¸

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-85/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Lidije Vidjak, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GC, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama – iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i optuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: K-271/2025 od 10. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 07. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog GC kao neosnovne te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ŠC zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama – iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 52. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine – iznudom u pokušaju – iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, činjenično i pravno opisana u izreci presude, te mu je na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, na temelju članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. ožujka 2025. do 09. travnja 2025.

2. Na temelju čl. 40. stavak 2. i 5. i članka 42. KZ/11 u odnosu na kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 52. KZ/11 optuženiku je izrečena sporedna novčana kazna u visini od 220 (dvjestodvadeset) dnevnih iznosa, od kojih svaki iznosi po 48,13 eura tako da ukupna sporedna novčana kazna optuženiku DC i iznosi 10.588,60 eura (desettisućapetstoosamdesetosameura i šezdesetcenti).

3. Na temelju čl. 42. stavak 6. KZ/11 optuženik je dužan sporednu novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 10.588,60 eura (desettisućapetstoosamdesetosameura i šezdesetcenti) platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: [broj bankovnog računa], model HR64 poziv na broj primatelja 6084-3847-27125 (opis plaćanja: sporedna novčana kazna u predmetu br. K-271/2025), te dokaz o uplati dostaviti ovome sudu. Na temelju čl. 43. stavak 1. KZ/11, ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena, u roku koji je određen presudom, ista će se naplatiti prisilno, putem ovlaštene institucije, sukladno odredbama posebnog zakona. Na temelju čl. 43. stavak 2. KZ/11, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će, uz pristanak osuđenika, donijeti odluku zamjene novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamijeni sa dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Na temelju čl. 43. stavak 3. KZ/11, ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora. Na temelju čl. 43. stavak 4. KZ/11, kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 3. istog zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

4. Na temelju članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenog RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kojem se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara, a koja mjera se optuženiku izriče u trajanju koje je za 1 (jednu) godinu dulje od izrečene kazne zatvora.

5. Na temelju čl. 77. KZ/11, u svezi čl. 560. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) od optuženika oduzima se imovinska korist u novčanom iznosu od 2.230,00 eura (dvijetisućedvjestotrideseteura) koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi čl. 52. KZ/11 opisanog točkom I.1. izreke ove presude. Utvrđuje se da je novčani iznos od 2.230,00 eura (dvijetisućedvjestotrideseteura) postao imovina Republike Hrvatske, te se nalaže optuženiku u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude Republici Hrvatskoj isplatiti novčani iznos od 2.230,00 eura (dvijetisućedvjestotrideseteura) na račun državnog proračuna Republike Hrvatske: IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847-27125.

6. Na temelju članka 79. i članka 190. stavak 8. KZ/11 od optuženog se trajno oduzima 65,58 grama droge kokain i 26,93 grama konoplje koja sadrži više od 0,3% tetrahidrokanabinola i nalaze se na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga (Narodne novine 19/23) u Popisu droga i biljaka iz kojih se može dobiti droga u Dijelu I., Odjeljku 1, a koja droga je od optuženog ŠC bila privremeno oduzeta uz izdavanje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU Dubrovačko-neretvanske, Službe kriminalističke policije, serijski broj [serijski broj] i serijski broj [serijski broj] obje od 27. studenog 2024., a koja droga će se uništiti po pravomoćnosti presude.

7. Na temelju članka 270. stavak 1. ZKP optuženiku će se po pravomoćnosti presude vratiti privremeno oduzeti predmet i to: mobilni uređaj marke iPhone 5 Pro MTUV32DIA, IMEI 1 broja [IMEI broj] i IMEI 2 broja [IMEI broj], s pripadajućom SIM karticom, a koji je od optuženika privremeno oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Dubrovačko – neretvanske, Službe kriminalističke policije, broj 01155823 od 27. studenoga 2024. godine.

8. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP troškove kaznenog postupka iz članka 148. stavak 1. točka 1. do 8. ZKP i to troškove paušala u visini od 200,00 EUR (dvjestoeura) i troškove toksikološkog vještačenja u visini od 545,27 EUR (petstočetrdesetpeteura i dvadesetsedamcenti) dužan je naknaditi optuženik u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], poziva na broj primatelja 6084- 3847-27125 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-275/2025).

9. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku utvrdi strože pojedinačne kazne za svako kazneno djelo, te da mu izrekne strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

10. Protiv te presude žalbu je podnio i optuženik, putem branitelja Dragana Pištala, odvjetnika iz Dubrovnika zbog odluke o kazni s prijedlogom da mu se izrekne blaža kazna zatvora.

11. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

12. Spis je u smislu odredbe članka 474. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

13. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

14. Državni odvjetnik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotnim da je optuženik ranije osuđivan i to pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj Kmp-12/2020 od 8. rujna 2020. (pravomoćna 8. rujna 2020.) zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine uvjetno na četiri godine, uz sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i Općinskog suda u Dubrovniku, broj Kmp-4/2023 od 13. veljače 2025. (pravomoćna 13. veljače 2025.) zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. i 3. Kaznenog zakona na kaznu zatvora od jedne godine koja je zamijenjena radom za opće dobro, a iz čega proizlazi kako se tim presudama na njega nije utjecalo da se kloni činjenja kaznenih djela, pa se svrha kažnjavanja neće postići niti izricanjem ovakve jedinstvene kazne zatvora. Smatra da je kao otegotnu okolnost sud trebao cijeniti i količinu droge kokain koju je okrivljenik prodao i držao radi prodaje, odnosno to što je prodao ukupno 105 grama droge kokain, kao i kod sebe radi prodaje držao 65,58 grama te iste droge. Otegotna okolnost je i bezobzirnost prilikom počinjenja kaznenih djela obzirom optuženik odlazi kod obitelji oštećenika i od njih neosnovano traži isplatu novca pri tome iznoseći i ozbiljne prijetnje i to da će oštećeniku vaditi zube ukoliko mu novac ne bude isplaćen. Državni odvjetnik je mišljenja da izricanjem kazni zatvora optuženiku koje su tek neznatno veće od zakonski propisanih minimuma i to za kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora od 1 (jedne) do 18 (osamnaest) godina (produljeno kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi s čl. 52. KZ/11), odnosno od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina (kazneno djelo iz čl. 243. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11), osobi sa ranije navedenom povijesti činjenja kaznenih djela, svrha kažnjavanja se zasigurno neće ostvariti, već može, dapače, imati suprotan učinak i ukazivati na to da se činjenje kaznenih djela na neki način i „isplati“.

15. Nasuprot tome, optuženik u žalbi ističe da mu je izrečena previsoka kazna zatvora i da je ta kazna u suprotnosti sa smislom i ciljem specijalne prevencije. Navodi da iako je ranije osuđivana osoba, njegovo ranije ponašanje se promijenilo trenutkom kada je za vrijeme svog boravka u istražnom zatvoru postao ocem. Izlaskom iz istražnog zatvora izmijenio je ponašanje i pokazao odgovornost prema obitelji, zajednici i prema sebi, poštivao je izrečene mjere opreza, na sudu je iskazao poniznost, sram zbog dotadašnjeg ponašanja, svijest o pogibeljnosti upuštanja u kriminalne aktivnosti, spremnost da više ne čini kaznena djela i iskreno kajanje, pri čemu će za par mjeseci postati ocem drugog djeteta. Zaposlen je u trgovačkom društvu svog oca, radom stječe sredstva za uzdržavanje obitelji. Svjestan je da je zatvorska kazna za počinjena kaznena djela neminovna, ali predlaže izricanje blaže kazne zatvora.

16. Protivno suprotstavljenim stavovima državnog odvjetnika i optuženika iznesenih u žalbama, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na odluku o kazni, sukladno članku 47. KZ/11.

17. Kao olakotno prvostupanjski je sud optuženiku cijenio da je priznao počinjenje kaznenih djela, iskazao iskreno kajanje, činjenicu da je otac malodobnog djeteta, dok je otegotnom okolnošću cijenjena njegova ranija osuđivanost koja proizlazi iz kaznene evidencije, a u odnosu na kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 52. KZ/11 otegotno je cijenjeno i da droga stavljanjem u promet radi konzumacije ugrožava zdravlje ljudi, odnosno jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, te negativne pobude iz kojih je optuženik počinio predmetno produljeno kazneno djelo. Polazeći od stupnja krivnje i težine posljedica koje su kaznenim djelom prouzročene, uz utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski je sud za svako kazneno djelo utvrdio kazne zatvora i to u trajanju od 2 (dvije) godine za kazneno djelo iz članka 190. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 52. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 243. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11, te ga je temeljem čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) smatrajući da će se svrha kazneno pravnih sankcija u odnosu na optuženika postići primjenom bezuvjetne kazne zatvora u navedenom trajanju.

18. Suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno vrednovao raniju kaznenu osuđivanost optuženika zbog istog kaznenog djela neovlaštenje proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11. Isto tako je pravilno utvrđena i ocjenjena otegotna okolnost koju je sud označio kao jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, a koja se očituje kroz količinu opojne droge kokain koju je optuženik prodavao i to ukupno 105 grama droge kokain koju je prodao i 65,58 grama droge kokain koju je držao radi prodaje, a kojom količinom se u značajnoj mjeri ugrožava zdravlje ljudi, pa nije u pravu državni odvjetnik da tu okolnost prvostupanjski sud nije cijenio kao otegotnu. Nije u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iznude u pokušaju trebao kao otegotno cijeniti bezobzirnost u postupanju optuženika jer je on otišao kod obitelji oštećenika i od njih neosnovano tražio isplatu novca pri tome iznoseći i ozbiljne prijetnje, obzirom način počinjenja i okolnosti tog kaznenog djela ne prelaze uobičajene okolnosti ovakve vrste kaznenih djela.

19. Suprotno tvrdnjama žalbe optuženika prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno vrednovao sve olakotne okolnosti na njegovoj strani, pa tako i ponašanje nakon počinjenih kaznenih djela kojim je pokazao kritički odnos prema kaznenim djelima koja je priznao i u odnosu na koja je izrazio iskreno žaljenje, te osobne i obiteljske prilike koje ukazuju da je optuženik osnovao obitelj i da radom stječe sredstva za uzdržavanje.

20. Stoga imajući u vidu sve istaknute olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, njegovu raniju osuđivanost zbog istog kaznenog djela zbog kojeg mu je izrečena uvjetna osuda na način da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje od četiri godine, te da je na samom kraju roka kušnje iz te presude počinio novo isto, ovog puta produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama i kazneno djelo protiv imovine, iznudom u pokušaju, ukazuju da ranija osuda na optuženika nije u dovoljnoj mjeri utjecala da se suzdrži od činjenja novih kaznenih djela, te cijeneći stupanj povrede zaštićenog dobra koji se očituje kroz ugrozu zdravlja ljudi zbog veće količine opojne droge koju je optuženik prodao i držao radi prodaje, radi čega blaže kažnjavanje, kako to predlaže optuženik u žalbi, nije osnovano.

21. S druge strane, osobne i obiteljske prilike optuženika, te njegovog ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela govore u prilog zaključku da kazna zatvora ne bude stroža, a protivno žalbenom prijedlogu državnog odvjetnika. Zbog navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 52. KZ/11 kaznu zatvora dvije godine a za kazneno djelo iz članka 243. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 kaznu zatvora osam mjeseci, koje se kreću nešto iznad zakonskog minimuma, te mu izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i tri mjeseca , pravilno zaključivši da ta kazna sadržava individualiziranu zakonom predviđenu osudu zbog konkretn ih kaznenih djela, da je ista u svemu primjerena osobi optuženika i težini kaznenih djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.

22. Slijedom svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 07. srpnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević