Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1613/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-782/2022-18 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-782/2022-18 od 4. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvosutpanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem ovršne isprave, presude ovog suda posl.br. Pr-4402/01 od 25. svibnja 2010., te se isti postupak obustavlja."

II. Nalaže se tužitelju ĐĆ naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 900,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 -u daljnjem tekstu ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl . 354.st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 -- u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Jednako tako, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji. Pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega se presuda može ispitati. Nema proturječnosti u izreci presude niti njene proturječnosti s razlozima obrazloženja.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi kod Finacijske agenicje temeljm ovršne isprave, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pr - 4402/01 od 25. svibnja 2010., te obustava tog postupka.

6. Među strankama nije bilo sporno; da je tuženik dana pokrenuo postupak izravne naplate kod Financijske agencije (dalje: FINA) radi naplate od tužitelja cjelokupne tražbine koja se temelji na ovršnoj ispravi, presudi ovog suda posl.br. Pr-4402/01 od 25. svibnja 2010., što i proizlazi iz zahtjeva za izravnu naplatu, iz kojeg je razvidno i da je isti podnesen 10. prosinca 2021., dok iz sadržaja navedene presude proizlazi i da se radi o tražbini naknade parničnog troška u iznosu od 8.350,00 kn, na koju je ovrhovoditelj ovdje tuženik zatražio i isplatu zateznih kamata tekućih od dana donošenja odluke do isplate, a iz iste proizlazi i da je postala pravomoćna i ovršna 8. ožujka 2011.; da je tužitelj od strane prvostupanjskog suda, upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u navedenom postupku izravne naplate iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 93/14 i 73/17, dalje: OZ); da je temeljem iste ovršene isprave vođen ovršni postupak po prijedlogu tuženika protiv tužitelja u predmetu, ranije Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a sada Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Pu Ovr-18423/2015, te u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr-1324/2019.

7. Sporno u ovom postupku je, je li vođenjem tih postupaka prekinut tijek zastare,odnosno je li protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

8. Odredbom čl. 241. ZOO je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

9. Prema odredbi čl. 242. st. 1. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Po stavku 2. istog članka smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi br. Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017., a na koju odluku se poziva i prvosutpanjski sud, naveo da u primjeni i tumačenju odredbe čl. 389. ZOO/91 koja je sadržajno istovjetna odredbi čl. 242. ZOO kada se radi o dvojbi ima li ranije pokrenuti ovršni postupak radi ostvarivanja iste tražbine koji je dovršen obustavom postupka učinak prekida zastare u svakom slučaju neovisno o razlogu zbog kojeg je došlo do obustave postupka ili pitanje učinaka prekida zastare valja vezati uz razloge obustave postupka, zauzeo potonje pravno shvaćanje, dakle da se kod odgovora na pitanje je li rok zastare prekinut pokretanjem ovršnog postupka koji je okončan obustavom postupka te teče li slijedom toga zastarni rok iz početka, zauzeo shvaćanje da to ovisi o razlozima zbog kojih je došlo do obustave ovršnog postupka i na kojoj od stranaka u ovršnom postupku leže razlozi zbog kojih je ovršni postupak obustavljen.

11. Dakle, činjenica da tuženik kao ovrhovoditelj nije uspio protiv ovdje tužitelja kao ovršenika u postupku izravne naplate naplatiti predmetno potraživanje sama po sebi nije dovoljna da bi sud mogao zaključiti da bi tuženik bio kriv za nemogućnost naplate, u kojem slučaju ne bi došlo do prekida zastare.

12. U konkretnom slučaju, tuženik je pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja 24. veljače 2012. a rješenje o ovrsi posl.br. Pu Ovr-18423/15 doneseno je dana 27. rujna 2012. (spis Pu Ovr-18423/15 prileži prvosutpanjskom spisu), a na traženje suda FINA se dopisom od 22. svibnja 2013. očitovala o nemogućnosti provedbe osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava, u kojem dopisu je navedeno i da je osnova evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ; da se FINA na ponovno traženje suda očitovala i dopisom od 12. svibnja 2017. navodeći da je predmetno rješenje o ovrsi još uvijek evidentirano u istom Očevidniku (na 5.mjestu), ali da naplata po istom nije bilo, a nakon čega je sud 28. veljače 2018. donio rješenje posl.br. Pu Ovr-18423/15-23, kojim je obustavljena ovrha, s tim da se sud u obrazloženju pozvao na odredbu čl. 180.a st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), kojom je propisano da ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godinu dana od dostave tog rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstva i predmeta ovrhe, sud će ovrhu obustaviti. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 14. ožujka 2018.

13. Iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovrv-1324/19 (koji prileže prvosutpanjskom spisu) utvrđeno je da je tuženik ponovno pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja radi naplate iste tražbine 4. travnja 2019. i to pljenidbom 10 nematerijaliziranih vrijednosnih papira-dionica, te je sud u tom postupku 13. svibnja 2019. donio rješenje o ovrsi, ali je po dostavi istog, Središnje klirinško depozitarno društvo izvijestilo sud o nemogućnosti postupanja po istom, kao i nemogućnosti pljenidbe 10 dionica oznake HPB-R-A, s obzirom da su iste ubilježene na skrbničkom računu, nakon čega je sud donio rješenje posl.br. Ovr-1324/19-12 od 7. lipnja 2019. kojim je obustavljena ovrha zbog nemogućnosti provedbe iste, a kako je to navedeno u obrazloženju rješenja, koje je postalo pravomoćno 27. lipnja 2019.

14. U konkretnom slučaju, tuženik je 24. veljače 2012. pokrenuo postupak naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-4402/20001 od 25 svibnja 2010., a kako FINA u roku od godinu dana nije bila u mogućnosti izvršiti naplatu novčane tražbine, to je prvostupanjski sud obustavio ovrhu, temeljem odredbe čl. 180. a st. 4. OZ.

Jednkao tako, ovrhovoditelja, ovdje tuženik je pokrenu posutpka ovrhe, posl.br. Ovrv - 1324/19 protiv tužitelja radi naplate iste tražbine, dana 4. travnja 2019. i to pljenidbom 10 nematerijaliziranih vrijednosnih papira-dionica, no i taj posutpka je obustavljen zbog nemogućnosti provedbe.

15. Dakle, obavijest sudu o nemogućnosti daljnjeg provođenje ovrhe ne može se pripisati neaktivnosti ovrhovoditelja, pa je riječ o obustavi postupka koja je nastupila zbog nemogućnosti postupanja FINA-e obzirom na računima ovršenika, ovdje tužitelja nije bilo novčanih sredstava, odnosno, u predmetu Ovr-1324/19-12, iz razloga što su dionice ubilježene na skrbničkom računu.

16. U konkretnom slučaju, nemogućnost postupanja FINA-e nije posljedica ovrhovoditeljeve radnje (ovdje tuženika) ili nekog njegovog skrivljenog propusta već je nemogućnosti provedbe ovrhe uvjetovan nedostatkom sredstava na računu ovršenika (tužitelja). Ovrha je, dakle, u postupcima Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. Pu Ovr-18423/15 i u posutpku prvosutpanjskog suda posl.br. Ovr- 1324/19 postala bezuspješna zbog nedostatka novačnih srdstava na računima tužitelja, te je zastara u konkrentom slučjau prekinuta danom podnošenja prijedloga za ovrhu 24. veljače 2012., a potom 4. travnja 2019., a koji prekid je trajao do dana pravomoćnosti rješnja o obustavi postupka, a koje je postalo pravomoćno dana 27. lipnja 2019. Nakon prekida, sukladno odredbi čl. 245. st. 1. ZOO zastara je počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

17. Budući da tijek zastare ponovo počeo teći 27. lipnja 2019., odnosno od dana pravomoćnisto rješenja o obustavi, do ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 10. prosinca 2021., nije protekao rok od 10 godina (čl. 233. ZOO) odnosno u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

18. Vezano za žalbeni navod tužitelja, kako tuženik nije predlagao provođenje ovrhe na drugom predmtu ili sredstavu ovrhe, u ovršnom predmetu Pu Ovr-18423/15, pravilno je utvrdio prvosutpanjski sud da tužitelj nije dokazao da je u to vrijeme postojalo sredstvo ili predmet na kojem je tuženik mogao predložiti nastavak ovrhe.

19. Jednako tako, u pravu je prvosutpanjski sud kad navodi, da sve i da nije prekinut tijek zastare, podnošenjem prijedloga za ovrhu posl.br. Pu Ovr-18423/15, u svakom slučjau je prekinut podnošenjem prijedlog od 4. travnja 2019., obziorm je u tom predmetu ovrha obustavljena iz razloga što su dionice, na kojima je preložena ovrha, nalaze na skrbničkom računu, a od dana pravomoćnosti ovršne isprave (8. ožujka 2011.) do dana podnošenja prijedloga za ovrhu 4. travnja 2019., nije protekao rok od deset godina.

20. Dakle, u konkretnom slučaju nije nastupila zastara, jer se ovdje ne radi o pasivnosti ovrhovoditelja, nego o neuspjeloj ovrsi na jednom sredstvu ovrhe koje je zamijenjeno drugim. U situaciji kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku, što je ovdje slučaj, i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.

21. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

22. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis