Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4281/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2406/2024-153 od 6. listopada 2025. , u sjednici vijeća dana 7. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2406/2024-153 od 6. listopada 2025. u stavku I., III. i IV. odluke i predmet se u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka tužitelja i tuženika nastalih povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 isplatiti tužitelju EF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.711.921,23 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. veljače 2000. do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za tijek kamata na dosuđeni iznos iz točke I. i to na iznos od 1.470.029,44 EUR od 26.1.2000. do 28.2.2000. i na iznos od 1.241.891,79 EUR od 11.2.2000. do 28.2.2000.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 naknaditi tužitelju EF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 763.665,32 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Protiv dijela navedene odluke, u stavku I., III. i IV. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadnom troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana te stavlja zahtjev za naknadom troška postupaka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete temeljen na članku 13. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine” broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 199/03 i 79/07 - dalje u tekstu: ZSDU), zbog nezakonitog i nepravilnog postupanja upravnog-poreznog tijela tuženika u njegovo radu, uslijed nezakonito izvršene blokade sredstava na žiro-računu Tehnomehanike d.d., čiji je većinski vlasnik tužitelj, s tim je dio zahtjeva za isplatu iznosa od 11.075.936,79 kuna sa osnova izmakle korist zbog ne realizacije kupoprodajnog ugovora o prodaji svojih dionica koji je zaključio sa Trgovačkim društvom Dutch Swiss Financial, Advicing & Investment Ag . jer je Tehnomehanika d.d. otišla u stečaj, dok se drugi dio zahtjeva na isplatu iznosa od 9.357.033,73 kuna odnosi na vlastita uložena sredstva u društvo Tehnomehanika d.d., koja nije mogao naplatiti zbog stečaja navedenog društva.

6. Nadalje, u ponovljenom postupku tužitelj je zahtjev uskladio sa važećom valutom na način da potražuje iznos od 2.711921,23 eura time da se iznos od 1.470.029,44 eura odnosi na izmaklu korist, a iznos od 1.241.891,79 eura na povrat vlastitih uloženih sredstava.

7. U žalbenom postupku sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva te da li se radi o nezakonitom i nepravilnom radu tijela tuženika u smislu čl. 13. ZSDU i s tim u vezi odgovornosti tuženika, a posebno postojanje adekvatne uzročno posljedične veze.

8. U ovoj pravnoj stvari donijeto je kako to i navodi prvostupanjski sud više odluka te je presudom poslovni broj Pn-4160/02 od 19. veljače 2008. tuženiku naloženo da isplatiti tužitelju iznos od 20.432.970,52 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 11.075.936,79 kn od 26.1.2000. te na iznos od 9.357.033,73 kn od 11.2.2000. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.346.000,00 kn sa kamatama od presuđenja do isplate.

9. Navedena presuda je rješenjem ovog suda poslovni broj Gžn-37/10 od 21. svibnja 2010. ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje te je potom presudom poslovni Pn-5183/10-105 od 28. rujna 2012. odbijen tužbeni zahtjev i tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.575.000,00 kn.

10. Nadalje, naprijed navedenu odluku ovaj sud je potvrdio presudom poslovni broj Gžn-46/13 od 15. ožujka 2016. time da je Vrhovni sud Republike presudom poslovni broj Rev-x-687/2016 od 4. lipnja 2019. odbio reviziju tužitelja.

11. Međutim, Odlukom Ustavnog suda Republike poslovni broj U-III-3930/2019 od 7. studenog 2024. Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio je ustavnu tužbu i ukinuo presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-687/2016 od 4. lipnja 2019., Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-46/13 od 15. ožujka 2016. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5183/10-105 od 28. rujna 2012. i predmet je vratio na ponovni postupak.

12. Ispitujući odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju odluke dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik.

14. Međutim, žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te posljedično navedenom pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani.

15. U provedenom postupku, prvostupanjski sud je u bitno utvrdio:

- da je tužitelj aktivno legitimiran kao većinski vlasnik društva zahtijevati naknadu štete koja je, zbog postupanja poreznih tijela, nastala njemu osobno, a ne društvu Tehnomehanika d.d., a koja šteta se sastoji u tome da je neosnovana blokada računa društva na temelju poreznog rješenja od 11. prosinca 1995. prouzročila stečaj društva, a kao posljedicu otvaranja stečajnog postupka tužitelj nije realizirao ugovor o prodaji dionica i time propustio ostvariti korist od prodaje; da je tužitelj osobno, a ne u ime i za račun društva bio prodavatelj dionica, čija je prodaja propala nastupom štetne radnje tuženika i da se drugi dio štete, za koju tužitelj također tvrdi da je nastala zbog stečaja, sastoji se u tome da nije mogao naplatiti vlastita sredstva uložena u društvo ;

- da je tužitelj u vrijeme otvaranja stečaja nad trgovačkim društvom Tehnomehanika d.d. bio većinski dioničar navedenog trgovačkog društva s paketom dionica veličine 61,7%;

- da je izvršen uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1777/2019 prema službenoj bilješci ( listu 986-987 spisa) time da su pojedini dijelovi preslikani i uloženi u spis ( list 988-998 spis i list 684 do 740 spisa);

- da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka predan Trgovačkom sudu u Zagrebu 7.12.1999. od strane predlagatelja Tehnomehanika d.d. iz razloga jer to društvo nije kroz dulje razdoblje u mogućnosti ispunjavati dospjele novčane obveze naspram svojih vjerovnika;

- da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Tehnomehanika d.d. predan Trgovačkom sudu u Zagrebu 14.12.1999. i od strane predlagatelja Seico Impianti S.r.l. Monte Pietro, Italija radi postojanja potraživanja i blokade dužnika;

- da prigovor litispendencije nije osnovan i da se u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod posl.br. P-1274/08 radi se o različitim tražbinama, koje tužitelj s različite osnove ima prema različitim tuženicima – dužnicima;

- da predmetni Ugovor i Aneks nisu realizirani jer nije ishođena

suglasnosti novoimenovanog stečajnog upravitelja i suda, koja suglasnost je bila nužna za njihovu realizaciju, obzirom na okolnost da je navedeno društvo bilo u stečaju i da tužitelj zbog stečaja nije mogao ostvariti svoje potraživanje prema trgovačkom društvu Tehnomehanika d.d. s naslova povrata sredstava uloženih u to društvo ;

- da okolnost da tužitelja ima pravo na isplatu dividende ne isključuje mogućnost nastanka daljnjih tražbina dioničara i trećih osoba prema društvu s naslova različitog od članskog prava i da iznos od 9.357.033,73 kn (sada: 1.241.891,79 EUR), koji se tužitelj prema redovitom tijeku stvari imao osnovano pravo nadati ostvariti od trgovačkog društva Tehnomehanika d.d. predstavlja iznos sredstava, koja je tužitelj u to društvo uložio, a ne sredstva koja bi tužitelju pripadala po osnovi dividende ;

- da je Financijska policija, po provedenoj financijskoj kontroli poslovanja trgovačkog društva Tehnomehanika d.d., 11. prosinca 1995. donijela rješenje (dalje: prvostupanjsko rješenje list 141-145 spisa) kojim je trgovačkom društvu Tehnomehanika d.d. naloženo platiti:

1. porez na promet proizvoda u iznosu od 60.746,54 kn te zatezne kamate zbog zakašnjelog plaćanja od 27.418,52 kn;

2. porez iz dohotka od nesamostalnog rada u iznosu od 139.536,92 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate poreza iz dohotka od nesamostalnog rada u iznosu od 247.794,11 kn;

3. doprinos za mirovinsko osiguranje (dalje: MIO) za 1993. godinu u iznosu od 23.141,14 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate doprinosa za MIO u iznosu od 143.577,08 kn;

4. doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 21.037,40 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje u iznosu od 130.524,62 kn;

5. doprinos za doplatak za djecu iz plaća posloprimaca zaposlenih kod pravnih osoba u iznosu od 2.629,68 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate navedenog doprinosa u iznosu od 16.315,61 kn;

6. doprinos za zapošljavanje u iznosu od 2.966,27 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate navedenog doprinosa u iznosu od 18.403,95 kn;

7. doprinos za subvenciju stanarina u iznosu od 736,31 kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate navedenog doprinosa u iznosu od 4.568,36 kn;

8. doprinos za MIO iz plaća za 1995. u iznosu od 343.048,95, kn te zatezne kamate radi nepravodobne uplate u iznosu od 15.222,78 kn i

9. doprinos za zdravstveno osiguranje za 1995. u iznosu od 200.835,60 kn, te zatezne kamate radi nepravodobne uplate u iznosu od 8.673,39 kn, odnosno, Tehnomehanici d.d. je tim rješenjem naloženo plaćanje u ukupnom iznosu od 1.407.195,23 kn, za koji iznos utvrđenih obveza je blokiran žiro račun društva;

- da je povodom žalbe trgovačkog društva Tehnomehanika d.d. doneseno rješenje Ministarstva financija od 23. svibnja 1996. (dalje: drugostupanjsko rješenje- list141-145) kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 11. prosinca 1995. u dijelu, koji se odnosi na gore navedenu točku 1. prvostupanjskog rješenja (porez na promet proizvoda u iznosu od 60.764,54 kn i zatezne kamate u iznosu od 27.418,52 kn) te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja; da je u preostalom dijelu potvrđeno prvostupanjsko rješenje;

- da je u izvršenju drugostupanjskog rješenja doneseno 21. lipnja 1996. novo prvostupanjsko rješenje u odnosu na gore navedenu točku 1. prvostupanjskog rješenja od 11. prosinca 1995.;

- da je protiv drugostupanjskog rješenja društvo Tehnomehanika d.d. podnijelo upravnu tužbu i da je Upravni sud Republike Hrvatske (dalje: Upravni sud) prihvatio upravnu tužbu presudom broj: Us-5053/96 od 25. lipnja 1998. (list 9-12 spisa) i poništio drugostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je drugostupanjsko tijelo potvrdilo obvezu plaćanja iznosa iz gore navedenih točaka 2. - 7. prvostupanjskog rješenja;

- da je Financijska policija donijela 19. srpnja 1999. (list 13-22 spisa) novo rješenje kojim su Tehnomehanici d.d. obračunati iznosi poreza i doprinosa za uplatu nakon provedene kontrole financijskog poslovanja, a koja kontrola je obuhvaćala razdoblje poslovanja od 1. svibnja 1995. do 31. ožujka 1999. ;

- da je protiv navedenog predmetnog rješenja izjavljena žalba koja je odbijena drugostupanjskim rješenjem od 20. studenoga 2001. (list 130-137 spisa);

- da se štetna radnja tuženika sastoji se u tome:

da je Financijska policija rješenjem od 11.12.1995. trgovačkom društvu Tehnomehanika d.d. naložila plaćanje ukupnog iznosa od 1.407.195,23 kn te mu je za taj iznos blokirala žiro račun; da je to rješenje dijelom poništeno rješenjem Ministarstva financija od 23.5.1996. i predmet vraćen na ponovni postupak; da je ponovni postupak po drugostupanjskom rješenju nije proveden sve do 1999.; da je prvostupanjsko rješenje Financijske policije u preostalom dijelu poništeno zajedno s odbijajućim dijelom drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija od 23.5.1996. - presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Us-5053/96 od 25.6.1998. i predmet je vraćen na ponovni postupak; da je cijelo to vrijeme od okončanja prvog nadzora 1995.

- do okončanja drugog nadzora 1999. - trgovačkom društvu TEHNOMEHANIKA d.d. nisu vraćena nepravilno i neosnovano oduzeta novčana sredstva ;

- da iz isprava Financijske agencije od 18. rujna 2003. (list 191 spisa) proizlaze iznosi blokade društva Tehnomehanika d.d. kako slijedi:

datum: Iznos:

31.12.1995. 12.219.654,00 kn

31.12.1996. 4.296.991,00 kn

31.12.1997. 1.691.943,00 kn

31.12.1998. 10.430.563,00 kn

31.12.1999. 62.520.591,00 kn

29.02.2000. 77.546.539,00 kn;

- da su provedena dva financijska vještačenja po vještacima Dragici Jesih (list 262-275, 312-317 i 333-339) i Vlasti Hautz Maričić (l-368-385) na okolnost postojanja uzročno posljedične veze između štetne radnje - nezakonite blokade računa od strane poreznih tijela i štete - stečaja društva uslijed čega je podnositelju izmakla korist zbog nerealizacije kupoprodajnog ugovora i nije mogao naplatiti sredstva uložena u društvo;

- da prema mišljenju vještaka Dragice Jesih Financijska policija Postaja Krapinsko- zagorska nepravilno postupala vršeći nadzor poslovanja "Tehnomehanika" i iste radnje su u uzročnoj vezi s pretrpljenom štetom kako slijedi;

1. da je nadzorom financijskog poslovanja netočno utvrdila činjenično stanje i izvela nepravilan zaključak povređujući zakon na štetu tužitelja trgovačkog društva "Tehnomehanika" d.d., Marija Bistrica (tužitelj je bio većinski vlasnik);.

2. da je nadzorom financijskog poslovanja trgovačkog društva "Tehnomehanika" d.d., Marija Bistrica, tijekom 1999. godine uklopljena obnova postupka po osporenom rješenju iz toč. 1 i nije izvršena obnova u dijelu koji je žalitelju priznat od strane nadređenog Ministarstva financija koje je poništivo prvotno rješenje Financijske policije Postaje Krapinsko-zagorske od 11. prosinca 1995. ; da je obnova postupka izvršena samo u dijelu koji je naložen presudom Upravnog suda ; rješenje Financijske policije Postaje Krapinsko-zagorske od 11. prosinca 1995. poništeno je 23. svibnja 1996., presuda Upravnog suda kojom je dodatno poništen dio rješenja donesena je 25. lipnja 1998., a djelomična obnova postupka, kojom je utvrđen iznos sredstava za povrat trgovačkom društvu, izvršena je tek tijekom 1999. o čemu je doneseno rješenje 19. srpnja 1999.;

- da prema mišljenju vještaka iz raspoložive dokumentacije tužitelj kao većinski vlasnik d.d. "Tehnomehanika" iz Marije Bistrice pretrpio direktne i indirektne štete koje su u uzročnoj vezi sa postupanjem Financijske policije Postaje Krapinsko -zagorske i to:

a) direktna šteta tužitelja:

-izmakla dobit od prodaje dionica po Ugovoru 25. siječnja 2000. u iznosu od 2.950.000 DEM uvećano za zakonsku zateznu kamatu do dana isplate;

-nemogućnost povrata uloženih sredstava po obračunu potraživanja i dugovanja od 10. veljače 2000. u iznosu 5.620.048,00 DEM uvećano za zakonsku zateznu kamatu do dana isplate;

b) indirektna šteta tužitelja;

- da je izveden dokaz novim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vlasti Hautz Maričić (list 368-385 spisa) iz kojeg proizlazi da su točni navodi tužitelja da je bivši većinski vlasnik tvrtke Tehnomehanike d.d. i to 41.188 dionica nominalne vrijednosti 100 DEM što predstavlja 61,4% temeljnog kapitala društva ; da je stečajni postupak je otvoren 28. veljače 2000. i to po zahtjevu Uprave Tehnomehanike d.d. i talijanskog vjerovnika na temelju ovršnog naloga; da je do blokade računa društva došlo na temelju Zapisnika o izvršenoj kontroli financijsko-materijalnog poslovanja od 20.11.1995. Financijska policija – Postaja za Krapinsko-zagorsku županiju izdala je Rješenje 11. prosinca 1995. [broj] [broj] na iznos blokade 1.407.195,22 kn, što je naknadno osporeno u jednom dijelu i da je druga blokada je uslijedila 25.5.1999., koja je definitivno imala utjecaja na otvaranje stečaja jer su sve aktivnosti zbog nelikvidnosti obustavljene; da je Tehnomehanika d.d. poduzela niz mjera i donijela Program restrukturiranja i financijske konsolidacije; da je tužitelj prodao svoje dionice i da je kupac vrlo dobro znao financijsku situaciju društva te je pokazao najozbiljniju namjeru da kupnjom dionica i vlastitim ulaganjem nastavi sa proizvodnjom i da je zbog pokrenutog stečaja bio prisiljen odustati od kupovine; da je prva blokada žiro-računa na temelju Zapisnika i Rješenja financijske policije koja je bila samo djelomično utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju bila je povod za drugu blokadu na temelju obnovljene kontrole poslovanja zbog čega je uz ostale razloge i otvoren stečajni postupak; da je blokada žiro-računa imala utjecaj na dobavljače i cjelokupni status društva zbog čega je došlo do sve veće nelikvidnosti i konačno do otvaranja stečaja, što je direktno utjecalo na odluku kupca o kupnji dionica, koji je bio upoznat sa stanjem u društvu, ali i saznanjem o daljnjim potencijalnim mogućnostima društva prije otvaranja stečaja;

- da se vještak Vlasta Hautz Maričić složila se s mišljenjem vještaka Dragice Jesih da izmakla dobit od prodaje dionica po ugovoru i aneksu u iznosu od 2.950.000,00 DEM čini direktnu štetu tužitelju kao i da direktnu štetu čini i nemogućnost povrata uloženih sredstava tužitelja evidentiranih u poslovnim knjigama u iznosu od 9.357.033,73 kn dok je indirektnu štetu nemoguće utvrditi;

- da je izveden dokaz saslušanjem vještaka na ročištu 25.1.2008. (list 407-409 spisa) i da je vještak naveo da u društvu kao što je Tehnomehanika d.d. sa velikim prometom moguće da u određenim vremenskim razdobljima dođi i do blokade i deblokade poduzeća, međutim, blokada od strane Financijske policije ostavlja u cijelosti jedan negativan dojam na sve vjerovnike, koji u takvom slučaju pokušavaju pošto poto naplatiti svoje potraživanje; da je postupak Financijske policije izazvao lančanu reakciju ostalih vjerovnika; da je neuobičajeno u postupanju da je jedno trgovačko društvo blokirano 3 godine i da se cijeli upravni postupak nije uspio riješiti taj dugi niz godina; da je blokada Financijske policije bila "točka na i" u cijelom tom sustavu, nakon čega je sve krenulo nizbrdo; da ukupno potraživanje tužitelja prema njenom nalazu iznosi 20.432.970,52 kn od čega je na ime izgubljene nenaplaćene prodaje dionica 11.075.936,79 kn i nemogućnost naplate uloženih sredstava 9.357.033,73 kn;

- da su navedeni nalazi prihvaćeni kao vjerodostojni u onim dijelovima koji su međusobno suglasni, a odnose se na ocjenu postojanja uzročno posljedične veze između nepravilnog rada državnog tijela (Financijske policije) i nastanka štete ovdje tužitelju;

- da je visina štete utvrđena nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Vlaste

Hautz Maričić (list 408 spisa);

16. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je nepravilnim postupanjem upravnih tijela (Financijske policije) došlo do nastanka štete tužitelju i da je nepravilno postupanje navedenih državnih tijela u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štete tužitelju te da štetu, koja nastane uslijed nezakonitog i nepravilnog rada državnih tijela, sukladno odredbi čl. 13. ZSDU nadoknađuje Republika Hrvatska koja odgovora po objektivnom kriteriju, kao i da je odgovornost tuženika utvrđena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, a koji stav prihvaća, te imajući u visinu štete utvrđenu nalazom i mišljenjem vještaka odlučio na navedeni način.

17. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda za sada nije pravilan, te tuženik osnovano osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

18. Prvenstveno, iz činjeničnih navoda tužbe kojima je sud vezan sukladno čl. 7. ZPP- a proizlazi da je tužitelj većinski vlasnik tvrtke Tehnomehanika d.d. nad kojom je otvoren stečajni postupak 28. veljače 2000. i da je stečajni postupak otvoren radi nesposobnosti za plaćanje time da je račun bio u blokadi do otvaranja stečaja 678 dana i da je blokada iznosila 77.546.538,00 kuna.

19. Nadalje, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je do blokade žiro računa odnosno otvaranja stečajnog postupka došlo radi nepravilnog i nezakonitog rada Financijske policije, tijela tuženika, koja je dva puta blokirala račun i to 23. svibnja 1996. temeljem rješenja koje je povodom žalbi ukinuto i poništeno kao i rješenjem od 19. srpnja 1999., a o kojem drugostupanjski sud nije donio odluku.

20. Prema činjeničnim navodima tužbe tužitelj potražuje naknadu štete iz razloga što nije realiziran Ugovor o kupoprodaji dionica od 13. siječnja 2000. i Aneksa od 25. siječnja 2000. te tijekom postupka i radi nemogućnosti ostvarenja tražbine odnosno naplate sredstava koja je uložio u Tehnomehaniku d.d. radi otvaranja stečajnog postupaka.

21. U ovoj pravnoj stvari odlukom Ustavnog suda Odlukom Ustavnog suda Republike poslovni broj U-III-3930/2019 od 7. studenog 2024. Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio je ustavnu tužbu i ukinuo presude koje su donijete u ovoj pravnoj stvari kako je to naprijed navedeno i predmet je vratio sudu na ponovni postupak ( list 811-823 spisa).

22. Vezano za pravna shvaćanja Ustavnog suda izražena u navedenoj odluci koja i navodi prvostupanjski sud, ukazuje se da iz obrazloženja pobijane prvostupanjske odluke proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da je odgovornost tuženika nedvojbeno utvrđena naprijed navedenom odlukom Ustavnog suda i da se slaže sa navedenim stajalištem.

23. U odnosu na izneseno, potrebno je reći da ovaj sud prihvaća pravna shvaćanja Ustavnog suda izražena u navedenoj odluci u pogledu povrede ustavnih prava, međutim ovaj sud odluku temelji na drugačijem činjeničnom i pravnom osnovu vezano za postojanje odgovornosti tuženika i s time u vezi postojanje adekvatne uzročno posljedične veze između nepravilnog i nezakonitog rada tijela tuženika odnosno blokade računa i nastale štete kako će to biti nastavno obrazloženo.

24. Kako je to navedeno, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku u cijelosti uzeo u obzir pravna stajališta izražena u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske te ponovno ocijenio odlučne okolnosti na koje je navedena odluka ukazala.

25. Međutim, nakon ponovne analize izvedenih dokaza i cjelokupnog činjeničnog supstrata predmeta, ovaj sud nalazi da navedeno ne omogućuje pouzdan zaključak o postojanju uzročno-posljedične veze između postupanja tijela tuženika i štete koju tužitelj potražuje.

26. Pri tome osobito se ističe da pitanje uzročnosti predstavlja činjenično pitanje koje ovisi o ocjeni konkretno izvedenih dokaza u svakom pojedinačnom slučaju, a u ovom predmetu ni nakon ponovne ocijene provedenih dokaza nije sa stupnjem izvjesnosti potrebnim za donošenje meritorne odluke utvrđeno da je šteta nastala upravo kao posljedica postupanja tijela tuženika kako će to nastavno biti obrazloženo.

27. Na žalbene navode valja reći da je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj prvostupanjski sud kada je utvrdio da je prigovor litispendencije kao i nedostatka aktivne legitimacije neosnovan, pa su suprotne tvrdnje tuženika bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupaka.

28. Nadalje, u pravu je tuženik kada navodi da prvostupanjski sud a niti vještaci nisu cijenili i razmotrili pravomoćnu presudu Općinskog suda u Donjoj Stubici, poslovni broj K-5/02 od 26. ožujka 2004. (list 346 -353 spisa) kojom je tužitelj proglašen krivim radi neplaćanja poreza i doprinosa time da je tuženik tijekom postupka isticao kao i u prigovoru na nalaz vještaka da je donošenje navedene odluke i bio razlog nadzora i postupanja Financijske policije, a koju odluku će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud i razmotriti.

29. Ovdje valja ukazati, da sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

30. Jednako tako, potrebno je reći da je građansko pravna odgovornost šira.

31. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda vezano za odgovornost tuženika i postojanje uzročno posljedične veze između nepravilnog rada upravnog tijela odnosno blokade i otvaranja stečajnog postupaka i ne realizacije Ugovora o prodaji dionica i ostvarenja tražbine s osnova uloženih sredstava ukazuje se na slijedeće.

32. Odgovornost države u konkretnoj situaciji regulira odredba čl. 13. ZSDU sukladno kojoj štetu, koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

33. Nadalje, prema navedenoj odredbi i postojanju odgovornosti tuženika za štetu potrebno je reći da je šteta uzrokovana nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave time da je prema navedenoj zakonskoj odredbi propisan sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela države koji se temelji na načelu uzročnosti (cause), a ne načelu krivnje (culpe).

34. Jednako tako, za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu citirane odredbe moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke i to: postojanje nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, u konkretnom slučaju porezne uprave - financijske policije, postojanje štete, koja je zbog takvog tijela državne uprave nastala tužitelju, i postojanje uzročne veze između navedenog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužitelju time da šeta koja je nastala mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave odnosno da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

35. Između ostalog, uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice time da se od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljnjoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir samo onaj uzrok koji je pravno relevantan, jer je adekvatan, a tipičan je uzrok onaj koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice, a time isključuje sve događaje koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti.

36. Nadalje, nezakonit rad se očituje kao postupanje suprotno zakonu ili propuštanje primjene zakonskih odredbi, a nepravilan rad kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

37. Jednako tako, potrebno je reći da porezna uprava, sukladno odredbama čl. 3., 5., 6., 7. te čl. 9. Zakon o poreznoj upravi („Narodne novine“ broj 75/93) kojima su uređeni poslovi koje obavlja porezna uprava, vrši nadzor u obračunu i plaćanju poreza te kontrole u smislu pravilnog obračunavanja i plaćanja poreza, pristojbi i drugih proračunskih prihoda, pa zbog obavljanja gore navedenog nadzora i kontrole ne može se izvoditi zaključak o odgovornosti tuženice za predmetnu štetu tužitelju jer je porezna uprava dužna poduzimati radnje u svrhu naplate poreza, pristojbi i drugih proračunskih prihoda, a zbog eventualnog propusta u radu poreznog tijela, da bi se moglo govoriti o odgovornosti države mora postojati uzročno-posljedična veza između nastale štete i štetne radnje. Financijska policija prema odredbi čl. 5 Zakona o financijskoj policiji („Narodne novine“ broj 89/92,16/93, 94/93 i 28/94) obavlja kontrolu pravilnosti primjene zakona u pogledu načina plaćanja robe i usluga i dostavljanja podataka o tome.

38. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, osnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije na jasan i nedvojben način utvrdio postojanje adekvatne uzročno posljedične veze koja mora postojati u naprijed izloženom pravnom shvaćanju između nepravilnog i nezakonitog rada i štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala.

39. Na žalbene navode ukazuje se da iz stanja spisa proizlazi da je nad trgovačkim društvom Trehnomehanika d.d., 28. veljače 2000., rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-282/99 otvoren stečajni postupak, pokrenut po stečajnom dužniku (Upravi trgovačkog društva Tehnomehanika d.d.) i stečajnom vjerovniku Seico Impianti S.r.l. Monte St. Pietro (BO), pri čemu je stečajni dužnik (Tehnomehanika d.d.) u prijedlogu naveo da je u nemogućnosti podmirenja dospjelih novčanih obveza jer mu se žiro-račun u vrijeme podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nalazi u neprekinutoj blokadi 555 dana ; da saldo na dva žiro-računa stečajnog dužnika bio samo 20,30 kuna time da je blokada na dan 25. veljače 2000. iznosila 77.546.530,00 kuna i da neprekidna blokada traje od 18. travnja 1998., od kada djelatnicima plaća nije isplaćivana putem žiro-računa time da je prema utvrđenjima stečajnog vijeća u trenutku otvaranja stečajnog postupka bila neprekidna blokada 678 dana.

40. Jednako tako, potrebno je reći da je analizom citiranih odluka utvrđeno da se kontrolom financijsko-materijalnog poslovanja društva Tehnomehanike d.d. utvrđena dugovanja po neplaćenim porezima i doprinosima, s tim da je prvo rješenje od 11. prosinca 1995. odmah djelomično postalo pravomoćno, dok je djelomično poništeno od strane drugostupanjskog tijela-Ministarstva financija, a djelom od strane Upravnog suda Republike Hrvatske,

41. Nadalje, iz rješenja Ministarstva financija od 23. studenoga 1998., rješenja Financijske policije od 19. srpnja 1999., te rješenja Ministarstva financija od 20. studenoga 2001., utvrđeno je da je žalba Tehnomehanike d.d. protiv rješenja Financijske policije od 19. srpnja 1999. odbijena kao neosnovana.

42. Ovdje valja reći da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je do druge blokade i došlo na temelju rješenja od 19. srpnja 1999., a u odnosu na koje je žalba tužitelja i odbijena.

43. Naime, prema sadržaju citiranih rješenja proizlazi da društvo Tehnomehanika d.d. nije ispunilo svoje porezne obveze time da je kako je to navedeno u konačnici je i odbijena, žalba Tehnomehanike d.d. i obvezana je na plaćanja poreza i doprinosa u odnosu na početno porezno rješenje a što je relevantno.

44. Obzirom na naprijed iznesene okolnosti prema stanovištu ovog suda propust poreznog upravnog tijela da na vrijeme odluči o žalbi tužitelja u navedenom postupku a koji je u konačnici okončan na način da je odbijena tužiteljeva žalba može biti samo u udaljenoj vezi s nastalom štetom time da se ne može smatrati uzrokom štete koja je nastala tužitelju kako to navodi.

45. Vezano za zaključak prvostupanjskog suda da je prva blokada na temelju rješenja od 11. prosinca 1995. bila povod za drugu blokada koja je izazvala lančanu reakciju ostalih vjerovnika ukazuje se da do blokade od strane drugih vjerovnika može doći uslijed neplaćanja tim vjerovnicima ,a ne uslijed ponašanja tuženika i njegove blokade od strane drugih vjerovnika.

46. Između ostalog, za napomenuti je da prema dokumentaciji ( list 205 spisa) potraživanja tuženika nisu bila veći dio blokade.

47. Pored navedenog, u odnosu na drugu blokadu u iznosu od 16.497.213,74 kuna a koja je i utvrđena zakonitom kako je to naprijed navedeno, nepodmirene obveze Tehnomehanike d.d. su iznosile 17.279.991,85 kuna.

48. Naime, da nije i bilo navedene blokade obveze navedene tvrtke prelazile su iznos navedene blokade.

49. U pravu je tuženik kada navodi da do otvaranja stečajnog postupka nije došlo po prijedlogu tuženika koji je bio samo jedan od vjerovnika već je stečajni postupak pokrenut i po prijedlogu trgovačkog društva iz Italije, dakle vjerovnika i po Upravi društva.

50. Između ostalog, u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji dionica od 13. siječnja 2000. društvo Tehnomehanika d.d. bilo u blokadi 637 dana i kupac je bio upoznat sa financijskim stanjem društva Tehnomehanika d.d., čije dionice je namjeravao kupiti te mu moralo biti poznato i da su već tada bile ispunjene pretpostavke za pokretanje stečajnog postupka.

51. Jednako tako, ukazuje se i na odlučnu činjenicu da Ugovor o kupoprodaji sklopljen prije otvaranja stečajnog postupka time da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da do realizacije navedenog Ugovora nije došlo obzirom da kupac nije dobio suglasnost od stečajnog upravitelja i trgovačkog suda za prijenos dionica Tehnomehanike d.d, pa nije jasan zaključak prvostupanjskog suda da je do nastanka štete došlo uslijed radnje odnosno propusta tuženika i s time u vezi postojanja adekvatne uzročno posljedične veze.

52. Pored navedenog, osnovani su žalbeni navodi da se u revizorskim Izvješćima od 26. srpnja 1996. i 31. prosinca 1997. upozoravalo na prezaduženost društva time da i sam tužitelja proizlazi da je prezaduženost proizlazila iz nedovoljne zaposlenosti kapaciteta i velikog broja zaposlenika od kojih nitko nije dobio otkaz.

53. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđena šteta koja je nastala tužitelju i da između štetne radnje tuženika, dakle nepravilnog i nezakonitog rada i štete postoji uzročno posljedična veza o kojoj su istovjetno obje vještakinje donijete podudaran zaključak odnosno da je nezakonito i nepravilno postupanje Financijske policije bilo presudno za otvaranje stečaja nad trgovačkim društvom Tehnomehanika d.d. i s time povezanu nastalu štetu. Između ostalog, prvostupanjski sud navodi da protupravnost tuženikova postupanja proizlazi iz okolnosti da su rješenja Financijske policije i nadležnog ministarstva kao drugostupanjskog tijela na temelju kojih su blokirana novčana sredstva trgovačkog društva Tehnomehanika d.d. i onemogućeno njihovo raspolaganje donesena protivno zakonskim propisima zbog čega su poništena u upravnom postupku (dijelom) i u upravnom sporu ( u cijelosti).

54. Kako je to navedeno prvostupanjski sud je u cijelosti uzeo u obzir pravna stajališta izražena u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske te ponovno ocijenio odlučne okolnosti na koje je je navedena odluka ukazala .

55. Vezano za postojanje uzročno posljedične veza kao jedne od pretpostavki odgovornosti tuženika, potrebno je reći da ovaj sud prihvaća da nalaz i mišljenje vještaka predstavlja dokaz koji upućuje na postojanja uzročno posljedične veze između postupanja tuženika i nastale štete, kako je to istaknuto i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske.

56. Međutim, kako je to navedeno ocjenjujući navedene dokaze odnosno nalaz i mišljenje vještaka u povezanosti sa svim ostalim provedenim dokazima, ovaj sud nalazi da isti nisu dostatni za pouzdan i nedvojben zaključak o postojanju pravno relevantne uzročnosti.

57. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je na da na dan 31. prosinca 1995. Tehnomehanika d.d. bila blokirana za 12.000.000,00 kn, od čega je iznos blokade tuženika prema rješenju Ministarstva iznosio 1.400.000,00 kn, odnosno da je prema priloženoj dokumentaciji tuženik u prvoj blokadi sudjelovao sa svega 10%.

58. Stoga, pravilno navodi tuženik da su 90 % blokiranih sredstava navedenog društva izvršili drugi vjerovnici, a koju relevantnu činjenicu vezano za postojanje uzročno posljedične veze prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri razmotrio pa su žalbeni navodi osnovani.

59. Dakle, predmetni žiro-račun društva blokiran i po drugim osnovama, a ne samo po osnovni spornog rješenja.

60. Obzirom na navedeno, time da sukladno čl. 259. ZPP-a sud rukovodi vještačenjem radi utvrđenja odlučnih činjenica vezano za postojanje adekvatne uzročno posljedične veze odnosno je li upravo predmetno porezno rješenje bilo uzrok blokade odnosno stečaja te uzimajući u obzir i ostale porezne obveze da li je Tehnomehanika d.d. mogla nastaviti poslovanje, potrebno je dopunsko očitovanje vještaka.

61. Pri tome vještaci trebaju dati očitovanje o tome jesu li preostala zakonita porezna rješenja sama za sebe bila dostatna za blokadu računa Tehnomehanike d.d. ili je upravo obveza utvrđena ukinutim rješenjem predstavljala odlučujući uzrok koji je onemogućio deblokadu računa i nastavak poslovanja.

62. Stoga, obzirom na sve navedeno kako prvostupanjski sud nije na jasan i nedvojben način utvrdio odlučnu činjenicu odnosno postojanje adekvatne uzročno posljedične veze između postupanja tijela tuženika i nastale štete, činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

63. Slijedom navedenog, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu obzirom da je prvostupanjski sud propustio u dovoljnoj raspraviti i utvrditi odlučene činjenice vezano za postojanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je valjalo pobijanu presudu ukinuti na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a i predmet vratiti na ponovno suđenje te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

64. Obzirom na navedeno te da je neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

65. Odluka o troškovima postupka povodom pravnog lijeka temeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP-a pa je odlučeno kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske odluke.

66. Vrhovni sud Republike Hrvatske je pod poslovnim brojem Su Iv-308/2020 od 5. studenog 2020. donio zaključak vezano za zabranu dvostrukog ukidanja koja se odnosi na sve parnične postupke u tijeku.

67. Naime, ovaj sud je imao u vidu odredbu čl. 366 a. Zakona o parničnom postupku, koja je u Zakon unesena čl. 80. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj; 25/13), a kojom je propisana zabrana ponovnog ukidanja prvostupanjske odluke.

68. Međutim, navedena odredba nije primjenjiva u ovom slučaju.

69. Prema čl. 102. st. 3. ZID ZPP ( " Narodne novine" broj: 25/13) izričito je propisano da će se odredba primjenjivati samo u postupcima u kojima do dana stupanja na snagu toga Zakona nije donesena prvostupanjska presuda.

70. Budući je u ovom predmetu prvostupanjska odluka donijeta 19. veljače 2008., a drugostupanjska odluka dana 21. svibnja 2010., na ovaj se postupak ne primjenjuje odredba čl. 366.a ZPP o zabrani dvostrukog ukidanja već procesne odredbe Zakona o parničnom postupku koje su bile na snazi prije stupanja na snagu ZID ZPP/13, a koje takvo ograničenje nisu sadržavale.

71. Stoga, je u ovom postupku dopušteno ponovno ukidanje prvostupanjske odluke i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

72. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u naprijed izloženom smislu te izvršiti uvid u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Donjoj Stubici, poslovni broj K-5/02 i izvesti dokaz dopunskim saslušanjem vještaka u naprijed izloženom smislu uz razmatranje revizorskih Izvješća od 26. srpnja 1996. i 31. prosinca 1997. i raspraviti prigovore tuženika kao i sve žalbene navode te utvrditi da li su ispunjenje pretpostavke za odgovornost tuženika u smislu čl. 13. ZSDU-a i s time u vezi postojanje adekvatne uzročno posljedične veze te će nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej