Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-699/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š (ABC) ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Maja Tuhtan Grgurić, odvjetnica iz Opatije, protiv tuženika ŠŽ iz [adresa] pri [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica iz OD Jajaš & Vukelić iz Rijeke, radi uznemiravanja prava vlasništva, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-594/2020-64 od 23. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-594/2020-64 od 23. siječnja 2026. u točki I. izreke, te rješenje o trošku iz točke II. izreke u dosuđujućem dijelu u iznosu od 2.250,00 EUR.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj odgovor.

IV. Rješenje o trošku iz točke II. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troška (preko dosuđenih 2.250,00 EUR) nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku da ga prestane uznemiravati u suvlasništvu nekretnine k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvor, voćnjak, površine 860 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te u vlasništvu nekretnine k. č. [katastarska čestica] dvorište od 51 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], obje nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel u Krku, zahvatima na zidu i uza zid izgrađen na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], kako je prikazano na Skici mjerenja br. (strana) 815 izrađenoj po „Piramida“, radnja za sve vrste katastarskih, geodetskih i inženjerskih usluga, vl. ing. geod. DŽ, [adresa], od 9. rujna 1994. godine, na način da nasipava zemlju uza zid i na tužiteljevu nekretninu, buši rupe u zidu i postavlja šipke u njih, te da mu se zabrani takvo ili slično uznemiravanje suvlasništva i vlasništva tužitelja, kao i bilo kakva posluga navedenih nekretnina tužitelja u budućnosti, uz nalog tuženiku u cijelosti vratiti u prvobitno stanje predmetni zid i stanje na opisanim nekretninama, kao i uz ovlaštenje tužitelju da u protivnom na trošak tuženika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi, ili da ju obavi sam, sve uz naknadu parničnog troška. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužitelja, preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelju dosudi parnični trošak, uključujući i trošak žalbe, odnosno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, ali pred drugim sucem. Tužitelj traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik, u istoj smatra da je presuda prvostupanjskoga suda osnovana na zakonu i pravno utemeljena, te da ne postoje povrede na koje se žalba poziva, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj odgovor.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za prestanak uznemiravanja prava vlasništva tužitelja na njegovim nekretninama.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da su tužitelj i njegova supruga TŽ vlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da se radi o susjednim nekretninama koje dijeli niski zid koji je sagradio tužitelj cca 1990. godine, godinama prije no što je tuženik svoju nekretninu uopće kupio 2014.;

- da iz očevida i vještačenja s vještakom Tomislavom Vidmarom proizlazi da je gledano s ceste kuća tužitelja s lijeve a kuća tuženika s desne strane , da je između posjeda stranaka ogradni zid tj. zid koji ih dijeli, da je tuženik sa svoje strane zida nasipao zemlju na sjeveroistočnoj strani prijepora, a u zidu su vidljive i željezne šipke koje su postavljene u zid s tuženikove strane i za koje je vidljivo da se više ne koriste, da je tuženik naknadno, nakon što je kupio nekretninu 2014. i započeo s uređivanjem, izgradio svoj (visoki) zid kojim sprječava pogled na područje na kojem mu leži bazen, a na dijelu nekretnine između spornog zida i novog zida koji je izgradio tuženik vidi se nasipana zemlja, pri čemu vještak utvrđuje da se sporni (niski) zid nalazi dijelom na k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja a dijelom na k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika , dok je između spornog zida koji je gradio tužitelj i zida koji je gradio tuženik prostor širine cca 60 cm i dužine cca 17 m koji je nasipan zemljom;

- da iz usmenog očitovanja vještaka proizlazi da je identifikacija spornog zida izvršena na temelju preklopa službenog katastarskog plana na dan očevida suda na licu mjesta na geodetsku izmjeru predmetnog područja, te da je početkom 2020. za k. o. [katastarska općina] proveden postupak homogenizacije katastarskog plana čiji je cilj osigurati bolju kvalitetu katastarskih planova, pa je prilikom izrade nalaza i mišljenja korištena metoda preklopa, dok je skica iz 1994. (na koju se poziva tužitelj) izrađena u sklopu starije ortogonalne metode izmjere, a predstavlja skicu terenskog mjerenja koja je izrađena u približnom mjerilu;

- da je zbog prigovora tužitelja na prvi nalaz proveden i drugi očevid te novo vještačenje po vještakinji Jasmini Jurinčić, koja je utvrdila da se svojim jugozapadnim dijelom sporni zid nalazi na k. č. [katastarska čestica], a u sjeveroistočnom dijelu nalazi se na k. č. [katastarska čestica], dok je u odnosu na prostor nasut zemljom utvrdila da se u cijelosti nalazi na k,č. 579/9 (između spornog i novog zida), kao i da su na sjeveroistočnom dijelu zida na k. č. [katastarska čestica] vidljive rupe u zidu iz kojih vire željezne šipke i dijelovi stiropora, ostaci lima i keramičkih pločica;

- da iz iskaza tužitelja i njegove supruge svjedokinje TŽ u bitnom suglasno proizlazi kako su prije izgradnje zida na svojoj parceli pozvali geometra koji im je pokazao među između parcela te su se oni sa zidom povukli još 10 cm u svoje zemljište, a tuženik je, nakon što je kupio susjednu nekretninu u zidu napravio rupe i postavio šipke jer mu je to trebalo kad je gradio bazen;

- da iz iskaza tuženika proizlazi kako je sve radove izvodio sukladno građevinskoj dozvoli, sporni zid je već postojao kada je on kupio svoju nekretninu i tužitelju je predložio da bi ga povisili kako bi si napravili intimu, no tužitelj se tome usprotivio rekavši da je to njegov zid i da mu tuženik za to mora platiti , pa je tuženik odlučio napraviti ovaj drugi zid negdje oko 2018. godine, pri čemu osporava da je bušio rupe i stavljao željezne šipke u zid, a što se tiče nasipane zemlje, navodi kako je izravnao teren te ne vidi na koji to način ugrožava statiku zida.

7. Ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećim stavovima:

- da iz oba vještačenja, koja sud prihvaća, proizlazi da je zemlja nasipana na tuženikovoj nekretnini, dok je sporni zid dijelom nalazi na k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, a dijelom na k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu i suvlasništvu tužitelja ;

- da nasipana zemlja između dva zida ne predstavlja uznemiravanje prava vlasništva ;

- da odnosu na rupe u zidu, iako je tuženik osporio da ih je on napravio, sud smatra da je to ipak učinjeno od strane nekoga tko je za tuženika izvodio radove poravnanja tj. povišenja terena i izgradnje bazena, međutim, i za to je stajališta da te radnje ne predstavljaju radnje uznemiravanja prava vlasništva;

- da riječ "uznemirava" znači da stanje izazvano radnjom uznemiravanja traje u vremenu stalno ili da se radnja uznemiravanja povremeno ponavlja, te da uznemiravanje mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe, a u konkretnom su slučaju nasipana zemlja te rupe i šipke u zidu postavljeni 2017., kako tužitelj i sam u tužbi navodi (dok je tužitelj tužbu podnio godine 2019.), i u vrijeme podnošenja tužbe te radnje se više ne odvijaju, pa se dakle radilo o jednokratnim radnjama radi čega tužitelj ne može tražiti sudsku zaštitu tužbom zbog uznemiravanja;

- da se uz navedeno tužbeni zahtjev tužitelja temelji na skici mjerenja izrađenoj po geometru kojeg nije angažirao sud, pa u konkretnim okolnostima tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje u tekstu: ZV), slijedom čega njegov zahtjev odbija.

8. Tuženik u podnesenoj žalbi u bitnom ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka kako je na skici koju je izradio ovlašteni dipl.ing geodezije UŽ **.**.2009. vidljivo da se sporni zid nalazi na k. č. [katastarska čestica], koja je vlasništvo tužitelja, a ne na k. č. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika. Ponovno propituje zbog čega vještakinja Jasmina Jurinčić prilikom izrade nalaza nije izvršila preklop starog katastarskog plana s novim planom radi usporedbe starog i novog plana, već je nalaz izradila grafičkim uklapanjem podataka sa stare karte u moderni koordinatni sustav , pa bez prethodnog saslušanja dipl.ing MŽ koji je izradio skicu izmjere 16. siječnja 2009. (na kojoj je nacrtao i topografske oznake zida, ili, kako ih vještakinja pogrešno naziva „simbolima“), smatra da sud nije trebao prihvatiti njezin nalaz kao siguran dokaz o lokaciji spornog zida. Ukazuje da izbušene rupe u zidu (njih 86) tuženik nije izolirao, pa kroz njih prodiru oborinske vode koje oštećuju zid tužitelja, otiču u njegovo dvorište i dolazi do poplave dvorišta. Smatra da izvor opasnosti od daljnjeg oštećenja zida i šteta koju tužitelj i njegova obitelj trpe zbog prodora oborinskih voda u njihovo dvorište od dana podnošenja tužbe pa nadalje nisu prestali, a niti će prestati, sve dok se uzrok prodora vode s nekretnine tuženika ne otkloni saniranjem oštećenja , pa se dakle ne radi o jednokratnim radnjama radi čega tužitelj ne bi mogao tražiti sudsku zaštitu tužbom zbog uznemiravanja prava vlasništva. Smatra da je pogrešan zaključak da je tužitelj dio ogradnog zida sagradio na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, no čak i u tom slučaju tužitelj se od 1990. godine nalazi u kvalificiranom posjedu opisanog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je i dosjelošću na opisanom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao pravo vlasništva, zbog čega ima pravo tražiti sudsku zaštitu, jer nije znao da gradi zid na tuđem zemljištu. Smatra nezakonitom i odluku suda kojom je odbio saslušanje svjedoka AŽ, BŽ i dipl.ing geodezije UŽ.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

11. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda u tom dijelu može ispitati.

12. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je iz istog izveo pravilan zaključak da u konkretnim okolnostima tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki iz čl. 167. ZV da bi se radilo o uznemiravanju posjeda.

13. Ovaj drugostupanjski prihvaća stav da uznemiravanje za koje tužitelj tvrdi da ga je počinio tuženik - na način da je nasipao zemlju uza zid i izbušio rupe u zidu te postavio šipke u njih, nije takvo da potpada pod sudsku zaštitu iz čl. 167. st. 1. ZV. Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da se uznemiravanjem vlasništva ne smatra jednokratni dovršen čin koji se nije ponavljao, već mora biti riječ o opetovanom ili produljenom bespravnom djelovanju treće osobe kojim se vlasnika uznemiruje u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti. Budući da se u tom dijelu ne radi o uznemiravanju koje traje u vremenu ili se povremeno ponavlja, već o jednokratnoj radnji koja se dogodila (te je također i prestala) više godina prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, to nisu ispunjeni uvjeti za pružanje sudske zaštite ovakve vrste.

14. Pritom se prvenstveno ne može prihvatiti niti kao dokazana, a uz to niti kao pravno relevantna, tvrdnja tužitelja o tome kako trpi štetu zbog navodnog prodora oborinskih voda u njegovo dvorište, što bi po njegovom mišljenju predstavljalo trajno i kontinuirano uznemiravanje tužiteljevih vlasničkih ovlasti. Tu prije svega valja istaknuti da do zaključenja prethodnog postupka, pa čak niti do zaključenja glavne rasprave, tužitelj navedenu „štetu“ ne samo da nije dokazao, već ju nije čak niti konkretno istaknuo ili tvrdio (dapače ni u svom stranačkom iskazu nije se na navedeno osvrnuo), a do incidenta s radnicima tuženika došlo je već isti dan čim su radovi izvršeni, slijedom čega se ne može prihvatiti u žalbi istaknuta činjenica o trajnoj i kontinuiranoj šteti . Osim toga niti je dokazano, a niti je sudu obrazloženo, na koji način bi nasuta zemlja ili postavljene šipke u zid predstavljali štetnu radnju ili pak narušili statiku zida, no sve i da je tako, tužitelju je stajala na raspolaganju sasvim druga vrsta tužbe.

15. Nadalje, vezano za u žalbi (a i tijekom postupka) propitivanje i dokazivanje na čijoj se nekretnini nalazi sporni zid koji je tužitelj izgradio 1990. godine, valja istaknuti da navedeno, zbog ranije iznesenih navoda o tome kako jednokratni čin bušenja rupa i nasipavanja zemlje ne predstavlja uznemiravanje vlasništva, ovaj drugostupanjski sud uopće ne smatra pravno odlučnim. U takvom kontekstu doista je bilo nepotrebno provoditi dokaz saslušanjem svjedoka koje je tužitelj predložio, pa su suprotni žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

16. Konačno, sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja, pa kako ostali navodi žalbe to nisu (osporavanje rezultata vještačenja te tvrdnje o tome da je vještakinja trebala izvršiti preklop starog katastarskog plana, a ne izraditi nalaz upotrebom modernog koordinatnog sustava), to ih ovaj sud nije posebno razmatrao.

17. Stoga, kako iznesenim žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 368. st. 1. ZPP-a.

18.Žalba tužitelja ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske presude kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 2.250,00 EUR, a niti su u donošenju te odluke, koja je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude u pobijanom dosuđujućem dijelu.

19. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, to je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

21. Rješenje o trošku iz točke II. izreke presude u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troška (preko dosuđenih 2.250,00 EUR) nije bilo predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

U Varaždinu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer