Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4000/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Posavčić, odvjetnica iz Kutine, protiv tužene mlt. SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica ZŠ i privremeni zamjenik punomoćnice Denis Pedić, odvjetnik iz Popovače, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-330/2023-36 od 13. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužene, preinačava presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-330/2023-36 od 13. listopada 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koja se vodi kod Financijske agencije na temelju zahtjeva za izravnu naplatu mldb. SŠ protiv ovršenice AŠ, zaprimljenoj u Financijskoj agenciji Kutina dana 14.11.2018. u 12,31 sati, a kojim se zahtjeva izravna naplata na temelju presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-196/14 od 28.10.2014., a prema priloženoj specifikaciji tražbina proglašava se nedopuštenom za vrijeme nakon studenog 2019. II Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.653,08 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući ovu od 13.10.2025. do isplate, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici AŠ da tuženoj mlt. SŠ naknadi parnični trošak u iznosu od 2.850,00 eura u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici AŠ da tuženoj mlt. SŠ naknadi trošak žalbe u iznosu od 312,50 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom za vrijeme nakon studenoga 2019.

2. Protiv te presude i odluke o trošku žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Tužena predlaže usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Žalba je osnovana.

4. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP -a.

5. U prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza (članka 8. ZPP-a) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-196/14 od 28. listopada 2014. nakon studenoga 2019. godine.

7. Tužiteljica je u tužbi navela da je njenom sinu ĐŠ po presudi Općinskog suda u Kutini broj P-138/2012 od 28. ožujka 2013. naloženo plaćati uzdržavanje za tada maloljetne kćeri ĆŠ i SŠ. Dalje je navela kako njen sin nije plaćao uzdržavanje, te da su maloljetne ĆŠ i SŠ protiv nje, bake po ocu, podnijele tužbu protiv i da je presudom Općinskog suda u Kutini broj P-196/2014 od 28. listopada 2014. obvezana plaćati uzdržavanje tada maloljetnima ĆŠ i SŠ. Tužiteljica navodi da je zakonska zastupnica maloljetnih ĆŠ i SŠ **.**.2018. podnijela kod Financijske agencije zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Kutini broj P-196/2014 od 28. listopada 2014. sa specifikacijom tražbina.

7.1. Tužiteljica je navela da je u međuvremenu donesena presuda Općinskog suda u Kutini broj P Ob-86/2019-8 od 12. travnja 2019. kojom presudom je izmijenjena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-138/2012 od 28. ožujka 2013. i kojom je ocu tuženica smanjena obveza uzdržavanja maloljetnih kćeri ĆŠ i SŠ.

7.2. Tužiteljica ističe da otac tuženica redovito uplaćuje za uzdržavanje mjesečne iznose, ali da se unatoč navedenom sa računa tužiteljice „skidaju sredstva za uzdržavanje“, iako je „tražbina tuženica podmirena“.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica je povukla tužbu protiv ĆŠ jer da je njen sin ĐŠ podmirio potraživanje u odnosu na nju te je sud prvog stupnja presudom broj P-140/2021-27 od 6. travnja 2023. donio presudu kojom je proglašena nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužiteljice u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom u odnosu na mlt. SŠ preko iznosa od 7.180,05 eura (54.098,08 kuna) (točka I. izreke) te je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na ĆŠ (točka II. Izreke) i odlučeno da svaka strana snosi svoj trošak(točka III. Izreke).

8.1. Ovaj viši sud je rješenjem broj Gž-2306/2023-2 od 13. rujna 2023. godine preinačio prvostupanjsku presudu i naložio tužiteljici naknaditi trošak ĆŠ dok je ukinuo presudu u dijelu pod točkom I. i III. Izreke prvostupanjske presude i predmet vratio na ponovno suđenje.

8.2. Pobijanom presudom sud prvog stupnja ponovno je proglasio nedopuštenom ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelj ice u postupku izravne naplate novčane tražbine pred Financijskom agencijom u odnosu na mlt. SŠ, sada, „nakon studenoga 2019.“.

9. U žalbi je prijeporno je li u trenutku pokretanja ovrhe pred Financijskom agencijom, odnosno podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu dana 14. studenoga 2018. godine na temelju presude Općinskog suda u Kutini broj P-196/14 od 28. listopada 2014. postojao dug tužiteljice prema tuženici.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske i računovodstvene struke od 25. veljače 2025. vidljivo je koji su iznosu uplaćeni od strane ĐŠ i njegove supruge, kao i iznosi koji su naplaćeni od tužite ljice za uzdržavanje SŠ (12.102,39 eura). Vještak je dalje naveo da je do „siječnja 2019. kada je ustegnut prvi iznos po osnovi uzdržavanja prema SŠ i ĆŠ postojao značajan iznos dospjelog dugovanja kao posljedica neredovitih i nedostatnih uplata ĐŠ i njegove supruge“. Vještak je naveo da je „nakon 26.02.2021. po osnovu uzdržavanja SŠ naplaćeno sveukupno 5.971,06 eura, od čega je od AŠ naplaćeno 2.227,40 eura dok su ĐŠ i BŠ uplatili 3.743,66 eura“.

10.1. U pismenom očitovanju od 5. srpnja 2025. vještak je naveo da „sve uplate zaprimljene od strane AŠ ustegnute su ovrhom putem FINA -e“ te da je iz „evidencije FINA-e na stranicama 242-271 u spisu vidljivo daje na dan 21.06.2024. FINA u svojoj evidenciji kreirala potraživanje prema AŠ po osnovi uzdržavanja za ĆŠ u razdoblju od 31.03.2014. -30.11.2017.“ da bi na raspravi 23. rujna 2025. izrijekom naveo da „prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima“.

11. Valja istaknuti da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

12. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije dokazala da je uplatama koje su joj ustegnute ovrhom putem FINA-e u trenutku pokretanja ovrhe podmirila dug prema ĆŠ.

12.1. Naime, zakonska zastupnica maloljetnih ĆŠ i SŠ **.**.2018. podnijela je kod Financijske agencije zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Kutini broj P-196/2014 od 28. listopada 2014. sa specifikacijom tražbina duga prema tuženoj ĆŠ, a tužiteljici je počev od „siječnja 2019. ustegnut prvi iznos po osnovi uzdržavanja prema SŠ i A i ĆŠ“ kada je „postojao značajan iznos dospjelog dugovanja“.

12.2. U vještačenju koje je provedeno, trebalo je utvrditi koliko je od duga podmireno ovrhom putem FINA-e, imajući na umu da je na umanjenje obveze tužiteljice, trebalo primijeniti citiranu odredbu čl. 172. ZOO kojom je propisano da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica, a što sve u konkretnom slučaju nije utvrđeno tijekom prvostupanjskog postupka. Radi se o zakonskom institutu, koji se primjenjuje na slučajeve kada vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave, kako je ovdje slučaj.

13. Slijedom navedenog, kako se u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je ovršenik upućena povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 , 73/17 i 131/20 ,dalje: OZ) a iz razloga navedenog u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, dopuštenost ovrhe prosuđuje se sa stanjem stvari u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi. Ovo pravno shvaćanje podudarno je shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev 1030/2023-2 od 19. prosinca 2023.

14. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja suda prvog stupnja, nije pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je pobijanom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev pa je valjalo, primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP, prihvatiti žalbu tužene i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

15. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu ovaj viši sud na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP odlučuje o troškovima cijelog postupka.

16. Tuženoj je dosuđen trošak postupka koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerenog u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i to za sastavka odgovora na tužbu 200 eura prema Tbr. 8.t.1., zastupanja na ročištima 11. listopada 2021., 17. veljače 2022., 28. travnja 2022., 7. ožujka 2023., 19. lipnja 2024., 3. prosinca 2024., 17. lipnja 2025. i 23. rujna 2025, svi po 200 eura prema Tbr. 9. t. 1., zastupanje na ročištima za objavu 6. travnja 2023. i 13. listopada 2025., oba po 100 eura prema Tbr. 9.t.3., sastavak podnesaka od 6. svibnja 2022., 25. studenoga 2024. i 12. svibnja 2025, svi po 200 eura prema Tbr. 8. t. 1. ukupno 2.850,00 eura te sastavak žalbe od 21. travnja 2023. od 250 eura prema Tbr. 10.t.1. kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

16.1. Tuženoj nije dosuđen trošak sastavaka podnesaka od 20. rujna 2021., 30. listopada 2023. i 29. kolovoza 2025. primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP -a. tuženoj nije dosuđen trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i pristojbe na žalbu jer iste pristojbe nisu plaćene.

16.2. Tužena je u cijelosti uspjela sa žalbom. Trošak žalbe prema Tbr. 10. t. 1. iznosi 250,00 eura, što sa zatraženim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. čini dosuđeni trošak žalbe u iznosu od 312,50 eura kako je odlučeno u točki III. izreke ove presude.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin