Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2195/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], Republika Slovačka, kojeg zastupa punomoćnica Dragica Juras, odvjetnica u Šibeniku protiv tuženika: 1. CC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 2. ZC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Perković, odvjetnica u Šibeniku, 3. EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], 4. mldb. OC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa],zastupana po majci EC, 5.mldb. FCP (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupan po majci EC i 6.mldb.NC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupana po majci EC, tuženici 3 do. 6. zastupani po punomoćniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2364/2019-30 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2364/2019-30 od 30. siječnja 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima postupka nastalih u povodu žalbe i revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj FC (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude koja zamjenjuje tabularnu ispravu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo na nekretninama kat. čest. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] i to pologom ove presude u knjigu položenih ugovora, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tuženika kojima se nalaže da dopuste takav upis u zemljišne knjige suda.

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima ad.3. do ad.6. plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

2.Protiv navedene presude se žali tužitelj.

3.Tužitelj se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22,114/22, i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4.Žalba tužitelja je osnovana.

5.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva za cijelo nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], te ovlaštenje temeljem presude koja zamjenjuje tabularnu ispravu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo na opisanim nekretninama i to pologom presude u knjigu položenih ugovora, sve to bez daljnjeg sudjelovanja 1. do 6. tuženika, kojima se nalaže da dopustiti takav upis u zemljišne knjige suda. Pritom se tužitelj poziva na Ugovore o kupoprodaji koje je sklopio s 1. i 2. tuženicima dana 30. listopada 2015.

6.Sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

-da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30.listopada 2015. proizlazi da je 1. tuženik CC kao prodavatelj prodao tužitelju kao kupcu suvlasnički dio nekretnina 1178/2178 nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji Ugovor je ovjeren kod Javnog bilježnika Petra Žanka pod poslovnim brojem OV-

8691/15 od dana 30.listopada 2015.,

-da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30.listopada 2015. proizlazi kako je 2. tuženik ZC kao prodavatelj prodao tužitelju kao kupcu suvlasnički dio nekretnina 1000/2178 nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

-da je pregledom kartona zemljišta za predmetne nekretnine razvidno je kako je u siječnju 2016. evidentirano stjecanje prava vlasništva na utuženim nekretninama temeljem ugovora o darovanju od 3.rujna 2003., povijesti promjena i darovnog ugovora od 22.lipnja 2012.godine na ime tuženika 3. do 6.

-da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-604/14 od dana 4. srpnja 2014.iza pokojne AC proizlazi kako njezinu ostavinsku masu čine i nekretnine oznake kat.čest. 8323,8324,8325 I 8326 K. O. [katastarska općina], koje su raspoređene na način da 1.000 m2 pripada 12. tuženiku, dok preostali dio u površini od 1178 m2 pripada 1. tuženiku ,

-da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj O-246/14 od dana 18.kolovoza 2014. iza pokojnog LC pok.CC proizlazi da je preminuo **.**.2013., da njegovu ostavinsku imovinu čine nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i to kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 200 m2, kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 424 m2, kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 314 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] od 1.240 m2 stečenih Ugovorom o darovanju nekretnina ovjerenog pod poslovnim brojem OV-8715/03 od dana 3.rujna 2003.godine kod Javnog bilježnika Vojislava Vuletina, a njegovim nasljednicima proglašeni su supruga i djeca (3. do 6. tuženici), svaki za 1⁄4 dijela,

-da iz Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između 1. tuženika kao darovatelja i ĆC kao daroprimatelja od dana 3.rujna 2003 .proizlazi kako su predmetom darovanja, između ostalog, nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] i to kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 200 m2, kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 424 m2, kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 314 m2 I kat. čest. [katastarska čestica] od 1.240 m2 , da daroprimatelj stupa u posjed istih odmah po potpisu ovog ugovora, koji Ugovor je ovjeren od strane Javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz Šibenika poslovni broj OV -8715/03 dana 3.rujna 2003.,

-da su uviđajem na licu mjesta identificirane predmetne nekretnine i utvrđeno je kako je u naravi to zemljište obilježeno sa svih strana zidom, odijeljeno kaskadama od kamenih zidova u kojima je zemljište hortikulturno održavano (masline i ostalo bilje) dok je ostatak popločan betonskim opločnikom te služi kao prolaz i parkiralište ,

-da je pregledom Povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik na dan 14. rujna 2016. razvidno da su predmetne nekretnine 1954. godine položene u K. O. [katastarska općina] i to kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 200 m2, kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 424 m2, kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 314 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] od 1.240 m2 upisane u PL broj 37 K. O. [katastarska općina] na ime posjednika AC udove FCP; potom da su temeljem provedbe ugovora o darovanju iz 1998. Ov-298/9 brisane iz PL broj 37, a upisane u PL broj 2351 K. O. [katastarska općina], posjednika TC pok.F [adresa]., da je potom 1. tuženik valjano raspolagao nekretninama na način da je iste darovao svom sinu LC Ugovorom o darovanju nekretnina ovjerenog pod poslovnim brojem OV-8715/03 od dana 3.rujna 2003.,

-da predmetne nekretnine nisu smjele bit unesene u ostavinsku imovinu pok. AC kraj činjenice dvostrukog otuđenja istih, prvo u korist sina CC (1. tuženika), a potom od sina CC na njegovog sina LC, čiji su nasljednici 3. do 6., tuženici,

-da se radilo o pravoj predaji nekretnina u posjed budući je samim darovnim ugovorom navedeno da po potpisu ugovora daroprimatelj stupa u posjed istog,

-da iz sadržaja ostavinskog postupka proizlazi da predmetne nekretnine nisu bile predmetnom oporučnog raspolaganja iza pok. AC, da je u tom postupka 2. tuženik istako prigovor povrede nužnog dijela i da su nakon provedenog očevida nasljednici postigli Sporazum prema kojem Sporazuma su 1. tuženiku pripale nekretnine zv.Varoš (Pod križ) površine 1000 m2, a koje nekretnine nisu bile predmetom oporuke pok.AC ,koju su oba nasljednika poštivala i nikada nisu isticali da pok.majka imala još nekretnina kojima nije raspolagala, jer su vrlo dobro znali da je predmetne nekretnine otuđila još za života ,

-da povjerenje koje je tužitelj imao u ŽC (osobe koja je za tužitelja obavljala poslove vezane za kupoprodaju predmetne nekretnine) ne može ići na štetu 3. do ad.6. tuženicima, kao nasljednicima stvarnog vlasnika LC,

-da tužitelj nije u dovoljnoj mjeri istražio pravo vlasništva na nekretninama koje je kupio i ne može se pozivati na povjerenje u treću osobu koja mu je rekla da se mogu sklopiti ugovori jer je vlasništvo čisto posebno imajući u vidu da se ne radi o pravno kvalificiranoj osobi,

-da se 1. i 2tuženici nisu odazvali pozivu suda za davanje stranačkog iskaza niti su isto opravdali, time su sami sebi uskratili mogućnost pojašnjenja činjenica bitnim za utvrđenje u ovom postupku, a koje postupanje cijenio namjernim neodazivanjem upravo radi izbjegavanja odgovaranja na pitanja nedopuštenog raspolaganja .

7. Polazeći od iznesenih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da 1. tuženik. nije bio vlasnik predmetnih nekretnina u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji od , a temeljno je pravno načelo da nitko ne može prenijeti na drugog više prava nego što ga sam ima (nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse habet), te kako se radi o nužnim suparničarima odluka je ista u odnosu na sve tuženike, neovisno o priznaju 1. tuženika, radi čega zahtjev odbija i odlučuje kao u izreci presude.

8.Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti.

9. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja u donošenju pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP, budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka proturječi razlozima presude te presuda nema razloge o odlučnim činjenicama.

10. Kao prvo valja reći da pogrešno, i proturječno stanju spisa sud prvog stupnja navodi da se 1. i 2. tuženici nisu odazvali pozivu suda za davanje stranačkog iskaza niti su isto opravdali, koje je postupanje sud cijenio namjernim neodazivanjem radi izbjegavanja odgovaranja na pitanja nedopuštenog raspolaganja.

11. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da su se 1. i 2. tuženici uredno odazvali pozivu suda, da je 2. tuženik pristupio na ročište održano dana 24. rujna 2025. na kojem ročištu je dao stranački iskaz, dok je1. tuženik pristupio na ročište održano dana 25. studenog 2025., no tada nije izveden dokaz njegovim saslušanjem (iako iz sadržaja raspravnog zapisnika ne proizlazi što je uzrok tome, u žalbi se navodi da 1. tuženik iskaz nije dao zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja). No spisu je priložena izjava kojom 1. tuženik priznaje tužbeni zahtjev, koju sud prvog stupnja, zbog pogrešne ocjene da 1. do 6. tuženici imaju položaj nužnih suparničara nije cijenio niti obrazlagao.

12. Nadalje, sud prvog stupnja nije iznio razloge glede valjanosti Ugovora o darovanju od 3. rujna 2003., zbog raspolaganja ostavinskom imovinom od strane 1. tuženika sinu LC odnosno je li u vrijeme sklapanja tog Ugovora o darovanju u odnosu na predmetne nekretnine postojala nasljednička zajednica koja je obuhvaćala sve nasljednike, dakle i 2. tuženika.

13. Naime, iz sadržaja ostavinskog postupka, proizlazilo bi slijedeće:

- da je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju O-604/2014, temeljem kojeg su 1. i 2. tuženici upisali svoje pravo vlasništva predmetnih nekretnina, doneseno u ostavinskom postupku iza smrti njihove majke AC, a koji postupak se vodio od njezine smrti 2001. do pravomoćnosti rješenja 2014.,

-da je u ostavinskom postupku koji se vodio iza smrti AC, postojao spor između njezinih nasljednika, 1. i 2. tuženika, koji se vodio po prigovoru 2. tuženika da je oporučnim raspolaganjem AC povrijeđen njegov nužni nasljedni dio, nakon čega je izvršena procjena vrijednosti svih nekretnina i u konačnici između 1. i 2. tuženika sklopljen nasljednički sporazum kojim su isti riješili sva pitanja u pogledu ostavine, uključujući i predmetne nekretnine koje su ušle u ostavinu i koje su isti jednako naslijedili,

-da u tom postupku 1. tuženik potvrdio da je pokojna majke bila vlasnica svih nekretnina prema posjedovnom listu br. 37, a u kojem listu su se u času njezine smrti nalazile i predmetne nekretnine nit je u tom postupku spomenuo postojanje Ugovora o darovanju predmetnih nekretnina iz 1998.,niti tražio njihovo izdvajanje iz majčine ostavine,

-da je u samom rješenju o nasljeđivanju iza pok. AC jasno navedeno da se zemlja Varoš sastoji od nekretnina kat.čest 8323, 8324, 8325 i 8326, sve K. O. [katastarska općina], što bi moglo ukazivati da su predmetne nekretnine u oporuci pok. AC, bile naznačene po narodnim nazivom , a ne katastarskom identifikacijom,

-da 1. tuženik nije bio evidentiran kao posjednik predmetnih nekretnina u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju od 3. rujna 2002.

14. Prema odredbi čl. 148. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 52/71,47/78,71/91,37/94,56/00 i 48/03 – dalje: ZN) koji je bio na snazi u vrijeme smrti pok. AC (majke 1. i 2. tuženika) do diobe nasljednici upravljaju i raspolažu nasljedstvom zajednički.

15. Nasljedničke zajednice su pravne zajednice tipa zajedničkog vlasništva (čl. 57. do 65. ZVDSP), te raspolaganja predmetom nasljedničke zajednice mogu valjano učiniti jedino svi sunasljednici-zajedničari zajedno (čl. 61. st. 1. ZVDSP).

16. Iako sunasljednici-zajedničari mogu predmetom svoje zajednice valjano pravno raspolagati jedino zajednički, ipak u nekim slučajevima iz pravnih raspolaganja koje je poduzeo samo pojedini sunasljednik-zajedničar mogu nastati željeni pravni učinci za treće osobe. To su sljedeći slučajevi:

1/ ako je sunasljednik-zajedničar koji je pravno raspolagao imao za to nalog svih ostalih, odnosno ako su oni naknadno odobrili to njegovo raspolaganje (čl. 1129. ZOO),

2/ ako u korist poštenih stjecatelja djeluju pravila o zaštiti njihovog povjerenja u pravnom prometu i to a/ pravila o zaštiti povjerenja pri stjecanju pokretnina (čl. 61. st. 2. toč. 1. ZVDSP i čl. 118. ZVDSP), b/ pravila o zaštiti povjerenja pri stjecanju nekretnina (čl. 61. st. 2. toč. 2. ZVDSP i 122. -124. ZVDSP) te c/ pravila o zaštiti povjerenja pri stjecanju od tobožnjeg nasljednika koji se legitimirao pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

17. Od kada se nasljednička zajednica pretvorila u zajednicu suvlasničkog tipa, pa do razvrgnuća te zajednice, sunasljednici kojima pripadaju određeni alikvotni dijelovi prava na naslijeđenom dobru, upravljaju i raspolažu onako kao što suvlasnici upravljaju i raspolažu svojim stvarima (čl. 36. do 46. ZVDSP).

18. Nadalje, sud prvog stupnja nije cijenio valjanost Ugovora o darovanju od 3. rujna 2003., imajući u vidu da je tužitelj tijekom postupka isticao i činjenicu nedostatka forme javnobilježničkog akta potrebne za sklapanje ugovora o darovanju nekretnine bez predaje u posjed daroprimatelju, a sve sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu s obzirom na činjenice da je sporni Ugovor o darovanju samo potpisan od strane daroprimatelja, bez ovjere tog istog potpisa; da je daroprimatelj živio u [adresa] i nikada nije stupio u posjed darovanih mu nekretnina, a što je uostalom potvrdio i sam darovatelj (1. tuženik) u svojoj izjavi od dana 2. prosinca 2019.

19. Iako je člankom 5. Ugovora o darovanju od 3. rujna 2003., utvrđeno da daroprimatelj ima trenutni i po nikom osporavani vlasnički posjed darovanih nekretnina danom sklapanja ugovora, riječ je o predaji na osnovi očitovanja volje iz čl.15. ZVDSP kojom se ne stječe faktični neposredni posjed.

20. U vrijeme kada je sklopljen predmetni Ugovor o darovanju (3. rujna 2003.), darovanje nije bilo regulirano pozitivnim zakonodavstvom pa se na predmetni Ugovor o darovanju primjenjuju pravna pravila bivšeg Općinskog građanskog zakonika - dalje: OGZ, koji se primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91).

21. U primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. bivšeg OGZ zauzeto je pravno shvaćanje da ugovor o darovanju treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi čl. 53.st.1.toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine br. 78/93, 29/94 i 162/98 - dalje: ZJB), a kada ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi, tada taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari.

22. Nedostatak forme spornog ugovora ne može nadomjestiti ni uknjižba (tako i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 542/03 od 15. prosinca 2004., Rev 995/04 od 4. listopada 2005., Rev 1350/14, Rev 3104/2014-3 od 27. lipnja 2018., Rev 210/2016. od 28. svibnja 2019., Rev 412/2017 od 4.ožujka 2020.) .

23. Suprotno zaključku suda prvog stupnja prava predaja stvari nije samo formalna tradicija na osnovi očitovanja volje ugovornih strana sadržanom u ugovoru, već pojam prave predaje podrazumijeva stvarnu, faktičnu predaju stvari i neposredni posjed stjecatelja, čime nastaje vlasnički posjed koji podrazumijeva svakodobno raspolaganje stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 1182/2014-2 od 30. kolovoza 2017).

24. Ukoliko bi se doista radilo o darovanju bez prave predaje stvari (kako to tvrdi tužitelj), a ugovor nije zaključen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta, takav ugovor bi zbog nedostatka oblika bio ništetan u smislu odredbe članka 943. OGZ u svezi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01- dalje: ZOO).

25. Navedeno je odlučno za ocjenu jesu li predmetne nekretnine predstavljale vlasništvo, tako i ostavinsku imovinu sada pok. LC u trenutku njegove smrti, odnosno jesu li iste mogle biti predmetnom nasljeđivanja.

26. Naime, rješenje o nasljeđivanju iza pok. LC samo po sebi ne dokazuje da je ostavitelj bila vlasnik predmetnih nekretnina. Ostavinsko rješenje ima deklaratorni karakter i ne može proizvoditi učinak stjecanja vlasništva na nekretnini koja nije bila vlasništvo ostavitelja.

27. U smislu odredbe čl.115. ZVDSP za stjecanje prava vlasništva na nekretnini pravnim poslom potrebni su osim upisa u zemljišnu knjigu kao načina stjecanja (modus) i valjani pravni posao kao osnov stjecanja (titulus).

28. U smislu odredbe čl.122. ZVDSP prema kojoj odredbi u st.1.je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona a prema st.2.predmetnog članka stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, st. 3. istog članka je propisano da nedostatak dobre vjere se ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

29. Osnovano navodi tužitelj u žalbi da zakon ne poznaje pojam povjerenja u treće osobe već samo povjerenja u zemljišnoknjižno stanje.

30. Stoga, za ocjenu savjesnosti tužitelja, kao kupca, potrebno je utvrditi tko je bio vlasnik predmetnih nekretnina jer se savjesnost doista računa u odnosu na stanje zemljišne knjige (kartona zemljišta) i katastra nekretnina u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji (30. listopada 2015.), kao i je li tužitelj u trenutku sklapanja pravnog posla s otuđivateljem znao (ili imao razloga posumnjati) da su predmetne nekretnine otuđene (darovane) ili predane u posjed predniku 3. do 6. tuženika 3. sada pok. LC, odnosno je li ga netko upozorio da sklapa pravni posao s neovlaštenim nevlasnikom (da netko treći polaže pravo na predmetne nekretnine).

31. Pri tome nebitno je, je li svjedok JC znao da su prethodno predmetne nekretniea darovane sinu 1. tuženika, sada pok. LC već je odlučno je li ta treća osoba tužitelja upoznala s tom činjenicom darovanja.

32. U skladu s odredbom čl.37.st.3. i 4. ZVDSP uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar te da je svaki suvlasnik vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti koje pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnog dijela.

32. Dakle, u sporu gdje tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkim dijelovima 2. i 3. do 6. tuženika, kao upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika ( 1. tuženik nije zemljišnoknjižni vlasnik), zemljišnoknjižni suvlasnici nemaju položaj ni jedinstvenih ni nužnih suparničara, što znači da svaki od njih može slobodno raspolagati svojim zahtjevom u odnosu predmetne nekretnine te je u odnosu na svakoga od njih s obzirom na vlastitu dispoziciju moguće donijeti različitu odluku.

33. Slijedom iznesenog valjalo je pobijanu presudu temeljem odredbe čl.369.st.1. ZPP ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da je temeljem čl.371. ZPP određeno da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

34. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, uvažavajući i iznesene žalbene razloge tužitelja, te ponovnom ocjenom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP, donijeti novu i zakonitu odluku kojom će ujedno odlučiti i o troškovima postupka (čl.166.st.3. ZPP)

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović