Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2150/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ines Kovačević, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Roberta Jambora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. BK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici SK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Nikoli Boškoviću-Slivonji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grad Velika Gorica, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, OIB: 75834963344, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-25/2022-35 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tuženika Grad Velika Gorica i žalba umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao djelomično neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-25/2022-35 od 14. ožujka 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tuženiku iznos od 1.910,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.800,00 eura (neimovinska šteta) teče od 24. ožujka 2022. (dan podnošenja tužbe) do isplate, a na iznos od 110,00 eura (imovinska šteta) teče od 14. ožujka 2025. (dan donošenja prvostupanjske odluke) do isplate, te u točki II. izreke (odluka o troškovima postupka) u cijelosti.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pn-25/2022-35 od 14. ožujka 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju preko iznosa od 1.910,00 eura do iznosa od 2.000,00 eura (iznos od 90,00 eura), zajedno sa zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos od 110,00 eura (imovinska šteta) teče od 24. ožujka 2022. do 13. ožujka 2025., te se sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja mldb. BK u iznosu od 90,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2022. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužitelja mldb. BK za isplatu zatezne kamate koja na dosuđeni iznos od 110,00 eura teče od 24. ožujka 2022. do 13. ožujka 2025.

III. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku GRAD [adresa], OIB: 75834963344 da tužitelju BK zastupan po majci i zz SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati na osnovu pretrpljene neimovinske i imovinske štete iznos od 2.000,00 €, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.947,02 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tuženik, pritom ne ističući konkretne žalbene razloge. Tuženik ističe kako je baka tužitelja odgovorna za predmetni štetni događaj. Naime, baka tužitelja je zapela za prepreku na nogostupu, a što je dovelo do njezinog i tužiteljevog pada na površinu nogostupa, budući da je baka tužitelja držala njega za ruku i povukla ga prilikom padanja. Prema tumačenju tuženika, baka je trebala pustiti ruku tužitelja kako ne bi došlo do njegovog pada i ozljeđivanja. Kako baka tužitelja nije postupila na taj način, ona je isključivo odgovorna za njegov pad i štetu koju je on pretrpio. Nadalje, tuženik ističe kako prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je on pasivno legitimiran u ovome postupku. S lijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Umješač smatra da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu u previsokom iznosu. Što se tiče naknade imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege, umješač također smatra da je ista određena u previsokom iznosu. Naime, prvostupanjski sud je odredio satnicu od 9,09 eura po satu pružene pomoći i njege, a što ne predstavlja realnu cijenu sata. Nadalje, umješač smatra da zatezna kamata na naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu započinje teći od donošenja sudske presude, a ne od dana podnošenja tužbe, kako je to odredio prvostupanjski sud. Umješač posljedično pobija i odluku o troškovima postupka. Slijedom navedenog, umješač predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu njegovih žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 365,59 eura, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu od 53,09 eura.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbe tuženika i umješača na strani tuženika. Ističe da su žalbe neosnovane i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Ne potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe su djelomično osnovane.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 29. kolovoza 2023. (list 30-32 spisa), za isplatu iznosa od 2.000,00 eura, i to:

- 1.800,00 eura na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja

- 200,00 eura na ime naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege.

Tužitelj potražuje i zateznu kamatu koja na utuženi iznos od 2.000,00 eura teče od dana podnošenja tužbe (24. ožujka 2022.) do isplate.

7.1. Prema tvrdnjama tužitelja, šteta je prouzročena tužitelju na način da su malodobni tužitelj i njegova baka, krećući se nogostupom u [adresa] u [adresa], zapeli za metalnu žicu koja je bila zavezana za vodovodni šaht, uslijed čega je došlo do pada tužitelja i njegova bake, a posljedično je došlo i do tjelesnog ozljeđivanja tužitelja.

7.2. Prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio zahtjev tužitelja (točka I izreke prvostupanjske presude).

8. Među strankama je sporna odgovornost za predmetni štetni događaj. Naime, tuženik smatra da je baka tužitelja odgovorna za predmetni štetni događaj, uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje. Tuženik ističe kako je baka (a ne tužitelj) zapela za metalnu žicu koja je bila fiksirana na vodovodnom šahtu. Zbog zapinjanja baka je pala te je, prilikom pada, povukla i malodobnog tužitelja kojeg je držala za ruku. Kada se navedeno uzme u obzir, za pad tužitelja je odgovorna njegova baka, a ne tuženik.

8.1. Tuženik također smatra da sud prvog stupnja nije valjano obrazložio i otklonio istaknuti prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije.

9. Među strankama je sporna i visina pretrpljene neimovinske štete, tj. je li tužitelju dosuđena pravična novčana naknada u primjerenom iznosu, uzevši u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

10. Sporna je i visina imovinske štete, tj. naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu. Naime, umješač smatra da je cijena sata za pruženu tuđu pomoć i njegu odmjerena u previsokom iznosu od 9,09 eura.

11. Naposljetku, među strankama je sporan tijek zatezne kamate na imovinsku štetu s osnove pružene tuđe pomoći i njege, tj. teče li kamata od dana podnošenja tužbe ili od dana presuđenja.

12. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je ŠK (baka tužitelja) pala uslijed zapinjanja na tanku i oku faktički nevidljivu žicu, koja žica je bila zavezana za vodovodni šaht u vlasništvu tuženika,

- da se predmetni vodovodni šaht u vlasništvu tuženika nalazio na nogostupu namijenjenom isključivo za kretanje pješaka u [adresa] u [adresa],

- da je baka tužitelja, propisno se krećući po predmetnom nogostupu u svojstvu pješaka, brinula o svome (tada dvogodišnjem) unuku, tj. tužitelju, na način da je vodila njega za ruku,

- da se u neposrednoj blizini predmetnog nogostupa nalazio kolnik sa prolazećim automobilima,

- da vođenje dvogodišnjeg djeteta za ruku predstavlja adekvatnu brigu od rasle osobe za dijete u ovakvoj situaciji (neposredna blizina kolnika sa prolazećim automobilima),

- da je tužitelj pao i pretrpio tjelesne ozljede zato što je njegova baka prethodno pala radi zapinjanja na metalnu žicu te ga je uslijed toga povukla za sobom prilikom svog pada

- da je baka tužitelja hitno odvezena u bolnicu radi ozljeda zadobivenih prilikom pada na površinu nogostupa, a tužitelj je ostao na mjestu štetnog događaja sve do dolaska njegove majke

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, pretrpio ozljedu natučenja glave u čeonoj regiji

- da kod tužitelja, radi ozljede zadobivene u štetnom događaju, nije došlo do smanjenja životne aktivnosti

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 10 dana

- da je tužitelj trpio intenzivni primarni strah kratkog trajanja u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 22 sati (2 dana po 4 sata dnevno, zatim 7 dana po 2 sata dnevno)

- da su tužitelju pomoć i njegu pružali članovi njegove obitelji

13. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, koje činjenično stanje tuženik i umješač niti ne pobijaju svojim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj i da je dužan nadoknaditi pretrpljenu štetu tužitelju, a s takvom ocjenom se slaže i ovaj sud drugog stupnja.

14. Održavanje javnih površina predstavlja komunalnu djelatnost, a za kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti odgovaraju jedinice lokalne samouprave. Naime, sukladno čl. 22. st. 1. toč 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 68/2018, 110/2018, 32/2020 - dalje u tekstu: ZKG) kao komunalna djelatnost kojom se osigurava održavanje komunalne infrastrukture je navedena djelatnost održavanja javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a koja djelatnost je, prema čl. 23. st. 2. ZKG-a, definirana kao djelatnost održavanja i popravaka kojima se osigurava funkcionalna ispravnost tih površina.

15. Sukladno čl. 60. st. 2. ZKG-a, javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima su trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Nije sporno da se predmetni štetni događaj zbio na pločniku u [adresa], tj. na javnoj prometnoj površini na kojoj nije dopušten promet motornim vozilima

16. Sukladno čl. 61. st. 1. ZKG-a, javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, koje predstavljaju dio komunalne infrastrukture, predstavljaju javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost.

17. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, a sukladno odredbama čl. 22. st. 1. toč. 2. i čl. 23. st. 2. ZKG-a, javne površine kojima nije dopušten promet motornim vozilima i koje su namijenjene slobodnom kretanju pješaka moraju se održavati u takvom stanju da se građani mogu njima slobodno kretati, pritom ne očekujući da se na javnoj površini nalaze prepreke koja ograničavaju sigurnost kretanja pješaka. Tuženikova je dužnost da kontinuirano održava javne površine namijenjene kretanju pješaka u takvom funkcionalnom stanju da se po njima može nesmetano i sigurno prolaziti.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je baka tužitelja isključivo odgovorna za njegov pad.

18.1. U trenutku nastanka štetnog događaja baka tužitelja se kretala nogostupom držeći tužitelja (dvogodišnje dijete) za ruku. Ovaj sud drugog stupnja smatra da je držanje djeteta za ruku uobičajen i savjestan način brige o djetetu, uzevši u obzir da je u blizini nogostupa prometna površina (kolnik) kojom se kreću motorna vozila. Do pada tužitelja nije došlo zbog nepažljivog postupanja njegove bake, već zbog toga što je baka zapela za metalnu žicu pričvršćenu na vodovodni šaht koji se nalazio na nogostupu.

18.2. Održavanje nogostupa (pločnika) obveza je jedinice lokalne samouprave u smislu odredbi ZKG-a. Metalna žica pričvršćena na šaht predstavlja prepreku koju prosječan pješak ne očekuje na nogostupu, osobito ako je teško uočljiva kao u konkretnom predmetu. Takva prepreka stvara opasnost za sigurno kretanje pješaka te je upravo postojanje te prepreke bilo neposredni uzrok pada bake, a posljedično i pada tužitelja.

18.3. B se ne može staviti na teret da je svojim postupanjem prouzročila pad tužitelja. U trenutku štetnog događaja držala je tužitelja (dvogodišnje dijete) za ruku, postupajući upravo onako kako se od odrasle osobe koja skrbi o djetetu i očekuje radi njegove sigurnosti. Nakon što je zapela za teško uočljivu metalnu žicu pričvršćenu na šaht, pad je uslijedio iznenadno i bez mogućnosti pravodobne reakcije. U takvoj iznenadnoj situaciji nije bilo realno očekivati da bi baka mogla dovoljno brzo pustiti djetetovu ruku kako bi spriječila njegov pad. Dakle, pad djeteta predstavlja neposrednu posljedicu iznenadnog pada bake uzrokovanog preprekom na javnoj površini, a ne njezinog nepažljivog postupanja. Naprotiv, činjenica da je baka držala dijete (tužitelja) za ruku potvrđuje da je nad njim vodila primjerenu brigu i nadzor.

18.4. Stoga nema osnove za zaključak da je baka svojim postupanjem odgovorna za nastanak štete tužitelju, već je uzrok štetnog događaja postojanje neočekivane prepreke na javnoj površini koju je tuženik bio dužan održavati sigurnom za kretanje pješaka.

19. Nadalje, nije osnovan tuženikov prigovor pomanjkanja promašene pasivne legitimacije.

19.1. Tuženik je isticao da je za predmetni štetni događaj pasivno legitimirano društvo VG Vodoopskrba d.o.o. kojem je tuženik povjerio obavljanje komunalne djelatnosti održavanja objekta za odvodnju oborinskih voda na području Grada Velike Gorice, što podrazumijeva i održavanje vodovodnih šahtova.

19.2. Tuženik pogrešno navodi kako prvostupanjski sud nije otklonio njegov prigovor pomanjkanja promašene pasivne legitimacije, dapače, u točki 7. obrazloženja je detaljno navedeno zašto tuženik odgovara za predmetni štetni događaj unatoč tome što je dio komunalnih djelatnosti povjerio društvu VG Vodoopskrba d.o.o.

19.3. Naime, Grad Velika Gorica je postupio sukladno zakonskom ovlaštenju iz čl. 33. st. 1. toč. 5. ZKG-a kada je komunalnu djelatnost održavanja objekta za odvodnju oborinskih voda povjerio društvu VG Vodoopskrba d.o.o. temeljem ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti. Međutim, Grad Velika Gorica, kao jedinica lokalne samouprave, time nije oslobođen svoje obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja te pravne osobe, niti se oslobađa odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. siječnja 2023., poslovni broj: Rev-944/2022-2). Naime, sklapanjem ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti, Grad Velika Gorica nije oslobođen svoje obveze da se komunalne djelatnosti obavljaju kontinuirano i da je komunalna infrastruktura u stanju funkcionalne sposobnosti.

20. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja smatra da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj i da je dužan nadoknaditi cjelokupnu štetu koju je tužitelj pretrpio.

21. Što se tiče visine pretrpljene štete, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu neimovinske štete, ali je visinu imovinske štete (tuđa pomoć i njega) utvrdio u previsokom iznosu.

21.1. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja glave u čeonoj regiji. Kod tužitelja nije zaostalo smanjenje opće životne aktivnosti. Tužitelj je pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 10 dana . Tužitelj je pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 20 dana.

21.2. Osim navedenog, prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade koja pripada tužitelju, potrebno je uzeti u obzir i specifične okolnosti ovog slučaja. Naime, tužitelj je dijete mlađe životne dobi, tj. imao je dvije i pol godine u trenutku nastanka štetnog događaja. Nakon pada kojem je svjedočio i u kojem je i sam sudjelovao te se ozlijedio, njegova baka, osoba koja se u tom trenutku brinula o njemu, zadobila je ozljede zbog kojih je odvezena u bolnicu. Za dijete takve dobi odlazak bake u bolnicu predstavlja uznemirujuće iskustvo koje izaziva osjećaj nesigurnosti i bespomoćnosti. Dodatno, tužitelj je nakon događaja morao čekati dolazak majke, pri čemu nije znao kakvo je zdravstveno stanje bake niti kada će se ona vratiti. Sve navedeno upućuje na zaključak da je riječ o traumatičnom iskustvu za dvogodišnje dijete.

21.3. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO). Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

21.4. Sud prvog stupnja je utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.800,00 eura te je visina takve naknade u skladu sa posljedicama koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju (fizički bolovi i strah), ali i okolnostima konkretnog slučaja (trauma za dijete), tj. pravična novčana naknada je u skladu sa čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

21.5. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 22 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za tuđu pomoć i njegu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Međutim, prvostupanjski sud je tu naknadu utvrdio u previsokom iznosu od 200,00 eura, tj. 9,09 eura po satu, kako to osnovano ističe umješač.

21.6. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, satnica od 5,00 eura za tuđu pomoć i njegu je primjerena te predstavlja realnu cijenu sata. Stoga je tužitelju, na ime naknade imovinske štete valjalo dosuditi iznos od 110,00 eura (22 sata x 5 eura = 110,00 eura), a ne iznos od 200,00 eura.

22. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da tužitelj ima pravo na naknadu štete u iznosu od 1.910,00 eura i to iznos od 1.800,00 eura na ime pravične novčane naknade (neimovinske štete), a iznos od 110,00 eura na ime naknade za tuđu pomoć i njegu. Budući da je sud prvog stupnja, na ime navedenih osnova, dosudio tužitelju iznos od 2.000,00 eura, potrebno je odbiti dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku iznosa od 2.000,00 eura i iznosa od 1.910,00 eura, tj. iznos od 90,00 eura.

23. Nadalje, osnovani su žalbeni navodi da se tijek zatezne kamate razlikuje u odnosu na pravičnu novčanu naknadu i naknadu za tuđu pomoć i njegu.

23.1. Sukladno čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, zatezna kamata na iznos od 1.800,00 eura počinje teći od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, tj. od dana 24. ožujka 2022., kako je to pravilno odredio i sud prvog stupnja.

23.2. Što se tiče naknade za tuđu pomoć i njegu, takva naknada predstavlja imovinsku štetu koja se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a. Budući da je tek u tom trenutku utvrđena visina obveze tuženika, tuženik tada i pada u zakašnjenje s njezinim ispunjenjem. Dakle, zatezna kamata na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, tj. od dana 14. ožujka 2025., a ne od dana podnošenja tužbe.

23.3. Budući da je prvostupanjski sud, pogrešnom primjenom materijalnog prava, odredio tijek zatezne kamate od dana podnošenja tužbe na cjelokupni iznos naknade štete, dakle nije razgraničio tijek zatezne kamate u odnosu na pravičnu novčanu naknadu i naknadu za tuđu pomoć i njegu, potrebno je odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koji na iznos od 110,00 eura (naknada za tuđu pomoć i njegu) teče od dana teče od 24. ožujka 2022. do 13. ožujka 2025.

24. Što se tiče odluke o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude), istu nije potrebno preinačiti unatoč tome što je došlo do preinake prvostupanjske presude povodom žalbi tuženika i umješača. Međutim, preinačavanjem prvostupanjske presude tužbeni zahtjev je djelomično odbijen u iznosu od 90,00 eura te je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 2.000 ,00 eura, ovaj sud drugog stupnja smatra da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svoga zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik je i dalje dužan nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, a ne temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Slijedom svega navedenoga, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a. odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, dok je valjalo, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. i 2. izreke drugostupanjske presude.

26. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu umješača za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Umješač je žalbom pobijao dosuđujući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 eura. Umješač je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 90,00 eura. Međutim, prema ocjeni ovog suda, umješač je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, a radi čega valja odbiti njegov zahtjev za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević