Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2225/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Radivoju Mačešiću - Biscuoliu, Pavlu Peršiću i mr.sc. Veri Glasnović Gjoni, odvjetnicima u Puli protiv tuženog TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, radi uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-801/2022-55 od 7. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-801/2022-55 od 7. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku TV da u prizemlju slobodnostojeće stambene zgrada koja se sastoji od dvije stambene jedinice od kojih je jedna smještena u prizemlju, a druga na katu, izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na stambenu jedinicu smještenu u prizemlju, uspostavi prijašnje stanje na način da ukloni dograđene tri stepenice širine 140 cm te ukupne visine 56 cm, ukloni balkonska dvokrilna vrata širine 140 cm i visine 210 cm, ugradi dvokrilni prozor u blagovaoni širine 140 cm i visine 140 cm, dozida parapet na fasadnom zidu, ožbuka fasadu i oboji je svjetlo narančastom fasadnom bojom, sve na pročelju prizemlja stambene zgrade upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] te uspostavi stanje prikazano u Snimci izvedenog stanja, broj projekta: 321F od veljače 2020., u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku TV tužiteljici UV naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.639,04 € u roku od 15 dana.“

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o parničnom trošku. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i tužbu odbaciti zbog apsolutne nenadležnosti prvostupanjskog suda, podredno, presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za uspostavom prijašnjeg stanja nekretnine, izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na stambenu jedinicu smještenu u prizemlju, na način da ukloni dograđene tri stepenice širine 140 cm te ukupne visine 56 cm, ukloni balkonska dvokrilna vrata širine 140 cm i visine 210 cm, ugradi dvokrilni prozor u blagovaoni širine 140 cm i visine 140 cm, dozida parapet na fasadnom zidu, ožbuka fasadu i oboji je svjetlo narančastom fasadnom bojom, te uspostavi stanje prikazano u Snimci izvedenog stanja, broj projekta: 321F od veljače 2020. .

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da su parnične stranke upisani suvlasnici predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću, i to tužiteljica u 3/8 dijela, a tuženik u 5/8 dijela; da predmetna nekretnina nije etažirana; da je tuženik, nakon što je doneseno rješenje o izvedenom stanju 2020., sagradio balkonska vrata (na mjestu gdje se ranije nalazio prozor) i stepenice za izlazak iz stana u prizemlju u dvorište; da tuženik nije za ove radove tražio suglasnost tužiteljice; da je neosnovan prigovor apsolutne nenadležnosti prvostupanjskog suda; da tužiteljica ima pravni interes podnijeti predmetnu tužbu, te da je ona aktivno legitimirana u ovom predmetu; da izvedeni radovi, predstavljaju poslove izvanredne uprave, jer se takva radnja ne može smatrati poboljišicom, koja bi bila na korist svih suvlasnika, te da se radilo o radovima koji su poduzeti na zajedničkom dijelu zgrade, te je za iste bila potrebna suglasnosti svih suvlasnika; da je neosnovan prigovor zastare, obzirom je utvrđeno da je tuženik radove vršio u proljeće 2020., a tužiteljica je tužbu podnijela 1. ožujka 2022.

7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, te navodi kako izvedeni radovi predstavljaju poslove izvanredne uprave. Poziva se na odredbu čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 – dalje ZV) te navodi da se radi o prenamjeni dvokrilnog prozora u dvokrilna vrata sa vanjskim stepeništem, te kako nema sumnje da se radilo o poslovima izvanredne uprave, a kada bi takva sumnja ipak postojala, tada bi u primjenu došao čl. 41. st. 2. ZV prema kojem se u sumnji smatra da posao premašuje okvir redovitog upravljanja.

8. Tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom, obzirom sud nije prihvatio dokazne prijedlog tuženika; da je sud počinio i povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP, budući je prvostupanjski sud nenadležan za odlučivanje u ovom predmetu; da je sud počinio i bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP, jer sud nije izvodio dokaze, niti je raspravljao o rezultatima njihova izvođenja (čl. 297. ZPP); da je sud pogrešno primjeno odredbe čl. 40. i čl. 41. ZV, jer se ne radi o zahvatima većeg karaktera, a sud nije utvrđivao opseg poslova, niti dimenzije proširenog otvora; da proširenje prozora ne predstavlja veći zahvat na nekretnini, a da je odredbom čl. 41. ZV taksativno navedeno što se smatra poslovnima izvanredne uprave.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalitelj.

11. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

12.1. Vezano uz žalbeni navod tuženika, valja navesti da se je prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbe čl. 39. st. 2. ZV, kojom je propisano da kad neki suvlasnik poduzme posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga, te da je s tim u vezi, za odlučivanje o tužbenom zahtjevom, nadležan prvostupanjski sud. Pogrešan je žalbeni navod da su u konkretnom slučaju nadležna upravna tijela.

Imajući u vidu odredbe ZV na koje se pozvao prvostupanjski sud i odredbu čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19 – dalje ZPNIZ) prema kojoj rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojem je ta zgrada izgrađena, to neosnovano navodi žalitelj da je prvostupanjski sud apsolutno nenadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice kojim se traži uklanjanje dograđenih stepenica i balkonskih dvokrilnih vrata i uspostava prijašnjeg stanja.

12.2. Tuženiku nije onemogućeno iskazivanje procesno pravne volje, te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP na koju se tuženik neargumentirano, a time i neosnovano poziva. Neizvođenje dokaza nije povreda procesnog prava, već eventualno može imati za posljedicu nepravilno utvrđeno činjenično stanje.

12.3. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 315. st. 3. ZPP, na koju sadržajno ukazuju tuženik u žalbi, jer sud nakon izmjene raspravnog suca može odlučiti i kada se stranke tome protive, da se pročitaju zapisnici o saslušanju stranaka (Rev 562/1999- 2 od 11. listopada 2000.), jer sud prema čl. 220. ZPP sam odlučuje koje će dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica provesti, pa to što sud nije ponovno saslušavao stranke, u konkretnom slučaju nije moglo imati utjecaj na donošenje zakonite i pravilne odluke. Naime, iskazima stranaka sud je poklonio vjeru, jer o odlučnim činjenicama su suglasno iskazivali, te njihovi iskazi nisu kontradiktorni sa materijalnim dokazima u spisu. Slijedom toga povreda načela neposrednosti nije bila od utjecaja na mogućnost suda da na pravilan način utvrdi činjenično stanje (Revd 4512/2022-2 od 14. veljače 2023.), a iz istih razloga povreda načela neposrednosti koja se odnosi na saslušanje stranaka nije bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, jer je sud čitanjem zapisnika o njihovom saslušanju, uzimajući u obzir i sve ostale provedene dokaze, mogao na pravilan način ocijeniti koji će iskaz i u kojem dijelu prihvatiti kao vjerodostojan.

12.4. Sud prema odredbi čl. 220. ZPP sam odlučuje koje će dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica provesti, pa to što nije proveo dokaze koje je predložio tuženik, ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, nit dovodi do utvrđenja da činjenično stanje ne bi bilo pravilno i potpuno utvrđeno.

12.5. Prema utvrđenju suda, a temeljenog na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka DV, tuženik je na spornom dijelu nekretnine, čiji su suvlasnici stranke, bez suglasnosti tužiteljice izveo vanjsko stepenište koje povezuje etažu u prizemlju s okućnicom, te ugrađenim balkonskim dvokrilnim vratima na mjestu nekadašnjeg prozora.

13. Imajući u vidu utvrđene činjenice kao i navedene zakonske odredbe ocjena je i ovog suda da su zahvati koje je tuženi izvršio na zajedničkim dijelovima zgrade samovoljni, da je njima promijenjena namjena i izgled nekretnine.

14. Prema odredbi čl. 41. st.1. ZV za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovnog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika, dok je st. 3. istog članka propisano ako se suvlasnici ne mogu suglasit, onaj suvlasnik koji je predložio posao predvidivo koristan za sve, može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva, pa makar to inače u tom času ne bi mogao.

15. Ocjena je i ovoga suda da se ovdje ne može raditi o poboljšicama zajedničkih dijelova zgrade obzirom da je tuženi izmijenio namjenu prozora u vrata i to na dijelu fasade prizemlja, kojeg su stranke suvlasnici. Neovisno o tome da li i koliko su tužitelji u posjedu te nekretnine, poduzeti građevinski zahvati ne smatraju se poboljšicama i za tužiteljicu jer tako što nije dokazano. Pokretanjem ovog postupka tužiteljica je jasno dala do znanja da se protivi poduzetim građevinskim radovima na zajedničkom dijelu nekretnine.

16. Prema preslikama fotografija koji prileže spisu vidljiv je izgled pročelja prije (list 5 spisa) i poslije preinake (list 225 spisa). Vidljivo je da se na tom dijelu fasade nalazio prozor, a tuženik je na njegovo mjesto ugradio balkonska vrata, te izveo vanjsko stepenište koje povezuje etažu prizemlja s okućnicom. Iz nalaza vještaka proizlazi da su balkonska vrata i stepenište u funkciji te omogućavaju komunikaciju stana u prizemlju s okućnicom zgrade prema glavnoj ulici. Ako bi se radilo o poboljšici ona bi bila samo u interesu tuženika.

17. Tijekom postupka tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da je te radove mogao izvesti bez suglasnosti tužiteljice. Nesporno je da je tuženik izveo sve radove koji se navode u tužbenom zahtjevu, da su ti radovi izvedeni na zajedničkom dijelu zgrade i da za njihovo izvođenje nije imao suglasnost tužiteljice, kao suvlasnika zgrade.

18. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu

19. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebalo odbaciti/odbiti, a posljedično tome njemu dosuditi parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, s tim u vezi, valjalo je potvrditi presudu i u dijelu odluke o trošku.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis