Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-99/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoj Raguž, kao predsjednice vijeća, te Nikše Lučića i Marta Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika KR, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. u vezi sa člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/24, 114/22, 114/23 i 36/24 –dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika KR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem K-534/2019 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika KR kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim optuženika KR zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teška krađa, opisano u članku 229. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11 i kažnjivo po članku članka 229. stavak 1. KZ/11 te mu je na temelju članka 229. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11 KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci (pravilno bi bilo da se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci).
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08 prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude ) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećeniku UR, te je nalaženo okrivljenom KR da isplati (pravilno je: isplatiti) oštećeniku UR iznos od 2.000,00 eura (dvije tisuće eura).
1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećeniku ĐR, te je nalaženo okrivljenom KR da isplati (pravilno je: isplatiti) oštećeniku ĐR iznos od 132,72 eura (sto trideset i dva eura i sedamdeset i dva centa).
1.3. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku KR je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a ista sukladno odredbi članka 69. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.
1.4. Na temelju članka 69. stavak 2. KZ/11 sud će o ovoj sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja propisanog posebnim zakonom i na temelju tog zakona donesenim podzakonskim propisima.
1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik KR dužan je naknaditi stvarni trošak u iznosu u iznosu od 1.277,49 € (tisuću dvjesto sedamdeset i sedam eura i četrdeset i devet centi) i paušalni trošak provedenog postupka u iznosu od 100 € (sto eura) odnosno sveukupno 1.377,49 € (tisuću tristo sedamdeset i sedam eura i četrdeset i devet centi), sve u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi KR putem branitelja Slavena Luštice, odvjetnika u Zadru, a žali se zbog odluke o kazni te predlaže izricanje blaže kazne.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.
2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.
3. Žalba optuženog KR nije osnovana.
4. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti utvrđenih na strani optuženika.
4.1. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne optuženom KR pravilno utvrdio i cijenio kao olakotne okolnosti priznanje kojim je doprinio bržem okončanju kaznenog postupka, te njegovu spremnost da nadoknadi štetu koju je prouzrokovao oštećenicima. Kao otegotnu okolnost prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i cijenio njegovu višestruku osuđivanosti radi istovrsnih kaznenih djela i to najčešće protiv imovine, a što ukazuje da dosadašnje osude, pa niti boravak u zatvoru nisu na optuženika utjecali u dovoljnoj mjeri da isti promijeni svoje ponašanje i kloni se činjenja kaznenih djela, već u počinjenju istih pokazuje izrazitu upornost.
4.2. Stoga, žalitelj ispušta iz vida da prema podacima u spisu predmeta optuženik je u razdoblju od 2018. do 2023. u više navrata osuđivan zbog kaznenih protiv imovine što sve upućuje na zaključak da se optuženik obrtimice bavi činjenjem istovrsnih kaznenih djela. Stoga u tom kontekstu manje značenje ima okolnost priznanja, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenoj otegotnoj okolnosti višestruke prethodne osuđivanosti. Navedeno ukazuje da do sada izricane kaznene sankcije (uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora) nisu utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja. Sve navedeno u svojoj ukupnosti, imajući u vidu sve utvrđene okolnosti, ukazuje da je bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci po vrsti i mjeri opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i u pravcu generalne prevencije te nema mjesta blažem kažnjavanju.
4.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
4.4. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnost i na strani ličnosti optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo kaznom na koju je osuđen optuženik po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženog KR podnesena zbog odluke o kazni.
5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu oba optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 7. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž
