REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kžzd-35/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Nataše Brleković kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HH, zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kovm-32/2026 od 10. lipnja 2026., u sjednici održanoj 7. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog HH odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem, nakon podignute optužnice zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela iz članka 179.a i članka 177. stavka 2. KZ/11, pod točkom I. izreke je na temelju članka 127. stavka 4., a iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenog HH, koji je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici broj H497/2026 od 12. svibnja 2026. Pod točkom II. izreke je određeno da na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08 istražni zatvor iz točke I. tog rješenja može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud u smislu članka 131. stavka 3. ZKP/08 svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Pravodobnu žalbu je podnio okrivljenik po branitelju Dinu Lučevu, odvjetniku iz Zagreba bez isticanja zakonske osnove iz koje se podnosi žalba s prijedlogom da se usvoji predmetnu žalbu te ukine rješenje suca za mladež Općinskog suda u Velikoj Gorici o „određivanju istražnog zatvora za osumnjičenog“.
3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer odluka nema razloge o odlučnim činjenicama i to u dijelu gdje se navodi da postoji stvarna i vjerojatna opasnost da će okrivljenik nastaviti s djelima koje mu se stavljaju na teret ili počiniti teža djela i da u pobijanom rješenju nema razloga zbog čega sud smatra da se drugim mjerama ne može postići navedena svrha.
5.1. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je u točki 14. i 17. obrazloženja pobijanog rješenja dao jasne i određene razloge o postojanju posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost, a u točkama 15. i 18. zbog čega se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti blažim mjerama. Stoga nije počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. Žalitelj osporava postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost navodeći da je točno da je osuđivan ali 2020. te je nastupila rehabilitacija jer je osuđen na novčanu kaznu. Od ostalih djela koje je okrivljenik počinio navodi da se radi o posjedovanju oružja te počinjenju prekršaja iz područja prometa pa se na temelju toga ne može zaključivati o postojanju iteracijske opasnosti. Ističe i da je njegova supruga odselila sa svojim djetetom iz kuće gdje su zajedno živjeli, što isto tako svodi navedenu mogućnost ponavljanja djela na minimum.
7. U odnosu na prigovor okrivljenika da je nastupila rehabilitacija u odnosu na presudu izrečenu u Saveznoj Republici Njemačkoj, Amtsgericht Dortmund, 269 Js 735/20 753 cs 34/20 od 10. srpnja 2020., zbog kaznenog djela iz članka ECRIS - StGB S 241 Abs. 1 – prijetnje, treba istaknuti da prema Zakonu o saveznom središnjem registru (BZRG) u Saveznoj Republici Njemačkoj se za lakša kaznena djela briše osuda protekom 5 godina ukoliko nakon toga nije počinjeno novo kazneno djelo. Kako ovaj sud nema uvid u bazu podataka gore navedenog registra treba ići u korist okrivljenika na način da se ne može isključiti da je brisana osuda za kazneno djelo prijetnje.
7.1. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost nalazi u ranijoj kaznenoj osuđivanosti okrivljenika. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije okrivljenik je osuđivan u razdoblju od 2020. do 12. veljače 2026., a posljednji je put osuđen presudom koja je postala pravomoćna 12. veljače 2026. zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari i po toj presudi mu teče vrijeme provjeravanja jer je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci koja kazna neće biti izvršena ako u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Nadalje, okrivljenik je višestruko prekršajno osuđivan u razdoblju od 2024. do 2026., a iako se radi o prekršajima iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ta okolnost također ukazuje da okrivljenik ne poštuje zakonske propise te da kaznena i prekršajna osuđivanost očito na njega nije djelovala na način da uskladi svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama nego se javlja osnovano sumnjiv da bi počinio tri nova kaznena djela. Također, cijenile su se okolnosti i način počinjenja kaznenih djela počinjenih na štetu HHU pri čemu je okrivljenik pokazao iznimnu upornost i veliku količinu kriminalne volje u protupravnom postupanju s obzirom da mu se na teret stavlja i fizičko i psihičko nasilje te prijetnje, ali i da je jedno djelo počinio tijekom vožnje u automobilu, na taj način moguće ugrožavajući i druge sudionike u prometu, a sve je uglavnom činio pred žrtvinom maloljetnom kćeri. Te okolnosti, uz činjenicu dosadašnje osuđivanosti okrivljenika, u svojoj ukupnosti upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
8. Protivno istaknutim prigovorima, prvostupanjski sud je imao u vidu odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08 kojom je propisano da se ne primjenjuje teža mjera ukoliko se ista svrha može ostvariti i blažim mjerama. No, cijeneći sve gore navedene okolnosti, a osobito da su ova kaznena djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, počinjena za vrijeme trajanja roka provjeravanja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti mjerama opreza kao blažim mjerama. Što se tiče navoda da je okrivljenik svjedočio vješanju drugog pritvorenika, zasigurno se radi o izuzetno traumatskom iskustvu gdje se unutar zatvorskog sustava okrivljeniku pružila potrebna pomoć, no to nije okolnost koja utječe na ocjenu postojanja iteracijske opasnosti niti na primjenu mjera opreza.
9. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, a ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavak 4. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdilo da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon i odluka je donesena po ovlaštenom tijelu.
U Velikoj Gorici 7. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Nataša Brleković
