REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-869/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obiju zastupanih po punomoćnici Ani Mariji Ljubičić Kuzmanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, protiv tuženika UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Denisu Kulušiću, odvjetniku u Splitu, radi činjenja i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-823/2022-30 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljica te se presuda Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-823/2022-30 od 28. travnja 2025. potvrđuje u točki II. njene izreke.

II. U preostalom dijelu prihvaća se žalba tužiteljica te se presuda Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-823/2022-30 od 28. travnja 2025. preinačuje u odluci o parničnim troškovima iz točke III. njene izreke i u tom dijelu sudi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 3.526,17 eura, dok se za više zatraženi iznos parničnog troška zahtjev tužiteljica odbija kao neosnovan.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je da je tuženik dužan u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije stanje na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na način da ispred ulaza na suterenskom dijelu nekretnine koji predstavlja prolaz (verandu) ukloni bravu s postavljenih ostakljenih vrata, sve prema identifikaciji iz pripadajuće skice geodetskog vještaka, a kojim vratima se ulazi do hodnika koji u produžetku vodi do brojila struje ugrađenog u zidu kao i do ulaznih vrata, na koji način će tuženik omogućiti pristup tužiteljicama na taj dio nekretnine, a osobito elektrobrojilima za izgrađeni objekt na adresi [adresa] (točka I. izreke). Za više zatraženo uklanjanje predmetnih ostakljenih vrata s alu profilom, kao cjeline, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan (točka II. izreke). Određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak (točka III. izreke).

2. Točka I. izreke postala je pravomoćna, dok točke II. i III. izreke navedene presude žalbom pobijaju tužiteljice, sadržajno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu, u bitnome, da tuženik nije imao suglasnost tužiteljica za postavljanje spornih vrata, slijedom čega da je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u cijelosti, nalaganjem tuženiku da predmetna vrata s bravom ukloni u cijelosti. Tužiteljice posebno osporavaju odluku o parničnim troškovima smatrajući da su uspjele u osnovi tužbenog zahtjeva i da im pripada pravo na trošak, bez obzira na modificirano prihvaćeni tužbeni zahtjev čiji odbijajući dio da predstavlja tek neznatan neuspjeh u sporu koji nema utjecaja na dosudu troškova. Žalbeni je prijedlog tužiteljica preinačiti prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev bude prihvaćen u cijelosti, a u svakom slučaju naložiti tuženiku plaćanje parničnih troškova.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim je osporio žalbu i žalbene navode tužiteljica, predlažući potvrđivanje prvostupanjske presude.

4. Žalba tužiteljica nije osnovana glede odluke o glavnoj stvari, dok je osnovana glede odluke o parničnim troškovima.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica, konačno uređen podneskom od 3. listopada 2024., za prestankom uznemiravanja njihovog prava suvlasništva na zajedničkom dijelu nekretnine na kojem je tuženik postavio ostakljena vrata s bravom, uz zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem tih vrata i omogućavanjem tužiteljicama da tom dijelu nekretnine, na kojem se nalaze elektrobrojila i sklopke, pristupe.

6. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica, na način da je tuženiku naloženo da ukloni bravu sa spornih vrata, dok su za više zatraženo uklanjanje cijelih vrata tužiteljice odbijene, sve s obrazloženjem da su stranke suvlasnici nekretnine svaka u 1/3 dijela, da su si podijelile posjed stambenih prostora, ali da prolaz ispred kojeg se nalaze vrata predstavlja zajednički dio na kojem se nalaze brojila i sklopke za cijelu nekretninu, pa dodatno cijeneći da su stranke obiteljski povezane (majka i sin odnosno sestra i brat), da se vrata ondje nalaze više od deset godina te da je glavni razlog pokretanja parnice nemogućnost pristupa tužiteljica brojilima i elektroinstalacijama za cijelu nekretninu. Ocjenjuje da uklanjanje brave sa spornih vrata, tako da se osigura da ista ostanu nezaključana, predstavlja dovoljan stupanj zaštite suvlasničkih prava tužiteljica.

7. Postupajući u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), ovaj žalbeni sud je ispitao pobijani dio prvostupanjske presude u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Po tako provedenom ispitivanju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijani dio prvostupanjske presude pravilan i zakonit.

8. U ovoj fazi postupka nije sporno da predmetni dio nekretnine, zatvoren spornim vratima, predstavlja zajednički dio na kojem se nalaze brojila i elektroinstalacije za cijelu zgradu i u pogledu kojeg stranke nisu izvršile diobu posjeda, te da tužiteljicama, kao suvlasnicama, u odnosu na taj dio pripada pravo na zaštitu od čina uznemiravanja tuženika.

8.1. Sporan jest opseg sudske zaštite od uznemiravanja u okolnostima konkretnog slučaja, odnosno je li sud trebao, u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom, naložiti ne samo uklanjanje brave sa spornih vrata, već i uklanjanje vrata kao cjeline.

8.2. U vezi s time, sporna je i odluka o parničnim troškovima.

9. Suprotno žalbenim navodima o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, pobijani dio prvostupanjske presude niti u izreci, a niti u obrazloženju, ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se njegova pravilnost ne bi mogla ispitati (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Naime, izreka pobijane odluke je dovoljno jasna, određena i usklađena s obrazloženjem u kojem prvostupanjski sud navodi valjane i dostatne razloge za utvrđene pravno relevantne činjenice, sve u skladu s izvedenim dokazima u pogledu kojih ne postoji proturječje između sadržaja u spisu i onoga što se o njihovom sadržaju navodi u obrazloženju, a koje dokaze je prvostupanjski sud valjano i dostatno ocijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

9.1. Odredba članka 8. ZPP-a, kao ni pravila o teretu dokazivanja (članci 219. i 221. ZPP-a), nisu povrijeđeni ni prilikom utvrđenja činjenice je li za postavljanje predmetnih vrata postojala suglasnost tužiteljica, budući da prvostupanjski sud nije izričito utvrdio da su tužiteljice tuženiku dale suglasnost za postavljanje spornih vrata, niti takav zaključak proizlazi, prema ocjeni ovog suda, iz dokaza u spisu. Prvostupanjski sud je tek utvrdio da se tužiteljice, nakon postavljanja vrata, nisu tome aktivno usprotivile ni imale primjedbi, već je situacija između stranaka eskalirala naknadno, kada je tužiteljicama fizički (zaključavanjem vrata) zapriječen pristup zajedničkim elektroinstalacijama, kakav tijek događaja je prvostupanjski sud valjano vrednovao prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, njegove stvarne svrhe (omogućavanje pristupa elektroinstalacijama) odnosno razmjernosti zatražene sudske zaštite u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja.

9.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a prvostupanjski sud je na relevantno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo.

10. Iz odredbe članka 38. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) proizlazi da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. S druge strane, iz odredbe članka 46. stavka 1. ZV-a proizlazi da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

10.1. Stoga, nije isključena mogućnost da suvlasnik negatornom tužbom (članak 167. stavak 1. ZV-a) zatraži sudsku zaštitu od uznemiravanja, ne samo prema trećim osobama, već i prema suvlasniku stvari, ali samo u onim situacijama kada mu drugi suvlasnik onemogućava dogovoreni način obavljanja fizičke vlasti nad stvari ili na drugi način bitno ograničava dogovorom utvrđeni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja (tako i Vrhovni sud u Rev-845/2021 od 28. svibnja 2024.).

10.2. Dakle, sudska zaštita suvlasniku od uznemiravanja počinjenog od strane drugog suvlasnika pruža se u onoj mjeri koja je potrebna da se spriječi da ga takvo uznemiravanje onemogućava u ostvarivanju suvlasničkih prava, ili pak ograničava u tome u bitnoj mjeri.

10.3. Iz navedenog proizlazi da se i u suvlasničkim odnosima treba voditi načelom razmjernosti (članak 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine” broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) tako da svako ograničenje prava (suvlasništva) bude razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

10.4. Takva razmjernost se može sagledati i u smislu odredbe članka 78. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) iz koje proizlazi da sud može, kad misli da je to očito korisnije, a uzimajući u obzir javni interes i opravdani interes vjerovnika, odlučiti da se ne ruši ono što je sagrađeno, ne dirajući pritom u vjerovnikovo pravo na naknadu štete.

11. U konkretnoj situaciji, prvostupanjski sud je utvrdio da su obiteljski odnosi među strankama znatno narušeni i da je problem eskalirao nakon što je zaključavanjem spornih vrata tužiteljicama zapriječen pristup elektrobrojilima odnosno sklopkama za cijelu zgradu koje se nalaze iza postavljenih vrata, što je primarna svrha zatražene sudske zaštite i što, između ostalog, proizlazi iz vansudskog dopisa tužiteljice DP tuženiku od 17. veljače 2022., kao i njenog iskaza u kojem je potvrdila da nema nikakvog drugog razloga doći u taj hodnik osim zbog tih brojila, odnosno glavnih osigurača i sklopke. Stoga, cijeneći također da je nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka NP, koji su stranke prihvatile bez primjedbi, utvrđeno da se nastali problem može riješiti i na način da vrata ostanu otvorena, odnosno nezaključana, prvostupanjski sud smatra da je opseg sudske zaštite kakav je pružen prihvaćenim dijelom tužbenog zahtjeva dovoljan za razrješenje odnosa između stranaka.

12. Takva činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj žalbeni sud.

12.1. Naime, pored činjenice da se prihvaćenim dijelom tužbenog zahtjeva ostvaruje isključivi interes tužiteljica zbog kojih je ovaj postupak i pokrenut - da tužiteljice ostvare pristup zajedničkim brojilima odnosno sklopkama, a da osim toga predmetni prolaz (ispred kojeg se nalaze sporna vrata) tužiteljice ne koriste na drugi način, već po svojoj naravi služi pristupu stambenom prostoru tuženika (dopuštajući i mogućnost da predmetna vrata, sukladno navodima tuženika, omogućuju bolju termičku izolaciju njegovog stambenog prostora koji se prostire bočno od prolaza), pri čemu ovaj sud ne nalazi da bi uklanjanje spornih vrata kao cjeline bilo potrebno radi zaštite nekakvog javnog interesa, cijeneći i to da je izrekom određeni način razrješavanja spora predložila stručna osoba (vještak građevinske struke), a u konkretnoj situaciji radi se o znatno narušenim obiteljskim odnosima u kojima bi svako daljnje zadiranje sudske vlasti izvan prijeko potrebne mjere moglo dovesti do daljnjih sukoba i nasilja (što samo po sebi nije u javnom interesu) – ocjena je i ovog žalbenog suda da je dovoljan stupanj sudske zaštite tužiteljicama pružen prihvaćenim dijelom tužbenog zahtjeva (uklanjanje brave), dok je u preostalom dijelu (potpuno uklanjanje vrata) tužbeni zahtjev pravilno, u okolnostima konkretnog slučaja, odbijen kao neosnovan.

12.2. Dakle, prihvaćenim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljicama je omogućen prolaz i pristup zajedničkim brojilima i sklopkama, što je i prema njihovim iskazima bio jedini cilj zatražene sudske zaštite, čime one nisu više ograničene u ostvarivanju svojih suvlasničkih ovlasti na spornom dijelu u bitnijoj (značajnijoj, nerazmjernoj) mjeri, pa im i ne pripada pravo na suvlasničku zaštitu od uznemiravanja preko onoga što je potrebno.

13. Slijedom navedenog, odlučeno je, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, kao u točki I. izreke ove presude.

14. S druge strane, prema ocjeni ovog suda, upravo je tuženik vlastitim protupravnim postupanjem, odnosno nepoštivanjem suvlasničkih prava tužiteljica s kojima je obiteljski povezan - onemogućavanjem da ostvaruju suvlasnička ovlaštenja na zajedničkim, posjedovno nepodijeljenim dijelovima nekretnine, prouzročio pokretanje ove parnice (mada je nakon pokretanja sudskog postupka nastalu situaciju nastojao ublažiti predajom ključeva u sudski spis), pa se tuženiku skreće pozornost da nije ovlašten samoinicijativno poduzimati radnje na posjedovno nepodijeljenim, zajedničkim dijelovima nekretnine kojima bi opet onemogućio odnosno bitno ograničio tužiteljice u ostvarivanju njihovih suvlasničkih prava, cijeneći pritom i da prihvaćenim dijelom tužbenog zahtjeva (uklanjanje brave) nije onemogućen u svrsi zbog koje su, prema njegovim navodima, vrata i postavljena (bolja termoizolacija vlastitog stambenog prostora). Naime, svako buduće tuženikovo postupanje suprotno suvlasničkim interesima tužiteljica moglo bi dovesti do potrebe za pružanjem, za tuženika tegobnije, sudske zaštite u njihovu korist.

15. Povezano s time, budući da su tužiteljice prihvaćenim dijelom tužbenog zahtjeva ostvarile samu bit zbog koje su pokrenule predmetnu parnicu, tako što im je omogućen pristup zajedničkim dijelovima u kojima se nalaze elektrobrojila i sklopke, dok je odbijajući dio tužbenog zahtjeva isključivo posljedica drugačijeg pravnog pristupa odnosno primjene načela razmjernosti u okolnostima konkretnog slučaja - ocjena je ovog žalbenog suda da su tužiteljice uspjele u predmetnom sporu u glavnini, dok odbijajući dio tužbenog zahtjeva predstavlja razmjerno neznatan dio njihovog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

16. Slijedom navedenog, tužiteljicama se, primjenom članka 154. stavka 5. ZPP-a, a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25), imaju priznati troškovnikom (stranica 117 spisa) zatraženi troškovi za sastav tužbe (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištima od 16. svibnja 2023., 27. rujna 2023., 20. rujna 2024., 4. prosinca 2024., 13. veljače 2025. i 18. ožujka 2025. (Tbr. 9.1.) te za obrazložene podneske od 13. siječnja 2023., 5. travnja 2024. i 5. ožujka 2025. (Tbr. 8.1.), sve po 100 bodova i još uvećano za 10% na ime zastupanja dviju tužiteljica (Tbr. 40), ukupno 1.100 bodova, što primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. i Tbr. 52. stavak 3.) i uvećanjem za PDV 25%, daje ukupno 2.750,00 eura. Tom iznosu valja pribrojiti plaćene troškove vještačenja u iznosima od 398,17 eura i 378,00 eura, što u sveukupnom zbroju iznosi 3.526,17 eura. Tužiteljicama se posebno ne priznaje trošak podneska od 4. listopada 2024. kojim su tužiteljice uredile tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, obzirom da su tužiteljice mogle urediti tužbeni zahtjev i podneskom od 5. travnja 2024. kojim su se očitovale na nalaz i mišljenje. Nisu priznati ni zatraženi troškovi sudskih pristojbi jer spisu ne prileže dokazi o njihovom plaćanju.

17. Slijedom navedenog, o parničnim troškovima odlučeno je, primjenom odredaba članka 380. točke 3. u vezi s člancima 381. i 373.a ZPP-a, kao u točki II. izreke ove presude.

U Puli, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić