Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2113/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković., kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa Zvonimir Barun, odvjetniku u [adresa], protiv 1. tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, 2. tužene VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužene CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Damiru Đegarecu, odvjetniku iz Koprivnice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-1009/2022-64 od 15. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-1009/2022-64 od 15. studenog 2022. i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

Proglašava se nedopuštenom ovrha a nekretninama zk.č.br. 3369/12 u naravi poslovna zgrada benzinska crpka, [adresa], skladište plina, dvorište i livada, površine 642 čhv odnosno 2308 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na suvlasnički udio tužiteljice od 1/6 dijela, te nekretnine na zk.č.br. 3369/26 livada površine 680 čhv odnosno 2448 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu u odnosu na suvlasnički udio tužiteljice od 1/6 dijela utvrđenjem vrijednosti nekretnina, prodajom nekretnina na javnoj dražbi i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću posl. br. Ovr-1/15.

II. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u visini 3.421,66 Eura u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi 1. tuženiku trošak žalbenog postupka u visini 777,67 Eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova nastalih u povodu revizije.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je proglašena nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj Ovr -1/15 u odnosu na suvlasnički udio tužiteljice u 1/6 dijela nekretnine pobliže opisane u toj točki izreke.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi 1. tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 87/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže odbiti žalbu 1. tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je proglašenje ovrhe nedopuštenom utemeljena na činjenicama da je predmet ovršnog postupka nekretnina koja je u 1/6 dijela suvlasništvo tužiteljice po osnovu bračne stečevine i da tužiteljica nije znala niti dala suglasnost da njezin suprug optereti nekretninu založnim pravom, te da je ona stekla suvlasništvo prije pokretanja ovršnog postupka i prije zabilježbe ovrhe.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovršenica, ovdje tužiteljica, rješenjem poslovni broj Ovr-1/15-242 od 28. prosinca 2016. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe čl. 46. st. 2. t. 7. u vezi odredbe čl. 49. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05, 121/05 i 67/08-dalje OZ)

- da su stranke tog ovršnog postupka Ovr-1/15 prvo do treće tuženici kao ovrhovoditelji, a tužiteljica jedna od ovršenika

- da je 1. tuženik protiv supruga tužiteljice ĐI (također ovršenika u postupku Ovr-1/15) i njegova dva brata ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 457/03 (sada Ovr-1/15) radi ovrhe na nekretninama u suvlasništvu ovršenika (svakog u 1/3 dijela)

- da je na navedeni ovršni predmet spojen predmet Ovr-935/13 (sada Ovr-576/13) u kojem su 2. i 3. tuženice ishodile rješenje o ovrsi protiv supruga tužiteljice ĐI kao ovršenika radi ovrhe na istim nekretninama

- da je tužiteljica ishodila pravomoćnu presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-147/12 od 27. prosinca 2013. kojim je utvrđena suvlasnicom na založenim nekretninama u 1/6 dijela po osnovu bračne stečevine

- da je pravo suvlasništva tužiteljice u zemljišnu knjigu upisano 20. veljače 2014.

- da je tužiteljica dobila status ovršenice donošenjem rješenja Ovr-457/03-198 od 30. siječnja 2015.

- da su nekretnine stečene kupoprodajom 1991. i 1994. za vrijeme trajanja braka tužiteljice i ĐI koji brak je zaključen 1982.

- da je od kupoprodaje pa sve do upisa prava suvlasništva tužiteljice, dakle i u vrijeme zasnivanja založnog prava, nekretnina bila upisana kao suvlasništvo ĐI u 1/3 dijela te njegove braće svakog u 1/3 dijela

- da je 1/3 dijela nekretnine ĐI založena u korist 1. tuženika temeljem sporazuma sklopljenim pred Općinskim sudom u Zagrebu poslovni broj I-464/95 dana 8. veljače 1995. kao osiguranje novčane tražbine iz ugovora o kreditu kojim je kredit odobren i isplaćen braći ĐI

- da ĐI nije tužiteljici rekao da je založio 1/3 dijela nekretnine i da nije dobio novac stečen temeljem ugovora o kreditu jer nije niti bio korisnik kredita, već samo zalogodavac

- da je tužiteljica za zalog saznala kada su započele ovrhe nakon čega je ishodila presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-147/12 od 27. prosinca 2013. (kojom je po osnovi bračne stečevine stekla 1/6 dijela nekretnine)

- da je u zemljišnoj knjizi 7. veljače 1995. upisano založno pravo na nekretnini (tada u suvlasništvu ĐI i njegova dva brata) u korist 1. tuženika

- da je u zemljišnoj knjizi 20. veljače 2014. upisana zabilježba ovrhe, rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zaprešiću posl br. Ovr-576/13 od 14. lipnja 2013. na nekretnini ĐI, supruga tužiteljice, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljica ovdje 2. do 3. tuženica

- da je ĐI podnio tužbu protiv 2. i 3. tuženice i ishodio nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-302/18 od 22. ožujka 2019. kojom je utvrđeno da je isprava o pozajmici sklopljena između njega kao zajmoprimca i P i VI kao zajmodavaca za iznos od 35.000 Eura ništetna.

7. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je nekretnina koja je predmet ovrhe stečena za vrijeme trajanja braka te da kao takva predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i njenog supruga kojom raspolažu sporazumno sukladno odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine, broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO). Nadalje, da imajući u vidu sukob dvaju važnih pravnih načela i to načela zaštite imovinskih prava supružnika i načelo zaštite vjerovnika odnosno zaštite sigurnosti u pravnom prometu (s pozivom na odluku Ustavnog suda kojom se raspravljano o sukobu tih dvaju važnih pravnih načela (Odluka U-III-821/07 od 18. lipnja 2008. osnažio svoje stajalište zauzeto u Odluci U-III-493/02 od 13. listopada 2002. ("Narodne novine" broj 150/04) daje prednost zaštiti imovinskih prava supružnika, vodeći računa o propisu, kako obiteljskom tako i zemljišnoknjižnom pravu prema vremenu kada je taj pravni odnos nastao (v.čl. 388/2). Iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je ovaj slučaj drugačiji od većine slučajeva iz razloga što suprug tužiteljice nije bio ugovaratelj kredita, nisu mu isplaćena sredstva, te ovaj sud smatra da u tom slučaju tužiteljica nije niti mogla zamijetiti da se nešto promijenilo s obzirom da njen suprug nije digao kredit i nije dobio milion DEM. U suprotnom, da je suprug tužiteljice-svjedok ĐI bio ugovaratelj kredita i dobio novčana sredstava od Banke tada bi cjelokupna pravna situacija po mišljenju toga suda bila drugačija, jer bi tužiteljica mogla i morala primijetiti promjenu u financijama svog supruga odnosno mogla bi zamijetiti veću količinu novca. Slijedom navedenog prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđujući nedopuštenom ovrhu u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice od 1/6 dijela nekretnine.

8. Prvotuženik se u bitnome u žalbi, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige temeljem čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) te tvrdi da se pravo vlasništva tužiteljice koje je stečeno odlukom suda ne može suprotstaviti pravu 1. tuženika koje je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini (čl. 127. ZV).

9. Na temelju odredbe iz čl. 277. i čl. 283. st. 1. ZBPO koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine, zajedničkom imovinom (u konkretnom slučaju u suvlasništvu predmetne nekretnine) bračni drugovi raspolažu sporazumno. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da su sporne nekretnine stečene radom supružnika, tužiteljice i njenog supruga ĐI, za vrijeme trajanja bračne zajednice.

10. Obzirom je riječ o pravnim poslovima sklopljenim prije 1. siječnja 1997. to dolazi do primjene odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOVO).

10.1. . Naime, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-x- 1066/2016 od 19. prosinca 2017., u razdoblju primjene ZOVO-a, kada je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisan samo jedan bračni drug, založno pravo ne može se steći niti povjerenjem u zemljišne knjige na suvlasničkom dijelu bračnog druga s kojim nije sklopljen sporazum o založnom pravu, odnosno do primjene dolazi opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima.

12. Međutim, sukladno recentnijem stavu ovog suda izraženom u odluci broj Rev - 604/2021-3 od 29. kolovoza 2023., kao i stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U- III-2536/2014 od 5. srpnja 2017., U-III-339/2014 od 10. srpnja 2018.) u svakom pojedinačnom sudskom sporu o pitanju valjanosti istaknutog pravnog posla, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla mora se procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

13. Naime, sukladno već izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske načelo povjerenja u zemljišne knjige stvaralo je svoje, ovdje relevantne učinke i prije nego je ZVDSP stupio na snagu te se za važenja ZOVO i do stupanja na snagu ZVDSP založno pravo moglo steći po trećoj osobi primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige na nekretnini odnosno suvlasničkom dijelu nekretnine koja nije bila vlasništvo osobe s kojom je sklopljen pravni posao o osnivanju založnog prava - iako je ta osoba bila upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a taj treći bio pošteni stjecatelj.

13.1. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je I-tuženik bio u dobroj vjeri jer je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Time da niti tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da bi 1. tuženik bio nesavjestan.

13.2. Nadalje je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je suprug tužiteljice založio nekretninu koja je zajednička imovina supružnika, a koju nije mogao bez znanja tužiteljice založiti (suprug je izjavio da nije rekao tužiteljici zato da je ne sekira).

13.3. I na kraju je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljica koja nije bila formalni sudionik spornog pravnog odnosa, nije znala niti mogla znati da je njezin suprug založio suvlasnički dio nekretnine, koji je bio bračna stečevina supružnika.

14. Polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu, treća osoba će valjano steći pravo vlasništva pa i pravo zaloga na cjelokupnoj zajedničko j imovini ako su utvrdi da je treća osoba pošteni stjecatelj, odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišnoj knjizi. Dakle, za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno pravnoj nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe bitna je pretpostavka savjesnosti i poštenja te treće osobe. U konkretnom slučaju to utvrđivanje savjesnosti u pravnom prometu ne može se ograničiti samo na 1. tuženika kao zalogoprimca koji je postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu već i na tužiteljicu te na njezinog supruga kao zalogodavca.

15. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije znala niti mogla znati da je suprug založio zajedničku imovinu za kredit koji su realizirali njegova braća. Međutim, ako tužiteljici stvarno nisu bila poznata raspolaganje njezinog supruga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ta okolnost ništa ne mijenja jer je ona propustila zaštiti svoja suvlasnička prava na nekretnini koja je predmet ovrhe i to ne samo od trenutka kada je njen suprug opteretio zajedničku nekretninu , nego od trenutka kada je izvanknjižno na osnovi zakona (ZBPO) stekla suvlasništvo te nekretnine (1991. i 1994. godine). Naime, tužiteljica od stjecanja nekretnine kupoprodajom nije poduzela niti jednu radnju u smislu upisa svog (su)vlasništva u zemljišne knjige preko 20 godina, pa se kod takvog stanja stvari jedinom tvrdnjom da nije znala da je njen suprug opteretio zajedničku nekretninu , ne može opravdati njezina savjesnost.

16. Slijedom navedenog je, na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP presuđeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Budući je prvostupanjska odluka preinačena to je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP žalitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka za zastupanje po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 250 bodova po Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), za zastupanje na šest ročišta pod 250 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife ili ukupno 2.322 eura (17.500,00 kn) što za troškom sastava žalbe od 28. kolovoza 2020. 414,75 eura (3.125,00 kn) sa kojom je taj tuženik uspio te sa PDV iznosi 3.421,66 eura (25.780,50 kn). Prvotuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu jer na to ročište nije pristupio, a nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer u spisu nema dokaza o tome da je taj trošak imao.

18. Kako je prvotuženik uspio sa predmetnom žalbom to mu je valjalo dosuditi i trošak sastava žalbe s PDV 777,67 eura (5.859,38 kn), dok mu sudska pristojba na žalbu u visini 4.700,00 kn nije priznata jer u sadržaju spisa nema dokaza da je taj trošak imao.

19. Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužiteljica, iako je uspjela sa revizijom, spor izgubila pa nema pravo na trošak revizijskog postupka. Naime, tužiteljici u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na trošak revizijskog dijela postupka, jer troškove revizijskog postupka valja računati u okviru troškova cjelokupnog postupka i prema uspjehu u cjelokupnom postupku.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.