Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1831/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik iz Đakova, Stjepana Radića 9, protiv tužene Republike Hrvatske koju zastupa ODO Metković, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-42/2022-10 od 15. ožujka 2023., na sjednici vijeća dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-42/2022-10 od 15. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica [adresa] sa 869 m2, zatim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica [adresa] sa 115 m2, zatim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica [adresa] sa 112 m2, zatim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica [adresa] sa 173 m2, što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna priznati te trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnične troškove u iznosu od 597, 25 €1 / 4.500,00 kn."

2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao vlasništvo predmetnih nekretnina redovnom dosjelošću, a koji zahtjev temelji na činjenici da je na temelju Ugovora o kupoprodaji od 27. prosinca 1982. stupio u posjed predmetnih nekretnina, a koji Ugovor nije podban za upis prava vlasništva i da je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga 2012. saznao da nije vlasnik time da je njegov posjed zakonit, istinit i pošten te su ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6. U žalbenom postupku, sporno je da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju povredu odredaba ukazuje tužitelj.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužena upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina];

- da su 2012. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] nastale iz kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila upisana kao vlasništvo RH;

- da je tužitelj putem punomoćnice FU sudjelovao u postupku preoblikovanja;

- da iz očitovanja Hrvatskih voda, vodnogospodarskog odjela za slivove južnog Jadrana od 7. srpnja 2022. proizlazi da su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. u funkciji vodnoga gospodarstva i da iste predstavljaju javno vodno dobro u općoj uporabi, upisane u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo RH pod upravljanjem Hrvatskih voda, sve u skladu sa člancima 9., 10. i 12. Zakona o vodama („ Narodne novine“ broj 66/19 i 84/21), a prema zk. izvatku za predmetne nekretnine ( list 45-47 spisa);

- da tužitelj ne posjeduje Ugovor o kupoprodaji od 27. prosinca 1982.;

- da prema Zapisniku o usmenoj raspravi (list 13-14 spisa) uprava prihoda Općine Metković radi utvrđivanja prometne vrijednosti čest. zem. [katastarska čestica] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su tužitelju na temelju kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 1982. za iznos od 58.500,00 dinara prodali RU pok.Luke, PU pok.Ž, UU i RU pok. F održala je 14. siječnja 1983. usmenu raspravu na licu mjestu u [adresa]; da je vještak utvrdio da se te čest.zem.nalaze s obe strane puta PIK "[trgovačko društvo] u blizini brane na [adresa] i da se s lijeve strane između tog puta i [adresa] nalazi cca 2/3 zemljišta, dok je 1/3 zemljišta s desne strane puta; da je zemljište u naravi neobrađena livada koja se nalazi u zapuštenom stanju i da na predmetnom zemljištu nije dozvoljena bio kakva izgradnja, a da je uz dodatna ulaganja moguća intenzivna poljoprivredna proizvodnja;

- da iz original Zapisnika o usmenoj raspravi ( list 13-14) proizlazi da je "površina zemljišta iznosi 390 m² i da prometna vrijednost nekretnina iznosi 19.500,00 dinara, te je rješenjima općinske uprave prihoda ( list 15-20 spisa) obveznicima MU, UU i RU razrezan porez po 3.315,00 dinara ;

- da iz potvrde od 29. lipnja 2022. proizlazi da PU ne raspolaže s dokumentacijom na koju se poziva tužitelj;

- da prema povijesti promjena na katastarskim česticama (list 8 spisa spisa) proizlazi da je identifikacijom čestica utvrđeno da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] položajem odgovaraju kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok prema zk. izvatku broj 2306 k. o. [katastarska općina] (list 11 spisa) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja i korištenja [trgovačko društvo]" iz [adresa];

- da iz zapisnika o preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica] , kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] (list 56 - 70 spisa) proizlazi da su kčbr. [katastarska čestica] u površini od 869 m2, kčbr. [katastarska čestica] u površini od 112 m2 , kčbr. [katastarska čestica] u površini od 173 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u površini od 115 m2 nastale od dijelova kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 8580 m2 :

- da je tužena RH bila upisana kao vlasnica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 8580 m2 za cijelo i da je na temelju zapisnika o preoblikovanju upisana i kao vlasnica novonastalih čestica koje su predmet ove tužbe, s tim da su kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] upisane kao javno vodno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem Hrvatskih voda d.d. Zagreb;.

- da iz tužiteljevog iskaza proizlazi da nekretnine uz rijeku [adresa] održavaju Hrvatske voda i da nitko iz Hrvatskih voda ne pita za dozvolu, te da održavaju i nekretnine s druge strane ceste, jedan uski pojas od 1 m jer se na terenu nalaze 2 stupa od struje pa fizički ne mogu održavati veću širinu; da ni on ni njegov sin ne obrađuju sporne nekretnine, dok je iz fotografije izvoda iz katastarskog plana ( list 10 spisa) vidljivo da se uz rijeku nalaze upravo kat. čest. [katastarska čestica], a da je kat čest. [katastarska čestica] nekretnina "s druge strane ceste" o kojoj iskazu je tužitelj;

- da se na zemljištu koje se nalazi u režimu javnog dobra u općoj uporabi nije moglo dosjelošću steći pravo vlasništva niti prema pravilima OGZ-a niti prema čl. 29. ZOVO-a do 8. listopada 1991. kada je preuzimanjem ZOVO-a brisana navedena odredba, a niti prema ZV koji je stupio na snagu 1.1.1997.;

- da obzirom na pravni status kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. iste nisu sposobne biti objektom prava vlasništva;

- da u odnosu na zakonitost posjeda tužitelj ne posjeduje Ugovor o kupoprodaji od 27.prosinca 1982. time da postojanje istog dokazuje na temelju Zapisnika o usmenoj raspravi od 14. siječnja 1983. ;

- da RU pok.Luke, PU pok.Ž, UU .F i RU pok. F koji su u Zapisniku o usmenoj raspravi od 14. siječnja 1983. navedeni kao prodavatelji nikad nisu bili u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici predmetnih nekretnina;

- da tužitelj nije dokazao kada i na temelju čega su isti kao prodavatelji stekli predmetne nekretnine;

- da prodavatelji U prije prodaje nisu bilu u faktičnom posjedu nekretnina;

- da iz Zapisnika od 14. siječnja 1983. proizlazi da su predmet kupoprodaje tri nekretnine i to čest. zem. [katastarska čestica] i dio čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 390 m², dok tužitelj tužbom traži utvrđenje prava vlasništva ukupno 1269 m² koji se odnose na četiri nekretnine koje su nastale iz čest. zem. [katastarska čestica];

- da obzirom na navedeno tužitelj nije dokazao da bi on, odnosno njegovi prednici imali valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva spornih nekretnina – valjani kupoprodajni ugovor i da je tužitelj vlasništvo mogao steći samo na temelju izvanredne dosjelosti;

- da je tužitelju najkasnije od 2012. kada je sudjelovao u postupku preoblikovanja moglo i moralo biti poznato da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina;

11. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da predmetne čestice osim 1060/1 predstavljaju javno dobro time da tužitelj nije dokazao da bi on odnosno njegovi pravni prednici imali valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva i da nije dokazao posjed obitelji RU na predmetnim nekretninama niti način stjecanja njihovog vlasništva te da posjed tužitelja najkasnije od postupka preoblikovanja 2012. nije pošten kao i da od stupanja tužitelja u posjed od 1982. do 17. studenog 1999. kada je bila na snazi izvorna odredbe čl. 388. st. 4. ZV -a nije protekao rok od 40 godina i nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te na temelju čl. 18. u vezi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( " Narodne novine broj" 81/15 i 94/17 - dalje u tekstu: ZV) u vezi čl. 28. st. 4. i čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ( „ Službeni list SFRJ br. 6/80 i 36/90 i „Narodne novine“ broj 53/91 – dalje u tekstu ZOVO) odlučio na navedeni način.

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

13. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja su bez pravnog uporišta.

14. Na žalbene navode koji se odnosne na ocjenu dokaza valja reći da tužitelj ispušta iz vida odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

15. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svojem uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu ( čl. 8. ZPP-a), pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 8. ZPP-a na koju povredu sadržajno ukazuje tužitelj.

16. U odnosu na žalbene navode te imajući u vidu naprijed iznesene okolnosti konkretnog slučaja prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge kada je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi on odnosno njegovi pravni prednici imali valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva te s time u vezi i činjenicu na temelju čega je obitelj RU bila vlasnik time da je kat. čest. br. [katastarska čestica] bila društveno vlasništvo sa pravom upravljanja i korištenja „[trgovačko društvo]“, a niti njihov posjed, pa suprotne tvrdnje tužitelja ostaju ničim dokazane i neargumenitrane tvrdnje.

17. Ovdje valja ukazati i na odlučnu činjenicu da prema Zapisniku od 14. siječnja 1983. predmet kupoprodaje su bile tri čestice i to čest. zem. odnosno 5941., 5942 i dio čest. 596., a čija površina ukupno iznosi 390 m2, dok tužitelj u ovoj pravnoj stvari traži utvrđenje prava vlasništva četri nekretnine površine od 1269 m2, a koje su nastale iz zem. čest 5946.

18. Jednako tako, iz navedenog Zapisnika kako to pravilno navodi prvostupanjski sud proizlazi da se radi o neobrađenoj livadi koja je u zapuštenom stanju i da nije dozvoljena nikakva gradnja te da je uz dodatna ulaganja moguća intenzivna poljoprivredna proizvodnja time da je i svjedok ZU iskazao da se prije radilo o šikari, a što upućuje na zaključak kako to i navodi prvostupanjski sud da prodavatelji nisu bili u faktičnom posjedu.

19. Nadalje, iz zapisnika o preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica] , kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] (list 56 - 70 spisa) proizlazi da su kčbr. [katastarska čestica] u površini od 869 m2, kčbr. [katastarska čestica] u površini od 112 m2 , kčbr. [katastarska čestica] u površini od 173 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u površini od 115 m2 nastale od dijelova kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 8580 m2 :

20. Između ostalog, tužena je bila upisana kao vlasnica kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 8580 m2 za cijelo te je na temelju zapisnika o preoblikovanju upisana i kao vlasnica novonastalih čestica koje su predmet ove tužbe, s tim da su kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] upisane kao javno vodno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem Hrvatskih voda d.d. Zagreb;

21. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se na zemljištu u režimu javnog dobra u općoj upotrebi ne može steći pravo vlasništva kako po odredbama OGZ-a tako niti po odredbama ZOVO i ZV-a.

22. Stoga, u svim naprijed iznesenim okolnostima tužitelj nije adekvatnim dokaznim sredstvima i sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokazao vlasništvo predmetnih nekretnina od strane obitelji RU kao i njihovo faktično izvršavanje vlasti i posjedovanje istih, a niti zakonitost svog posjeda.

23. U odnosu na žalbene navode ukazuje se da prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, a prema odredbi stavka 5. istog članka ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

24. Jednako tako, čl. 28. st. 2. ZOVO koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997. propisano je da savjestan i zakonit posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništvo na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok prema st. 3. savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, a prema čl.72. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova time da se savjesnost pretpostavlja.

25. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV (čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. godine,

26. Vezano za primjenu navedenih odredbi valja reći kako je to naprijed navedeno da tužitelj nije adekvatnim dokaznim sredstvima dokazao posjed i faktičnu vlast obitelji RU.

27. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj stupio u posjed predmetnih nekretnina sklapanjem Ugovora 27. prosinca 1982.

koje su obzirom na pravni status kako je to navedeno javno dobro i nisu sposobne biti objektom prava vlasništva, osim kat. čest. [katastarska čestica] koja je i upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske te se radilo se čestici koja je bila društveno vlasništvo kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

28. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je posjed tužitelja bio nepošten najkasnije od 2012. kada je sudjelovao u postupku preoblikovanja, a kada mu je moglo i moralo biti poznato da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina, pa tako i čest. 1060/1 koja nije upisana kao javno dobro.

29. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se radi o društvenom vlasništvu pravilno se prvostupanjski sud pri ocjeni jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pozvao i na praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), u predmetu R protiv Republike Hrvatske (u kojem je izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997., postao vlasnik posjedovane nekretnine), koji sud je upravo imao u vidu praksu sudova u Republici Hrvatskoj između 1. siječnja 1997., kao dana stupanja na snagu ZV-a i 17. studenog 1999., kao dana ukidanja čl. 388. st. 4. ZV-a (od strane Ustavnog suda), da bi novim odlukama iz 2016. i dalje (u predmetima P i drugi protiv [adresa] i U protiv Republike Hrvatske), zauzeo stav da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, za primjenu stajališta iz presude R protiv Republike Hrvatske, nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe (je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999.).

30. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj stupio u posjed svih predmetnih čestica pa tako i kč. br. [katastarska čestica] dana 27. prosinca 1982. utvrdio da do 17. studenog 1999. kao dana ukidanja čl. 388. st. 4. ZV- a od strane Ustavnog suda, nije ispunio uvjete iz članka 159. st. 4. ZV-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno da nije protekao rok posjedovanja od 40 godina.

31. Na žalbene navode valja reći i to da je tužba podnijeta 11. veljače 2022. i da računajući posjed od 27. prosinca 1982. nije protekao rok od 40 godina posjedovanja do podnošenja tužbe.

32. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

33. Nadalje, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP -a.

34. Kako tužitelj u žalbi ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drukčiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

35. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski suda kada je utvrdio da tužitelj nema valjani pravi osnov za stjecanje prava vlasništva i da njegov posjed nije zakonit te da od dana kada je stupio u posjed nije protekao rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

36. Nadalje, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

37. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje u tekstu: Tarifa) pa su paušalni žalbeni navodi neosnovani.

38. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej