Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-753/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AČ, zbog kaznenog djela protiv imovine – pronevjerom iz članka 233. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući povodom žalbe optuženog AČ podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-482/2021-29 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog AČ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu je presudom broj K-482/2021-29 od 28. travnja 2025. proglasio krivim optuženog AČ da je počinio kazneno djelo protiv imovine - pronevjerom iz članka 233. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te ga je na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelj članka 56. stavka 1. i 4. KZ/11. optuženom AČ je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11. naložena je optuženom AČ posebna obveza da u roku dvije godine oštećenom HČ popravi štetu počinjenu kaznenim djelom u iznosu od 123.058,14 kuna/ 16.332,62 eura. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavka 1. točka 1. KZ/11. ili ju teško ili ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obvezu nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obvezu zamijeniti drugom, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveze ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.

3. Na temelj članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP) oštećenom HČ dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 123.058,14 kuna/ 16.332,62 eura koji je optuženi AČ dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženi AČ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP u iznosu od 100,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude te troškove iz članka 145. stavka 2. točka 8. ZKP na ime nužnih izdataka oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika o visini kojih će biti doneseno posebno rješenje.

5. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi AČ putem branitelja ŠČ, odvjetnika iz [adresa], zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju predmeta, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu te javnom objavljivanju presude s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači i donese oslobađajuću presudu u odnosu na optuženika, a podredno da pobijanu presudu u cijelosti ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. U skladu s odredbom članka 475. stavak 1. ZKP, a na zahtjev optuženika iskazan u žalbi, o sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženik i njegov branitelj, odvjetnik Mario Kovačević te županijski državni odvjetnik u Zagrebu, sjednici je pristupio odvjetnik Mario Kovačević, dok ostali, iako uredno pozvani nisu pristupili pa je sud odlučio provesti sjednicu u odsutnosti županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i optuženog AČ.

9. Žalba optuženika je osnovana.

10. U pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP jer je rasprava 28. travnja 2025. održana u odsutnosti optuženika premda za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke. U zapisniku s rasprave 28. travnja 2025. prvostupanjski sud navodi da je optuženik upozoren u skladu s člankom 404. ZKP na raspravi 10. ožujka 2025., nakon čega donosi rješenje o održavanju rasprave jer su ispunjene zakonske pretpostavke. Prije svega, nije jasno u smislu koje odredbe članka 404. ZKP je optuženik upozoren, a s obzirom na to da mu se stavlja na teret kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavak 2. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, primjenjuje se odredba članka 404. stavak 3. ZKP prema kojoj u postupku za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do dvanaest godina, a optuženik koji je uredno pozvan nije pristupio, ili mu se poziv ne može uručiti jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili očigledno izbjegava poziv, sud može odlučiti da se rasprava provede u odsutnosti optuženika ako je optuženik bio prethodno upozoren da mu se može suditi u odsutnosti i ako se očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja.

11. Dakle, prije svega da bi se provela rasprava u odsutnosti optuženika, optuženik mora biti uredno pozvan. U konkretnom slučaju optuženik nije uredno pozvan , tako da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 404. stavak 3. ZKP za provođenje rasprave u odsutnosti optuženika. Naime, iz naloga za odgodu rasprave od 10. travnja 2025., kojim se rasprava zakazana za dan 11. travnja 2025. u 8:00 sati odgađa zbog bolesti optuženika, a sljedeća zakazuje za 28. travnja 2025. u 12:00 sati (list 192 spisa), proizlazi da će se ista dostaviti ODO u Varaždinu, optuženom AČ, branitelju ŠČ, oštećenom HČ i opunomoćenici oštećenika, odvjetnici Sari Salopek. Na poleđini naloga zabilježeno je da je otpremljen 10. travnja 2025., međutim, spisu nije u skladu s odredbom članka 147. Sudskog poslovnika priložena dostavnica iz koje bi proizlazilo da je optuženik uredno primio predmetni nalog, niti je to vidljivo u espisu predmeta. Iz zapisnika s rasprave 28. travnja 2025. proizlazi da je tijekom dokaznog postupka pročitan email suradnice sutkinje od 10. travnja 2025. u kojem je branitelj zamoljen da o odgodi i novoj raspravi obavijesti svoju stranku, koji email nije uložen u spis. Međutim, i da je uložen u spis isti ne bi predstavljao ispravnu dostavu optuženiku, jer nalog ili molba branitelju optuženika da obavijesti optuženika, odnosno svog branjenika, o terminu održavanja rasprave nije način dostave propisan Zakonom o kaznenom postupku i takva molba, odnosno nalog ne mogu predstavljati osnovu za zaključak da je optuženik uredno pozvan na raspravu.

12. Člankom 171. stavak 1. ZKP propisano je da se odluka i dopis predaju neposredno osobi kojoj je upućen, a člankom 175. stavak 2. ZKP propisano je da se pozivanje okrivljenika obavlja neposredno dostavom zatvorenog pisanog poziva s propisanim sadržajem, što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio učiniti. Prema odredbi članka 175. stavak 7. ZKP branitelj može u ime svog branjenika, odnosno okrivljenika, primiti dopis, poziv, optužni akt i odluku od čije dostave teče žalbeni rok jedino pod uvjetom da ga je okrivljenik za to izričito opunomoćio, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

13. Slijedom navedenog, optuženi AČ nije bio uredno pozvan na raspravu 28. travnja 2025. tako da nije bilo uvjeta da se rasprava u smislu odredbe članka 404. stavak 3. ZKP provede u njegovoj odsutnosti.

14. U pravu je žalitelj i kada tvrdi da je ovakvim postupanjem povrijeđeno pravo optuženika na pristup sudu, na pravično suđenje te pravo na obranu, čime ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP. Naime, kako je rasprava dovršena u odsutnosti optuženika, a optuženik je osuđen isključivo na temelju dokaza optužbe, dokazni prijedlozi koje je iznio njegov branitelj na raspravi na kojoj optuženik nije bio prisutan su svi odbijeni, optuženik nije imao ikakvu mogućnost tijekom postupka očitovati se o dokazima optužbe, posebno, očitovati se na potpise na otpremnicama kojima je preuzimana inkriminirana količina goriva, niti predložiti dokaze koji bi išli njemu u prilog, čime mu je grubo povrijeđeno konfrontacijsko pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 2. podstavkom 6. Ustava iz kojeg proizlazi da „U slučaju…optužbe zbog kažnjivog djela…optuženik ima pravo:…da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe“ te člankom 6. stavak 1. točka d) EKLJP prema kojem „Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:…da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe“ (članak 6. stavak 1. točka d) EKLJP). Imajući u vidu arbitrarnost suda pri donošenju odluke o provođenju rasprave u odsutnosti optuženika i s tim u vezi povrijeđeno konfrontacijsko pravo, a posljedično i načelo pravičnog suđenje jer, a kako to osnovano ističe žalitelj, postupanje prema optuženiku nije bilo pravično i takvim postupanjem mu je povrijeđeno pravo iz članka 29. stavak 1. Ustava prema kojem „Svatko ima pravo da…sud pravično…odluči o…optužbi zbog kažnjivog djela“, kao i pravo iz članka 6. stavak 1. EKLJP prema kojem „Radi utvrđivanja…u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da…sud pravično…ispita njegov slučaj.“

15. Nastavno, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio istu povredu odredaba kaznenog postupka jer presudu temelji na dokazu koji nije izveo na raspravi pa se optuženik na isti nije niti mogao očitovati. U obrazloženju presude (točka 12.) prvostupanjski se sud poziva na snimku video nadzora na benzinskoj postaji [obrt], time da ne navodi kada je ista nastala, ili se možda radi o više snimaka, međutim, ta snimka ili snimke nisu pregledane na raspravi. Iz raspravnog zapisnika od 10. ožujka 2025. proizlazi da će se pregledati DVD medij s video-zapisom nadzornih kamera, nakon toga se, između ostalog, čita zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 24. studenog 2020. uz DVD medij s videozapisom nadzornih kamera, međutim, iz zapisnika ne proizlazi da je isti i pregledan kao i što je uočeno pregledavanjem istog.

16. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, a u smislu odredbe članka 476. stavak 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati.

17. Naime, optuženi AČ je proglašen krivim da je kao vozač u prijevozničko- trgovačkom obrt [obrt], u vlasništvu HČ, ovlašten za potrebe rada u obrtu kupovati i preuzimati gorivo na benzinskoj postaji Auto Ivec Benz, u više navrata izvršio točenje goriva u unaprijed pripremljene posude koje su se nalazile u njegovom privatnom vozilu, a koje gorivo nije otpremljeno poslodavcu pa je prisvojio gorivo ukupne vrijednosti 123.058,14 kuna, odnosno 16.332,62 eura.

18. Vrijednost protupravno pribavljene imovinske koristi u iznosu 123.058,14 kuna, a što je odlučna činjenica, ne samo za osnovno kazneno djelo pronevjere, već i za kvalificirano zbog kojeg je optuženik proglašen krivim, u obrazloženju pobijane presude nije opisana, tako da nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je upravo u tom iznosu pribavljena protupravna imovinska korist, odnosno da je upravo to vrijednost pronevjerenog goriva. Ova činjenica proizlazi iz iskaza oštećenog HČ, međutim, prvostupanjski sud nije njegov iskaz doveo u vezu s dokumentacijom koja prileži spisu te pribavio drugu dokumentaciju kako bi utvrdio predstavlja li naznačeni iznos stvarnu vrijednost goriva koje je neosnovano za sebe pribavio optuženik.

19. Prvostupanjski se sud u obrazloženju presude poziva na otpremnice obrta [obrt], vlasništvo ŽČ, ali u kontekstu činjenica da su na otpremnicama navedene razne registarske oznake vozila u koje je navodno točeno gorivo (točka 14. obrazloženja), međutim, ne dovodi iskazanu vrijednost goriva na naznačenim otpremnicama u vezu s inkriminiranom, pronevjerenom vrijednošću goriva. Prvostupanjski sud navodi šest datuma otpremnica, pobliže ih ne naznačuje, a u stvarnosti se u tih šest datuma radi o sedam isporuka goriva pa su tako na otpremnicama od 29. svibnja 2020. zabilježene dvije isporuke i to u 8:43:16 u iznosu 5.217,06 kuna i u 8:42:45 u iznosu 4.123,82 kuna, 18. svibnja u 6:45:20 u iznosu 5.787,25 kuna, 12. lipnja 2020. u 21:28:55 u iznosu 7.109,27 kuna, 19. lipnja u 17:54:48 u iznosu 7.153,53 kuna, 26. lipnja 2020. u 18:24:03 u iznosu 9.058,37 kuna te 25. lipnja 2020. u 17:43:06 u iznosu 9.058,28 kuna , što ukupno iznosi 47.507,58 kuna, a što je s razlikom iznosa to terećenih 123.058,14 kuna nije jasno jer je prvostupanjski sud to propustio obrazložiti.

20. Vezano uz navod optužnice da je optuženik točio inkriminirane količine goriva u pripremljene posude koje su se nalazile u njegovom privatnom vozilu treba istaći da prema otpremnicama koje sud navodi u obrazloženju (otpremnice od 18. svibnja 2020., 29. svibnja 2020., 12. lipnja 2020.) je optuženik u četiri navrata točio gorivo u vozilo reg. [registarska oznaka] kojim vozilom je, a prema iskazu oštećenog HČ, optuženik bio zadužen pa je nejasno je li optuženik u naznačeno vrijeme preuzimao inkriminirane količine goriva u okviru radnih zadataka ili za svoje potrebe. Prvostupanjski je sud propustio utvrditi u inkriminiranom razdoblju koju količinu goriva je optuženi AČ preuzeo obavljajući redovne radne zadatke, a za što je bio ovlašten, a koju količinu za sebe.

21. Kako se presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a žalba je podnesene i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu odredbe članka 487. stavak 4. ZKP ovaj drugostupanjski sud je ocjenjivao i ove žalbene navode. S tim u vezi u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao pribaviti od oštećenog obrta evidenciju kupnje i potrošnje goriva u inkriminirano vrijeme te utvrditi koja količina goriva je od ukupnog računa za gorivo u inkriminiranom razdoblju utrošena u vozila oštećenika, kojih je prema iskazu oštećenog HČ u inkriminiranom razdoblju bilo 15-16, koja količina goriva je u inkriminiranom razdoblju dovezena oštećeniku u plastičnim cisternama i potom pretakana u metalne cisterne radi kasnijeg pretakanja u teretna vozila, tko je sve u ime oštećenika u inkriminiranom razdoblju preuzimao gorivo, u kojim količinama i vrijednosti, kojim vozilima je optuženik u inkriminiranom razdoblju dolazio na predmetnu benzinsku postaju, a s obzirom na navod činjeničnog opisa da je točio gorivo u naprijed pripremljene posude koje su se nalazile u njegovom privatnom vozilu, u čijem su vlasništvu vozila, koliko je u inkriminiranom razdoblju optuženik preuzeo gorivo u obavljanju svog redovnog posla, predočiti optuženiku otpremnice za preuzetu inkriminiranu količinu goriva i pozvati ga da se očituje je li iste potpisao.

22. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a prvenstveno pribaviti cjelokupnu poslovnu dokumentaciju oštećenog obrta, kao i obrta [obrt], a vezano uz poslovanje s oštećenikom u inkriminiranom razdoblju, utvrditi koju su ukupnu količinu goriva zaposlenici oštećenika preuzeli na naznačenoj benzinskoj postaji, koliko je od te količine preuzeo optuženik, koju količinu od ukupno preuzetog goriva je iskoristio za potrebe posla, odnosno utočio u rezervoar vozila kojim je bio zadužen, a točno koju količinu i koje vrijednosti je, eventualno, prisvojio za sebe, protivno nalozima i ovlaštenju poslodavca, odnosno utvrditi sve odlučne činjenice kako bi se moglo zaključiti, a bez ikakve sumnje, da je upravo optuženik počinitelj inkriminiranog kaznenog djela, na način i u iznosu naznačenom u optužnom aktu. Nakon pribavljanja dokaza, potrebno je iste izvesti na raspravi, a sve kako bi se optuženik na iste mogao očitovati.

23. Potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

24. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči