Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2416/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Borna Okroši, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-195/2024-23 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-195/2024-23 od 18. prosinca 2025. pod točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.531,84 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. rujna 2023. do isplate, po stopi do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos iz točke I. izreke presude koje teku od 3. ožujka 2023. do 25. rujna 2023., kao neosnovan (točka II. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.519,87 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana (točka III. izreke). Navedenom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova u iznosu od 318,74 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i III. izreke pobija tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno da istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tuženik zahtijeva nadoknadu troškova sudske pristojbe za žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju 3. ožujka 2023. u 10:30 sati u Zagrebu, na parkiralištu na [adresa], kada je TE naletio na tužiteljicu vozilom registarske oznake [registarska oznaka] marke Volkswagen Polo Classic, koje je na dan nezgode obvezno osigurano policom od auto odgovornosti kod tuženika.

5. Između stranaka u prvostupanjskom postupku nije bila sporna aktivna niti pasivna legitimacija, kao ni nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Nadalje, nije sporno ni da je dana 26. lipnja 2023. tužiteljica podnijela odštetni zahtjev te da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici iznos od 980,00 eura. Nadalje, nije sporno da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani.

6. U žalbenom dijelu postupka sporna je samo visina neimovinske i imovinske štete.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

- da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljede natučenja glave, natučenja lijevog lakta i trzajnu ozljedu vratne kralježnice (nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, stranice 70-75 spisa);

- da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelj ice za 5%, u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu (nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, stranice 70-75 spisa);

- da je tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, da je tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) u jakom intenzitetu trajao dva dana, u srednjem pet dana, a u manjem deset dana, da je kasni strah trajao 60 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa (nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, stranice 70-75 spisa);

- da je bol jakog intenziteta trajala oko tri dana, srednjeg oko sedam dana, manjeg još oko pedeset dana, da su zaostale manje boli trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore prometa (nalaz i mišljenje sudskog vještaka Augusta Mijića, stranice prof. dr. sc. 70-75 spisa);

- da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće kroz 30 dana po dva sata dnevno (nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, stranice 70-75 spisa);

- da je inicijalno liječenje završeno 26. rujna 2023. (nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića, stranice 70-75 spisa).

8. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbi članka 19. stavka 2., članka 1046., članka 1100. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. – dalje: ZOO) i odredbe članka 12. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.).

9. Sud prvog stupnja je na temelju svega navedenog, a polazeći od nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Augusta Mijića od 30. travnja 2025., zaključio da primjerena naknada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznosi 3.600,00 eura (od čega 3.300,00 eura na ime naknade neimovinske štete, a 300,00 eura na ime novčane naknade za tuđu pomoć i njegu ). Kako je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom premetu isplatio na ime naknade štete iznos od 980,00 eura, to je sud prvog stupnja iznos od 3.600,00 eura umanjio za iznos od 980,00 eura, što iznosi 2.620,00 eura. Stoga je sud prvog stupnja utvrdio da primjerena naknada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te za pretrpljenu imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznosi 2.620,00 eura, a kako tužbom tužiteljica zahtijeva iznos od 2.531,84 eura, to je sud prvog stupnja pobijanom presudom (točkom I. izreke) isti iznos tužiteljici i dosudio.

10. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju tuženik određeno upire u žalbi. Utvrđenja suda prvog stupnja nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni, a žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane tvrdnje koje bi zaključke i utvrđenja suda prvog stupnja mogle dovesti u sumnju.

12. Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo, kada je donio pobijanu presudu i za svoju je odluku dao jasne, iscrpne i neproturječne razloge koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

13. U skladu s odredbom 19. stavka 1. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.). Povreda prava osobnosti je neimovinska šteta. U skladu s odredbom članka 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Ističe se da fizičke i duševne boli, strah, umanjenje životne aktivnosti i naruženje nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima, odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade.

14. Prema ocjeni ovog suda, a vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom prirodom i društvenom svrhom, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja za određivanje težine povrede prava osobnosti, u smislu kriterija određenih člankom 1100. stavkom 1. ZOO, ovaj sud ocjenjuje da je novčana naknada u iznosu od 3.300,00 eura realna i pravična i u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

15. Nadalje, uz pravičnu novčanu naknadu tužiteljici pripada i naknada imovinske štete. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je sud odmjerio cijenu sata tuđe pomoći i njege u previsokom iznosu od 5,00 eura.

16. Ovaj sud je uzeo u obzir činjenicu da iznos cijene tuđe pomoći njege nije fiksno određen te ovisi o konkretnim okolnostima slučaja. U odnosu na cijenu sata tuđe pomoći i njege ovaj sud ukazuje na općepoznatu činjenicu da su troškovi cjelokupnog života u Republici Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina značajno porasli, a što se odražava i na cijenu rada koja je također značajno porasla. Osim toga, sud ističe i općepoznatu trenutnu nestašicu radne snage, koja također utječe na povećanje vrijednosti radnog sata, kao i činjenicu da se Republika Hrvatska od 2022., kao i čitava eurozona, suočavala sa visokom stopom inflacije koja također utječe na određivanje cijena. Stoga na temelju svega navedenog, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno primjenom odredbe članka 223. ZPP sat tuđe pomoći cijenio u iznosu od 5,00 eura.

17. Kako je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 60 sata, uz cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura, tužitelju pripada naknada imovinske štete u iznosu od 300,00 eura.

18. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljici pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 3.300,00 eura, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 eura, dakle, u ukupni iznos od 3.600,00 eura, a kako je tuženik tužiteljici prije podnošenja tužbe u ovom premetu isplatio na ime naknade štete iznos od 980,00 eura, to je sud prvog stupnja iznos od 3.300,00 eura umanjio za iznos od 980,00 eura, što iznosi 2.620,00 eura, a kako tužbom tužiteljica zahtijeva iznos od 2.531,84 eura, to je sud prvog stupnja prvog stupnja pravilno isti iznos tužiteljici i dosudio.

19. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP.

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP, žalba je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sudske pristojbe za žalbu je odbijen kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga , u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor