Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2271/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mišel Rošić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Budimir & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika SFF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Suzana Mandić, odvjetnica u Šibeniku, radi raskida ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 817/2020-33 od 10. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja SF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 817/2020-33 od 10. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I., III., IV., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim se pod stavkom 1. raskida Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu [trgovačko društvo] za trgovinu i građenje, sklopljen između tužitelja kao stjecatelja poslovnog udjela i tuženika kao prenositelja poslovnog udjela, potvrđen od strane javne bilježnice Alise Kale iz Šibenika, pod poslovnim brojem OV- 964/2020 dana 11. veljače 2020. godine. Pod stavkom 2. odbijen je zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 80.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-e na dan plaćanja, uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 25. veljače 2020. godine pa sve do isplate. Pod stavkom 3. odbijen je zahtjev kojim je tuženik dužan isplatiti tužitelju parnični trošak uvećano za zatezne kamate koje na isti teku od presuđenja do isplate po stopi.

Pod točkom II. izreke prihvaćen je prvi eventualni kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu [trgovačko društvo] za trgovinu i građenje sklopljen između tužitelja kao stjecatelja poslovnog udjela i tuženika kao prenositelja poslovnog udjela, potvrđen od strane javne bilježnice Alise Kale iz Šibenika, pod poslovnim brojem OV-964/2020 dana 11.02.2020. godine."

Pod točkom III. izreke odbijen je u preostalom dijelu prvi eventualni kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja kojim se pod stavkom 1. nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 80.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-e na dan plaćanja, uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 25. veljače 2020.g. pa sve do isplate Pod stavkom 2. odbijen je zahtjev kojim je tuženik dužan isplatiti tužitelju parnični trošak uvećan za zatezne kamate koje na isti teku od presuđenja do isplate.

Pod točkom IV. izreke odbijen je drugi eventualni kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja kojim se pod stavkom 1. utvrđuje da su ništetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu [trgovačko društvo] za trgovinu i građenje, sklopljen između tužitelja kao stjecatelja poslovnog udjela i tuženika kao prenositelja poslovnog udjela, potvrđen od strane javne bilježnice Alise Kale iz Šibenika, pod poslovnim brojem OV-964/2020 dana 11.02.2020. godine kao i sama uplata tužitelja izvršena na račun tuženika u iznosu od 80.000,00 eura dana 25.02.2020. godine. Pod stavkom 2. odbijen je zahtjev kojim se nalaže isplatiti tužitelju s naslova stjecanja bez osnove iznos od ukupno 80.000,00 eura uvećano za zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 25. veljače 2020. godine pa sve do isplate. Pod stavkom 3. točke IV. odbijen je zahtjev za naknadu troška tužitelja.

Pod točkom V. izreke točka 1. izreke odbijen je treći eventualni kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 32.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-e na dan plaćanja, uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 25. veljače 2020.g. pa sve do isplate. Pod točkom V. stavkom 2. izreke odbijen je zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak uvećano za zatezne kamate koje na isti teku od presuđenja do isplate.

Pod točkom VI. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 17.046 eura/128.437, 00/ kuna."

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., III., IV., V. i VI. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi raskida Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u trgovačko društvo [trgovačko društvo] za trgovinu i građenje od 11. veljače 2020. (dalje u tekstu:- Ugovor o prijenosu poslovnog udjela) te isplate iznosa od 80.000,00 EUR koji je tužitelj platio tuženiku s osnova kapare. Tužitelj je postavio prvi eventualni kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je raskinut Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu [trgovačko društvo]d. za trgovinu i građenje sklopljen između tužitelja kao stjecatelja poslovnog udjela i tuženika kao prenositelja poslovnog udjela, potvrđen po Javnom bilježniku poslovni broj OV-964/2020 dana 11. veljače 2020. te zahtjev radi isplate iznosa od 80.000,00 EUR.

4.1. Drugi eventualni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u trgovačko društvo [trgovačko društvo] za trgovinu i građenje sklopljen između tužitelja kao stjecatelja poslovnog udjela i tuženika kao prenositelja poslovnog udjela, potvrđen po Javnom bilježniku poslovni broj OV- 964/2020 dana 11. veljače 2020. kao i uplate tužitelja izvršene na račun tuženika u iznosu od 80.000,00 eura dana 25. veljače 2020. te zahtjev radi isplate iznosa od 80.000,00 EUR.

4.2. Tužitelj je postavio i treći eventualni kumulirani tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti iznos od 32.500,00 eura s osnova smanjene kapare uvećano za zatezne kamate koje teku od 25. veljače 2020. pa do isplate.

5. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., III., IV., V., i VI. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Na žalbene navode u kojima tužitelj upire na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 335. st. 4. ZPP-a navodeći da je sud povrijedio rok za objavu presude valja reći da isti nisu od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, sud prvog stupnja je zaključio glavnu raspravu 17. siječnja 2023. te ročište za objavu presudu zakazao za 6. ožujka 2023. koju je objavu odgodio za 10. ožujka 2023. a na koje ročište tužitelj nije pristupio. Kako je sukladno odredbi čl. 335. st. 11. ZPP-a pobijana presuda tužitelju dostavljena prema odredbama ovog Zakona o dostavi pismena, to je rok za žalbu tekao od dana dostave pisanog otpravka presude tužitelju koju je tužitelj uredno izjavio pa stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

10. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je nakon sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu [trgovačko društvo] za trgovinu i građenje koji je po Javnom bilježniku Alisi Kale iz Šibenika, pod poslovnim brojem OV- 964/2020 dana 11. veljače 2020. i po uplati kapare u iznosu od 80.000,00 eur došlo do naglog širenja koronavirusa i bolesti COVID-19 uslijed čega je došlo do takvih izvanrednih okolnosti nakon sklapanja ugovora, koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, pa je ispunjenje obveze za tužitelja postalo pretjerano otežano te bi mu nanijelo pretjerano veliki gubitak radi čega glavnim tužbenim zahtjevom traži raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti temeljem čl. 369. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine„ 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18.- dalje- ZOO)

11. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da su tuženik JFF ( kao prenositelj poslovnog udjela) i tužitelj SF ( kao stjecatelj poslovnog udjela) sklopili dana 11. veljače 2020. godine ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačko društvu [trgovačko društvo] za trgovinu i građenje, na kojem su potpisi ugovornih strana uredno ovjereni kod javne bilježnice Alisa Kale u Šibeniku istog dana pod brojem OV-964/2020., u naravi se radi o kupoprodaji hotela [obrt] u [adresa],

- da su čl. 1. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela ugovorne strane ugovorile prijenos jednog poslovnog udjela trgovačkog društva [trgovačko društvo] za trgovinu i građenje sa sjedištem u [adresa] u cijelosti nominalne vrijednosti u iznosu od 20.000,00 kuna / 2.654,45 / eura na način da prenositelj naplatno prenosi na stjecatelja u cijelosti svoj jedan udjel u društvu nominalne vrijednosti od 20.000,00 kuna / 2.654,45 / eura i prava iz tog udjela, tako da sada stjecatelj postaje imatelj jednog poslovnog udjela društva navedene nominalne vrijednosti

- da su stranke čl. 2. istog Ugovora ugovorile naknadu za prijenos udjela u ukupnom iznosu od 950.000,00 eura plativo u kunama po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb na dan plaćanja,

- da je čl.3. predmetnog Ugovora određeno da je tužitelj kao stjecatelj obvezan isplatiti naknadu za prijenos poslovnog udjela tuženiku kao prenositelju na njegov račun kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb i to u dvije rate: iznos od 80,000 eura i to kao kaparu (koja će se uračunati u ukupno ugovorenu naknadu za prijenos poslovnog udjela) u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora, a ostatak naknade u iznosu od 870,000.00 eura najkasnije u roku od 90 dana od dana sklapanja ugovora

- da je čl. 3. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela određeno da propuštanje uplate drugog dijela naknade u određenom roku podrazumijeva da je ugovor raskinut krivnjom tužitelja i isti neće proizvoditi nikakve pravne učinke osim prava tuženika na zadržavanje primljene kapare,

- da je tužitelj kao stjecatelj isplatio tuženiku kao prenositelju iznos od 80.000,00 eura na njegov račun kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, dok u određenom roku od devedeset dana, koji rok ističe 12. svibnja 2020. godine nije tuženiku isplatio preostali iznos od 870.000,00 eura,

- da je Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske 11. ožujka 2020. donijelo Odluku o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 na području čitave Republike Hrvatske.

12. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži raskid predmetnog ugovora.

12.1. Iz sadržaja predmetnog Ugovora je razvidno da se tužitelj obvezao da će ostatak naknade za prijenos poslovnog udjela od 870.000,eura isplatiti tuženiku najkasnije u roku od 90 dana od dana zaključenja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, pa kako navedeni iznos tužitelj nije isplatio u navedenom roku to se sukladno odredbi čl. 361. st. 1. ZOO-a ugovor raskida po samom zakonu s obzirom da je rok bitan sastojak tog Ugovora. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da jedina specifičnost raskida ugovora o prijenosu poslovnog udjela nakon prijenosa udjela stjecatelju se sastoji u tome što je vraćanje onoga što je po osnovi ugovora primljeno podvrgnuto istim pravilima koja vrijede i za stjecanje, što znači da mora postojati izjava stjecatelja da dopušta vraćanje udjela ili odgovarajuća sudska odluka te upis prijenosa poslovnog udjela nazad na bivšeg vlasnika u knjizi poslovnih udjela.

12.1. Pravo da konstitutivnom tužbom sud odluči o raskidu ugovora propisano je samo kao iznimka od pravila- odredbama članka 369. ZOO-a zbog promijenjenih okolnosti.

13. Odredbom čl. 369. st. 1 ZOO-a je predviđeno da, ako se zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme njegova sklapanja, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postane pretjerano otežano ili bi izazvalo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. U smislu st. 2. navedene odredbe raskid ugovora ne može se zahtijevati ako je strana koja se poziva na promijenjene okolnosti bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili svladati.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije došlo do promijenjenih okolnosti u odnosu na one pod kojima je predmetni ugovor sklopljen. Tužitelj je pri sklapanju predmetnog Ugovora i ispunjavanju obveze sukladno odredbi čl. 10. stavka 1. ZOO-a dužan postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, prema pravilima struke i običajima ( stavak 2.) te je kao vlasnik privatne tvrtke sa sjedištem u [adresa], a imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovor tužitelj već u vrijeme sklapanja ugovora o prijenosu mogao pretpostaviti posljedice epidemiološke situacije o kojoj se javno izvještavalo putem svih medija, te koliko bi ista mogla imati utjecaja na ispunjenje njegove obveze uz predmetnog ugovora.

15. Naime, pandemija COVID-a 19, poznata kao pandemija koronavirusa se kao bolest prvi put pojavila u prosincu 2019. u Wuhanu te se razvila u epidemiju u NR Kini i proširila diljem svijeta, a Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 30. siječnja 2020. izvanredno stanje javnog zdravlja od međunarodnog značenja i objavila strateški plan pripravnosti i odgovora u pogledu virusa 2019-nCov. Imajući u vidu sadržaj predmetnog Ugovora te da je isti zaključen 11. veljače 2020. to je tužitelj postupajući pažnjom dobrog stručnjaka mogao imati u vidu posljedice navedene epidemije na sklapanje navedenog Ugovora no unatoč tome, tužitelj je sklopio predmetni ugovor 11. veljače 2020. i svjesno pristao na rok od devedeset dana za ispunjenje druge rate u iznosu od 870.000,00 eura naknade poslovnog udjela.

16. Nadalje, tužitelj je ulazeći u pravni posao vrijedan 950.000,00 eura morao i mogao biti svjestan postojanja mogućnosti da ga neće moći održati na snazi, pri čemu tužitelj iako tvrdi da zbog epidemije koronavirusom nije dobio kredit u Republici Hrvatskoj za plaćanja ostatka iznosa temeljem predmetnog Ugovora, isto ničim ne dokazuje. Tako tužitelj ne dokazuje da se obratio bilo kojoj banci u svrhu pribavljanja izvora financiranja, ili da se uopće obratio banci ili da je podnio zahtjev za kredit bilo u Republici Hrvatskoj bilo u Francuskoj, niti da je odbijen, da je bio solventan u siječnju i veljači ali da je rizičan u svibnju zbog COVID-a.

17. Stoga je i prema ocjeni ovog suda pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao da je imao poslovni plan za stjecanje poslovnog udjelaa posljedično tomu i stjecanje vlasništva nad hotelom, te da je to trebalo biti financiranjem kroz kredit i da ga je banka odbila kreditirati upravo zbog uzroka rizika uslijed posljedica koje je uzrokovala pandemija COVID-19.

18. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedokinje JF, zaposlenice Privredne banke Zagreb utvrdio da nema pisane potvrde da se traženi kredit na koji se poziva tužitelj ne može odobriti, pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da promjena u poslovnoj politici banaka, ne predstavlja nužno događaj zbog kojeg bi došlo do neispunjenja tužiteljeve obveze iz predmetnog ugovora. Navedeno potvrđuje i korespodencija između tužitelja i tuženika ( list 153. - 171. spisa) te iskaz svjedoka DF kojim je utvrđeno da transakcija nije izvršena u cijelosti jer tužitelj nije imao hrvatsku firmu i u startu nije mogao dobiti kredit.

19. Sukladno odredbi čl. 369. st. 2. ZOO-a izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

19.1. Cijeneći da su stranke suglasno u predmetnom ugovoru ugovorile da propuštanjem uplate drugog dijela naknade u roku navedenom u stavku 1. točki 3. ugovora, odnosno u roku od 90 dana od dana sklapanja ugovora, što znači istekom 12. svibnja 2020. se podrazumijeva da je ugovor raskinut krivnjom tužitelja i isti neće proizvoditi nikakve pravne učinke osim prava tuženika na zadržavanje primljene kapare.

20. Dakle, u situaciji kada je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora, ugovor se raskinuo istekom roka nakon podnošenja tužbe, po samom zakonu, što znači da bi sud bio ovlašten donijeti deklaratornu presudu utvrđenjem da je ugovor raskinut, ali samo u slučaju da je takav deklaratorni tužbeni zahtjev postavljen, što u konkretnom slučaju nije ( tako i Rev x- 158/2011).

21. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio glavni zahtjev tužitelja kao i zahtjev radi povrata iznosa od 80.000,00 eura s osnova kapare.

22. U svezi prvog eventualnog tužbenog zahtjeva valja reći da je sud prvog stupnja prihvatio zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je raskinut ugovor o prijenosu poslovnog udjela dok je pravilno odbio zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 80.000,00 eura s osnova primljene kapare.

22.1. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik temeljem odredbe čl. 304. st. 1. ZOO-a ima pravo zadržati primljenu kaparu. Naime, stranke su u čl. 3. st. 1. predmetnog Ugovora ugovorile da se propuštanjem uplate drugog dijela naknade u roku određenom Ugovorom, podrazumijeva da je ovaj Ugovor raskinut krivnjom tužitelja i isti neće proizvoditi nikakve pravne učinke osim prava tuženika na zadržani iznos primljene kapare.

23. Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije osnovan drugi eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora koji tužitelj temelji na tvrdnji da je isti protivan odredbi čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine„ broj 96/03, 140/05, 132/08, 150/08, 92/09, 133/09, 145/10 i 76/13) obzirom da je tužitelj uplatu prve rate u iznosu od 80.000,00 eura izvršio putem banke u Francuskoj, slijedom čega smatra kako isti nije mogao izvršiti uplatu u kunama, već u valuti eura. Međutim, stranke su predmetnim ugovorom ugovorile isplatu naknade za prijenos udjela u kunskoj protuvrijednosti u eurima, pa je prava volja ugovornih strana bila plaćanje ugovorene naknade u protuvrijednosti u kunama . Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da bi navedeni ugovor bio protivan prisilnim propisima.

24. Sud prvog stupnja je pravilno odbio i treći eventualno kumulirani zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora jer je ugovorena pretjerano velika kapara. Imajući u vidu da ugovoreni iznos kapare od 80.000,00 eura predstavlja iznos od 8,42% od ukupne ugovorene naknade za prijenos udjela od 950.000,00 eura, a da je uobičajeni iznos kapare 10% od dogovorene cijene, to je pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev za smanjenje pretjerano velike kapare.

25. Na žalbene navode u kojima tužitelj tvrdi da činjenica da je Svjetska zdravstvena organizacija 30. siječnja 2020. proglasila izvanredno stanje javnog zdravlja od međunarodnog značenja i objavila strateški plan pripravnosti i odgovora u pogledu virusa 2019-nCov ne predstavlja notornu činjenica, valja reći da isti nisu osnovani. Prema ocjeni ovog suda, upravo se radi o općepoznatoj činjenici koja je svima bila lako dostupna, o kojoj se na svim medijima neprekidno izvještavalo, a što je u konačnici tužitelj kao dobar gospodarstvenik mogao imati u vidu pri zaključenju predmetnog Ugovora kao i sve njegove mogućnosti i sagledive posljedice.

26. Suprotno žaliteljevim prigovorima koji se svode na vlastitu drukčiju prosudbu dokaznih rezultata, prvostupanjski sud je savjesnom i brižljivom ocjenom relevantnih ključnih okolnosti iz dokaza koje je valjano izveo, pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, a za svoja utvrđenja i zaključke izložio dostatne i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

27. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

28. Pravilno je sud prvog stupnja naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 17.046,00 eur iako je pri tom valjalo primijeniti odredbu čl. 154.st.5. ZPP-a s obzirom da je tuženik uspio u sporu gotovo u cijelosti (nije uspio samo u deklaratornom dijelu prvog kumuliranog zahtjeva). Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je tuženiku pravilno temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a dosudio troškove postupka za četiri obrazložena podneska od 29. travnja 2021., 9. studenog 2021., 9. svibnja 2022. i 31. kolovoza 2022 sukladno odredbi Tbr. 7. t. 1. i 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine„ 142/12, 126/22 i 138/23.- dalje- Tarifa). Stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

29. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić