Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2256/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica TGŠ iz Odvjetničkog društva Leko & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv-9/2025-7 od 7. listopada 2025., dana 7. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Povrv-9/2025-7 od 7. listopada 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog javnog bilježnika kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju plati iznos od 111,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 14. listopada 2021., zatim iznos obračuna tih zakonskih zateznih kamata od 6,94 eura, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da ovrhovoditelj sam snosi svih trošak postupka u iznosu od 257,02 eura i sudi:
Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Javnog bilježnika Gordane Briševac Imprić od 10. prosinca 2021., poslovni broj Ovrv-44/21 kojom je naloženo tuženiku TG da tužitelju Croatia osiguranje d.d. Zagreb namiri tražbinu u iznosu od 111,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama počam od 14. listopada 2021. po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22.- dalje ZOO), te za iznos od 6,94 eura.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 257,02 eura, sve u roku od 15 dana.
III Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki I. izreke kojim je ukinut platni nalog Javnog bilježnika Gordane Briševec Imprić od 10. prosinca 2021. poslovni broj Ovr-44/21 a za iznos od 30,01 euro sa zakonskim zateznim kamatama od 14. listopada 2021., te za iznos 1,97 eura, te u točki II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška nije prihvaćen u iznosu od 400,56 eura.
IV Nalaže se tuženiku da tuženiku naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 48,75 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"Ukida se platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordana Briševac Imprić od 10. prosinca 2021., poslovni broj: Ovrv-44/21, kojim se nalaže se ovršeniku TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju CROATIA OSIGURANJE D.D., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 99 SPP-TŽ 20112 2021, namiri tražbinu u iznosu od 141,75 EUR / 1.068,00 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 14. listopada 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 8,91 EUR / 67,17 HRK obračunatom do 13. listopada 2021., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 99469-2021-023801, u roku od osam dana, te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.
II. Svaka strana snosi svoj trošak postupka."
2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:
"Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu odnosno da su iste zaključile ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju (takvu činjenicu niti tuženik ne osporava).
Nadalje je utvrđeno, a što je između stranaka i nesporno, da je tuženik uredno plaćao premiju dopunskog zdravstvenog osiguranja u obrocima koji su dospijevali na naplatu od studenog 2018. do listopada 2019. godine, od po 70,00 kn sada 9,29 EUR mjesečno, što ukupno iznosi 840,00 kn sada 111,49 EUR.
Na navedeni predmet imaju se primjenjivati odredbe ZODZO i Pravila o uspostavljanju i provođenju dopunskog zdravstvenog osiguranja (NN 91/13, 136/13, 21/14, 135/14, 144/14, 42/18 – dalje: Pravila) kao i Opći uvjeti dopunskog zdravstvenog osiguranja (stranice 44-46 spisa).
Tuženik je za prvu osigurateljnu godinu plaćao premiju u mjesečnom iznosu od 70,00 kn sada 9,29 EUR, a da bi se nakon toga premija povećala na mjesečni iznos od 89,00 kn sada 11,81 EUR, a koju tuženik nije plaćao i koju premiju tužitelj utužuje.
10. Temeljem odredbe članka 9. stavka 2. Općih uvjeta premija osiguranja se utvrđuje za svaku osigurateljnu godinu posebno, na temelju važećeg premijskog sustava sukladno opsegu pokrića po pojedinom programu Croatia osiguranje d.d., pristupnoj dobi osiguranika na početku osigurateljne godine i obliku osiguranja.
Nesporno je da je tužitelj na početku druge osigurateljne godine povećao premiju osiguranja sa 70,00 na 89,00 kn, odnosno sada s 9,29 EUR na 11,81 EUR, te je tijekom ovog postupka nije dao nikakve razloge zbog čega je došlo do povećanja premije osiguranja (na ročištu održanom dana 7. svibnja 2024. godine punomoćnik tužitelja je naveo da na pitanje zašto je došlo do povećanja premije osiguranja odgovorio je da na to ne može odgovoriti te da je sigurno to povećanje utemeljeno na nekom propisu). Isto tako nakon ukidne odluke na ročištu od 18. rujna 2025. tužitelj je upozoren u smislu članka 219. i 221. a ZPP-a, no izostali su jasni i dostatni razlozi glede propisanog postupanja tužitelja u odnosu na povećanje premije.
Tužitelj u svom podnesku od 14. rujna 2022. godine (list 68) naveo da se ta odredba ne odnosi na promjenu visine premije. Sud nalazi da u konkretnom slučaju promjena visine premije nije izmjena uvjeta osiguranja no tužitelj nije dokazao, a na njemu je teret dokaza da do povišenja premije osiguranja nije došlo radi promjene premijskog sustava na temelju koje se mijenja premija osiguranja, a što je također temeljem članka 16. stavak 1. Općih uvjeta. U tom slučaju ugovaratelj osiguranja ima pravo otkazati ugovor o osiguranju u roku od 30 dana od dana primitka obavijesti. Tek ukoliko ugovaratelju u tom roku ne otkaže ugovor o osiguranju ugovor se mijenja u skladu s izvršenim promjenama od datuma naznačenog na obavijesti.
Dakle tužitelj u ovom postupku nije dokazao da promjena visine premije nije u uzročnoj vezi s izmjenom premijskog sustava na temelju kojeg se mijenja premija osiguranja, te nije dokazao da je tuženiku dana mogućnost da otkaže ugovor radi promjene visine premije, a što bi bilo od utjecaja na njegovu utuženu obvezu. U konkretnom situaciji kada dolazi do promjene visine premije na način da se ona povećava u odnosu na prethodnu godinu tužitelj je onaj koji treba dokazati razloge do kojih je došlo do povećanja premije odnosno da li je ili nije bio dužan o istome dostaviti obavijest tužitelju odnosno da li ju je i dostavio.
Sud je u ovom postupku proveo dokaz knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja, no imajući u vidu da sud nije utvrdio da je tužitelj dokazao svoje potraživanje samo se navodi da je ukupna visina potraživanja utvrđena u iznosu od 141,75 EUR odnosno kroz utuženo razdoblje u mjesečnim iznosima od 11,81 EUR."
5. Prije svega, treba reći da presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.
6. Na navode žalbe valja reći da upravo iz iskaza tuženika jasno proizlazi da je on od tužitelja primio uplatnice na mjesečni iznos od 89,00 kn , a što je u odnosu na prvu godinu osiguranja a kada je mjesečna premija iznosila 70,00 kn, predstavljalo povećanje premije osiguranja, pri čemu treba reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj sukladno polici dopunskog zdravstvenog osiguranja i priležećim općim uvjetima nije dokazao razloge zbog kojih je došlo do tog povećanja premije osiguranja. Odredba čl. 9. st. 7. Općih uvjeta odnosi se na promjenu visine premije ali u tijeku osigurateljne godine, a što ovdje nije slučaj obzirom da je prva osigurateljna godina bila u periodu od 8. studenog 2018. pa do 8. studenog 2019., i kada je mjesečna premija osiguranja iznosila 70,00 kn, a nakon čega je tuženik dobio obavijest da premija osiguranja mjesečno iznosi 89,00 kn za drugu osigurateljnu godinu.
7. I sam tužitelj u tijeku postupka je navodio da ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 16. Općih uvjeta jer nije došlo do izmjene uvjeta osiguranja ili premijskog sustava na temelju kojeg se mijenja premija osiguranja, pri čemu u odnosu na odredbu čl. 9. st. 3. Općih uvjeta valja reći da se ta odredba odnosi za osiguranja zaključena po programu dopunskog zdravstvenog osiguranja DOP 2, dok iz priložene police dopunskog zdravstvenog osiguranja tako što ne proizlazi.
8. Glede premije osiguranja treba ukazati na odredbu čl. 9. st. 2. Općih uvjeta, prema kojima premija osiguranja se utvrđuje za svaku osigurateljnu godinu posebno, na temelju važećeg premijskog sustava sukladno opsegu pokrića po pojedinom programu Croatia osiguranje d.d., pristupnoj dobi osiguranika na početku osigurateljne godine i obliku osiguranja dok se pristupna dob kao temelj za obračun godišnje premije izračunava tako da se od godine sklapanja ugovor, odnosno tekuće osigurateljne godine, oduzme godina rođenja osiguranika.
9. Tužitelj u tijeku postupka nije ni na koji način ukazao na ugovornim i općim uvjetima predviđene razloge zbog kojih može doći do povećanja premije osiguranja, pri čemu ovaj sud samo uzgred napominje da bi se odredba čl. 9. st. 2. Općih uvjeta mogla tumačiti na način da zbog starije dobi osiguranika, a time i povećanja rizika je došlo do povećanja premije, ali kao što je prethodno navedeno tužitelj na takav razlog u tijeku ovog postupka nije ukazao, već naprotiv punomoćnik tužitelja je a vezano uz upit o razlozima povećanja premije osiguranja odgovorio da na to ne može odgovoriti jer da je to povećanje sigurno utemeljeno u nekom propisu.
10. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada nije održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi a za iznos od 111,49 eura (zbroj 12 - mjesečnih uplata u iznosu od 70,00 kn, kao i za iznos od 6,94 eura a koji se odnosi na obračunate zakonske zatezne kamate za period od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu, i na koji iznos se ne traže daljnje zakonske zatezne kamate, i koji iznos predstavlja srazmjeran iznos u odnosu na zatraženi obračun zakonskih zateznih kamata u iznosu od 67,17 kn odnosno 8,91 eura.
11. Naime, kako je utvrđeno da ne postoje osnovani razlozi za povećanje premije osiguranja sa 70,00 kn na 80,oo kn mjesečno Ugovor o osiguranju je proizvodio pravne učinke obzirom da je tuženik koristio usluge dopunskog osiguranja te je stoga u obvezi plaćati za tu osigurateljnu godinu mjesečni iznos premiju osiguranja od 70,00 kn, a sve to obzirom da je ta osigurateljna godina trajala do 8. studenog 2020. pa sa time datumom je sporazumom stranaka ugovor i raskinut (lis 42 i 43 spisa).
12. Tužitelju je valjalo priznati trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 257,02 eura temeljem čl. 154. st. 2. ZPP, a sve temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 128/23 - dalje Tarifa), i to za pristupna dva ročišta i sastav 3 podneska po 25 bodova što čini 125 bodova odnosno 250,00 eura a kad se tome doda PDV-e od 62,50 eura, to čini 312,50 eura a obzirom na uspjeh u osnovi i visini od 78%, to čini 243,75 eura a kad se tome dodaju plaćene pristojbe od 13,27 eura, to čini 257,02 eura.
13. Sud nije priznao zatraženi trošak plaćenog financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eur. Naime, tuženik nije niti osporavao visinu, a niti je takvo vještačenje bilo potrebno jer tuženik nije ni tvrdio da je pa makar djelomično platio utuženi iznos, a jednostavnom matematičkom operacijom (12 mjeseci x 89,00 kn), mogla se je provjeriti točnost visine utuženog iznosa.
14. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I i II).
15. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP a odnosi se na sastav žalbe sa pripadajućim PDV-eom što onda čini zatraženi iznos od 62,50 eura, a obzirom na uspjeh u žalbenom postupku od 78%, to onda čini 48,75 eura, pri čemu nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer u vrijeme podnošenja žalbe ta pristojba nije plaćena (točka II).
U Zagrebu, 7. srpnja 2026.
Sudac:
Marijan Vugić
