1              Poslovni broj: II Kž-45/2024-6

Poslovni broj: II Kž-45/2024-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. M., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/2021. i 114/22., – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj Kov-1/2024. od 9. siječnja 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog A. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. M., zbog 396 teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08., a u koji istražni zatvor mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 9. listopada 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. M. po branitelju, odvjetniku N. S., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom da "drugostupanjsko tijelo pobijano rješenje ukine te da se odredi kako se okrivljenik odmah ima pustiti na slobodu".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. M. iz osnova u članku 123. stavku 1. točke 1. i 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, a koja proizlazi iz podignute optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji, što je detaljno obrazložio prvostupanjski sud u točkama 6.1. i 6.2 pobijanog rješenja, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Stoga nisu osnovani žalbeni prigovori okrivljenika kojima polemizira sa vjerodostojnošću, odnosno zakonitošću pojedinih dokaza na kojima se temelji optužnica, čime se zapravo osporava osnovana sumnja jer niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost, odnosno zakonitost pribavljenih dokaza.

7. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o okrivljeniku koji je državljanin B. i H. a s teritorijem R. H. nije trajnije vezan, pa imajući u vidu znatnu kriminalnu količinu i težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i zapriječenu kaznu, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti, upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će imenovani u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati blažim mjerama.

8. Također, pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Analizirajući duljinu inkriminiranog razdoblja od čak šest godina, značajnu kriminalnu količinu i težinu kaznenih djela počinjenih na štetu supruge M. J. M. i kćeri V. M., a koja se okrivljeniku stavlja na teret, zapriječenu kaznu i stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju pa kada se navedenom pridoda činjenica da je okrivljenik u dva navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz zakona iz čega je razvidno da je njegovo protupravno ponašanje na štetu članova obitelji progrediralo, ocjena je i drugostupanjskog suda kako sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi okrivljenik mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela.

9. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

10. S obzirom da je za svoju odluku dao jasne, valjane i cjelovite razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika kako sud nije naveo koje su to konkretne okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja djela uz pozivanje na presudu Europskog suda za ljudska prava Osmanović protiv Hrvatske.

11. Nadalje, promašen je i žalbeni navod okrivljenika kako je sud nezakonito propustio utvrditi trajanje istražnog zatvora, odnosno do kada isti može trajati, jer se rok trajanja istražnog zatvora nakon podnošenja optužnice ne određuje već sud sukladno članku 131. stavku 3. ZKP/08. svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude ispituje postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

12. Također, obiteljska situacija okrivljenika nije okolnost koja se valorizira prilikom odluke o produljenju istražnog zatvora, kao niti okolnost da je dužan uzdržavati maloljetno dijete pogotovo kada se ima u vidu da je jedno od kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret počinjeno i na štetu maloljetne kćeri V. M.

13. Kako, dakle, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. veljače 2024.