Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3466/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GOD d.o.o. Virovitica, Podravska 23, OIB: 21223758971, koga zastupa punomoćnik Radomir Borotić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, protiv tuženika PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik iz Virovitice, radi naknade imovinske štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pn-1/2022- 34 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj Pn-1/2022-34 od 4. lipnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će biti odlučeno u konačnoj odluci suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: „Nalaže se tuženom, ĐJ iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, trgovačkom društvu GOD d.o.o. Virovitica, Podravska 23, OIB: 21223758971, nadoknadi imovinsku štetu u iznosu od 35.320,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od dana donošenja presude pa do isplate, te da isto tako, tužitelju plati parnični trošak u roku od 15 dana, a sve to pod prijetnjom ovrhe.

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 5.125,00 eur, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu tužitelja za koju tvrdi da je odgovoran njegov tadašnji zaposlenik, ovdje tuženik. Zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka.

6. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik od srpnja 2012., do kolovoza 2020., bio zaposlenik tužitelja te je kao KV vozač, skupom vozila prevozio teret,

- da na teretnom vozilu koje vozi tuženik, postoji hidraulična dizalica, kojom tuženik vrši utovar, slaganje i vezivanje tereta na teretnom i priključnom vozilu,

- da je 6. svibnja 2020., poslodavac naložio tuženiku da, u dvije ture, preveze hrast sušac iz [adresa] na pilanu Divas d.o.o. u Voćin,

- da je toga dana, u oba navrata, teret izvagao TJ, a BJ je sačinio i tuženiku uručio otpremnicu,

- da je u prvoj turi, po otpremnici broj 34/20, tuženik skupom vozila, teretnim vozilom registarske [registarska oznaka] i priključnim vozilom registarske [registarska oznaka], prevezao teret od 30,78 m3,

- da je u drugoj turi, po otpremnici broj 35/20 tuženik skupom vozila prevozio teret od 24,41 m3,

- da je u [adresa], u [adresa] P [adresa], neposredno prije štetnog događaja, brzina kretanja ograničena na 40 km/h,

- da na toj dionici, uslijed neprilagođene brzine kretanja i predstojećeg dvostrukog zavoja od kojih je prvi udesno, tuženik je naspram kbr. 97, unatoč poduzetom kočenju, izgubio nadzor nad skupom vozila i zahvatio desnu bankinu, pri čemu je došlo do prevrtanja teretnog vozila na desnu bočnu stranu i zaustavljanja djelom na desnoj prometnoj traci a djelom na desnoj bankini, a priključno vozilo je ostalo zaustavljeno na desnoj prometnoj traci,

- da zbog slabe razlučivosti tahografskog listića, nije moguće egzaktno utvrditi brzinu kretanja skupa vozila neposredno prije štetnog događaja, no, ta brzina svakako nije bila manja od 60 km/h,

- da u štetnom događaju nije bilo ozlijeđenih osoba, ali je nastala šteta na tužiteljevom skupu vozila,

- imovinsku štetu tužitelju kao poslodavcu, tuženik nije uzrokovao namjerno ili zbog krajnje nepažnje,

- da je obaveznim prekršajnim nalogom PP [adresa] broj 511-16-07/05-4-90-1/2020 od 6. svibnja 2020., tuženiku za počinjeni prekršaj iz čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kn,

- da je prekršajnu novčanu kaznu za tuženika je platio tužitelj,

- da je, nakon što ga je GJ, privatno angažirani sudski vještak, izvijestio da je na skupu vozila pričinjena totalna šteta, tužitelj zaključio da bi više izgubio ako vozila ne popravi, te je koristeći usluge zaposlenika, poznanika, raznih obrta i tvrtki, te isključivo rabljene zamjenske dijelove, popravio teretno i priključno vozilo,

- da je nakon popravka tužitelj rabio skup vozila te ga je polovicom 2023., prodao za 50.000,00 eur,

- da visina imovinska šteta na skupu vozila, prema cijenama u vrijeme donošenja ove presude, iznosi 35.320,00 eur, od čega 30.820,00 eura na vučnom vozilu i 4.500,00 eura na priključnom vozilu.

8. Na temelju prethodnog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio kako je točno da iz smjera [adresa] prema [adresa] postoji dvostruki zavoj od kojih je prvi u desno, da je na toj dionici ograničenje brzine 40 km/h te da je, neposredno prije štetnog događaja, brzina kretanja skupa vozila kojim je upravljao tuženik bila svakako veća od 60 km/h, međutim da tuženik dobro poznaje tu cestu te da je istog tog dana, prije predmetne nesreće, vozeći skup vozila s teretom od 30,78 m3 po otpremnici broj 34/20, uspješno i bez problema prošao tom trasom, slijedom čega je stajalište prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju isključena namjera i krajnja nepažnja tuženika da poslodavcu uzrokuje štetu u štetnom događaju. Navedeno sud prvog stupnja opravdava razlogom da tuženik nije bezobzirno ili pretjerano lakomisleno upravljao skupom vozila, već je, očito, olako držao da će prevozeći u drugoj turi 20% manji teret nego u prvoj turi (24,41 m3), uredno svladati dvostruki zavoj na cesti, pa da takvo ponašanje tuženika ima karakter obične nepažnje. Stoga, da tuženik nije dužan naknaditi štetu tužitelju kao svome poslodavcu u vrijeme štetnog događaja, budući da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost radnika prema poslodavcu, u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19), pa je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

9. Zakon o radu odredbom čl. 107. st. 1. propisuje da radnik, koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

10. Dakle, odgovornost radnika za štetu mora biti posljedica propusta radnika u obavljanju poslova svog radnog mjesta ili u vezi s radom na tim poslovima, i to u odgovarajućoj vrsti i stupnju krivnje (namjera ili krajnja nepažnja). Namjera i krajnja nepažnja predstavljaju oblike krivnje, s time da se pod "namjerom" podrazumijeva vrsta krivnje kod koje se zahtijeva da je štetnik postupao znajući i hotimice, dok "krajnja nepažnja" (ili gruba nemarnost) predstavlja postupanje štetnika koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek. Razlikuju se dva stupnja nepažnje: obična (culpa levis) i krajnja (culpa lata). O običnoj nepažnji se radi kad štetnik nije postupao kao naročito pažljiv čovjek dok krajnja nepažnja postoji kad štetnik nije postupao ni s onakvom pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Krajnja nepažnja (culpa lata) je slučaj kada štetnik u svom postupanju zanemaruje i običnu pozornost koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti. Krajnja nepažnja postoji kada se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Krajnja nepažnja i namjera radniku se moraju dokazati u konkretnim okolnostima štetnog događaja, a teret dokaza je na poslodavcu.

11. Po stavu ovog suda, ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da tuženik, u okolnostima kada je kao profesionalni vozač vozio skupom vozila natovarenim trupcima drva brzinom većom od dopuštene (dopuštena brzina 40 km/h, a kretao se brzinom od najmanje 60 km/h) ne bi predstavljala krajnju nepažnju, već samo običnu nepažnju jer da je očekivao kako će zavoj savladati i u toj, drugoj turi vožnje, kao što ga je savladao već ranije tog dana prevozeći također trupce drva.

12. Naime, ovaj sud je stava da je tuženik u svom postupanju zanemario i običnu pozornost koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti.

13. Navedeno iz razloga jer je vještačenjem utvrđeno kako je upravo zbog kretanja brzinom većom od dopuštene i tereta koji je prevozio skup vozila te da je povećanje brzine kretanja od 50 % rezultiralo povećanjem centrifugalne sile od 125 %, zatim, da je težina natovarenih trupaca svakako utjecala na upravljivost i stabilnost skupa vozila, ali je u konkretnoj situaciji brzina kretanja stvorila preveliku centrifugalnu silu što je "izguralo" vozilo iz zavoja i u konačnici ga prevrnulo.

14. Međutim, pobijanu presudu nije bilo moguće preinačiti od strane ovog suda jer je pobijana odluka nejasna i nisu izneseni dostatni razlozi u odnosu na visinu imovinske štete na skupu vozila tužitelja.

15. Tužitelj je naime tužbom zatražio naknadu imovinske štete koju je imao na skupu vozila u visini popravka vozila, dakle, potražuje repariranu štetu.

16. Vještačenjem je utvrđena šteta na vozilu obzirom na totalnu štetu koja je na vozilu nesporno nastala. Neovisno o totalnoj šteti, tužitelj je vozilo popravio te je u svom stranačkom iskazu za navedeno dao razloge navodeći kako je popravak ocijenio isplativijim.

17. Budući je po žalbi tuženika ukinuta pobijana t. I izreke koja se odnosi na odluku o glavnom zahtjevu, posljedično je po žalbi tužiteljice ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka u t. II izreke.

18. Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijane dijelove presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će otkloniti nepravilnosti koje su dovele do bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje mu je ukazano ovom odlukom te će nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku o glavnom zahtjevu i troškovima parničnog postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka) koju će valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović