Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1213/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Iris Šoštarić i Velimira Šoštarića u Rovinju, A. Ferrija 35a, protiv tuženika: 1. Grada Rovinja-Rovigno, Trg Matteotti 2, Rovinj-Rovigno, OIB: 25677819890, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda dr. Hrvatin & Makovac j.t.d. Rovinj, Carera 102 i 2. tuženice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Simić i Tončić u Puli, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno, poslovni broj Ps-2/2021-46 od 12. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno, poslovni broj Ps-2/2021-46 od 12. prosinca 2023. u t. I. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji stana sa stanarskim pravom sklopljen između 1. tuženika Grada Rovinja, Trg Matteotti 2, OIB: 25677819890 i 2. tužene CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopljen 29. prosinca 1992. godine."
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Ps-2/2021-46 od 12. prosinca 2023. u t. II. izreke i odlučuje:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"II. Nalaže se tuženima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.803,10 eura / 21.119,96 kuna, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku Gradu Rovinju-Rovigno trošak parničnog postupka u iznosu od 2.155,23 eura u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženici CV trošak parničnog postupka u iznosu od 2.321,80 eura u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji stana sa stanarskim pravom sklopljen između 1. tuženika Grada Rovinja, Trg Matteotti 2, OIB: 25677819890 i 2. tužene CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopljen 29. prosinca 1992. godine.
II. Nalaže se tuženima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.803,10 eura1 / 21.119,96 kuna, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se 1. tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima te tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Protiv iste presude žali se i 2. tuženica također iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz naknadu troškova žalbenog postupka, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalbe su osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim (pravilno ništavim) Ugovora o kupoprodaji stana sa stanarskim pravom sklopljenog između 1. tuženika Grada Rovinja, Trg Matteotti 2, OIB: 25677819890 i 2. tužene CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 29. prosinca 1992. te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru iznesenih žalbenih razloga, kao i razloga na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude su utvrđene sljedeće činjenice:
- da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica]/Z prema povijesnom zk. izvatku koji prileži ovome spisu i predmetu posl.br. P-58/96 (list 11-12), bila u cijelosti u privatnom vlasništvu do uslijeđene nacionalizacije spram 1/2 dijela zgrade kao optanske imovine odnosno nacionalizirani su suvlasnički udjeli pok. RV u 1/4 dijela, ĆV u 1/16 dijela, RV, AV i NVT, svi pok. RV u 3/16 dijela što je omogućilo nositelju stanarskog prava CVT da otkupi 1/2 dijela te zgrade (13. kolovoza 1992.), a od nje nastavno sada u 72/144 dijela, stekla dr. TV koji dio nesporno predstavlja lijevu stranu zgrade gledajući iz od ulaza iz [adresa];
- da u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji stana od **.**.1992. s CV kao nositeljicom stanarskog prava, pravni prednik prvotuženika Općina Rovinj, nije bila upisana vlasnicom i druge polovine predmetne zgrade koja je fizički već bila podijeljena na lijevu i desnu stranu, a kojeg prizemlja desne strane je nesporno u posjedu bila CV;
- da je desna strana zgrade prethodno u vlasništvu ŠV i supruge N, ostala u njihovom vlasništvu putem pravnih slijednika do danas jer nitko od njih nije bio optant pa su se rješenja o nasljeđivanju sprovodila do posljednjeg upisanog ovdje tužitelja NV;
- da su tužiteljev otac JV i dr. TV kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela predmetne zgrade sklopili dana 28. srpnja 1997. Sporazum o uspostavi vlasništva posebnih dijelova nekretnine, kojim su definirali da bi JV postao vlasnikom posebnog dijela nekretnine predmetne zgr.[katastarska čestica] i to: 1) stana u prizemlju desno od uličnog ulaza (sastojeći od: pretprostora označeno sl. A1 površine 3,70 m2, kupaone označene sl. A2 površine 3,90 m2, sobe označene sl. A3 površine 11,80 m2, kuhinje sa blagovaonom označene sl. A4 površine 14,30 m2 i dnevnog boravka označenog sl. A5 površine 14,50 m2, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade u prizemlju i to ulaznog hola označenog sl. r i stubišta označenog sl. t), 2) stana na prvom katu zgrade, desno od uličnog ulaza (sastojeći od: kuhinje s blagovaonom sl. A6, kupaonice sl. A7, predprostora sl. A8, sobe sl. A9 i sl. A10, sa pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade u prvom katu i to podesta sl. r i stubišta sl. t) i 3) korisnog dijela potkrovlja označen sl. A11 površine 23,50 m2, s pravom suvlasništva zajedničkih dijelova zgrade u potkrovlju i to stubišta sl. t i pretprostora potkrovlja sl. u, dok bi TV pripali: 1) stan u prizemlju zgrade lijevo od uličnog ulaza (sl. B1-B4), 2) stan na prvom katu zgrade, lijevo od ulaza (sl. B5-B8) i 3) korisni dio potkrovlja (sl. B9) površine 23,50 m2, etažnog plana koji je i potvrđen od Ureda za prostorno uređenje stambeno-poslovne poslove Grada Rovinja 01. rujna 1995.;
- da je po takvoj podijeli predmetne zgrade JV prodao svojim nećacima SV i VV svakome u 1/2 dijela zgr.č. [katastarska čestica] i to stana na prvom katu, desno od uličnog ulaza koji obuhvaća prostorije od sl. A6-A10 i korisni dio potkrovlja označen sl. A11;
- da je u posjedu predmetnog stana u prizemlju, a u TIP-u zgrade označeno prostorijama sl. A1-A5, sin ovdje drugotuženice ŽV sa svojom obitelji;
- da je pravni prednik drugotuženice stupio u posjed predmetnog stana u prizemlju 1966. godine temeljem dogovora sa pravnom prednicom tužitelja IV (punomoć od 21. siječnja 1966. - list 25-26) na temelju kojeg dogovora je pravna prednica dopustila ulaganja u predmetni stan radi stanovanja opunomoćenog PV s obitelji, a tada opisan kao stan prizemlju sastojeći od: jedne sobe, magazina i kuhinje te pola vrta uz dvorište ispred zgrade i iza zgrade, pola cisterne i jedne štalice i sjenika, s time da je naknadno definirala i konkretne radove (izjavom od 08. veljače 1966.) koje je dopustila da se izvedu u adaptaciji stana kojega koristi PV, a u vlasništvu ABC IV, pa se nabrajaju slijedeći radovi: pregradnja u magazinu kuhinje uz pomicanje zida, uvođenje vode i kanalizacije za predmetni stan kao i drugi adaptacijski radova koji bi se ukazali potrebnima radi potpunog uređenja stana u zgradi [adresa], prizemno (list 27);
- da je pravni prednik drugotuženice doista i izveo sve radove za koje je dobio ovlaštenje i adaptirao prostor u prizemlju za stanovanje njegove obitelji, da bi nastavno isti predmetni stan u kojemu se već i nalazio njemu bio dodijeljen kao nositelju stanarskog prava Ugovorom o korištenju stana od 11. veljače 1974. (list 91 - 92), a po smrti istoga zaključkom od 29. siječnja 1986. stanarsko pravo zadržala njegova supruga, ovdje drugotuženica LV (F) (list 90);
- da je drugotuženica odbijena sa zahtjevom upisa u zemljišne knjige na temelju sklopljenog Ugovora o kupoprodaji od 29. prosinca 1992. rješenjem od 16. travnja 1993. godine broj Zs-180/93 (list 28-29);
- da je drugotuženica odbijena sa prijedlogom za povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora na posebnim dijelovima nekretnine stambene zgrade u [adresa], na zgr.č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], rješenjem posl.br. Z-10231/20 (list 131-135);
- da se prethodno ovoj parnici vodilo kod ovoga suda više parničnih postupaka od kojih prvo iniciran pod posl.br. P-74/88 po tužbi tužitelja ŠV i ŠV C protiv tuženika K LV i uz sudjelovanje Općine Rovinj kao umješača na strani tužene, radi ispražnjenja stana u kojem predmetu je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (posl.br. Gž-1507/92-2 od 01. veljače 1993. - list 102-103), a sve uz obrazloženje da je na temelju punomoći majke tužitelja IV, muž tuženice dobio široka ovlaštenja vezana za navedeni stan, tako da ga je mogao koristiti i za sebe i za svoju obitelj i davati otkaz na stan i davati stanove i zgrade drugim osobama na korištenje i slično, pa da se iz ovakvog ovlaštenja može zaključiti da je sa svojom obitelji mogao koristiti sporni stan i steći na njemu stanarsko pravo što da je bila prava volja stranaka. Stoga, da je temeljem tog ovlaštenja tuženičin muž zaključio ugovor o korištenju stana s tadašnjim Stambenim poduzećem kada je bio na snazi Zakon o stambenim odnosima i koji je propisivao da se stanarsko pravo stječe useljenjem u stan na osnovi ugovora o korištenju stana. Zaključak je Okružnog suda u Puli da dokle god postoji ugovor o korištenju stana tuženica se može smatrati stanarom i stanarsko pravo da joj može prestati samo otkazom pod uvjetima koje propisuje Zakon o stambenim odnosima;
- da je JV podnio tužbu protiv tuženice CV koja parnica se vodila pod posl.br. P-58/96, radi otkaza stanarskog prava i isplate, a sve kako tuženica ne bi koristila predmetni stan, no postupak je dovršen povlačenjem tužbe tužitelja, a sve kako je u međuvremenu već sklopljen Ugovor o kupoprodaji stana čime da je stanarsko pravo prestalo;
- da je pod posl.br. P-232/04 pravomoćno dovršen parnični postupak po tužbi tužitelja KV, protiv tužene CV, radi predaje nekretnine u posjed i isplate i po protutužbi CV, protiv KV, uz sudjelovanje umješača Grada Rovinja, radi utvrđenja prava vlasništva podredno isplate, koji je postupak pravomoćno dovršen na način da je presudom Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-472/14-2 od 20. studenoga 2014. otvrđena presuda ovoga suda posl.br. P-152/13-82 od 11. studenoga 2013. u točki I. izreke pobijane presude kojom je odbijen zahtjev tužitelja za predaju u posjed stana i isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade, dok je preinačena točka II. izreke pobijane presude i odbijen tužbeni zahtjev tuženice -protutužiteljice da je ista stekla pravo vlasništva u prizemlju zgrade desno od uličnog ulaza što predstavlja 50/144 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica]/Z upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev da se osporeni ugovor o kupoprodaji utvrdi ništetnim u cijelosti jer je nesporno da upisani suvlasnički udio tužitelja na predmetnoj zgradi odgovara jedinim spornim prostorijama zgrade u kojim boravi sin drugotuženice s njegovom obitelji, a da su iste prostorije bile predmet kupoprodaje a prije toga predmet dodjele na korištenje uvijek i samo u privatnom vlasništvu prednika tužitelja, tako da 1. tuženik nije bio vlasnik predmeta prodaje, slijedom čega da je Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljen 29. prosinca 1992. protivan prisilnim propisima i moralu budući je sklopljen s nevlasnikom.
10. Prije svega je potrebno kazati kako se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91), obzirom da je Ugovor o prodaji stana sklopljen 1992.
11. Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO/91 ugovor je ništav ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva, ako zakon ne propisuje nešto drugo.
12. Tužitelj traži utvrđenje Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenog 29. prosinca 1992. ništavim jer tvrdi da je ugovor u svojstvu prodavatelja sklopila osoba koja nije bila vlasnik stana (1. tuženik).
13. Odredbom čl. 460. ZOO/91 je propisano da "prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa može, ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete".
14. Sukladno citiranoj odredbi čl. 460. ZOO/91, činjenica da su predmetom raspolaganja tuđe nekretnine, ne daje sama po sebi osnovu i (time) aktivnu legitimaciju tužitelju zahtijevati utvrđenje ništavosti ugovora s takvim raspolaganjem samo pozivom na to da je predmetom toga ugovora bila njihova nekretnina i na odredbu čl. 103. st. 1. ZOO/91.
15. Tužitelj je ovlašten ostvarivati samo zahtjeve (za koje ima pravni interes) koji proizlaze iz njegovog prava vlasništva.
16. Slijedom izloženog, valjalo je usvojiti žalbe 1. i 2. tuženika kao osnovane i preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom I. temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u t. I. izreke ove presude.
17. Kako je povodom žalbe 1. i 2. tuženika prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužiteljev zahtjev u cijelosti odbijen, slijedom čega su tuženici u cijelosti (100%) uspjeli u ovom postupku, valjalo je u skladu s tim preinačiti i odluku o trošku sadržanu pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude (čl. 166. st. 3. ZPP) te odlučiti kao u t. II. izreke ove presude.
18. Obzirom na izmijenjen uspjeh u sporu na strani 1. i 2. tuženika, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, 1. i 2. tuženicima je odmjeren trošak parničnog postupka.
19. Tako je 1. tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u visini od 100 bodova (199,08 eura), zastupanja na ročištima 20. travnja 2021., 31. kolovoza 2021., 3. prosinca 2021., 7. travnja 2022., 1. ožujka 2023. i 26. listopada 2023. u visini od po 100 bodova (199,08 eura) za svako zastupanje po Tbr. 9/1 Tarife, sastav podneska od 21. travnja 2022. u visini od 100 bodova (199,08 eura) po Tbr. 8/1 Tarife te pristup ročištu radi objave presude u visini od 50 bodova (99,54 eura) po Tbr. 9/3 Tarife.
20. Navedeni trošak je uvećan za 25% PDV (Tbr. 46. Tarife)
21. Trošak je priznat i 2. tuženici i to trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife u visini od 100 bodova (199,08 eura) te trošak zastupanja na ročištima od 20. travnja 2021, po Tbr. 9/1 Tarife, 31. kolovoza 2021., 3. prosinca 2021., 7. travnja 2022., 1. ožujka 2023. i 26. listopada 2023. u visini od po 100 bodova (199,08 eura) za svako zastupanje po Tbr. 9/1 Tarife, sve uvećano za 25% PDV (Tbr. 46. Tarife).
22. Stoga je odlučeno kao u t. III. i IV. izreke ove presude.
23. Tuženicima (1. i 2. tuženicima) je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP priznat trošak žalbenog postupka u visini od po 312,50 eura svakom (Tbr. 10/1 Tarife), slijedom čega je odlučeno kao u t. V. i VI. izreke ove presude.
24. O plaćanju sudskih pristojbi u spisu nema dokaza, slijedom čega taj trošak nije priznat.
U Zagrebu 7. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Bošković Majerović