Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj: 17 Gž-482/2024-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj: 17 Gž-482/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari stečaja potrošača D. H. iz P., OIB: …, odlučujući o žalbi vjerovnika C. o. d.d. protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Sp-617/2023-76 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba vjerovnika C. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Sp-617/2023-76 od 18. prosinca 2023.

 

 

Obrazloženje

 

 

  1.     Rješenjem suda prvog stupnja određeno je da će se s računa stečajne mase potrošača D. H., namiriti stečajni vjerovnici i to: I..hr d.o.o. u iznosu od 762,27 eura / 5.743,29 kuna i B. K. d.o.o. u iznosu od 4.345,80 eura / 32.743,40 kuna (točka I. izreke). Stečajnom povjereniku B. G. naloženo je da sa transakcijskog računa stečajne mase isplati stečajnim vjerovnicima iznose iz točke I. izreke (točka II. izreke), te mu je određena nagrada i naknada u iznosu od 4.473,25 eura / 33.703,72 kuna (točka III. izreke).

 

              Potrošač D. H. oslobođen je od preostalih obveza prema vjerovnicima koji su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka 10. kolovoza 2017. imali imovinskopravnu tražbinu prema njemu (točka IV. izreke), te je ujedno naloženo stečajnom povjereniku B. G. da sa ostatka transakcijskog računa stečajne mase isplati potrošaču iznos od 6.209,21 eura / 46.784,03 kuna (točka V. izreke). Određeno je i da nakon pravomoćnosti rješenja stečajnom povjereniku B. G. prestaje ovlast raspolagati imovinskim pravima potrošača (točka VI. izreke), kao i dužnost povjerenika (točka VII. izreke), te da potrošač D. H. može slobodno raspolagati svojom imovinom (točka VII. izreke).

 

  1.     Protiv rješenja žalbu je podnio vjerovnik C. o. d.d. (dalje u tekstu rješenja vjerovnik) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 23. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine", br. 100/15 - dalje: ZSP) i čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine", br. 71/15, 104/17, 36/22 - dalje: SZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno, ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

  1.     Žalba nije osnovana.

 

  1.     Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima vjerovnika, pobijano rješenje nije proturječno ispravama koje se nalaze u spisu, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, tako da nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe vjerovnik.

 

  1.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

  1.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je rješenjem posl. broj Sp-4/2016 od 10. kolovoza 2017. otvoren i zaključen postupak stečaja potrošača,

              - da je navedenim rješenjem određeno razdoblje provjere ponašanja potrošača u trajanju od pet godina,

              - da je pravomoćnim rješenjem posl. broj Sp-617/23 od 30. listopada 2023. utvrđena tražbina drugog višeg isplatnog reda vjerovnika I..hr d.o.o. u iznosu od 762,27 eura / 5.743,29 kuna i vjerovnika B. K. d.o.o. u iznosu od 4.345,74 eura / 32.743,40 kuna,

              - da je prijedlogom završnog diobenog popisa raspodjele stečajne mase povjerenik predložio da se iz stečajne mase namire vjerovnici I..hr i B. K. d.o.o.,

              - da je potrošač tijekom razdoblja provjere ponašanja postupao sukladno obvezama propisanim odredbama ZSP,

              - da nije utvrđeno da postoje razlozi za uskratu oslobođenja od preostalih obveza.

 

  1.     Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 70. st. 1. ZSP i čl. 70. st. 1. SZ odredio je da se iz stečajne mase potrošača namire vjerovnici I..hr. i B. K. d.o.o. i troškovi postupka s osnove nagrade i naknade povjereniku, te je primjenom odredbe čl. 76. ZSP oslobodio potrošača od preostalih obveza prema vjerovnicima.

 

  1.     Vjerovnik osporava pobijano rješenje ističući u žalbi da nije bilo osnove da se namiruju samo pojedini vjerovnici, te da je takvim postupanjem suda stavljen u nepovoljniji položaj. Također, vjerovnik u žalbi ističe i da nisu ispunjene pretpostavke da se potrošač oslobodi od preostalih obveza i da za navedeno oslobođenje vjerovnik nije dao suglasnost, kao i da se potrošač ne može osloboditi od obveze u odnosu na vjerovnika jer se tražbina vjerovnika temelji na pravomoćnoj odluci.

 

  1.     Međutim, žalbeni navodi vjerovnika nisu osnovani. Nije tako osnovano ukazivanje vjerovnika da je njegova tražbina trebala biti namirena, te da je time stavljen u nepovoljniji položaj. Naime, vjerovnik svoju tražbinu nije prijavio, pa stoga ista nije mogla biti ispitana (čl. 260. SZ) i, posljedično tome, utvrđena u postupku (čl. 263. i čl. 265. SZ). S obzirom da vjerovnik nije svoju tražbinu prijavio sukladno odredbi čl. 257. SZ to nije bilo osnove da se ista namiruje u postupku stečaja potrošača. Stoga su neosnovani žalbeni navodi vjerovnika da je postupanjem suda prvog stupnja stavljen u nepovoljniji položaj i da je u postupku trebala biti namirena i njegova tražbina.

 

  1. Nisu osnovani niti žalbeni navodi vjerovnika koji se odnose na oslobođenje potrošača od preostalih obveza. Naime, odredbom čl. 76. st. 1. ZSP propisano je da će sud, ako nisu ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, donijeti rješenje o oslobođenju od preostalih obveza, dok je stavkom 2. istog članka propisano da oslobođenje od preostalih obveza ima pravni učinak u odnosu na sve vjerovnike, uključujući i vjerovnike koji tražbinu nisu prijavili u postupku stečaja potrošača.

 

  1. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da su ispunjene pretpostavke iz čl. 75. ZSP za uskratom oslobođenja od preostalih obveza. Također, nije utvrđeno niti da bi potrošač prije pokretanja postupka stečaja potrošača ili tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja bio nepošten. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, a suprotno žalbenim navodima vjerovnika, ispunjene su pretpostavke iz čl. 76. st. 1. ZSP da se potrošača oslobodi od preostalih obveza tako da je i u tom dijelu pobijano rješenje pravilno i zakonito.

 

  1. Neosnovano vjerovnik ukazuje i da nije dao suglasnost da se potrošača oslobodi od preostalih obveza, te da imovina potrošača nije u cijelosti unovčena. Naime, suglasnost vjerovnika nije pretpostavka da se potrošača oslobodi od preostalih obveza, a niti je to okolnost da je određeni novčani iznos s računa stečajne mase biti isplaćen potrošaču. Naime, u konkretnom slučaju, sve prijavljene tražbine su namirene, tako da okolnost što će se iznos koji je preostao nakon namirenja vjerovnika koji su prijavili svoje tražbine i čije su tražbine utvrđene vratiti potrošaču, ne znači da se potrošač ne može osloboditi od preostalih obveza. U tom smislu bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je i ukazivanje vjerovnika da se njegova tražbina temelji na ovršnoj ispravi. Naime, okolnost što je tražbina vjerovnika utvrđena ovršnom ispravom ne znači i da se u odnosu na tu tražbinu potrošač ne može osloboditi od preostalih obveza, naravno ako su za to ispunjene zakonom propisane pretpostavke.

 

  1. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 23. ZSP i čl. 10. SZ žalbu vjerovnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

 

U Zagrebu, 13. veljače 2024.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                 Vesna Žulj, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu