Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3493/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, Dalmatinska 18/II, protiv 1. tuženika UĐ iz [adresa], Wasserwerkstrasse 6, Mannheim, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika KĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika ĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dolores Svitlanović, odvjetnica iz Zagreba, Hrvatskog proljeća 65, 4. tuženika TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, koju zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Buterin & partneri d.o.o. Zagreb, Masarykova ulica 3, i 6. tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, radi brisanja tereta,, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-410/2022-53 od 10. veljače 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-410/2022-53 od 10. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom citiranim u izreci odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako su nevaljane, ništetne i bez pravnog učinka: 1.1. uknjižba založnog prava izvršena u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, odnosno, sada tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 105.000,00 EUR (slovima: stopettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-638/02, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 13. veljače 2002.,

1.2. uknjižba založnog prava izvršena u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, odnosno, sada tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 12.600,00 EUR (slovima: dvanaesttisućašestoeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-1192/03, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 13. ožujka 2003.,

1.3. uknjižba založnog prava izvršena u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, odnosno, sada tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 50.000,00 EUR (slovima: pedesettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-4732/05, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 11. svibnja 2005.,

1.4. uknjižba ustupanja i prijenosa založnog prava izvršena u korist tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 105.000,00 EUR (slovima: stopettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-7972/2018, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 21. svibnja 2018.,

1.5. uknjižba ustupanja i prijenosa založnog prava izvršena u korist tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 50.000,00 EUR (slovima: pedesettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-8827/2018, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 6. lipnja 2018., a koje se odnose na cjelokupnu nekretninu upisanu u Zemljišnoknjižnom odjelu Bjelovar Općinskog suda u Bjelovaru u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 926 [adresa], dvorište površine 305 m2, dvorište površine 111 m2, poslovna zgrada (jednokatna) površine 318 m2, zgrada mješovite uporabe (jednokatna stambeno-poslovna zgrada), ukupne površine 939 m2, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine i to:

- 1. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog KĐ,

- 2. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog ĐĐ,

- 3. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog UĐ,

- 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-1), poslovni prostor broj 1, smješten u prizemlju postojeće kuće (jednokatne stambeno -poslovne zgrade), koji se sastoji od kavane – slastičarnice, kuhinje, sanitarnog čvora gostiju (m), sanitarnog čvora gostiju (ž), sanitarnog čvora osoblja 1, predprostora, kancelarije i sanitarnog čvora osoblja 2, ukupne površine P=116,26 m2, koji je suvlasništvo tuženog UĐ u 1/3 dijela, tuženog KĐ u 1/3 dijela i tuženog ĐĐ u 1/3 dijela,

- 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-2), stambeni prostor broj 1, smješten u prizemlju postojeće kuće (jednokatne stambeno - poslovne zgrade), koji se sastoji od ulaznog prostora, dnevnog boravka, kuhinjske niše, sobe i kupaonice, ukupne površine P=37,29 m2, koji je suvlasništvo tuženog UĐ u 1/3 dijela, tuženog KĐ u 1/3 dijela i tuženog ĐĐ u 1/3 dijela,

- 6. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-3), stambeni prostor broj 2, smješten na prvom katu i u potkrovlju postojeće kuće (jednokatne stambeno-poslovne zgrade), ukupne površine P=256,01 m2, koji se sastoji od stubišta, hodnika, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, dvije kupaonice, dvije sobe, radne sobe, hoby sobe i saune na prvom katu površine P=196,11 m2, i koji se sastoji od dvije sobe, dvije galerije i balkona u potkrovlju površine P=59,90 m2, koji je suvlasništvo tuženog UĐ u 1/3 dijela, tuženog KĐ u 1/3 dijela i tuženog ĐĐ u 1/3 dijela,

- 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-4), poslovni prostor broj 2, smješten u dvorišnoj zgradi (poslovna zgrada u izgradnji) ukupne površine P=557,21 m2, koji se sastoji od podrumskog spremišta površine P=17,99 m2, ulaznog hola sa stubišnim prostorom, kuhinje, spremišta, sanitarnog čvora osoblja kuhinje, ulaza u podrum, kancelarije, izolacije, sanitarnog čvora izolacije, grupne sobe 1, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 1, grupne sobe 2, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 2 u prizemlju površine P=281,56 m2, stubišta, hodnika, grupne sobe 3, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 3, grupne sobe 4, njege i sanitarnog čvora grupne sobe 4, pranje i glačanje rublja na katu površine P=257,66 m2, koji je suvlasništvo tuženog UĐ u 1/3 dijela, tuženog KĐ u 1/3 dijela i tuženog ĐĐ u 1/3 dijela."

II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako su nevaljane, ništetne i bez pravnog učinka:

1.1. uknjižba založnog prava izvršena u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, odnosno, sada tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 105.000,00 EUR (slovima: stopettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-638/02, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 13. veljače 2002.,

1.5. uknjižba ustupanja i prijenosa založnog prava izvršena u korist tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb radi osiguranja iznosa od 50.000,00 EUR (slovima: pedesettisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti koja je izvršena temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Z-8827/2018, donesenog temeljem prijedloga zaprimljenog 6. lipnja 2018., u dijelu u kojem se te uknjižbe odnose na suvlasnički dio od 1⁄2 dijela nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Bjelovar Općinskog suda u Bjelovaru u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište površine 305 m2, dvorište površine 111 m2, poslovna zgrada (jednokatna) površine 318 m2, zgrada mješovite uporabe (jednokatna stambeno-poslovna zgrada), ukupne površine 939 m2, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine i to:

- 1. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog KĐ,

- 2. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog ĐĐ,

- 3. suvlasnički dio koji se odnosi na jednotrećinski suvlasnički udjel tuženog UĐ,

III. Nalaže se tužiteljici da tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka naknadi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove presude do isplate u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači a tužiteljici dosude troškovi postupka.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. ZPP, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, te je utvrdio da navedene bitne povrede nisu počinjene, kao niti one iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje se ukazuje u žalbi tužitelja.

6. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige važećeg u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici proizlazi da je HĐ u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište površine 305 m2, dvorište površine 111 m2, poslovna zgrada (jednokatna) površine 318 m2, zgrada mješovite uporabe (jednokatna stambeno-poslovna zgrada), ukupne površine 939 m2, kao i svih povezanih posebnih dijelova te nekretnine i da prava zaloga na toj nekretnini čije brisanje je predmet ovoga spora više nisu uknjižena u zemljišnoj knjizi.

6.1. Zbog navedenoga ni prvotno ni podredno postavljeni tužbeni zahtjevi nisu osnovani budući da sporna prava zaloga i prijenosi tih prava više nisu upisani u zemljišnoj knjizi tako da eventualnim prihvaćanjem zahtjeva posljedično ne bi došlo do promjene stanja zemljišne knjige kako to predlaže tužiteljica.

7. Iz pročitanih isprava proizlazi da je sadašnja nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] evidentirana u zemljišnoknjižnom postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a prije toga bila je opisana kao nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] iz k. o. [katastarska općina] koju čini čk.br. 488/2 jednokatna stambeno-poslovna zgrada, jednokatna poslovna zgrada i dvor površine 933 m2, a uz tu nekretninu vezana su vlasništva posebnih dijelova iz [broj poduloška] (poslovni prostor broj 1), broj 316 (stambeni prostor broj 1), broj 317 (stambeni prostor broj 2) i broj 318 (poslovni prostor broj 2).

7.1. Na nekadašnjoj nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr- 3979/18-2 od 28. kolovoza 2018. određena je ovrha radi naplate novčane tražbine tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb kao ovrhovoditelja, a zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi upisana je rješenjem broj Z-12690/18 od 30. kolovoza 2018.. U trenutku određivanja i upisa zabilježbe ovrhe ovršenici i vlasnici te nekretnine bili su tuženici KĐ, ĐĐ i TĐ. Rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj Z-5449/2022 od 21. ožujka 2022. na navedenoj nekretnini temeljem rješenja o dosudi prvostupanjskog suda broj Ovr-3579/2018 od 21. ožujka 2022. zabilježena je dosuda nekretnine kupcu HĐ, a potom je na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi uknjiženo kupčevo pravo vlasništva cjelokupne nekretnine i brisani su tereti. Uvidom u presliku predmeta prvostupanjskog suda broj Ovr-3579/2018 utvrđeno je, da je rješenjem o dosudi broj Ovr-3579/2018-154 od 21. ožujka 2022. cjelokupna nekretnina dosuđena kupcu HĐ (toč. I. izreke), riješeno je da će se nekretnina predati kupcu nakon polaganja razlike kupovnine i nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi (toč. II. izreke), naložena je zabilježba dosude u zemljišnoj knjizi (toč. III. izreke), naloženi su upis prava kupčevog vlasništva nekretnine i brisanje uknjiženih prava zaloga, ustupa prava zaloga, zabilježbi pokretanja postupka, zabilježbe ovrhe i zabilježbe dosude, sve nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi (toč. IV. izreke) i određena je objava odluke (toč. V. izreke). To rješenje o dosudi potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr-388/2022-3 od 7. travnja 2023., a kupac je položio razliku kupovnine.

7.2. Dakle, tuženici KĐ, ĐĐ i TĐ od 2006. bili su suvlasnici predmetne nekretnine, a svoje pravo vlasništva stekli su upisom u zemljišnu knjigu na temelju ugovora o darovanju nekretnine koji su sklopili s tuženim UĐ. Njihovo pravo vlasništva nekretnine prestalo je uknjižbom prava vlasništva kupca HĐ na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi, a tada su brisani i tereti koji su predmet ovoga spora.

8. Podredno prvostupanjski sud zaključuje, da tužiteljica nije dokazala osnovanost svojih zahtjeva koji se temelje na tvrdnji o nesavjesnom postupanju tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka.

9. Među strankama nema spora o tome da su tužiteljica i tuženi UĐ **.**.1982. sklopili brak, a to proizlazi i iz vjenčanog lista priloženog u spis.

9.1. Čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra za Dječji vrtić "Bambi" iz [adresa], sud utvrđuje da su osnivači toga društva bili Kastor d.o.o. [adresa] i tuženici UĐ i TĐ, a tužiteljica i tuženi UĐ bili su osobe ovlaštene za zastupanje društva. Iz priloženih pregleda prometa po partijama kredita vidljivo je da je i Dječji vrtić [obrt] vršio uplate po ranije opisanim ugovorima o kreditu. Čitanjem priloženog ispisa novinskog članka od 14. lipnja 2022. portala "Bjelovarac.hr" sud utvrđuje kako se u tom članku opisuje da su tužiteljica i tuženi UĐ bili privremena ravnateljica i ovlašteni potpisnik poslovne i financijske dokumentacije Dječjeg vrtića [obrt] i da je taj dječji vrtić financijski surađivao s ugostiteljskim obrtima njihovih sinova i trgovačkim društvom Kastor.

9.2. Iz uvjerenja o prebivalištu od 25. veljače 2022. vidljivo je da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], od 28. rujna 1983..

9.3. Na temelju uvjerenja Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske od 23. listopada 2023. sud utvrđuje da je tužiteljica bila evidentirana kao vlasnica osobnog automobila marke Zastava Yugo 45 A, proizvedenog 1983. i odjavljenog 12. srpnja 2005. i kao vlasnica teretnog automobila marke TAM 60 T 5, proizvedenog 1977. i odjavljenog 12. srpnja 2005. i da je tuženi UĐ bio evidentiran kao vlasnik osobnog automobila marke Ford Fiesta 1.8 D, proizvedenog 1994. i odjavljenog 17. prosinca 2013.. Iz podneska Središnjeg klirinškog depozitarnog društva od 24. listopada 2003. proizlazi da tužiteljica i tuženi UĐ u sustavu toga društva nemaju račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira, dok iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je tužiteljici za prosinac 2021. isplaćena mirovina u bruto iznosu od 76,30 kn, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. isplaćena joj je mirovina u bruto iznosu od 28.949,76 kn i za razdoblje od 1. siječnja do 30. rujna 2023. isplaćena joj je mirovina u bruto iznosu od 3.311,52 EUR, a tuženi UĐ nije korisnik prava iz mirovinskog osiguranja. Pregledom podataka Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za razdoblje od 2005. do 2023. sud utvrđuje da je tuženi UĐ u 2005. ostvario ukupne dohotke u iznosu od 111.332,00 kn (porez i prirez ukupno 12.103,28 kn), u 2006. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 104.052,00 kn (porez i prirez ukupno 14.255,04 kn), u 2007. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 104.052,00 kn (porez i prirez ukupno 14.255,04 kn), u 2008. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 90.612,00 kn (porez i prirez ukupno 13.005,12 kn), u 2009. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 63.732,00 kn (porez i prirez ukupno 10.706,88 kn), u 2010. nije ostvario dohotke, u 2011. nije ostvario dohotke (porez i prirez ukupno 1.232,77 kn), u 2012. nije ostvario dohotke (porez i prirez ukupno 753,35 kn), u 2013. nije ostvario dohotke (porez i prirez ukupno 1.085,01 kn), u 2014. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 1.749,97 kn (porez i prirez ukupno 490,01 kn), u 2015. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 2.060,65 kn, u 2016. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 2.196,69 kn, u 2017. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 1.148,79 kn, u 2018. ostvario je ukupne dohotke u iznosu od 719,20 kn (porez i prirez ukupno 58,06 kn), a u razdoblju od 2019. do kolovoza 2023. nije ostvario dohodak. Istovremeno, tužiteljica je u 2005. ostvarila ukupne dohotke u iznosu od 85.200,00 kn (porez i prirez ukupno 13.944,00 kn), u 2006. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 85.200,01 kn (porez i prirez ukupno 14.179,20 kn), u 2007. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 85.200,01 kn (porez i prirez ukupno 14.179,20 kn), u 2008. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 56.800,01 kn (porez i prirez ukupno 6.115,20 kn), u 2009. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 33.241,28 kn (porez i prirez ukupno 5.013,33 kn), u 2010. nije ostvarila dohotke, u 2011. nije ostvarila dohotke (porez i prirez ukupno 132,23 kn), u 2012. nije ostvarila dohotke, u 2013. nije ostvarila dohotke (porez i prirez ukupno 350,00 kn), u 2014. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 6.687,03 kn (porez i prirez ukupno 368,05 kn), u 2015. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 7.272,00 kn i neoporezive primitke u ukupnom iznosu od 2.560,50 kn, u 2016. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 35.364,85 kn (porez i prirez ukupno 559,75 kn), u 2017. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 16.139,58 kn, u 2018. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 1.179,36 kn, tijekom 2019., 2020. i 2021. nije ostvarila dohodak, u 2022. ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 26.541,26 kn i u 2023. do kolovoza te godine ostvarila je ukupne dohotke u iznosu od 2.835,44 kn.

10. Nadalje, iz sadržaja zapisnika koji je u predmetu prvostupanjskog suda broj R1- 14/82 sastavljen 25. kolovoza 1982. proizlazi da su tuženi UĐ i njegovi roditelji NĐ i EĐ sklopili nagodbu kojom je NĐ svome sinu UĐ ostavio svoj suvlasnički dio nekretnine koja je predmet diobe u izvanparničnom postupku (u uvodnom dijelu teksta zapisnika navedeno je da je predmet diobe čk.br. 488/2 voće i dvor površine 928 m2 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), pod uvjetom da UĐ NĐ isplati iznos od 300.000,00 din i preuzme uzdržavanje EĐ i plaćanje kredita podignutog za gradnju kuće te da se EĐ odrekne zahtjeva uzdržavanja prema NĐ (EĐ i UĐ pristali su na navedene uvjete). Ugovorom o darovanju nekretnina od **.**.1996. EĐ darovala je tuženom UĐ nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 488/2 kuća

– dvorišna zgrada, dvor i vrt površine 928 m2.

11. Tuženi UĐ darovao je tuženicima KĐ, ĐĐ i TĐ nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 488/2 jednokatna stambeno-poslovna zgrada i jednokatna poslovna zgrada i dvor površine 933 m2, ugovorom o darovanju nekretnine od 3. veljače 2006. i aneksom toga ugovora od 10. veljače 2006.. Kako je vidljivo iz povijesnih podataka zemljišne knjige tuženici KĐ, ĐĐ i TĐ na temelju tih pravnih poslova u zemljišnoj knjizi uknjižili su svoje pravo vlasništva nekretnine, svaki u 1/3 dijela.

12. Iz pročitanog ugovora koji su tuženici KĐ, ĐĐ i TĐ kao darodavatelji sklopiti s tuženim UĐ kao daroprimateljem 10. listopada 2008. vidljivo je da su tuženici KĐ, ĐĐ i TĐ istu tu nekretninu darovali tuženom UĐ. Međutim, kako proizlazi iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige, tuženi UĐ na temelju toga pravnog posla nije u zemljišnoj knjizi upisao svoje pravo vlasništva. To u tužbi tvrdi i tužiteljica, opisujući i činjenicu da tuženi UĐ to nakon zabilježbe ovrhe koja je pokrenuta u predmetu ovoga suda broj Ovr-3579/2018 nije ni mogao učiniti.

13. Tuženi UĐ kao tužitelj protiv tuženih KĐ, ĐĐ i TĐ **.**.2022. podnio je tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 926 ukupne površine 939 m2. Taj parnični postupak vodi se pred prvostupanjskim sudom pod posl. brojem P-32/2022.

13.1. Tuženi UĐ kao tužitelj protiv tuženih Erste&Steiermarkische bank d.d. i B2 Kapital d.o.o. 17. siječnja 2022. podnio je tužbu radi utvrđenja da su nepošteni, ništetni i bez pravnog učinka ugovor o dugoročnom kreditu od 12. veljače 2002., sporazum o osiguranju od 13. veljače 2002., ugovor o dugoročnom kreditu od 10. ožujka 2003., sporazum o osiguranju od 12. ožujka 2003., ugovor o dugoročnom kreditu od 7. listopada 2002., sporazum o osiguranju od 10. listopada 2005. i dva ugovora o ustupu tražbine od 5. veljače 2018. (tj., isti pravni poslovi koji su predmet ovoga spora). Taj parnični postupak pokrenut je pod poslovnim brojem predmeta prvostupanjskog suda broj P-33/2022, a nakon što se taj sud rješenjem od 29. srpnja 2022. oglasio mjesno nenadležnim za vođenje postupka, parnica je nastavljena pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-7147/2022.

14. Tužiteljica BĐ protiv tuženih UĐ, KĐ, ĐĐ i TĐ **.**.2022. podnijela je tužbu radi utvrđenja da je ona vlasnica 1⁄2 dijela nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 926 ukupne površine 939 m2, kao njezina izvanbračna i bračna stečevina. Taj parnični postupak vođen je u predmetu prvostupanjskog suda broj P Ob-54/2022, a nepravomoćno je okončan presudom toga suda broj P Ob-54/2022-49 od 25. srpnja 2024. kojom su kao neosnovani odbijeni i početno postavljeni i podredno postavljeni tužiteljičini tužbeni zahtjevi.

14.1. Tužiteljica BĐ protiv tuženih B2 Kapital d.o.o., ĐĐ, TĐ, KĐ i UĐ **.**.2022. podnijela je tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-3579/2018-2 od 28. kolovoza 2018.. Taj parnični postupak vodi se pred istim sudom pod posl. br. P-399/2022.

15. Među strankama nije sporno da su na spornoj nekretnini bila uknjižena predmetna prava zaloga i to:

- založno pravo upisano u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka radi osiguranja iznosa od 105.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti koje je uknjiženo temeljem rješenja prvostupanjskog suda broj Z-638/02 od 13. veljače 2002.,

- založno pravo upisano u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka radi osiguranja iznosa od 12.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti koje je uknjiženo temeljem rješenja prvostupanjskog suda broj Z-1192/03 od 13. ožujka 2003.,

- založno pravo upisano u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka radi osiguranja iznosa od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti koje je uknjiženo temeljem rješenja prvostupanjskog suda broj Z-4732/05 od 11. svibnja 2005., kao ni to da su založna prava upisana u korist tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka radi osiguranja iznosa od 105.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti i radi osiguranja iznosa od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti ustupljena i da su prijenosi tih založnih prava u korist tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb upisani temeljem rješenja prvostupanjskog suda broj Z-7972/2018 od 21. svibnja 2018. i broj Z- 8827/2018 od 6. lipnja 2018..

16. Na opisanoj nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-3979/18-2 od 28. kolovoza 2018. određena je ovrha radi naplate novčane tražbine tuženog B2 Kapital d.o.o. Zagreb kao ovrhovoditelja, a zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi upisana je rješenjem broj Z-12690/18 od 30. kolovoza 2018., tj. više od tri godine prije pokretanja ove parnice.

17. Čitanjem isprava koje su priložene u spis sud utvrđuje da su Kastor d.o.o. [adresa], kao korisnik kredita i tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. 12. veljače 2002. sklopili ugovor o dugoročnom [broj kredita] kojim je tužena korisniku kredita odobrila kredit u iznosu od 105.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Radi osiguranja te tražbine tužena Erste&Steiermarkische bank d.d., Kastor d.o.o. [adresa] i tuženi UĐ kao protivnik osiguranja sklopili su sporazum o osiguranju od 13. veljače 2002. kojim je na nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zasnovana hipoteka. Kastor d.o.o. [adresa], kao korisnik kredita i tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. 10. ožujka 2003. sklopili su ugovor o dugoročnom [broj kredita] kojim je tužena korisniku kredita odobrila kredit u iznosu od 12.600,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Radi osiguranja te tražbine tužena Erste&Steiermarkische bank d.d., Kastor d.o.o. [adresa] i tuženi UĐ kao protivnik osiguranja sklopili su sporazum o osiguranju od 12. ožujka 2003. kojim je na nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zasnovana hipoteka. Tuženi ĐĐ kao vlasnik ugostiteljskog obrta "[obrt]" i kao korisnik kredita i tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. 7. listopada 2005. sklopili su ugovor o dugoročnom [broj kredita] kojim je tužena korisniku kredita odobrila kredit u iznosu od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Radi osiguranja te tražbine tužena Erste&Steiermarkische bank d.d., tuženi ĐĐ kao vlasnik ugostiteljskog obrta i tuženi UĐ kao protivnik osiguranja sklopili su sporazum o osiguranju od 10. listopada 2005. kojim je na nekretnini iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zasnovana hipoteka.

18. Tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka i tuženi B2 Kapital d.o.o. Zagreb sklopili su 5. veljače 2018. dva ugovora o ustupu tražbine kojim je tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka ustupila tuženom B2 Kapital d.o.o. Zagreb tražbine iz ugovora o dugoročnom kreditu i sporazuma o osiguranju sklopljenih 12. i 13. veljače 2002. te 7. i 10. listopada 2005..

19. Svjedok GĐ u svom iskazu opisuje da se načelno sjeća da je kao zaposlenica tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. na radnom mjestu financijske savjetnice sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditima iz 2002., 2003. i 2005. koji su predmet ovoga spora, ali se zbog proteka vremena i zbog činjenice da je u mirovini pa nema pristup spisima tužene više ne sjeća detalja tih ugovora. Posao financijskog savjetnika između ostaloga obuhvaćao je prikupljanje odgovarajuće dokumentacije, kontakte s klijentima i pripremu kredita, nakon što se klijent banci obratio zahtjevom za kredit. Svjedok se ne sjeća osobe tuženog ĐĐ i ne sjeća se s kim je kontaktirala vezano uz kredit čiji je korisnik bio ugostiteljski obrt "[obrt]", dok se u odnosu na kredite korisnika Kastor d.o.o. sjeća da se radilo o kreditima za potrebe dječjeg vrtića i da je s njom u pripremi tih kredita kontaktirao tuženi UĐ, a s njim je dolazila i njegova supruga BĐ, tj. tužiteljica.

19.1. Svjedok GĐ ne sjeća se da su joj tužiteljica i tuženi UĐ tada govorili da podaci zemljišne knjige o nekretnini koja je predmet prava zaloga eventualno nisu točni jer bi, u protivnom, i osoba koja je također vlasnik ili suvlasnik nekretnine koja se daje u zalog radi osiguranja kredita morala pristupiti kreditu, odnosno potpisati sporazum o zalogu.

20. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje, da tužiteljica nije dokazala da je tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. u trenutku sklapanja ugovora o dugoročnim kreditima i u trenutku stjecanja prava zaloga na nekretnini tijekom 2002., 2003. i 2005. znala ili da je mogla znati da nekretnina predstavlja tužiteljičinu stečevinu i da je zbog toga banka postupala nesavjesno. Zbog toga je bilo neodlučno prethodno utvrđivati predstavlja li nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužiteljičinu zajedničku imovinu i bračnu stečevinu stečenu u izvanbračnoj i bračnoj zajednici s tuženim UĐ u smislu čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/98), koja propisuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina, i u smislu čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; prethodno Narodne novine broj 75/14, 5/15 i 103/15; prethodno Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14 i 5/12; prethodno Narodne novine broj 162/98 i 116/03), koji propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (o čemu se, kako je već rečeno, vodi postupak između tužiteljice i tuženika UĐ, KĐ, ĐĐ i TĐ).

21. U vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu i uknjižbi prava zaloga u korist banke tijekom 2002., 2003. i 2005. na snazi je bio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00 i 114/01) koji je u čl. 122. st. 1. i 2. propisivao (istovjetna odredba i danas je na snazi) da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, uz istovremenu presumpciju da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, tako da onaj tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

22. Ni iz čega ne proizlazi da je tužena Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa sporazumima o osiguranju i pri uknjižbama prava zaloga znala ili mogla znati da tužiteljici pripadaju kakva vlasnička ovlaštenja na nekretnini koja je predmet prava zaloga. Svjedok DĐ opisuje da je praksa banke u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu bila takva da bi, u situaciji da je financijskom savjetniku predočeno da je netko drugi vlasnik nekretnine koja služi za osiguranje tražbine ili da je još netko suvlasnik te nekretnine, ta druga osoba morala pristupiti kreditu i sklopiti sporazum o zasnivanju založnog prava.

23. Ničim nije dokazana i ne čini se vjerojatnom tužiteljičina tvrdnja o tome da ona kao osoba koja nije vična pravu sve donedavno nije znala ništa o pravnom stanju nekretnine koje je evidentirano u zemljišnoj knjizi. Suprotno tome, tužiteljica već u tužbi tvrdi da je u tu nekretninu uložila značajna sredstva i da tamo živi, a u obzir treba uzeti i činjenicu da je tužiteljica u toj nekretnini obavljala poslovnu djelatnost kao odgovorna osoba dječjeg vrtića i da je tužiteljica radi osiguranja kredita prema ugovoru o dugoročnom kreditu od 12. veljače 2002. tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka predala osobnu mjenicu (čl.11. ugovora), da je tužiteljica radi osiguranja kredita prema ugovoru o dugoročnom kreditu od 10. ožujka 2003. tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka predala osobnu mjenicu (čl.11. ugovora) i da je Dječji vrtić [obrt] radi osiguranja kredita prema ugovoru o dugoročnom kreditu od 7. listopada 2005. tuženoj Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka solidarno jamčio za ispunjenje ugovora (čl.11. ugovora), što sve upućuje na zaključak da je tužiteljica mogla znati da nekretnina služi kao sredstvo osiguranja vraćanja plasiranih kredita.

24. Navedeni razlozi, sve i da predmetni teret nisu brisani iz zemljišne knjige kako je opisano u toč. 8. ovoga obrazloženja, opravdavali bi zaključak suda o neosnovanosti tužiteljičinih zahtjeva (toč. I. i II. izreke).

25. Radi toga prvostupanjski sud osnovano zaključuje, da sporni Sporazum nije ništetan u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje. ZOO).

26. Valjanost spornih raspolaganja treba ocijeniti imajući na umu prvenstveno opća načela prava, i to kako načelo, da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima, tako i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu.

26.1. Poštovanje načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. To znači da se mora ocijeniti kako savjesnost tuženika, kao stjecatelja koji tvrdi da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, tako i tužiteljice. Isto podrazumijeva mogućnosti koje je tužiteljica imala, radi zaštite svog prava zajedničkog vlasništva sporne nekretnine, a u vezi poduzimanja odgovarajućih pravnih radnji (zahtijevanja upisa, pokretanja parničnog postupka radi utvrđenja, zahtijevanja zabilježbe i sl.).

26.2. Ovo zato jer je u osobitim okolnostima konkretnog slučaja činjenica savjesnosti ili nesavjesnosti (prethodnog) postupanja tužiteljice odlučna za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, odnosno za prosudbu ima li mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige (u odnosu na tuženike kao stjecatelje).

27. Pri tom valja naglasiti da, u situaciji kada bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine, raspolaže tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno, pa u korist treće osobe, kada sud utvrdi da su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga.

28. Ne može se 5/tuženiku, kojem je suprug tužiteljice prilikom potpisivanja Sporazuma izjavom potvrdio, da je zemljišnoknjižno stanje potpuno i istinito, prigovarati nesavjesnost postupanja, niti je taj tuženik bio dužan, osim traženja potpisa navedene izjave, u pogledu toga išta poduzeti.

29. Tužiteljica je morala znati za sporno raspolaganje, koje je učinjeno radi osiguranja za kredite, pri čemu tuženica ukazuje na odredbe ugovora o dugoročnim kreditima od 12. veljače 2022. i 10. ožujka 2003., iz kojih je vidljivo da je tužiteljica tuženoj banci izdala osobne mjenice, dok iz ugovora o dugoročnom kreditu od 7. listopada 2025. proizlazi da je između tužene banke i ustanove Dječji vrtić [obrt] sklopljen ugovor solidarnom jamstvu, a upravo tužiteljica je od osnivanja 2003. pa do 22. travnja 2009. bila zakonski zastupnik dječjeg vrtića, koji je vršio uplate po kreditima.

30. Radi toga je pravilnom primjenom materijalnog prava čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, dalje: ZOO/91), koji se u ovom postupku, s obzirom na datume Sporazuma od 13. veljače 2002., 13. ožujka 2003. i 11. svibnja 2005., na iste primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 1. ZOO, trebalo ocijeniti, da sporni Sporazumi i uknjižba založnog prava nisu ništavi, kao što nije ništetna niti uknjižba radi ustupanja i prijenosa založnog prava od 21. svibnja 2018. i 6. lipnja 2018., na temelju čl. 322. ZOO.

31. U odnosu na navode žalbe prvenstveno treba naglasiti da je sud utvrdio, što između stranaka nije niti sporno, da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik sporne nekretnine u međuvremenu, na temelju rješenja o dosudi posl. br. Ovr -3579/2018- 154 od 21. ožujka 2022. (tužba u ovom postupku podnesena je 7. ožujka 2022., dakle u vrijeme kada je bio poznat datum ročišta za dosudu nekretnine) upisana treća osoba a sporna založna prava su brisana i više nisu upisan au zemljišno knjizi, pa samim time ne može doći do promjene stanja zemljišne knjige kako se traži tužbenim zahtjevom.

32. Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima, ocijenio ponašanje sudionika spornog pravnog posla, kao i tužiteljice, pri čemu niti tužiteljica niti itko od članova njezine obitelji a niti predloženi svjedoci na okolnost tih postupanja, nisu pristupili saslušanju u ovom postupku, iako su uredno pozvani. Jedini aktivni sudionici su 5/tužena Erste&Steiermarkische Bank d.d. i B2 Kapital, a upravo je 5/tuženica sklapala sporazume koji su predmet tužbe u točkama 1.1., 1.2. i 1.3. tužbenog zahtjeva, odnosno 1.1., 1.2., 1.3. podrednog tužbenog zahtjeva a sud je ponašanje iste prilikom sklapanja tih sporazuma pravilno ocijenio, kako je prethodno obrazloženo. Tužiteljica je, ukoliko je bila stvarni suvlasnik nekretnine, a o čemu se između nje i tuženika ad. 1-4 vodi parnični postupak pred prvostupanjskim sudom, znala za raspolaganja svog supruga cijelom nekretninom (čak je izdala i osobne mjenice), i nije ništa poduzela da bi zaštitila svoje vlasničko pravo, radi čega se može zaključiti jedino da je s istim bila suglasna.

33. Radi toga ne može osnovano tvrditi da se radi o ništetnim raspolaganjima zbog nesavjesnosti ugovornih strana.

34. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

35. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte