Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-287/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, LH, izvjestiteljice i članice, GH, članice, u pravnoj stvari tužitelja OH /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Viktor Pisanski, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. /OIB: 57509775367/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Senka Fazlić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenje nedopuštenim osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-760/2024-11 od 8. studenog 2024., u sjednici održanoj 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-760/2024-11 od 8. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-760/2024-11 od 8. studenog 2024. je proglašeno nedopuštenim osiguranje tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava za korist tuženika, određeno rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-489/2021-2 od 20. svibnja 2021., na temelju Zadužnice od 8. veljače 2006. na kojoj je potpis ovršenika ovjeren 8. veljače 2006. kod javnog bilježnika Željke Miroslavac iz Zagreba, pod brojem ovjere OV-4261/06, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, u ukupnom iznosu od 11.639,38 eura sa zateznim kamatama i troškovima osiguranja sa zateznim kamatama, uknjižbom prisilnog založnog prava, na nekretnini tužitelja upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stavak I. izreke), određeno brisanje uknjiženog založnog prava pod brojem Z-13638/2021 (stavak II. izreke) i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.290,78 eura sa zateznim kamatama od 8. studenog 2024. do isplate (stavak III. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP - a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 432,82 eura.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tužitelj zahtijeva trošak odgovora na žalbu u iznosu 250,00 eura + sudska pristojba na odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopušten im osiguranja radi namirenja novčane tražbine, prisilnim zasnivanjem založnog prava, na temelju Zadužnice od 8. veljače 2006., određenog rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-489/2021-2 od 20. svibnja 2021. i uknjiženog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], brisanje uknjiženog založnog prava, kojeg tužitelj, upućen na parnicu iz postupka osiguranja, temelji na opozicijskom razlogu iz članka 50. stavku 1. točki 11. u vezi s člankom 290. stavku 1. OZ-a[2] - nastupanju zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom i naknada troška sa zateznim kamatama.

6. Ispitivanjem presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP -a). Tuženik, iako se poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne navode povrede i propuste prvostupanjskog suda koje bi imale značaj tog žalbenog razloga.

7. Žalbenim navodima se ne dovodi u dvojbu izbor i primjena materijalnog prava vezano za ocjenu osnovanosti opozicijskog razloga na kojem tužitelj temelji tužbu.

8. Naime, nije sporno da je pravni prednik tužitelja (otac UH) pravnom predniku tuženika (Privredna banka Zagreb d.d.), kao sredstvo za osiguranje naplate kredita predao Zadužnicu izdanu 8. veljače 2006. na kojoj je samo potpis UH ovjeren (OV-4261/06) i Ispravu o zapljeni po pristanku dužnika (OV- 4262/06), da je tražbina po kreditu dospjela 2007., da je na temelju Isprave o zapljeni po pristanku dužnika tijekom 2007. ovrha djelomično provedena, da je u 2015. godine Privredna banka d.d. Zagreb svoje potraživanje prema pravnom predniku tužitelja prenijela na tuženika, da po tuženiku, niti njegovom pravnom predniku nije pokretan postupak naplate na temelju Zadužnice izdane 8. veljače 2006., sve do 2020. kad ju je tuženik aktivirao po pravilima o izravnoj naplati, koja ovrha je u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-130/2021 proglašena nedopuštenom iz razloga određenog člankom 50. stavkom 1. točkom 11. OZ-a, nakon čega je tuženik 14. svibnja

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2020., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2 Ovršni zakon (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., u daljnjem tekstu: OZ-a)

2021. pokrenuo postupak osiguranja na temelju iste Zadužnice, prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja, u kojem je doneseno rješenje o osiguranju 20. svibnja 2021., i tužitelj (protivnik osiguranja) upućen na pokretanje predmetne parnice.

9. Prema odredbi članka 183. stavku 1. OZ-a/1996[3] , koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja Zadužnice (8. veljače 2006.) dužnik je mogao ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava se izdavala u jednom primjerku i imala je učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

10. Sagledavajući naprijed navedene okolnosti u smislu odredbe članka 183. stavka 1. OZ-a/1996 za zaključiti je da predmetna Zadužnica predstavlja privatnu ispravu na kojoj je kod javnog bilježnika ovjeren samo potpis njezinog izdavatelja (pravnog prednika tužitelja), odnosno da ista nije solemnizirana i da kao takva ne predstavlja sudsku odluku / nagodbu, niti rješenje o ovrsi, već joj je samo OZ-a/1996 dodijeljen učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a što znači, kako je to ocijenio i prvostupanjski sud, da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravila o zastari tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom (članak 233. stavak 1. ZOO-a[4] ), već pravila o zastari iz odredbi članka 214. - 218., članak 225. ZOO-a, kojima je između ostalog propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (članak 215. stavak 1.), a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (članak 216.), s tim da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovih prednika (članak 217.) i da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare (članak 225.).

11. Prema tome, kako u odnosu na potraživanje iz Zadužnice izdane 8. veljače 2006. nisu propisana posebna ograničenja, niti poseban rok zastarijevanja, to se u odnosu na ta potraživanja primjenjuje opći rok zastare od pet godina propisan odredbom članka 225. ZOO-a, koji je počeo teći 2007., kada je nesporno dospjela tražbina iz Ugovora o nenamjenskom kreditu za osiguranje namirenja kojeg je izdana Zadužnica.

12. Nadalje, nije sporno da je pravni prednik tuženika (Privredna banka Zagreb d.d.) dostavio 2007. godine Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO) Ispravu o zapljeni po pristanku pravnog prednika tužitelja (UH), da je na temelju iste od kolovoza 2007. ukupno ustegnut iznos od 3.049,52 kune i doznačen na račun pravnog prednika tuženika, da od 2008. godine HZMO kao ovršenikov dužnik nije provodio ovrhu ma temelju iste isprave (a niti na temelju obavijesti o stanju duga dostavljenog HZMO 2009. godine), da pravni prednik tuženika kao vjerovnik / ovrhovoditelj niti nakon obavijesti HZMO od 15. lipnja 2012. o razlozima zbog kojih se ovrha ne provodi od 2008. godine nije poduzimao radnje za eventualni nastavak ovrhe, a niti je to učinio tuženik nakon preuzimanja duga 2015. (UH je preminuo u listopada 2022.), već je kako je navedeno 2020. godine

3 Ovršni zakona (Narodne novine, broj: 57/1996., 29/1999., u daljnjem tekstu: OZ -a/1996) 4 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

aktivirao Zadužnicu kao osnovu naplate iste tražbine po pravilima o izravnoj naplati, koja ovrha je u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-130/2021 proglašena nedopuštenom zbog osnovanosti opozicijskog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a (nastupanja zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom).

13. Prema pravilima o prekidu zastare koja se na odgovarajući način primjenjuju u postupku ovrhe i osiguranja (članak 21. stavak 2. OZ-a) je između ostalog propisano da se zastara prekida svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (članak 241. ZOO-a), da se smatra da prekid nije nastupio ako vjerovnik odustane od radnje koju je poduzeo (članak 242. stavak 1. ZOO-a), da za prekid nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni (članak 244. ZOO-a) i da u slučaju prekida koji je nastao podnošenjem zahtjeva za ovrhu, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka (članak 245. stavak 4. i 5. ZOO -a).

14. Okolnosti konkretnog slučaja osnova su za zaključak, kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud, poglavito ako se ima u vidu da se prema izmijenjenim zajedničkim odredbama OZ-a u 2008. godine ovrha na prijedlog ovrhovoditelja mogla odgoditi (ne provoditi) najviše za razdoblje od šest mjeseci sa posljedicama obustave (dovršetka), ukoliko ovrhovoditelj prije isteka tog roka nije predložio nastavak ovrhe (članak 64. b stavak 2. i 3.), da je pravni prednik tuženika odustao od ovrhe na temelju Isprave o zapljeni po pristanku dužnika (razlozi ne provođenja te ovrhe od 2008. godine nadalje su na strani pravnog prednika tuženika), odnosno da to što je pravni prednik tuženika pokrenuo, a potom odustao od ovrhe na temelju Isprave o zapljeni po pristanku pravnog prednika tužitelja, na mirovini istoga, nije prekinuta zastara za potraživanje iz Ugovora o nenamjenskom kreditu.

15. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da se to što nije bilo naplate od 2008. godine ne može pripisati njegovoj odgovornosti, da „postupak naplate nikad nije obustavljen niti je dovršen“, da se ovrha nije provodila zbog nedostatka sredstava (takav zaključak ne proizlazi iz rezultata raspravljanja), odnosno da je prekid zastare trajao od podnošenja zahtjev HZMO nadalje, niti su na predmetni odnos analogno primjenjiva pravna shvaćanja iskazana u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 483/2017-2 od 19. veljače 2020., Rev-1027/2021-2 od 3. svibnja 2022., Rev-441/2022- 2 od 25. siječnja 2023., za koja pogrešno drži da podržavaju njegovo tumačenje prekida zastare u predmetnoj parnici.

16. Naime, u odlukama koje su prethodile rješenju broj Rev-483/2017-2 od 19. veljače 2020. predmet spora je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženici (ovršenici) naloženo isplatiti tužiteljici (ovrhovoditeljici) iznos od 33.971,44 kn, a koji iznos se odnosi na neisplaćene obveze prema nenamjenskom ugovoru o kreditu, a u presudama broj Rev-1027/2021-2 od 3. srpnja 2022. i broj Rev- 441/2022-2 od 25. siječnja 2023. pitanje tumačenja odredbe članka 180. a stavka 1. OZ-a/1996, koja odredba se odnosila na sudsku ovrhu na tražbini po računu, što nije slučaj u predmetnoj parnici, kojoj je u konačnici prethodila i pravomoćna okončana parnica u kojoj je zauzet stav na temelju u bitnom istih činjenica da je prije podnošenja Zadužnici na izravnu naplatu (2020. godine) istekao petogodišnji rok zastare, odnosno nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (prijedlog za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1492/2023-3 od 29. svibnja 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž - 1492/2023-7 od 10. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-130/2021-20 od 4. veljače 2022. je odbijen kao neosnovan rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-13/2025-2 od 15. siječnja 2025.).

17. Dakle, prvostupanjski je sud vezano za odluku pod stavkom I. i II. izreke pobijane presude pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo.

18. Kako tuženik ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima, već se samo poziva na zakonsku formulaciju o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati (osporavajući je podredno osporavanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu), te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom

III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

19. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

20. Tužitelju nije priznat zahtijevani trošak odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

21. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-760/2024-11 od 8. studenog 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II. i III.).

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović