajića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, je osnovana.

5. Žalba okrivljenog je bespredmetna.

6. Prije svega, osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se odnose na izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

7. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi tek da je okrivljenik predložio izricanje navedene sigurnosne mjere, dok sud nije naveo na temelju kojih je dokaza utvrdio postojanje zakonskih pretpostavki iz članka 69. KZ/11. U obrazloženju potpuno izostaju razlozi iz kojih bi proizlazilo da je okrivljenik kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu ili drogama, te da postoji opasnost da će upravo zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

8. Sama okolnost da je prema činjeničnom opisu tijekom događaja konzumirao kokain, kao ni činjenica da je izrazio spremnost podvrgnuti se liječenju, ne predstavljaju dovoljan činjenični temelj za primjenu članka 69. KZ/11. Zakonske pretpostavke za izricanje navedene sigurnosne mjere moraju biti pouzdano utvrđene na temelju odgovarajućih dokaza, pri čemu se postojanje ovisnosti i procjena opasnosti od recidiva u pravilu utvrđuju psihijatrijskim vještačenjem.

8.1. Upravo zbog toga osnovano žalitelj ukazuje i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. Na raspravi je državni odvjetnik predložio provođenje psihijatrijskog vještačenja radi utvrđivanja ubrojivosti okrivljenika tempore criminis, te postojanja pretpostavki za izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Prvostupanjski sud navedeni je dokazni prijedlog odbio kao nepotreban, a potom je bez provođenja tog dokaza sam zaključio da postoje zakonske pretpostavke za izrican je sigurnosne mjere.

10. Takvo postupanje nije pravilno. Naime, sud nije raspolagao stručnim znanjem potrebnim za samostalno utvrđivanje postojanja ovisnosti niti za procjenu opasnosti od ponavljanja težih kaznenih djela zbog eventualne ovisnosti. Odbijanjem predloženog vještačenja ostale su neutvrđene odlučne činjenice o kojima ovisi zakonitost primjene članka 69. KZ/11, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

11. Osnovano žalitelj ukazuje i na odluku o imovinskopravnom zahtjevu.

12. Iz stanja spisa proizlazi da su otuđeni predmeti neposredno nakon događaja pronađeni kod okrivljenika, privremeno oduzeti, te vraćeni oštećenici, o čemu u spisu postoje potvrde o privremenom oduzimanju i potvrda o vraćanju predmeta. Unatoč tome prvostupanjski sud dosudio je oštećenici puni iznos imovinskopravnog zahtjeva od 1.000,00 eura, pri čemu nije utvrdio postoji li nakon vraćanja stvari još uvijek imovinska šteta, niti je obrazložio na čemu temelji zaključak o njezinoj visini. Sama suglasnost okrivljenika s postavljenim zahtjevom ne oslobađa sud obveze da utvrdi postoje li zakonske pretpostavke za njegovo dosuđenje.

13. Slijedom navedenog, pobijana presuda za sada se ne može ispitati u dijelu koji se odnosi na sigurnosnu mjeru, dok je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a odluka o imovinskopravnom zahtjevu donesena je bez dostatno utvrđenih činjenica.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti ukazane nedostatke, provesti psihijatrijsko vještačenje okrivljenika radi utvrđenja njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela, te postojanja zakonskih pretpostavki za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11, nakon čega će ponovno ocijeniti postoje li uvjeti za njezinu primjenu. Nadalje će ponovno raspraviti osnovanost i visinu imovinskopravnog zahtjeva imajući u vidu činjenicu da su otuđeni predmeti vraćeni oštećenici, a potom će donijeti novu, na zakonu utemeljenu i valjano obrazloženu odluku.

15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Vukovar, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski