REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2317/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić i mr.sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Addiko bank d.d., OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3900/2025-2 od 2. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-974/2024-10 od 17. srpnja 2025., u sjednici održanoj 7. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3900/2025-2 od 2. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 974/2024-10 od 17. srpnja 2025. u toč. I. i II. izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica podnosi slijedeća pravna pitanja:
"(i) Je li ništetna odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za troškove obrade kredita samo zato što banka nije specificirala korisniku kredita koje su usluge njome obuhvaćene? Je li naknada za obradu kredita ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja na znatnu štetu potrošača ako banka nije specificirala korisniku kreditu usluge koje su njome obuhvaćene?
(ii) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iii) Treba li se odredba ugovora o kreditu sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?
(iv) Kad je deklaratorni tužbeni zahtjev osnova za ocjenu kondemnatornog tužbenog zahtjeva uzima li se u on u obzir pri utvrđivanju vrijednosti spora ili je za to mjerodavna isključivo visina kondemnatornog tužbenog zahtjeva?"
3. Pored postavljenih pitanja tuženica kao razlog podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije navodi da su joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavnom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i to pravo na obrazloženu sudsku odluku.
4. Stoga predlaže dopustiti podnošenje revizije u odnosu na pobijanu drugostupanjsku presudu.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Postupajući prema odredbi čl. 385., čl. 385.a i čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Prema ocjeni ovog suda pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije koja se odnose na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je odluka nižestupanjskih sudova donesena u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-1051/2023 od 3. travnja 2024., Rev- 673/2023-2 od 13. veljače 2024., Rev-715/2024 od 22. svibnja 2024. i dr. Dakle pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova ne odstupaju od pravnog shvaćanja ovog suda, slijedom čega u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješeno kao u pod toč. I. izreke ovog rješenja.
7.1. U odnosu na pitanje broj (iv) valja reći da isto također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za rješenje konkretnog slučaja, jer tuženica pitanje uzima li se pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora isključivo visina kondemnatornog zahtjeva kada je deklaratorni zahtjev osnov za ocjenu kondemnatornog tužbenog zahtjeva, nije isticala u žalbenom postupku, već je samo problematizirala pitanje primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i naknadu za pristup na ročište za objavu presude pa to ne može s uspjehom sada isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije.
8. Predlagateljica ističe u prijedlogu i da su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, da su joj zbog osobito teških povreda postupovnog prava i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to zbog povrede prava na obrazloženu odluku. U svezi tvrdnje, prijedlog, koncipiran prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a je odbačen, jer iznesenim razlozima u prijedlogu predlagateljica nije učinila vjerojatnim postojanje teških povreda postupovnog prava i povrede u primjeni materijalnog prava. Ovo stoga što su nižestupanjske odluke obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocijeni ovog suda smatrati ni arbitrarnim ni očito nerazumnima, pa slijedom navedenog predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka (ili pogrešne primjene materijalnog prava) bilo povrijeđeno njegovo pravo na obrazloženu sudsku odluku.
9. Iz navedenih razloga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu kojim je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 7. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
