Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2183/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-149/2025- 11 od 20. travnja 2026., dana 7. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-149/2025-11 od 20. travnja 2026. pod točkom IV. izreke za iznos parničnog troška od 678,08 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2026. do isplate.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P- 149/2025-11 od 20. travnja 2026. pod točkom IV. izreke preko iznosa od 678,08 EUR do iznosa od 1.287,04 EUR, za iznos od 608,96 EUR i za navedeno odlučuje:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 608,96 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 29,57 EUR u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka preko dosuđenih 29,57 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe i to točke 3.2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 1. rujna 2003. godine zaključenog između tužitelja i Splitska banka d.d. (prednik tuženika) kojom je određeno kako naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita i točke 12.1. istog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno kako se za prijevremenu otplatu kredita plaća naknada određena aktom kreditora (točka I. i II. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 450,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 150,00 EUR od 15. kolovoza 2003. do isplate te na iznos od 300,15 EUR od 5. veljače 2008. do isplate (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.287,04 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2026. do isplate (točka IV. izreke). Nadalje odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova (točka V. izreke).
2. Protiv odluke o troškovima postupka, sadržane u točki IV. izreke citirane presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da sud drugog stupnja donese rješenje kojim će pravilno odrediti troškove parničnog postupka, uvažavajući i trošak sastava žalbe, a podredno u pobijanom dijelu presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Za sastav žalbe potražuje trošak u iznosu od 156,25 EUR te sudsku pristojbu po odmjeri suda.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. U postupku koji je prethodio donošenju odluke o trošku sadržane u točki IV. izreke prvostupanjske presude, sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a. Sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povodom njegovog prigovora na od strane tužitelja označenu vrijednost predmeta spora pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora u visini od 1.777,16 EUR i da je vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju trebalo odrediti u visini zahtjeva za povrat novčanog iznosa od 450,15 EUR.
6. Prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem na pripremnom ročištu održanom 12. veljače 2026. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.777,16 EUR i prema tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora odmjerio troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku.
7. Prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 40. ZPP-a, što je bilo od utjecanja na pravilnu primjenu materijalnog prava, odnosno na donošenje zakonite i pravilne odluke o parničnom trošku, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik.
8. Deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavne za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, već se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003. i druge).
9. Dakle u ovom konkretnom slučaju deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti i da su bez pravnog učinka odredbe sadržane u točki 3.2. i točki 12.1. predmetnog ugovora o kreditu služi u pravilu samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od ukupno 450,15 EUR koji je tužitelj isplatio tuženiku po osnovi tih ništetnih ugovornih odredbi i koji iznos je stoga tuženik pobijanom presudom obvezan platiti tužitelju (točka III. izreke presude) pa je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku trebalo odrediti prema navedenoj vrijednosti predmeta spora od 450,15 EUR.
10. Odluka o troškovima je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a, dok sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 i 107/25 – dalje u tekstu: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora od 450,15 EUR tužitelju pripada za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 5. svibnja 2025. 50 bodova (Tbr. 8.1.), za zastupanja na ročištima 4. veljače 2026. i 24. ožujka 2026. po 50 bodova za svako (Tbr. 9.1.), za sastav zahtjeva za dostavom dokumentacije 25 bodova (Tbr. 36.3.), te za pristup ročištu za objavu presude 25 bodova (Tbr. 9.3.), odnosno ukupno 250 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR (Tbr. 54), te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46.) iznosi 625,00 EUR, kojem trošku treba pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR te na presudu 26,54 EUR prema Tar. br. 1.1. u ovdje relevantnom razdoblju važeće Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23., 50/26.), slijedom čega tužitelju pripada ukupan parnični trošak iznosu od 678,08 EUR.
11. Kako je prvostupanjski sud tužitelju dosudio trošak postupka u iznosu od 1.287,04 EUR, valjalo je odluku o troškovima postupka potvrditi za iznos od 678,08 EUR te preinačiti za iznos od 608,96 EUR i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, slijedom čega je riješeno kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a.
12.1. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo mu je dosuditi trošak žalbenog postupka, a koji se sastoji od troška sastava žalbe po Tbr. 10. 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife u iznosu od 62,50 EUR.
12.2. Prema uspjehu u ovom žalbenom postupku u omjeru od 47,31%, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 29,57 EUR, koji iznos troška je naloženo tužitelju da mu nadoknadi, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ovog rješenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan, slijedom čega je riješeno kao u točki IV. izreke.
U Zagrebu, 7. srpnja 2026.
Sudac
Vlatka Paškvalin Bošković
