Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5395/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Marijana Vugića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice JO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 iz Zagreba, zastupanog po punomoćnicima Ivanu Glamuzina i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-821/2023-23 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog u suda u Čakovcu poslovni broj P- 821/2023-23 od 10. listopada 2024. u pobijanom dijelu iz stavka I, II, III i VI izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.196,00 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od

24,91 € od 03.12.2007 do isplate

24,91 € od 02.01.2008 do isplate

24,90 € od 31.01.2008 do isplate

24,90 € od 29.02.2008 do isplate

24,89 € od 01.04.2008 do isplate

24,89 € od 02.05.2008 do isplate

71,86 € od 31.05.2008 do isplate

71,85 € od 02.07.2008 do isplate

71,85 € od 26.08.2008 do isplate

71,84 € od 01.09.2008 do isplate

71,83 € od 01.10.2008 do isplate

71,82 € od 03.11.2008 do isplate

71,81 € od 03.12.2008 do isplate

71,80 € od 31.12.2008 do isplate

71,78 € od 31.01.2009 do isplate

71,78 € od 28.02.2009 do isplate

71,77 € od 31.03.2009 do isplate

71,76 € od 30.04.2009 do isplate

71,74 € od 31.05.2009 do isplate

71,73 € od 30.06.2009 do isplate

41,38 € od 06.08.2009 do isplate

po stopi kako slijedi

- za razdoblje od 31. listopada 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.545,95 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

1,19 € od 03.04.2007 do isplate

11,72 € od 31.01.2009 do isplate

36,05 € od 28.02.2009 do isplate

31,33 € od 31.03.2009 do isplate

32,20 € od 30.04.2009 do isplate

0,03 € od 21.05.2009 do isplate

24,96 € od 31.05.2009 do isplate

0,06 € od 29.06.2009 do isplate

19,67 € od 30.06.2009 do isplate

21,16 € od 06.08.2009 do isplate

11,78 € od 28.02.2010 do isplate

24,61 € od 02.03.2010 do isplate

0,01 € od 30.03.2010 do isplate

14,27 € od 31.03.2010 do isplate

30,66 € od 02.04.2010 do isplate

29,60 € od 30.04.2010 do isplate

13,71 € od 10.05.2010 do isplate

31,81 € od 31.05.2010 do isplate

14,65 € od 04.06.2010 do isplate

47,68 € od 30.06.2010 do isplate

26,07 € od 05.07.2010 do isplate

8,96 € od 31.07.2010 do isplate

51,30 € od 03.08.2010 do isplate

7,87 € od 16.08.2010 do isplate

77,44 € od 31.08.2010 do isplate

9,51 € od 30.09.2010 do isplate

62,55 € od 04.10.2010 do isplate

7,81 € od 31.10.2010 do isplate

46,09 € od 04.11.2010 do isplate

9,49 € od 15.11.2010 do isplate

9,83 € od 30.11.2010 do isplate

71,83 € od 08.12.2010 do isplate

99,53 € od 31.12.2010 do isplate

5,38 € od 04.01.2011 do isplate

71,77 € od 31.01.2011 do isplate

16,68 € od 03.02.2011 do isplate

32,88 € od 28.02.2011 do isplate

61,34 € od 02.03.2011 do isplate

86,88 € od 31.03.2011 do isplate

57,32 € od 30.04.2011 do isplate

30,88 € od 03.05.2011 do isplate

119,36 € od 31.05.2011 do isplate

114,81 € od 30.06.2011 do isplate

4,49 € od 04.07.2011 do isplate

114,90 € od 31.07.2011 do isplate

29,77 € od 03.08.2011 do isplate

103,82 € od 31.08.2011 do isplate

27,82 € od 05.09.2011 do isplate

44,98 € od 30.09.2011 do isplate

72,39 € od 19.10.2011 do isplate

41,73 € od 31.10.2011 do isplate

41,41 € od 03.11.2011 do isplate

32,70 € od 14.11.2011 do isplate

36,20 € od 30.11.2011 do isplate

51,40 € od 07.12.2011 do isplate

27,14 € od 16.12.2011 do isplate

36,74 € od 31.12.2011 do isplate

84,81 € od 02.01.2012 do isplate

0,28 € od 31.01.2012 do isplate

107,33 € od 03.02.2012 do isplate

19,87 € od 15.02.2012 do isplate

37,65 € od 29.02.2012 do isplate

90,62 € od 05.03.2012 do isplate

0,50 € od 31.03.2012 do isplate

90,78 € od 03.04.2012 do isplate

32,89 € od 20.04.2012 do isplate

92,18 € od 02.05.2012 do isplate

34,76 € od 22.05.2012 do isplate

0,04 € od 31.05.2012 do isplate

104,43 € od 05.06.2012 do isplate

24,37 € od 26.06.2012 do isplate

0,01 € od 30.06.2012 do isplate

71,42 € od 03.07.2012 do isplate

54,21 € od 06.07.2012 do isplate

74,30 € od 31.07.2012 do isplate

52,18 € od 02.08.2012 do isplate

0,41 € od 31.08.2012 do isplate

105,27 € od 03.09.2012 do isplate

18,41 € od 18.09.2012 do isplate

0,33 € od 30.09.2012 do isplate

87,97 € od 02.10.2012 do isplate

30,63 € od 09.10.2012 do isplate

0,14 € od 31.10.2012 do isplate

124,30 € od 02.11.2012 do isplate

73,99 € od 30.11.2012 do isplate

52,81 € od 03.12.2012 do isplate

0,28 € od 17.12.2012 do isplate

124,98 € od 31.12.2012 do isplate

0,24 € od 30.01.2013 do isplate

114,17 € od 31.01.2013 do isplate

122,70 € od 07.03.2013 do isplate

1,62 € od 25.03.2013 do isplate

124,43 € od 02.04.2013 do isplate

0,22 € od 30.04.2013 do isplate

120,75 € od 02.05.2013 do isplate

66,97 € od 31.05.2013 do isplate

43,25 € od 06.06.2013 do isplate

1,14 € od 30.06.2013 do isplate

108,80 € od 04.07.2013 do isplate

1,38 € od 31.07.2013 do isplate

85,82 € od 06.08.2013 do isplate

25,38 € od 13.08.2013 do isplate

1,15 € od 31.08.2013 do isplate

115,67 € od 02.09.2013 do isplate

1,41 € od 30.09.2013 do isplate

121,28 € od 02.10.2013 do isplate

1,76 € od 31.10.2013 do isplate

117,91 € od 04.11.2013 do isplate

1,90 € od 30.11.2013 do isplate

119,91 € od 05.12.2013 do isplate

2,15 € od 31.12.2013 do isplate

122,09 € od 02.01.2014 do isplate

1,93 € od 31.01.2014 do isplate

106,35 € od 03.02.2014 do isplate

1,98 € od 28.02.2014 do isplate

109,06 € od 10.03.2014 do isplate

1,59 € od 31.03.2014 do isplate

108,54 € od 03.04.2014 do isplate

1,55 € od 30.04.2014 do isplate

105,54 € od 05.05.2014 do isplate

1,64 € od 31.05.2014 do isplate

61,39 € od 03.06.2014 do isplate

43,07 € od 09.06.2014 do isplate

1,94 € od 30.06.2014 do isplate

104,61 € od 02.07.2014 do isplate

2,28 € od 31.07.2014 do isplate

74,14 € od 04.08.2014 do isplate

33,59 € od 19.08.2014 do isplate

2,18 € od 31.08.2014 do isplate

75,54 € od 08.09.2014 do isplate

35,20 € od 18.09.2014 do isplate

1,56 € od 30.09.2014 do isplate

75,25 € od 06.10.2014 do isplate

35,51 € od 23.10.2014 do isplate

76,18 € od 04.11.2014 do isplate

38,65 € od 24.11.2014 do isplate

96,28 € od 09.12.2014 do isplate

20,26 € od 24.12.2014 do isplate

115,53 € od 05.01.2015 do isplate

0,25 € od 31.01.2015 do isplate

116,66 € od 04.02.2015 do isplate

0,18 € od 28.02.2015 do isplate

116,72 € od 05.03.2015 do isplate

0,10 € od 31.03.2015 do isplate

108,40 € od 07.04.2015 do isplate

125,24 € od 04.05.2015 do isplate

96,85 € od 08.06.2015 do isplate

20,12 € od 26.06.2015 do isplate

101,65 € od 30.06.2015 do isplate

15,25 € od 21.07.2015 do isplate

101,67 € od 31.07.2015 do isplate

116,92 € od 03.09.2015 do isplate

132,13 € od 30.09.2015 do isplate

po stopi kako slijedi

- za razdoblje od 31. listopada 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015.do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.556,91 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od 30. rujna 2015. po stopi kako slijedi

- za razdoblje od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00% godišnje,

- za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi od 7,50% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.711,83 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 7,50 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena." kao neosnovan.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti iz stavka IV izreke presude Općinskog u suda u Čakovcu poslovni broj P-821/2023-23 od 10. listopada 2024.

II Ukida se presuda Općinskog u suda u Čakovcu poslovni broj P-821/2023-23 od 10. listopada 2024. u pobijanom dijelu iz stavka V izreke.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-821/2023-23 od 10. listopada 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.196,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od prosinca 2007. do kolovoza 2009. pa do isplate, kao u stavku I izreke te presude.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.545,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od travnja 2007. do rujna 2015. pa do isplate.

1.3. Tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici i iznos od 4.556,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

1.4. Prigovor mjesne nenadležnosti odbio je prvostupanjski sud, kao u stavku IV izreke navedene presude.

1.5. Odbijen je i tuženikov prigovor radi prijeboja s utvrđenjem tražbine od 24.547,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, kao u stavku V izreke presude suda prvog stupnja.

1.6. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.711,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao u stavku VI izreke prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Povodom žalbe predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i troška sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate , podredno ju ukinuti i odrediti da se ponovo provede glavna rasprava.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Tvrdnje iz žalbe tuženika da prvostupanjska presuda predstavlja povredu prava na pravično suđenje s aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku i na procesnu jednakost nisu osnovane. Prvostupanjski je sud iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice tako da na ispitivanje pravilnosti prvostupanjske presude povodom žalbe ne utječe tuženikovo pozivanje na navod iz obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-5038/2015 od 12. srpnja 2018. U odnosu na prigovor o povredi prava na pravično suđenje s aspekta "jednakosti oružja" valja reći da je razmatranjem predmetnog spisa razvidno kako je tuženik tijekom postupka bio zastupan po punomoćnicima odvjetnicima te je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje. Stoga je bespredmetno pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-4510/2010 od 12. siječnja 2015. Tuženik u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja i bez utjecaja je pozivanje na navod iz obrazloženja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-3874/2008 od 4. travnja 2012. Slijedom navedenog se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kao i žalbeni prigovor o povredi prava iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

5.1. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) koju tuženik neosnovano ističe u žalbi. Odluka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti temelji se na odgovarajućoj primjeni odredaba čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 i 46/07, dalje. ZZP/03) kao propisa mjerodavnog po načelu tempus regit actum, u odnosu na odredbu čl. 13. Ugovora o [broj kredita] od 6. veljače 2007. kojom je ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke dakle u Zagrebu a koja se odredba smatra nepoštenom jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, čime je isključena primjena odredbe čl. 70. ZPP.

5.2. Temeljem zakonske odredbe čl. 81. st. 2 ZZP/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj. Kao što je naveo prvostupanjski sud, zaključak o nepoštenosti prorogacijske klauzule donesen je i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020 (Su IV-308/2020). Nema mjesta primjeni odredbe čl. 84. ZZP/03 kojom je propisano kako je nedopušteno ocjenjivati jasne, lako razumljive i uočljive ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, dakle odredba čl. 84. ZZP/03 o nedopuštenosti ocjenjivanja se ne odnosi na odredbu o mjesnoj nadležnosti. Budući da tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije postupio po odredbi čl. 87. st. 4. ZZP/03, on ne može s uspjehom u žalbi osporavati pravilnost činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti prorogacijske klauzule.

5.3. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio ništetnost prorogacijske klauzule u korist registriranog sjedišta banke jer je cijenio da ista odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice koja prebiva na području [adresa] i koji bi, radi zaštite svojih prava, morala utrošiti više vremena i dodatnih troškova ako bi se spor vodio u Zagrebu, za razliku od tuženika. Slijedom navedenog pravilan je zaključak da među strankama nije ugovorena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. - 4. ZPP. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u svojoj oduci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje: ZPK) mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, ovdje sud prvog stupnja, jer tužitelj ica ima prebivalište u [adresa]. Stoga u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 48. ZPP o opće mjesnoj nadležnosti suda, tako da prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika nije osnovan. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske odluke o neosnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti i ovaj ih sud kao takve nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP). Stoga je odlučeno kao u stavku I izreke ovog rješenja.

6. Suprotno žalbenim tvrdnjama, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Okolnost da je ostvarena povreda odredbe čl. 193. st. 2. ZPP time što nije donesena odluka o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.510,16 eura s traženim zateznim kamatama iz podneska tužiteljice od 6. lipnja 2024. nije dovela do relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP obzirom na osnovanost žalbe i konačni uspjeh tuženika u sporu.

8.1. Temeljem rješavanja prethodnog pitanja i utvrđenja ništetnost odredbi Ugovora o [broj kredita] od 6. veljače 2007. u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke tuženika i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak - Chf s pravilnom primjenom mjerodavnih materijalno pravnih odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. mjerodavnog ZZP/03, prvostupanjski je sud naložio tuženiku uz zakonske zatezne kamate isplatiti iznose primljene po ništetnim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi od 1.196,00 eura (stavak I izreke prvostupanjske presude), i o valutnoj klauzuli u Chf od 7.545,95 eura (stavak II izreke prvostupanjske presude) te na ime razlike u obračunu glavnice iznos od 4.556,91 eura (stavak III izreke prvostupanjske presude).

8.2. Navedene odluke iz stavka I, II i III izreke presude suda prvog stupnja odraz su pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a -19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 9., čl. 20., čl. 65. st. 1. i čl. 247. te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03.

9.1. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom dana 6. veljače 2007. zaključila ugovor o [broj kredita] stambene namjene u protuvrijednosti iznosa od 100.610,28 Chf, uz kamatnu stopu od 4,50% godišnje, promjenjivu prema odlukama kreditora i s rokom otplate u 360 mjeseci ili 30 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima u protuvrijednosti iznosa od 509,78 Chf.

9.2. U postupku je utvrđeno kako nije sporno da je uz navedeni Ugovor o [broj kredita] dana 8. veljače 2016. zaključen Dodatak ugovoru temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su stranke suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro.

10.1. Ispitujući primjenom čl. 365. ZPP žalbom pobijane odluke iz stavka I, II i III izreke presude suda prvog stupnja kojima je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici navedene iznose s traženim zakonskim zateznim kamatama valja reći kako su iste odluke u suprotnosti sa zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. Naime, nakon što je prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK zaključen Dodatak tom ugovoru od 8. veljače 2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita, tužiteljica ne može s uspjehom tvrditi da je prilikom konverzije pogrešno utvrđena nedospjela glavnica i zahtijevati povrat navedenih iznosa.

10.2. Kada je, kao u stavku I izreke osporene presude, prvostupanjski sud tuženiku naložio isplatu iznosa od 1.196,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio je da taj iznos predstavlja preplatu isplaćenih anuiteta kredita u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu po osnovi ništetne odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika. Odlukom iz stavka II izreke presude suda prvog stupnja je uz zakonske zatezne kamate naložena isplata iznosa od 7.545,95 eura za koji je utvrđeno da predstavlja preplaćene iznose otplate kredita u odnosu na početni tečaj Chf pri zaključenju ugovora o kreditu. Prihvaćanjem dopune nalaza i mišljenja vještaka od 16. svibnja 2024. utvrđeno je da iznos od 4.556,91 eura predstavlja razliku izračuna nedospjele glavnice u konverziji.

10.3. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO) a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

10.4. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora od 8. veljače 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužiteljici kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužiteljica prihvatila te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 8. veljače 2016. za tužiteljicu. Oni iznosi koji su u anuitetima otplaćeni a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužiteljice tako da se njima podmiruju obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

10.5. Slijedom navedenog Dodatka ugovoru zaključenog tužiteljičinim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužiteljica i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora 6. veljače 2007. na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koji su plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 8. veljače 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužiteljici da bi ih ona potom očitovanjem svoje volje iskoristila za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz ugovora od 6. veljače 2007. ili u izračunu konverzije jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 8.veljače 2016. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

10.6. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja o pravu na isplatu razlike između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf ili razlike u izračunu jer to pravo na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužiteljica nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljičine obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Dodatka ugovora od 8. veljače 2016., čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

11.1. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu od 8. veljače 2016. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

11.2. Ujedno je otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

11.3. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu ŽO protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

12.1. Tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica je tvrdila kako je i Dodatak ugovoru o kreditu od 8. veljače 2016. zaključen bez dovoljnih informacija i da se o njemu nije pregovaralo, u odnosu na koje navode valja reći da će se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako ona, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, "Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22) . Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P -1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici u prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u Chf, u predmetnom se Dodatku ugovora o kreditu od 8. veljače 2015. ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potošača niti to tužiteljica tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

12.2. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužiteljica svojevoljno pristala, nastala nova pravna osnova temeljem koje su isplaćeni anuiteti iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Dodatka od 8. veljače 2016. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Dodatka od 8. veljače 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva s obzirom na to da je tužiteljičinim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Dodatak od 8. veljače 2016.

12.3. Slijedom navedene nesporne činjenice zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu od 8. veljače 2016. kojim je po pristanku tužiteljice izvršena konverzija kredita sukladno odredbama čl. čl. 19.a. do čl.19.e. ZPK izostale su pretpostavke za primjenu čl. 1111. ZOO što tužiteljičine zahtjeve za povrat isplaćenog čini neosnovanima.

13.1. Uočava se kako tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica nije navela činjenice ni ponudila dokaze o ostvarenju pretpostavki za osnovanost zahtjeva kojim bi ona kao dužnik u predmetom ugovoru o kreditu od 6. veljače 2007. i Dodatku ugovora od 8. veljače 2016. imala pravo na naknadu štete, u vidu iznošenja činjenica i dokaza o nastanku štete, štetnoj radnji, tuženiku kao štetniku i uzročnoj vezi štete i štetne radnje, što primjenom odredaba čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP njezin zahtjev za obeštećenje čini neosnovanim.

13.2. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. Iz tužiteljičinih navoda ne proizlazi da se tužiteljica poziva na to da joj je zbog posljedica ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 6. veljače 2007. nastala određena šteta i ne navodi da bi bile ostvarene pretpostavke iz čl. 323. st. 2. ZOO kao ni druge pretpostavke osnovanosti zahtjeva za naknadu štete.

14. Stoga je u odnosu na odluke iz stavka I, II i III izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku I, toč. 1. izreke ove presude primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP.

15. Time su otpale utužene tražbine, što posljedično čini bespredmetnom odluku suda prvog stupnja iz stavka V izreke prvostupanjske presude kojom se odbija prigovor radi prebijanja. Naime, nakon što je odbijen tužbeni zahtjev jer su tužiteljeve tražbine neosnovane, do prijeboja ionako ne može doći tako da nema mjesta primjeni čl. 338. st. 3. ZPP s odlučivanjem o tuženikovu prigovoru radi prebijanja. Stoga je prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo ukinuti kao u stavku II izreke ovog rješenja, bez potrebe vraćanja na ponovno odlučivanje.

16.1. Žalbu tuženika protiv odluke o naknadi parničnog troška sadržane u stavku VI izreke prvostupanjske presude kojim je prihvaćen zahtjev tužitelj ice za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.711,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. listopada 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate valjalo je kao osnovanu prihvatiti i tu odluku preinačiti primjenom čl. 380. toč. 3 u vezi čl. 154. st. 1. ZPP te odlučiti kao u stavku I, toč. 2. izreke ove presude.

16.2. Navedena se odluka temelji na činjenici da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika – trgovca i jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda po Zahtjevu br. 72152/13, J i Ž od 6. rujna 2016.) i unatoč činjenici da tužiteljica nije uspjela s kondemnatornim zahtjevom, primjereno je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer tužiteljica nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh u pogledu razumne vjerojatnosti uspjeha u sporu u okolnostima u kojima se sudska praksa o spornom pitanju još nije ustalila, pri čemu se ne radi o tome da bi tužbeni zahtjev bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

17. Iako je uspio sa žalbom, tuženiku nije odmjeren trošak sastava žalbe sukladno prethodno navedenim razlozima na kojima se temelji odluka da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, kao u stavku III izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej