Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-821/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u ostavinskom postupku iza pok. HČ, kćeri HČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjim prebivalištem u [adresa], KČC, rođ. **.**.1951., umrle **.**.2025., državljanke RH, odlučujući o žalbi treće osobe HČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama od 22. travnja 2026. broj O-1264/2025-12, dana 8. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba treće osobe HČC i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama od 22. travnja 2026. broj O-1264/2025-12.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je odbio prijedlog zainteresirane treće osobe HČC za odvajanje ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od ostavinske imovine iza pok. HČ kao neosnovan.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija treća osoba HČC zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu poništiti/preinačiti rješenje i odvojiti ½ dijela nekretnina od ostavinske imovine iza pok. HČ.

3. Žalba treće osobe HČC (u daljnjem tekstu: žaliteljica) nije osnovana.

4. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud navodi da su u ostavinskom postupku iza pok. HČ utvrđeni njezini zakonski nasljednici – sin KČ i kćerka PČ, da je tijekom postupka žaliteljica kao supruga nasljednika KČ podnijela prigovor u odnosu na utvrđenu ostavinsku imovinu navodeći da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stečene tijekom trajanja braka između nje i zakonskog nasljednika KČ i da ih je KČ darovao pok. ostaviteljici 6. ožujka 2025. bez njezine suglasnosti, radi čega je predložila da se ½ dijela tih nekretnina izuzme iz ostavine iza pok. HČ, odnosno da je sud uputi na parnicu radi dokazivanja da se radi o bračnoj stečevini.

5. Utvrdivši da žaliteljica nije nasljednica iza pok. HČ prvostupanjski sud zaključuje da se ne radi o nasljedničkom sporu i da žaliteljica svoj zahtjev može samostalno ostvariti izvan ostavinskog postupka, te da bi se žaliteljica eventualno mogla smatrati vjerovnikom pok. ostaviteljice koja temeljem čl. 140. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., u daljnjem tekstu: ZN) ima pravo zahtijevati odvajanje ostavine od imovine nasljednika, pa iako je žaliteljica stavila svoj zahtjev u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva, ista nije učinila vjerojatnim opasnost da bez odvajanja ostavine ne bi mogla namiriti svoju tražbinu, pa je prijedlog za odvajanje ostavine odbijen kao neosnovan.

6. U žalbi žaliteljica ponavlja da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupljene za vrijeme trajanja braka između nje i zakonskog nasljednika KČ koji je nekretnine darovao pok. ostaviteljici 6. ožujka 2025. bez njezine suglasnosti, pa pok. ostaviteljica darovanjem nije mogla steći više od ½ dijela koji je pripadao KČ i više od ½ dijela ne može biti predmetom ostavinske imovine iza pok. HČ, smatrajući da će KČ nakon što bude upisan u zemljišne knjige na temelju rješenja o nasljeđivanju iste otuđiti.

7. Ispitujući rješenje u okviru žalbenih navoda žaliteljice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 175. st. 2. ZN, a na koje ovaj sud pazi u žalbenom postupku, s time da žaliteljica ni sadržajno a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na ijednu bitnu povredu.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima žaliteljica pobija utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava.

9. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da ne postoje pretpostavke da bi se žaliteljicu, koja ne spada u krug zakonskih niti oporučnih nasljednika pok. ostaviteljice , upućivalo na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da ½ dijela predmetnih nekretnina ne ulazi u ostavinsku imovinu pok. ostaviteljice jer za upućivanje na parnicu postoje zakonske pretpostavke u tom smislu kada postoji spor o sastavu ostavinske imovine između nasljednika. To nije u konkretnom slučaju kada je prigovor na sastav ostavinske imovine izjavila žaliteljica tvrdeći da ona kao treća osoba polaže pravo na ½ dijela predmetnih nekretnina.

10. Pravilno je (i) daljnje utvrđenje prvostupanjskog suda da žaliteljica nema pravo na izdvajanje ½ dijela predmetnih nekretnina od ostavinske imovine. Odredba čl. 140 ZN propisuje da ostaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu (st.1.), u tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, nit i se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti, dok se ne naplate vjerovnici koji su zahtijevali odvajanje (st.2.), ostaviteljevi vjerovnici koji su zahtijevali to odvajanje mogu naplatiti svoje tražbine samo iz sredstava ostavine (st.3.), odvojenoj ostavini sud može postaviti skrbnika (st.4.), na zahtjev ostaviteljevih vjerovnika sud može odrediti čuvanje odvojene ostavine, a troškove povjeravanja ostavine na čuvanje dužni su snositi vjerovnici koji su to zahtijevali (st.5.), ako vjerovnik koji je zahtijevao odvajanje nema ovršnu ispravu ili ako već prije nije pokrenuo postupak radi ostvarenja svoje tražbine, dužan je pokrenuti postupak radi ostvarenja tražbine u roku koji mu odredi sud rješenjem o odvajanju ostavine, ako vjerovnik ne pokrene postupak na koji je upućen u roku koji mu je određen, sud će po službenoj dužnosti svoje rješenje o odvajanju ostavine staviti izvan snage (st.6.).

11. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da na odvajanje ostavine od imovine nasljednika ima pravo ona osoba koja ima potraživanje prema ostavitelju i koje joj tada omogućuje da tražbinu namiri iz odvojene ostavine. Međutim, žaliteljica u konkretnom slučaju nema tražbinu koju bi mogla namiriti iz odvojene ostavine i nema uopće tražbinu prema pok. ostaviteljici.

11.1. Prema činjeničnim tvrdnjama u ovom postupku žaliteljica ima zahtjev prema zakonskim nasljednicima pok. ostavitelja na koje je trenutkom smrti prešla imovina pok. ostaviteljice, koji se temelji na tvrdnjama da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljale bračnu stečevinu u ½ dijela nje i zakonskog nasljednica KČ jer su stečene kupoprodajom za vrijeme trajanja njihovog braka (2010.) i da zakonski nasljednik KČ nije bio ovlašten bez njezine suglasnosti raspolagati darovanjem s ½ njezinog suvlasničkog dijela u korist pok. ostaviteljice.

11.2. Iz navedenog proizlazi da žaliteljica može pravnu zaštitu ostvariti u samostalnom postupku izvan ostavinskog postupka iza pok. HČ.

12. Kako je stoga na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev žaliteljice za odvajanje ostavine, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 175. st. 2. ZN potvrdio prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 8. srpnja 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun