Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2264/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Smiljanu Kirinčiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po Saši Poldanu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog društva Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, iz [adresa] i [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1171/2019-30 od 22. siječnja 2026., dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1171/2019-30 od 22. siječnja 2026., u pobijanim točkama II, III i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu br. [broj kredita] solemniziran po ĐE i CE, pod brojem OU -479/2005 dana 14. srpnja 2005. godine, sklopljenog 13. srpnja 2005. godine, između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., kao kreditora i tužiteljice HE iz [adresa], kao korisnika kredita, kao i da se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati na ime vraćanja razlike međusobnih primanja na temelju ništetnog ugovora iznos od 2.965,52 €, zajedno sa pripadajućim zateznim te da se nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove.

1.1. U točki II utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba citiranog Ugovora o kreditu, i to odredbe točke 2. stavak 1. Ugovora u dijelu koji glasi: „... promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“, odredbe točke 7. stavak 1. Ugovora u dijelu koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća,...“, te se nalaže, da na ime preplate po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu br. [broj kredita] o promjeni kamatne stope, isplati iznos od 296,15 €, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama .

1.2. U točki III nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime pretplate po ništetnim odredbama ugovora o kreditu o promjeni tečaja CHF isplati iznos od 1.009,27 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok u točki IV se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.227,32 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok se rješenjem dopušta preinaka tužbe .

2. Tuženik pobija citiranu presudu navodeći da istu pobija u cijelosti dok iz sadržaja žalbe proizlazi da istu pobija u točkama II, III i IV izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova postupka, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom13. srpnja 2005. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.749,29 chf u protuvrijednosti u kunama za kupnju osobnog vozila prema uvjetima i rokovima kako je određeno predmetnim Ugovorom i to odredbe kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka i odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

5.1. Nadalje neosnovano tuženik ističe da je pobijana presuda nevaljana iz razloga što je svoje utvrđenje o ništetnosti spornih ugovornih odredaba prvostupanjski sud izveo primjenom odredbe čl. 502 C ZPP-a.

6. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

7. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), a stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 2019.

8. Također tuženik neosnovano upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a u pogledu savjesnosti i poštenja, odnosno postupanja koje uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, navodeći kako je tužitelj prihvatio ugovor i svaku pojedinačnu odredbu i da je ugovor stvarna volja ugovornih strana.

9. Prvostupanjski su je u dokaznom postupku izvršio uvid u priloženi ugovor o kreditu iz kojeg je vidljivo da je tužiteljica isti sklopila kao potrošač za kupnju osobnog vozila , a iz iskaza tužiteljice kojeg je pravilno cijenio u smislu čl. 8 ZPP-a proizlazi da je ugovor sklopljen na način da je su joj u auto kući rekli da ode kod tuženika što je i učini la i tamo je potpisala unaprijed pripremljeni sporni ugovor o kreditu, iz čega je bilo osnovano zaključiti da stranke o spornim odredbama ugovora nisu pojedinačno pregovarale, kako to ponovno u žalbi neosnovano tvrdi tuženik.

10. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je u čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP -a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a kako je to već navedeno.

11. S obzirom na to da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03), čitavo vrijeme dok se koriste, prvostupanjski sud je na temelju financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo utvrdio da je tužitelj preplatio navedeni kredit po osnovi nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli ukupnom iznosu od 1.009,27 eura a po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 296,15 eura koliko je tužitelj zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

12. Da je tuženik postupao nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, a čije su odredbe implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Primjenjujući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedena odredbe nije bilo. Time za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava (čl. 1111. ZOO -a), prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

14. Ne može se prihvatiti niti tvrdnja tuženika da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja zbog čega se ona ne može isticati obzirom da je ugovor ispunjen. Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je cijena po kojoj tužitelj prima novac od kreditora i koja određuje i visinu obveze korisnika kredita, koju moru vratiti kroz vrijeme na koje je kredit odobren. Tužitelj je znao po kojoj kamatnoj stopi mu je odobren kredit u trenutku odobrenja kredita i isplate istog, te je znao koliko će plaćati mjesečno temeljem otplatnog plana koji mu je uručen prilikom zaključenja ugovora i koji se temeljio na početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Zbog promjene kamatne stope, rasla je i obveza tužitelja prema tuženiku. Utvrđena ništetnost odredbi o promjeni kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke na koju potrošač nije mogao utjecati, ne može se smatrati zabranom manjeg značenja, a kako to tumači tuženik.

14.1. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjesečne više plaćene iznose temeljem ništetne odredbe jer i ovaj sud ocjenjuje da je tuženik bio nepošten stjecatelj jer je upravo postupanje tuženika dovelo do ništetnosti konkretne odredbe.

14.2. Pravilna je i odluka o prigovoru zastare. Naime prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamati postala pravomoćna je dana 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli dana 14. lipnja 2018.a budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 31. svibnja 2019.,a s obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, to do dana podnošenja tužbe u ovom sporu nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. ZOO-a.

14.3. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška utemeljena na odredbi čl. 154. st.1 i čl. 155 ZPP-a koju tuženik samo paušalno pobija pobijajući o odluku o glavnoj stvari.

15. Kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo to je ovaj sud odbio žalbu tuženika primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a u točkama.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević