Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1100/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB:02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-190/2023-18 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-190/2023-18 od 7. siječnja 2026. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-190/2023-18 utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 2. ožujka 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika o kamatnoj stopi promjenjivoj po odluci tuženika o kreditiranju građana a preko ugovorene kamatne stope od 4,75 % godišnje i o valutnoj klauzuli u Chf pri otplati kredita, kao u stavku I i II izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke iste presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.948,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od listopada 2008 do rujna 2015. pa do isplate.

1.3. Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.550,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao u stavku IV izreke prvostupanjske odluke.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i uz naknadu troška sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate a podredno ju ukinuti i odrediti da se ponovo provede glavna rasprava.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski je sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može valjano i pouzdano ispitati a to stoga što ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, na koju povredu osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

5.1. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da je dana 2. ožujka 2006. sklopljen ugovor o kreditu br. 9011053882 između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora s namjenom adaptacije stambenog objekta u protuvrijednosti iznosa od 39.100,00 Chf s obvezom otplate u 180 mjesečnih anuiteta u protuvrijednosti iznosa od 304,13 Chf po početnom otplatnom planu a prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Vještačenjem je utvrđena pozitivna tečajna razlika između tečaja na određene dane otplate anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate kredita u iznosu od 3.948,58 eura

5.2. Utvrđeno je da su sporne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli pri otplati kredita u Chf bile unaprijed formulirane od strane tuženika te se primjenom čl. 81. st. 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, dalje: ZZP/03) smatra da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo jer tuženik nije dokazao suprotno.

6.1. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

6.2. Stoga je za primjenu čl. 87. st. 1. ZZP/03 o ništetnosti kao posljedici nepoštenih ugovornih odredbi potrebno utvrditi je li spornim ugovornim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u Chf, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovana značajna neravnoteža na štetu tužitelja. Ovo stoga jer se smatra nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

7.1. Oni razlozi za zaključak o neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana koje je iznio prvostupanjski sud u toč. 5. obrazloženja svoje odluke a svode se na to da je primjena valutne klauzule i promjenjivost kamatne stope ovisna o volji banke bez utjecaja tužitelja, tiču se ostvarenja pretpostavki iz prvog dijela odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 – da se o njima nije pojedinačno pregovaralo. Bez utjecaja je isticanje potrebe odredivosti cijene, koja je u predmetnom ugovoru o kreditu odrediva (čl. 1021. u vezi čl. 21. i 22. ZOO).

7.2. U prvostupanjskoj je presudi propušteno očitovanje o utvrđenjima iz postupka za zaštitu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i prvostupanjski se sud nije pozvao na direktni učinak tih utvrđenja na predmetni postupka niti je primijenio odredbu čl. 502.c ZPP. O tome jesu li navedene sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu uzrokovale značajnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi suda prvog stupnja nisu dani razlozi jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti.

8.1. Osnovano je tuženik u žalbi ukazao da su u prvostupanjskoj presudi izostavljeni razlozi o odlučnoj činjenici zaključenja Dodatka ugovora o kreditu između stranaka od 9. prosinca 2015. i utjecaja te činjenice na odluku o kondemnatornom tužbenom zahtjevu.

8.2. Dodatak ugovoru o kreditu od 9. prosinca 2015. priložen je uz predmetnu tužbu i nalazi se na listu 19-24 spisa predmeta suda prvog stupnja a zaključen je temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15). U Dodatku ugovoru o kreditu od 9. prosinca 2015. izvršena je konverzija kredita u valutu euro.

8.3. Iz priloženog ugovorenog Dodatka ugovoru od 9. prosinca 2015. koje je prvostupanjski sud propustio ocijeniti vidljivo je da su stranke su izvršile konverziju kredita u valutu euro na način da su sve uplate koje su vršene tijekom trajanja ugovora preračunate u vrijednost eura po srednjem tečaju na dan isplate te su uplatama podmirene tužiteljeve mjesečne obveze po novom otplatnom planu u eurima što bi valjalo povezati sa zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, nakon što je tužiteljevim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK, zaključen Dodatak tom ugovoru od 9. prosinca 2015. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita.

8.4. Uz to što u osporenoj odluci nisu dan odgovarajući razlozi za utvrđenje ništetnosti kao posljedice nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf primjenom čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. ZZP/03, dvojbeno je jesu li za slučaj ništetnosti te odredbe ostvarene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove iz čl. 1111.-čl. 1120. ZOO, na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Dodatka ugovora od 9. prosinca 2015. određen odredbama ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Dodatka ugovoru o kreditu od 9. prosinca 2015. za tužitelja.

8.5. Iz priloženog Dodatka ugovoru od 9. prosinca 2015. proizlazilo bi da su oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu vraćeni u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Dodatkom ugovoru o kreditu od 9. prosinca 2015., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Dodatku ugovoru o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po navodno ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene navodno ništetne odredbe zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Dodatka ugovoru od 15. prosinca 2015.

9. Zbog izostanka jasnih i razumljivih razloga koji bi opravdali prvostupanjsko utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i usvajanje zahtjeva za isplatu iznosa od 3.948,58 eura s traženim zateznim kamatama a bez ocjene prigovora tuženika prvostupanjska je presuda opterećena nedostacima koji onemogućavaju njezino ispitivanje. Stoga je primjenom čl. 369. st. 1. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP odlučeno kao u stavku I izreke.

10. Posljedično je primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP ukinuta i odluka o naknadi parničnih troškova iz stavka III izreke prvostupanjske presude obzirom da ta odluka ovisi o odluci u ponovljenom suđenju,.

11. U ponovnom suđenju prvostupanjski će sud, uz razmatranje ostalih žalbenih navoda tuženika, otkloniti navedene nedostatke zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP te će iznošenjem odgovarajućih razloga u odnosu na utvrđenje svih činjenica presudnih za primjenu mjerodavnog materijalnog prava odlučiti o osnovanosti li neosnovanosti tužbenog zahtjeva i suprotstavljenih prigovora tužene strane.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej