REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-541/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ferometal d.o.o., OIB 05196005525, sa sjedištem u Zagrebu, Biševska 9 , kojeg zastupa punomoćnik Bojan Šupuković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza , odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-53/2025-2 od 14. listopada 2025. kojom je presudom djelomično potvrđena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2085/2022-37 od 9. prosinca 2024., dok je rješenjem ista prvostupanjska presuda djelomično ukinuta te je tužba djelomično odbačena, u sjednici održanoj 7. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavnom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-53/2025-2 od 14. listopada 2025. Tom je presudom preinačena presuda Općinskoga radnog suda broj Pr-2085/2022-37 od 9. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkama III., IV., V., VIII. i X. izreke te je u tom dijelu odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je bilo traženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 588,01 EUR sa zateznim kamatama na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kako je to specificirano točkom III. izreke, zatim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće u iznosu od 22.231,11 EUR sa zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kako je specificirano u točki IV. izreke. Tužbeni je zahtjev odbijen i u točki V. izreke koji se odnosi na naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora u iznosu od 6.967,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kako je specificirano u ovoj točki izreke. Drugostupanjskim je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda i tužba odbačena u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke kojima je bila utvrđena nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu od 29. lipnja 2020. kojom je tuženik raskinuo radni odnos s tužiteljem sklopljen Ugovorom o radu od 1. ožujka 2016. te je određeno da radni odnos tužitelja kod tuženika prestaje danom 19. travnja 2021. Predlagatelj je prijedlog utemeljio na odredbi članka 385.a stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) cijeneći da je reviziju potrebno dopustiti zbog naznačenih pravnih pitanja kako bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, i to zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova pri čemu je ukazano na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-282/22 od 4. listopada 2012. kao drugačiju od pobijane. Pored toga, prijedlog je utemeljen i na tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava tužitelja na pravično suđenje u aspektu prava na kontradiktornost.

2. U prijedlogu su naznačena pravna pitanja koja glase:

1) Može li drugostupanjski sud po službenoj dužnosti odbaciti tužbu kao nepravodobnu, ako je u istom predmetu ranijom ukidnom odlukom već naložio meritorno odlučivanje i vratio predmet na ponovno suđenje, a u međuvremenu nisu nastupile nove procesne okolnosti koje bi opravdavale drukčiju procesnu ocjenu; 2) Predstavlja li povredu prava na raspravljanje i načela kontradiktornosti situacija u kojoj sud tek u ponovljenom žalbenom stadiju postupka, bez prethodnog upozorenja i bez mogućnosti očitovanja stranaka, po prvi put odbacuje tužbu zbog navodne procesne zapreke, iako se o toj procesnoj pretpostavci tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka nije raspravljalo, a stranka je imala opravdano legitimno očekivanje da je pitanje dopuštenosti tužbe riješeno; 3) Je li u radnom sporu dopušteno odbacivanje tužbe kao nepravodobne u ponovljenom drugostupanjskom postupku ako sud prvog stupnja nije prethodno pozvao tužitelja na otklanjanje eventualnih procesnih nedostataka tužbe, sukladno načelu materijalnog vođenja postupka i pojačane sudske zaštite radnika; 4) Može li se urednost dostave dokazivati isključivo pozivanjem na RF broj poštanske pošiljke nakon proteka vremena u kojem više nije moguće provjeriti podatke o slanju i uručenju pošiljke te tko u takvoj situaciji snosi teret dokazivanja uredne dostave?

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP revizijski sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga tužitelja i njegovih priloga ne upućuju na zaključak da pravna pitanja naznačena u prijedlogu imaju obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP. Sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuju da je u odnosu na pravna shvaćanja na kojima su utemeljene pobijane odluke praksa drugostupanjskih sudova neujednačena zato što je odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-282/2022 od 4. listopada 2022. donesena upravo u predmetnom sporu. Riječ je o ukidnoj odluci donesenoj u ovom predmetu kojom je predmet nakon ukidanja prethodne prvostupanjske presude vraćan na ponovno odlučivanje zbog razloga koji se nisu ticali pitanja ocjene pravovremenosti tužbe. Zbog toga predlagatelj u prijedlogu problematizira pitanje dopuštenosti kasnijeg odbacivanja tužbe u postupku pred drugostupanjskim sudom kod odlučivanja o žalbi protiv prvostupanjske odluke donesene nakon ukidnog rješenja broj Gž R-282/2022.

4.1. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda, okolnost što je u istom postupku u radnom sporu donesena najprije ukidna odluka drugostupanjskog suda koja upućuje na meritorno odlučivanje u nastavku postupka, a nakon toga po žalbi protiv takve presude drugostupanjski sud odbaci tužbu zbog nepravovremenosti i posljedično odbije zahtjev po osnovi novčanih tražbina iz radnog odnosa, ne upućuje na neujednačenu praksu drugostupanjskih sudova. S jedne strane zbog toga što nije riječ o pravomoćnoj odluci, a s druge što drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pazi na procesne pretpostavke za pružanje sudske zaštite u radnom sporu i u drugostupanjskom postupku na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 354. stavkom 2. točka 14. ZPP. Utoliko razlog važnosti na temelju kojeg tužitelj naznačuje pravna pitanja u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP nije odgovarajući za ocjenu važnosti pitanja.

4.2. Stoga je prijedlog za dopuštenje po ovoj pravnoj osnovi valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke.

5. U vezi s tvrdnjama o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje u aspektu prava na kontradiktornost, treba kazati da je riječ o pravu koje je zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14). Radi se o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

5.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Dakle, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

5.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje je dao drugostupanjski sud za odbačaj tužbe, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane odluke vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takve odluke. Riječ je o slijedećim činjenicama: tuženik je 29. lipnja 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, tužitelj je Odluku o otkazu zaprimio 1. srpnja 2020. te je u roku od 15 dana, i to 16. srpnja 2020., podnio zahtjev za prethodnu odluku na koji tuženik nije odgovorio. Kako tužitelj nije dokazao da bi tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio nakon tog datuma, drugostupanjski je sud ocijenio da je rok od 15 dana u kojem je tuženik mogao udovoljiti zahtjevu tužitelja počeo teći prvoga slijedećeg dana od dana predaje zahtjeva za zaštitu prava, dakle 17. srpnja 2020. te je istekao 31. srpnja 2020. Tako je rok tužitelju za podnošenje tužbe počeo teći 1. kolovoza 2020. i istekao 17. kolovoza 2020., a tužitelj je tužbu predao putem pošte 19. kolovoza 2020.

5.3. Ovakav je zaključak drugostupanjski sud utemeljio na pravnom shvaćanju revizijskog suda danog u primjeni odredbe članka 129. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11 i 73/13) koji je sadržajno podudaran odredbi članka 133. stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22). Prema tom pravnom shvaćanju, u slučaju predaje zahtjeva poslodavcu preporučenom pošiljkom kada je iz javne isprave (povratnice) moguće utvrditi kada je poslodavac primio zahtjev radnika, pitanje pravovremenosti traženja sudske zaštite računa se od dana kada je poslodavac primio zahtjev radnika za ostvarenje povrijeđenog prava.

5.4. U opisanim okolnostima razlozi koje je drugostupanjski sud dao za odbačaj tužbe upućuju na to da taj sud u konkretnom slučaju nije dao svoju ocjenu o nepravovremenosti tužbe na nerazuman način, da nije učinio neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenio postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustio razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nije zanemario ni dokaze koje su sudu prezentirale stranke. To znači da su razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili sve važne aspekte konkretnog slučaja koji su bili od utjecaja na konačnu odluku. Stoga valja ocijeniti da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

5.5. U odnosu na tvrdnje predlagatelja o opravdanosti njegova legitimnog očekivanja da je pitanje dopuštenosti tužbe riješeno, predlagatelj se ponovno upućuje na odredbu članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 354. stavkom 2. točka 14. ZPP, odnosno na činjenicu da drugostupanjski sud po službenoj dužnosti pazi na pitanje pravovremenosti tužbe iz članka 133. ZR, pa je predlagatelj mogao očekivati da će drugostupanjski sud ispitati ovu pretpostavku u žalbenom postupku.

6. Iz navedenog proizlazi da nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije ni u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava te riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil