Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-804/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LUG OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu , protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o. OIB:90275854576 iz Zagreba, Radnička cesta 48, zastupanog po punomoćnicima Anti Glamuzina i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 3656/2021-43 od 26. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3656/2021-43 od 26. studenog 2025. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3656/2021-43 od 26. studenog 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I i II izreke.

III Uvažava se žalba tuženika kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3656/2021-43 od 26. studenog 2025. u pobijanom dijelu iz stavka III izreke i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

IV Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-3656/2021-43 utvrđene su ništetnima i bez pravnog učinka nepoštene odredbe Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila broj [broj leasinga] od 28. siječnja 2008. iz čl. 2. u dijelu kojim je ugovorena vrijednost objekta leasinga u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, iz čl. 4., u dijelu u kojem je ukupan iznos naknada ugovoren u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, iz čl. 5. u dijelu u kojem je ugovoren jednokratni trošak obrade zahtjeva u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, iz čl. 5.1. u dijelu u kojem je ugovoren trošak pribave objekta u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i iz čl. 6. u dijelu u kojem je ugovoren iznos obroka leasinga u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 3.285,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od siječnja 2008. do siječnja 2013. pa do isplate.

1.3. Prigovor radi prebijanja s tražbinom u iznosu od 3,79 eura uz zakonske zatezne kamate odbijen je kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

2.1. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-3656/2021-43 odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti toga suda, kao u stavku I izreke tog rješenja.

2.2. U stavku II izreke rješenja suda prvog stupnja posl. br. P-3656/2021-43 dopuštena je preinaka tužbe iz podneska od 6. prosinca 2024.

2.3. Tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.439,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao u stavku III izreke tog rješenja.

3. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbene zahtjeve odbiti u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i trošak sastava žalbe uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, podredno ju ukinuti i odrediti da se ponovo provede glavna rasprava.

4. Žalba je osnovana.

5.1. Raspravljajući i ocjenjujući pitanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja u proturječju s ispravama u spisu i ima nedostataka zbog kojih se ne može valjano i pouzdano ispitati, a to iz razloga jer ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, na koju povredu osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

5.2. Nastavno na navedeno ostvarena je i relativno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP koju tuženik ističe u sadržaju svoje žalbe jer su u prvostupanjskoj presudi izostali navodi i obrazloženja o odlučnim činjenicama povodom svih postavljenih zahtjeva, zašto i kako ih je sud utvrdio kao i koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o svim zahtjevima stranaka.

5.3. Propust suda prvog stupnja da u rješenju o izvođenju dokaza financijskim vještačenjem naznači sporne činjenice o kojima treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo kao što propisuje čl. 292. st. 3. ZPP nije sam po sebi utjecao na zakonitost i pravilnost osporene presude jer je vještvo izrađeno po sadržaju prihvaćenog dokaznog prijedloga iz toč. IV tužbe. Stoga se kao neosnovano otklanja žalbeno upiranje na relativno bitnu povredu odredba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 292. st. 3. ZPP.

6. Predmet spora su odredbe Ugovora br. [broj leasinga] o operativnom leasingu motornog vozila između prednika tuženika Hypo Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o. kao davatelja leasniga i tužiteljice kao primatelja leasniga zaključenog 28. siječnja 2008. i to čl. 2. kojim je ugovorena vrijednost objekta leasinga u valuti Chf u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, čl. 4. u dijelu u kojem je ukupan iznos naknada ugovoren u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, čl. 5. u dijelu u kojem je ugovoren jednokratni trošak obrade zahtjeva u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, čl. 5.1. u dijelu u kojem je ugovoren trošak pribave objekta u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i čl. 6. u dijelu u kojem je ugovoren iznos obroka leasinga u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

7.1. Za razliku od zaključka suda prvog stupnja, u pogledu odlučnih činjenica ništetnosti spornih odredbi u predmetnom slučaju ugovorenog leasinga s prednikom tuženika Hypo Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o. kao davatelja leasniga nije moguća izravna primjena utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom posl. br. P-1401/12 jer se utvrđenja iz tog postupka odnose na zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji su ugovorili kredite u valuti švicarskog franka (Chf) s tuženicima u tom postupku kao kreditorima i to I-tuženikom Zagrebačka banka d.d., II-tuženikom Privredna banka Zagreb d.d., III-tuženikom Erste & Steiermärkische d.d., IV- tuženikom Raiffeisenbank Austrija d.d., V-tuženikom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., VI- tuženikom Otp banka Hrvatska d.d., VII-tuženikom Societe Generale-Splitska banka d.d. i VIII-tuženikom Sberbank d.d. (ranije: Volksbank d.d.). Obzirom na to da se ovdje radi o ugovoru o operativnom leasingu s prednikom tuženika koji kao tuženik nije bio obuhvaćen i nije sudjelovao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12, učinci odluka donesenih u navedenom kolektivnom sporu ne odnose se na predmetni ugovorni odnos u smislu čl. 502.c ZPP.

7.2. Iako nije moguća primjena čl. 502.c ZPP u pogledu činjeničnih utvrđenja iz postupka posl. br. P-1401/12, načelno se smatra da su tom presudom postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama ovdje mjerodavnih čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. te čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07 i 125/07, dalje: ZZP/07). Međutim u osporenoj prvostupanjskoj odluci izostali su razlozi koji bi opravdali te standarde ništetnosti u odnosu na čl. 4. i čl. 6. predmetnog ugovora o operativnom leasingu o primjeni valutne klauzule u valuti Chf dok za utvrđenje ništetnosti dijela odredaba čl. 2., čl. 5. i čl. 5.1. istog ugovora nisu dani nikakvi razlozi.

8.1. Prema čl. 96. st. 2 ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca odnosno tuženika. Budući da je predmetni ugovor o operativnom leasingu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju kojeg je pripremio i predložio prednik tuženika, primjenom čl. 96. st. 2. ZZP/07 smatra se da se o valutnoj klauzuli u Chf nije pregovaralo, pri čemu tuženik nije dokazao suprotno a na njemu je prema čl. 96. st. 4. ZZP/07 bio teret tog dokaza.

8.2. U svom sadržaju sporne odredbe čl. 4. i čl. 6. o valutnoj klauzuli u Chf predstavljaju odredbe koje je dopušteno ocjenjivati jer one, suprotno čl. 99. ZZP/07 nisu jasne ni lako razumljive niti su lako uočljive.

8.3. U čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.4. Uz to što su odredbe čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP/07 kao i odredbe čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) bile važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kao takve su obvezivale tuženika, potrebno je utvrditi je li sporn im odredbama čl. 4. i čl. 6. predmetnog ugovora o operativnom leasingu o valutnoj klauzuli u Chf, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovana značajna neravnoteža na štetu tužiteljice. Ovo stoga jer se smatra nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.5. O tome jesu li sporne ugovorne odredbe čl. 4. i čl. 6. Ugovora o operativnom leasingu uzrokovale značajnu neravnotežu na štetu tužiteljice kao potrošača a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi suda prvog stupnja nisu dani razlozi jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti.

9.1. Utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o operativnom leasingu br. [broj leasinga] od 28. siječnja 2008. u slijedećem sadržaju: „u dijelu u kojem je u čl. 2. ugovorena vrijednost objekta leasinga u valuti Chf protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja“ je u proturječju sa sadržajem odredbe čl. 2. istog ugovora s lista 10 spisa predmeta suda prvog stupnja jer se u navedenoj ispravi odredba čl. 2. tog ugovora odnosi na trajanje leasinga. Navedeno proturječje predstavlja nedostatak koji onemogućava ispitivanje osporene presude.

9.2. Odredbama čl. 5. i čl. 5.1. Ugovora o operativnom leasingu br. [broj leasinga] ugovoreno je da tužiteljica kao primatelj leasinga plaća jednokratni trošak obrade zahtjeva u protuvrijednosti iznosa od 269,04 Chf i trošak pribave objekta leasinga u protuvrijednosti iznosa od 3,68 Chf, na dan izdavanja računa uz PDV. Prvostupanjski je sud utvrdio ništetnost navedenih odredbi o trošku obrade zahtjeva i trošku pribave objekta leasinga iz čl. 5. i čl. 5.1. predmetnog ugovora međutim nije dao razloge o odlučnim činjenicama da bi iste odredbe bile neodređene odnosno neodredive te da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelj ice, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, koje bi opravdale primjenu čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP/07.

9.3. Razmatranjem odredbi čl. 5. i čl. 5.1. predmetnog ugovora proizlazi da je sadržaj tih odredbi po pitanju primjene valutne klauzule u Chf jasno određen jer je tim odredbama tužiteljica preuzela obvezu isplate naknada troška obrade zahtjeva i troška pribave objekta leasinga u kunskoj protuvrijednosti na dan izdavanja računa. Iz priložene kartice kupca vidljivo je da je tužiteljica izvršila plaćanje tih troškova 12. veljače 2008, dakle dva tjedna nakon zaključenja predmetnog ugovora kada joj je bio poznat ugovoreni srednji tečaj HNB na taj dan. Iz navedenog bi slijedilo kako u vezi valutne klauzule iz tih odredbi čl. 5. i čl. 5.1. predmetnog ugovora za tužiteljicu nije bilo nepoznanica tako da je dvojbeno je li time uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

10. Zbog bitne povrede odredaba postupka ostvarene u vidu navedenih nedostataka i proturječja prvostupanjska se presuda ne može ispitati i stoga je primjenom čl. 369. st. 1. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP odlučeno kao u stavku I izreke ovog rješenja.

11.1. Iako je žalbu ponio i protiv rješenja prvostupanjskog suda posl. br. P- 3656/2021-43, tuženik u sadržaju svoje žalbe nije naveo određene razloge osporavanja odluke o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti iz stavka I izreke tog rješenja. Stoga je a obzirom da slijedom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 3 ZPP, odlučeno kao u stavku II izreke ovog rješenja, primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP.

11.2. Povodom žalbenog osporavanja dijela rješenja prvostupanjskog suda posl. br. P-3656/2021-43 iz stavka II o dopuštenju preinake tužbenog zahtjeva iz podneska od 6. prosinca 2024. uočava se kako se razlika između kondemnatronog zahtjeva iz tužbe u iznosu od 24.755,44 kn a što iznosi 3.285,61 eura[1] i zahtjeva postavljenog u podnesku od 6. prosinca 2024. (list 155 spisa) od 3.285,63 eura svodi na 0,02 eura i kao takva je zanemariva te ne opravdava pozivanje na relativno bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st .1. u vezi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku I izreke ovog rješenja.

11.3. U stavku I izreke ovog rješenja je primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP ukinuto je rješenje prvostupanjskog suda posl. br. P-3656/2021-43 o naknadi parničnih troškova sadržano u stavku III izreke tog rješenja jer ta odluka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu.

12. Primjenom čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao u stavku IV izreke ovog rješenja.

13. U ponovljenom će suđenju prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je ovdje ukazano, u svrhu donošenja zakonite i pravilne odluke o predmetnim tužbenim zahtjevima a posljedično i o prigovoru radi prebijanja iz podneska tuženika od 18. prosinca 2024., s tim da je jasnom odredom čl. 288.a st. 6. ZPP isticanje prigovora radi prebijanja s posljedicom prekluzije ograničeno na stadij do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, koji je u ovom postupku zaključen na ročištu od 8. travnja 2024.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej