Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1791/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL, pok. CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Neni Vujević, odvjetnici u Sinju, protiv I. tuženice FL, ud. PLV, II. tuženice ČL OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tuženice CLV, IV. tuženika HL pok. P, V. tuženika GL pok. C, VI. tuženice SL ž. PLV, VII. tuženice NL ud. PL, VIII. tuženika KL pok. PL, IX. tuženika ĆL ud. F, X. tuženika PLV, XI. tuženice IL ž. PL, XII. tuženika VL pok. F,

XIII. tuženika ŠL. RL, XIV. tuženice FLV,

XV. tuženice LL ud. Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]

12, XVI. tuženice ZL ž. PLV, XVII. tuženika AL, XVIII. tuženika RL pok. H, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], XIX. tuženika EL pok. H iz [adresa], XX. tuženika JL pok. H iz G, [adresa], XXI. tuženice TL, XXII. tuženika CL pok. H, XXIII. tuženice UL ud. F, XXIV. tuženice ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XXV. tuženika ML pok. F, XXVI. tuženika ĐL pok. S iz [adresa], XXVII. tuženika PL 2, XXVIII. tuženice OL ud. [adresa], XXIX. tuženice BL ud. Frane iz [adresa], XXX. tuženika DL. N, K

[adresa], XXXI. tuženika PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

XXXII. tuženika CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XXXIII. tuženice

FJ ž. Ć, XXXIV. tuženice ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], XXXV. tužitelja HJ, [adresa], XXXVI. tuženice GJ iz [adresa], XXXVII. tuženice SJ, [adresa],

[adresa], XXXVIII. tuženika NJ iz [adresa], koji I., III.- XIV., XVI.-XVII., XXI.-XXIII., XXV. I XXXIII. tuženici su odsutni i nepoznatog boravišta i zastupani po privremenoj zastupnici Antoniji Erdelez, odvjetnici u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi II. tuženice izjavljenoj protiv presude i presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P- 4509/2024 od 18. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba II. tuženice ČL kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-4509/2024 od 18. veljače 2025. u odnosu na II. tuženicu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka prema troškovniku sadržanom u odgovoru na žalbu od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-4509/2024 od 18. veljače 2025. presuđeno je:

„Utvrđuje se da je tužitelj KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], pa je slijedom toga tužitelj ovlašten na temelju ove presude u zemljišnim knjigama ovog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, na svoje ime uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika pod 28) i od 35)-38) kao isključivih nasljednika upisanog suvlasnika RL pok. N, kao i ostalih tuženika odnosno njihovih prednika, te brisanja prava plodouživanja sa imena tužene pod 33. FJ I.“

2. Protiv citirane odluke prvostupanjskog suda žali se II. tuženica iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II. tuženicu, a podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba II. tuženice nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnina opisanih u izreci presude, stečenog na temelju dosjelosti.

6. Pošavši od utvrđenja da iz izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da su na predmetnim nekretninama upisani tuženici, odnosno njihovi prednici, da je uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra ĆJ, održanom 20. listopada 2023., utvrđeno da se radi o nekretninama lociranim u mjestu [adresa], koje u naravi predstavljaju kuću u izgradnji, koja se sastoji od prizemlja i kata sa dvorištem, koje nekretnine su ograđene betonskim zidom i na terenu čine jednu cjelinu, koje nekretnine je mjernički vještak identificirao kao č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], da iz iskaza svjedoka IJ, VJ i VJ V proizlazi da predmetne nekretnine predstavljaju starinu tužitelja i da su ranije bile u posjedu tužiteljeva oca CL, time da se kuća počela graditi prije Domovinskog rata te da treće osobe nisu polagale pravo na predmetne nekretnine, niti im je poznato da bi II. tuženica ČL dolazila na zemlju i na njoj nešto radila, a iskazima kojih svjedoka je u cijelosti poklonio vjeru jer su bili uvjerljivi i svjedočili o činjenicama koje su im neposredno poznate, u prilog čijim navodima govori i stanje na terenu, odnosno postojanje stambene kuće u izgradnji, prvostupanjski sud uzimajući u obzir odredbe čl. 28. st. 2. i čl. 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92, 77/92) i čl. 159. st. 1. do. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06) zaključuje da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina pa je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pobijane odluke.

7. Tuženica žalbom osporava pravilnost odluke suda prvog stupnja u bitnom navodeći da tužitelj nikada nije postao vlasnikom zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , a što sve proizlazi iz rješenja katastarskog operata i stanja u zemljišnim knjigama, gdje tužitelj nije upisan niti je mogao biti upisan jer za to nije bilo temelja, nadalje da sud pogrešno tumači zakonske odredbe koje reguliraju materiju stjecanja prava vlasništva putem dosjelosti i da pogrešno zaključuje da je tužitelj zakonit i pošten posjednik jer iz provedenih dokaza proizlazi suprotno budući su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici u određenim omjerima uknjiženi prednici II. tuženice, a danas ona i nikada između stranaka i njihovih prednika nije provedena dioba naslijeđenih nekretnina te su iste u suvlasništvu stanaka ili njihovih prednika.

8. Prvenstveno, a u odnosu na žalbene navode II. tuženice treba ukazati da je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, a to prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću).

9. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Prema zakonskom uređenju, stjecanje prava vlasništva dosjelošću moguće je i kada je posjed samo pošten pod uvjetom da se radi o posjedu određenog neprekidnog trajanja, a poštenje posjeda se pretpostavlja, osim ako se dokaže suprotno. Nadalje treba reći da je posjed pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Za poštenje je dovoljno da je posjednik uvjeren da stvar drži na temelju valjanog naslova.

10. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, potrebno je bar poštenje posjednika koje se poštenje presumira. U dvojbi uzima se, da je posjed pošten.

11. Za vrijeme kada je i počeo posjed tužitelja i njegovog prednika bio je na snazi Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Službeni list" 6/80, 36/90, "Narodne novine" broj: 53/91, 92/94 - ZOVO, koji je vrijedio do 01. siječnja 1997.), i odredbom čl. 28. st. 2. bilo propisano da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina a st. 4. da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Za dosjelost se zahtjeva samostalan, istinit i pošten posjed.

12. Za vrijeme važenja ZOVO-a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja (čl. 72. st. 3. ZOVO).

13. Isti rokovi u pogledu stjecanja prava vlasništva temeljem dosjelosti propisani su odredbama danas važećeg Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15. - dalje: ZV) koje odredbe je prvostupanjski sud i citirao u obrazloženju pobijane odluke.

14. Nadalje, odredbom čl. 388. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako nije drugačije određeno (st. 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i pristanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.).

15. Kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda, kao što je to u ovom konkretnom predmetu , na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženicima, odnosno sada konkretno u ovom žalbenom postupku na II. tuženici je teret dokazati da postoje činjenice i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji savjesnog/ poštenog posjeda.

16. Pritom treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje prema kojem se nepoštenje posjeda mora dokazati (Rev-811/1996 od 9. veljače 2000., Rev- 725/22 od 11. listopada 2022., Rev-2514/2018 od 18. svibnja 2022. i druge). Osim toga treba naglasiti s obzirom da se poštenje posjeda pretpostavlja, okolnost da je u zemljišnoj knjizi II. tuženica upisana kao suvlasnik u dijela sporne zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na što ona ukazuje žalbom, samo po sebi nužno ne znači da je posjednik nekretnine znao, odnosno da je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, o čemu je isti sud izrazio shvaćanje u nizu odluka (Rev- 1258/2024-2 od 24. rujna 2024., Rev-2426/1990 od 19. veljače 1991. i druge).

17. Dakle poštenje posjeda se pretpostavlja (čl. 18.st.5. ZV-a), osim ako se dokaže suprotno, i poštenje posjeda je činjenica koju tužitelj nije dužan dokazati, već to mora dokazati onaj koji tvrdi suprotno (tako i u Rev-1628/2015 od 11. prosinca 2018., Rev- 543/2015 od 8. siječnja 2019., Rev-457/2016 od 5. studenog 2019., Rev-125/2019 od 19. listopada 2022., Rev-725/22 od 11. listopada 2022. i dr.), a što II. tuženica u postupku pred prvostupanjskim sudom nije dokazala.

18. Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi da se tužitelj nalazi u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine- sporne zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još od konca 80-tih godina (1987. ili 1988.), dakle do podnošenje tužbe više od 30 godina , da se radi o nekretninama lociranim u mjestu [adresa], koje u naravi predstavljaju kuću u izgradnji, koja se sastoji od prizemlja i kata sa dvorištem, koje nekretnine su ograđene betonskim zidom i na terenu čine jednu cjelinu, a mjernički vještak ih je identificirao kao zkč.br.

63/2, 62/1, 63/8 i 63/9, sve k. o. [katastarska općina], a saslušanjem svjedoka VJ je utvrđeno da II. tuženica živi na udaljenosti cca 15-tak metara od predmetnih nekretnina.

19. Tijekom ovog postupka II. tuženica nije tvrdila niti predložila sudu dokaze na okolnost zle vjere tužitelja i njegovog prednika u smislu pribavljanja posjeda predmetne nekretnine silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelju i njegovom predniku nitko nije osporavao posjed sporne nekretnine pa tako niti II. tuženica, koja živi u blizini.

20. Stoga se u ovom sporu posjed tužitelja u odnosu na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] smatra poštenim, jer II. tuženica nije dokazala da posjed tužitelja nije pošten pa kako je utvrđeno da je tužitelj do utuženja više od 30 godina u poštenom posjedu sporne nekretnine - zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], on je temeljem odredbe čl. 159. st. 1. i 3. ZV-a, u svezi sa odredbom čl. 388. ZV-a stekao pravo vlasništva te sporne nekretnine te je stoga pravilno prvostupanjski sud usvojio zahtjev tužitelja i u odnosu na tu zemljišno knjižnu česticu utvrdio da je tužitelj temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva.

21. U odnosu na daljnje žalbene navode II. tuženice da između prednika tužitelja i prednika tuženice, niti sada stranaka nije nikada izvršena dioba valja reći da se o radi o novim činjenicama koje nije dozvoljeno iznositi u žalbi, pa ih ovaj sud drugog stupnja nije niti razmatrao.

22. S obzirom na sve navedeno žalba II. tuženice nije osnovana te je istu stoga valjalo odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na II. tuženicu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i stoga odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

23. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prvi put postavljenim u odgovoru na žalbu, treba reći da je prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a stranka dužna zahtjev za nadoknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Prema st. 4. istog čl. o zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili, rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

24. Kako je temeljem stanja spisa razvidno da tužitelj zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka provedenog pred prvostupanjskim sudom nije stavio do završetka raspravljanja koje je prethodilo odlučivanju o troškovima (do zaključenja glavne rasprave), njegov zahtjev za naknadom troškova je valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić