REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-57/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Plavetić, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika ..., Varaždin, Međimurska ulica 6, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Buterin i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-129/2022-17 od 5. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-129/2022-17 od 5. veljače 2026.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova u vezi s pravnim lijekom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od dana 27.6.2022. godine kojom tuženik Prehrambena industrija VINDIJA d.d., Međimurska ulica 6, 42000 Varaždin, OIB: 44138062462, zastupano po ĐI, [adresa], 42000 Varaždin, OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 20.3.2009. godine tužitelju TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena te se ista stavlja van snage u cijelosti.

II. Utvrđuje se da radni odnos, zasnovan dana 20.3.2009. godine sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika, nije prestao.

III. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto samostalni referent otkupa kravljeg mlijeka, sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od dana 20.3.2009. godine, a sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana." Točkom II. je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 750,00 eura.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., 70/2019. i 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., dalje ZPP). Smatra, u bitnome, da je sud počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude i iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a jer je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno učinjeno, budući da sud nije utvrdio kumulativno potrebne odlučne činjenice za otkazivanje ugovora o radu, postojanje namjere tužitelja niti na koji način konkretno postupanje predstavlja osobito tešku povredu koja opravdava prestanak radnog odnosa, a nije ni vrednovao činjenicu da je tužitelj kod tuženika radio 25 godina, bez utvrđenih povreda radnih obveza, iako ta okolnost predstavlja važan kriterij pri ocjeni proporcionalnosti otkaza. Nije sporno da je tužitelj 13. travnja 2022. primio Opomenu pred otkaz ugovora o radu (dalje: Opomena), jer je (cijeneći prijavu o kršenju radne discipline, priznanje tužitelja od 13. travnja 2022. te provedeni interni postupak) 22. ožujka 2022., prilikom uzorkovanja mlijeka robnih proizvođača na relaciji DR 1 (Duga Resa 1) i na sabiralištu 3910 T, postupio protivno uputama o pravilnom načinu uzorkovanja, na način da dio uzoraka nije uzet iz laktofriza, već iz zasebnih posuda. Taj propust je tužitelj i priznao u postupku utvrđivanja činjeničnog stanja, nakon čega mu je 13. travnja 2022. uručena predmetna opomena. Međutim, iz Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog navodnih teških povreda obveza iz radnog odnosa počinjenih 4. travnja 2022., prije uručenja Opomene, a za koje je tuženik saznao tek kasnije te koje nisu navedene u predmetnoj Opomeni. Zato su sve povrede na kojima se temelji otkaz nastale prije uručenja opomene, a nakon uručenja opomene tužitelj nije počinio niti jednu novu povredu obveza iz radnog odnosa pa nema uvjeta za otkazivanje ugovora. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da nije odlučno što tužitelj nakon zaprimanja opomene nije počinio novu povredu obveza iz radnog odnosa jer upravo ta okolnost predstavlja ključni zakonski uvjet za zakonitost redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Dakle, tuženik je, suprotno svrsi zakonske odredbe, institut pisanog upozorenja pretvorio u formalni preduvjet za otkaz, umjesto u preventivnu mjeru, što je protivno čl. 119. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZR). Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Upozorenje mora biti individualizirano i sadržajno određeno, a ne općenito ili retroaktivno. U konkretnom slučaju opomena od 13. travnja 2022. odnosi se isključivo na jedan konkretan događaj vezan uz način uzorkovanja mlijeka, dok se otkaz temelji i na drugim povredama koje nisu bile predmet upozorenja, nisu bile opisane niti je tužitelju dana mogućnost da svoje ponašanje u odnosu na te navodne povrede uskladi s očekivanjima poslodavca. Zato je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda iz toč. 20. pobijane presude da nije bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju daje pismenu opomenu jer se radi o okolnostima zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da (ponovno) daje upozorenje tužitelju. Time je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno čl. 119. st. 1. ZR- a jer je navedenu odredbu tumačio suprotno njenoj svrsi i sadržaju, prihvaćajući da pisano upozorenje može imati općeniti i retroaktivni učinak na sve ranije eventualne povrede radnih obveza, iako nisu bile konkretno navedene niti obrazložene. Predlaže preinačenje presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška tužitelju uvećano za trošak žalbe, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu tuženika. Ističe kako tužitelj navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost (i potpunost) utvrđenog odlučnog činjeničnog stanja i zaključaka prvostupanjskog suda, a ne stoje ni njegovi navodi o počinjenju bitnih povreda odredaba postupka. Žalba tužitelja neosnovana je pa predlaže njeno odbijanje. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu od 27. lipnja 2022. (dalje: Odluka) uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja (kojom Odlukom mu je tuženik otkazao Ugovor o radu zaključen na neodređeno vrijeme 20. ožujka 2009.), potom utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te vraćanje tužitelja na rad, na radno mjesto samostalni referent otkupa kravljeg mlijeka.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako je tužitelj pri izvršavanju svojih radnih obveza 4., 5. i 7. travnja 2022. postupao protivno Radnim uputama za uzimanje službenih uzoraka mlijeka, nesavjesno i nemarno izvršavao radne obveze, falsificirao isprave, odnosno davao netočne podatke poslodavcu u pogledu izvršavanja uzorkovanja mlijeka, što sve predstavlja teško kršenje obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja, a zbog čega je tuženik, kao poslodavac, izgubio povjerenje u njegov rad, nužno za obavljanje poslova radnog mjesta na kojem je bio zaposlen te opravdano i zakonito donio pobijanu Odluku u skladu s odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a. To je učinio cijeneći i da je prije sporne Odluke tuženik Opomenom pred otkaz ugovora o radu od 13. travnja 2022. upozorio tužitelja jer je počinio povrede radne obveze i 22. ožujka 2022., kada je provodio uzorkovanje mlijeka robnih proizvođača na relaciji DR 1 (Duga Resa 1) i na sabiralištu 3910 Bišćan (robni proizvođač) suprotno uputama o pravilnom načinu uzorkovanja mlijeka (po kojima se isto provodi na način da se uzorci uzimaju iz laktofriza), na način da od 18 prikupljenih uzoraka, njih 9 nije uzeo iz laktofriza, već iz zasebnih posuda. Zato ocjenjuje kako u takvoj situaciji nije bilo opravdano očekivati od tuženika da ponovno tužitelju daje pismenu opomenu odnosno upozorenje pred otkaz jer se radi o okolnostima zbog kojih to nije bilo opravdano očekivati od poslodavca (čl. 119. st. 1. ZR)

6.1. Ocjenjuje, također, kako okolnost što tužitelj nakon što mu je uručena opomena od 13. travnja 2022. nije počinio novu povredu radne obveze ne dovodi u pitanje pravilnost i opravdanost Odluke jer je relevantno da je tužitelj počinio nove povrede radne obveze nakon 22. ožujka 2022. za koju mu je bila dana opomena 13. travnja 2022., a za novu povredu je tuženik nesporno saznao nakon opomene te nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju ponovno da je pismenu opomenu.

7. Presuda je pravilna i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U njoj su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Naime, odlučne činjenice je prvostupanjski sud utvrdio iz izvedenih dokaza i one iz njih upravo i proizlaze (vrste i način vršenja povreda koje su se tužitelju stavljale na teret 4., 5. i 7. travnja 2022.). Sud se je, kako to proizlazi iz sadržaja odluke, odredio i u pogledu izvedenih materijalnih i personalnih dokaza (iskaza svjedoka navedenih u toč. 13.3. presude suda prvog stupnja). Valja reći kako je prvostupanjski sud obrazložio neosnovanost tvrdnji tužitelja koji smatra da je bilo opravdano očekivati od tuženika da ponovno pisano upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povreda obveza do kojih je došlo 4., 5. i 7. travnja 2022. (kako su navedene u Odluci). Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koje ukazuje tužitelj jer je prvostupanjski sud uzeo dokazanima odlučne činjenice prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ali i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8.1. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, cijeneći i nesporne odlučne činjenice utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 20. ožujka 2009. do otkazivanja, na poslovima radnog mjesta samostalnog referenta otkupa kravljeg mlijeka;

- da je tužitelj 13. travnja 2022. dobio Opomenu pred otkaz ugovora o radu jer je 22. ožujka 2022. provodio uzorkovanje mlijeka robnih proizvođača na relaciji DR 1 (Duga Resa 1) i na sabiralištu 3910 Bišćan (robni proizvođač), pri čemu je uzorkovanje provodio suprotno uputama o pravilnom načinu uzrokovanja mlijeka po kojima se ono provodi, na način da se svi uzorci uzimaju iz laktofriza, već od 18 prikupljenih uzoraka, 9 uzoraka nije uzeo iz laktofriza, nego nepravilno iz zasebnih posuda;

- da je tuženik dodatnom kontrolom utvrdio da tužitelj nije ispravno uzimao uzorke mlijeka ni 4., 5. i 7. travnja 2022., odnosno da je neispravno i nepravilno vršio uzorkovanje, u izvršavanju svojih radnih obveza postupao protivno Radnim uputama za uzimanje službenih uzoraka mlijeka (4. travnja 2022. izvršio uzorkovanje mlijeka robnog proizvođača NI, u dokumentaciji Središnjeg laboratorija za kontrolu mlijeka SLKM Križevci je navedeno (po izjavi tužitelja) da je uzorkovanje provedeno 5. i 7. travnja 2022. kod robnog proizvođača NI, a da na temelju podataka o kretanju službenog vozila tužitelja proizlazi da tužitelj nije prikupljao uzorke mlijeka kod robnog proizvođača Ivana Šavora 5. ni 7. travnja 2022., već samo 4. travnja 2022. te je taj uzorak poslao na analizu 8. travnja 2022., protekom roka od tri dana od uzimanja uzorka, u kojem roku je bio obvezan uzorak poslati na analizu, čime je nesavjesno i nemarno izvršavao radne obveze, falsificirao isprave, odnosno davao netočne podatke poslodavcu u pogledu izvršavanja uzorkovanja, kršio obveze iz radnog odnosa;

- da je tuženik nakon davanja Opomene tužitelju pokrenuo dodatnu analizu rada tužitelja i utvrdio i nepravilnosti u radu tužitelja koje je izvršio 4., 5. i 7. travnja 2022.;

- da tuženik, nakon utvrđenja daljnjih nepravilnosti u radu tužitelja (4., 5. i 7. travnja 2022.), tužitelja nije ponovno opominjao na obveze iz radnog odnosa, nego mu je redovito otkazao ugovor o radu zbog opisanog skrivljenog ponašanja (4., 5. i 7. travnja 2022.);

- da tužitelj, nakon uručenja opomene od 13. veljače 2022. nije počinio druge povrede obveza iz radnog odnosa.

10. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje koje proizlazi i iz isprava u spisu i prihvaćenih iskaza svjedoka, dijelom i iz iskaza tužitelja, u svemu prihvaća i ovaj sud, budući da je rezultat pravilne, argumentirano i logično obrazložene ocjene dokaza koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje.

11. Prvostupanjski sud je na utvrđeno odlučno činjenično stanje, protivno žalbi tužitelja, pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev tužitelja, zaključivši kako je otkaz ugovora o radu tuženika tužitelju zakonit, utemeljen na pravilnoj primjeni odredbi čl. 115. i 119. ZR-a.

11.1. Naime, odredbom čl. 115. st.1. toč.3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju: ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Pritom je prema odredbi čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a propisano da je, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini te da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11.2. Cijeneći navedene odredbe čl. 115. i 119. ZR-a, valja zaključiti da je i u situaciji redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveze, s iznimkom ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tuženik smatra kako su takve iznimne okolnosti u pogledu naknadno utvrđenih kršenja obveza iz radnog odnosa po tužitelju postojale, kao i prvostupanjski sud, a i ovaj sud prihvaća takvu njihovu ocjenu zbog navedenih okolnosti.

12. Ocjena je i ovog suda kako počinjena višekratna kršenja obveza iz radnog odnosa po tužitelju (pri čemu je tužitelj višekratno neistinito iskazivao uredno izvršavanje svojih radnih obveza, što nije činio, davao neistinite podatke o tome, čime je pogodovao robnim proizvođačima na štetu tuženiku, a to je nedvojbeno dovelo do nepovjerenja tuženika u njegov rad i opravdava njegovu odluku o nemogućnosti daljnjeg ugovornog radnog odnosa s tužiteljem) opravdavaju zakonito otkazivanje ugovora o radu tužitelju prema odredbi čl. 115. st.1. toč.3. ZR-a.

13. Protivno žalbi tužitelja, tuženik nije prilikom otkazivanja počinio ni postupovne propuste na koje ukazuje tužitelj. Naime, doista nije bilo opravdano očekivati od tuženika da ponovno tužitelju daje pismenu opomenu, odnosno upozorenje pred otkaz za novoutvrđena kršenja radnih obveza (prije davanja opomene 13. travnja 2022.), nakon što je dodatnim provjerama utvrdio da je i u vremenu između 22. ožujka 2022., kada je utvrđena prva povreda radnog odnosa, do davanja opomene 13. travnja 2022., tužitelj počinio još sličnih ili istovjetnih povreda radnih obveza (4., 5. i 7. travnja 2022.) jer se radi o takvim okolnostima zbog kojih, i po ocjeni ovog suda, nije opravdano očekivati od poslodavca da ponovno upozorava tužitelja na obveze iz radnog osnosa (čl. 119. st. 1. ZR-a). Brojnost i kontinuitet kršenja radnih obveza i njihova težina, nepovjerenje tuženika koje je posve razumljivo nastupilo kao posljedica saznanja za nove povrede, i po ocjeni ovog suda opravdava ocjenu kako se radi o okolnostima zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13.1. Okolnost što tužitelj, nakon što mu je uručena opomena od 13. travnja 2022., nije počinio novu povredu radne obveze do otkazivanja ugovora o radu, uzimajući u obzir činjenicu naknadnog utvrđenja počinjenja novih povreda obveza iz radnog odnosa (toč. 12. i 13. ove presude), ne dovodi u pitanje zakonitost, pravilnost i opravdanost Odluke. Doista je pritom odlučno da je tužitelj počinio nove povrede radnih obveza, za koje je tuženik nesporno saznao tek dodatnom kontrolom, nakon davanja spomenute opomene te ocjena kako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da ponovno upozorava tužitelja.

13.2. Tužitelj je doista kod tuženika bio u radnom odnosu skoro 23 godine, ali ta okolnost, koju je sud prvog stupnja utvrdio, ni po ocjeni ovog suda ne utječe na zakonitost odluke o otkazu tužitelju, cijeneći težinu i brojnost utvrđenih kršenja obveza iz raznog odnosa te nepovjerenje kao rezultat. Tužitelj je, kao samostalni referent otkupa kravljeg mlijeka, bio dužan skrbiti o pravilnom uzorkovanju mlijeka, u skladu s propisima javnog zdravstva, ali i uputama i pravilnicima po kojima je trebao postupati. Opisano kršenje radnih obveza tužitelja doista ima značaj povreda koje dovode do opravdanog gubitka povjerenja poslodavca u njegov rad te dugotrajnost njegovog radnog odnosa kod tuženika, i po ocjeni ovog suda, nije okolnost koja bi mogla utjecati na upitnost zakonitosti odluke tuženika o otkazivanju ugovora o radu tužitelju.

14. Stoga je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3., 119. st. 1. ZR-a, tako i u dijelu odluke o trošku pa je prema čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

15. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer sa žalbom nije uspio, sve prema odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku također nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

U Puli, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić