Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2594/2026-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Marijana Vugića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Katji Jajaš i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jajaš i Vukelić u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska Avenija 6, zastupanog po punomoćnicima Zlatku Knezoviću i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3511/2019-38 od 20. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3511/2019-38 od 20. ožujka 2026. u pobijanom dijelu iz stavka I u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o [broj kredita] od 25. veljače 2008.:

- u dijelu članka 3. koji glasi: "Kamata se obračunava u Chf a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za Chf Hypo Alpe- Adria Bank d.d. na dan plaćanja.",

- u dijelu članka 4. koji glasi: „…na dan plaćanja" i

- u članku 6. koji glasi: "Promjenljivost kamatne stope Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.", zatim iz stavka II izreke, iz stavka IV izreke (pravilno stavak III izreke) s nalogom za isplatu iznosa od 5.394,06 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u odlukama o zahtjevima za naknadu parničnog troška iz stavka IV izreke do iznosa od 2.831,81 eura i iz stavka VI izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P -3511/2019- 38 od 20. ožujka 2026. u pobijanom dijelu iz stavka I u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o [broj kredita] od 25. veljače 2008. u dijelu članka 2. koji glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.676,00 CHF (dvaesetsedamtisućašestosedamdesetšest švicarskih franaka) prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…" i u dijelu članka 4. koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti 400,34 CHF (četiristo švicarskih franaka i 34/100) obračunatih po srednjem tečaju za Chf Hypo Alpe Adria Bank d.d.“ te u odluci o naknadi parničnih troškova tužitelju iz stavka IV izreke preko iznosa od 2.831,81 eura do iznosa od 2.884,90 eura ili za iznos od 53,09 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. 616-022/2008 od 25. veljače 2008. u dijelu članka 2. koji glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.676,00

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 53,09 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-3511/2019-38 utvrđena je ništetnost odredbi Ugovora o [broj kredita] od 25. veljače 2008. i to:

- u dijelu članka 2. koji glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.676,00 CHF

(dvaesetsedamtisućašestosedamdesetšest švicarskih franaka) prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…"

- u dijelu članka 3. koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria Bank d.d. na dan plaćanja."

- u dijelu članka 4. koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti 400,34 CHF (četiristo švicarskih franaka i 34/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria

Bank d.d. na dan plaćanja"

1.2. U stavku II izreke te u stavku označenom s IV (pravilno u stavku III) izreke iste presude tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznose od 1.699,65 eura i od 5.394,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od travnja 2008. do ožujka 2015. pa do isplate.

1.3. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova prihvaćen je u iznosu od 2.884,90 eura dok je preostali dio zahtjeva tužitelja do traženih 3.906,81 eura odbijen a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

2. Protiv navedene presude osim u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnih troškova žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Tvrdnje iz žalbe tuženika da prvostupanjska presuda predstavlja povredu prava na pravično suđenje s aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku i na procesnu jednakost nisu osnovane. Prvostupanjski je sud iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužiteljice tako da na ispitivanje pravilnosti prvostupanjske presude povodom žalbe ne utječu u tim smislu neosnovani tuženikovi žalbeni navodi. U odnosu na prigovor o povredi prava na pravično suđenje s aspekta prava na raspravljanje valja reći da je razmatranjem predmetnog spisa razvidno kako je tuženik tijekom postupka bio zastupan po punomoćnicima odvjetnicima te je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje. Stoga tuženik u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja. Slijedom navedenog se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kao i žalbeni prigovor o povredi prava iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) odnosno o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).

4.2. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5.1. Sud prvoga stupnja je iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica i na tim je činjenicama utemeljio deklaratorni dio presude kojim je utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o [broj kredita] od 25. veljače 2008. u dijelu članka 2. koji glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.676,00

CHF (dvaesetsedamtisućašestosedamdesetšest švicarskih franaka) prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…" i u dijelu članka 4. koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti 400,34 CHF (četiristo švicarskih franaka i 34/100) obračunatih po srednjem tečaju za Chf Hypo Alpe Adria Bank d.d.“. U tom je dijelu prvostupanjska odluka odraz pogrešne primjene mjerodavnih materijalno pravnih odredbi čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07 i 125/07, dalje: ZZP/07).

5.2. Odluke prvostupanjskog suda o utvrđenju ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u Chf pri otplati kredita i kondemnatorne odluke s nalogom za vraćanje iznosa od 1.699,65 eura i 5.394,06 eura s stečenih po tim ništetnim odredbama sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja u skladu su s mjerodavnim materijalno pravnim odredbama čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. ZZP/07 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. kao i čl. 214. st. 1. i 2., čl. 215. st. 1. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO).

6.1. U postupku je utvrđeno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. zaključili ugovor o [broj kredita] dana 25. veljače 2008. kojim je tužitelju odobren kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.676,00 Chf za kupovinu rabljenog motornog vozila s rokom otplate od sedam godina u 84 mjesečna anuiteta koji dospijevaju zadnjeg dana u mjesecima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 400,34 Chf obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za Chf na dan plaćanja i uz kamatnu stopu od 5,70% godišnje , koja se obračunava mjesečno i u Chf a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju kreditora za Chf na dan plaćanja a uključena je u anuitete te je promjenjiva prema odluci kreditora.

6.2. Tužitelj i prednik tuženika su izmijenili ugovorenu kamatnu stopu i rok otplate kredita zaključenjem Aneksa br. 1. Ugovora o kreditu od 28. siječnja 2011., koji aneks po svom sadržaju i vremenu ugovaranja ne predstavlja konverziju kredita u drugu valutu.

7.1. Iz sadržaja tužbe i podneska tužitelja od 1. veljače 2024. razvidno je da je tužitelj postavio deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu iz točke 2. koji glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.676,00

CHF (dvaesetsedamtisućašestosedamdesetšest švicarskih franaka) prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita…" dakle kojom je ugovoreno da se odobrava i tužitelju stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.676,00 Chf obračunatoj po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita.

7.2. Prvostupanjski je sud odluku o ništetnosti navedenog dijela odredbe točke 2. predmetnog ugovora o kreditu utemeljio na zaključku kako je ta odredba neodređena odnosno neodrediva te da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

7.3. No sadržaj dijela odredbe točke 2. ugovora o kreditu na koji se odnosi deklaratorni tužbeni zahtjev jasno je određen jer je tom odredbom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.676,00 Chf na dan korištenja kredita, namjena kojeg je bila kupnja osobnog motornog vozila i tužitelj je svakako znao koji je iznos na ime kredita dobio od banke tako da mu je tečaj Chf na dan korištenja kredita bio poznat i u vezi te odredbe za tužitelja nije bilo nepoznanica.

7.4. Isto tako se ne može reći da su ostvarene pretpostavke ništetnosti dijela odredbe čl. 4. o obvezi otplate kredita u kunskoj protuvrijednosti mjesečnih anuiteta od po 400,34 Chf primjenom srednjeg tečaja kreditora već se o nepoznanicama i neodređenosti te obveze radi onda kada se za obračun protuvrijednosti primjenjuje onaj tečaj koji vrijedi na dane plaćanja. U tom je smislu temeljem provedenog financijskog vještačenja sa svođenjem obveze tužitelja na anuitete u poznatoj protuvrijednosti na dan zaključenja ugovora i utvrđen opseg vraćanja stečenog bez osnove po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u Chf .

7.5. Stoga se za razliku od zaključka prvostupanjskog suda, ne može reći da je odredbom točke 2. ugovora o kreditu u dijelu koji je predmetnom tužbenog zahtjeva uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer je tuženik savjesno i pošteno isplatio tužitelju tom odredbom ugovoreni kredit u protuvrijednosti iznosa od 27.676,00 Chf. i tužitelj je svakako znao koji je iznos tom prilikom primio dok mu je u odnosu na odredbu čl. 4. bila jasna obveza vraćanja kredita u protuvrijednosti iznosa mjesečnih anuiteta od po 400,34 Chf dok su se uvjeti ništetnosti ostvarili u pogledu primjene nepoznatog tečaja na dane plaćanja pojedinih budućih anuiteta.

7.6. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude.

8.1. Iako se sud prvog stupnja pozvao na primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07) koji je prestao važiti 7. kolovoza 2007. dakle prije zaključenja predmetnog ugovora o [broj kredita] od 25. veljače 2008., o ništetnosti odredaba tog ugovora o promjenjivosti redovne kamate jednostranom odlukom tuženika i o valutnoj klauzuli u valuti Chf pri otplati kredita se jednako odlučuje i uz primjenu mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 102. st. 1, u vezi čl. 96. st. 1.,2. i 4. ZZP/07 i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO, slijedom pravilnog zaključka da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo a one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, uz nalog tuženiku da tužitelju isplati razlike iznosa primljenih u otplati kredita s osnova ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 1.699,95 eura i o valutnoj klauzuli u Chf pri otplati kredita u iznosu od 5.394,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od stjecanja do isplate.

8.2. Navedene odredbe čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1.,2. i 4. ZZP/07 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. ZOO bile su važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i kao takve su obvezivale tuženika. Kao što je prvostupanjski sud naveo, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, kao što je ovdje slučaj.

8.3. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja te u vezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8.4. Navedene odredbe ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te na valutnu klauzulu vezanu uz Chf, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO kojim je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje interese a svaki rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

9.1. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinio tužitelj i u ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. Tužitelj se osnovano pozvao na pravne učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. iz postupka po kolektivnoj tužbi jer je dokazao da je njegov slučaj obuhvaćen ostvarenom kolektivnom zaštitom dokazujući činjenicu sklapanja kredita s kamatnom stopom kao promjenljivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke u spornom razdoblju i da se radi o ugovoru o kreditu s ugovorenom ništetnom odredbom o valutnoj klauzuli u valuti Chf također u istom razdoblju prilaganjem odgovarajućih ispava odnosno predmetnog ugovora o kreditu i isprava o otplati tog kredita, kojima je, uz vlastiti iskaz, dokazao i svoje svojstvo potrošača.

9.2. Na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude ne utječe to što je prethodno važećom odredbom čl. 502.c ZPP bio propisan učinak činjeničnog i pravnog utvrđenja iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava na posebne parnice za naknadu štete. Naime, od 1. rujna 2019. u primjeni je izmijenjena odredba čl. 502.c. ZPP (čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 70/19) s proširenjem učinka odredbe članka 502.c ZPP i na tužbe za isplatu. Stoga je tužitelj bio ovlašten pozvati se na utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. tako da žalbeni razlog bitne povrede odredaba parnično postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi pogrešne primjene odredbe čl. 502. c. ZPP nije osnovan.

9.3. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem je tuženik na ročištu od 10. ožujka 2023. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka SF dok je saslušanje javnog bilježnika prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 220. st. 2. ZPP otklonio kao nepotrebno jer javni bilježnik ne sudjeluje u pregovaranju o ponudi kredita pa tako nema saznanja o činjenicama navodnog davanja potrebnih obavijesti u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora a saslušana svjedokinja OFS kao voditeljica poslovnice nije bila u kontaktu s klijentima pa ni s tužiteljem, tuženik nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, tako da nema mjesta zaključku o prekoračenju okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

10. Nema uvjeta za primjenu čl. 99. ZZP/07 o nedopuštenosti ocjene pojedinih ugovornih odredaba jer iz sadržaja spornih odredbi, za razliku od navoda tuženika, ne proizlazi da se radi o jasnim i razumljivim odredbama ugovora. Presudom suda EU br. C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti ugovorenog mehanizma tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze . Nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Tuženik odnosno njegov prednik, koji je nesporno unaprijed sastavio predmetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf pri otplati kredita o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, maksimalno je zaštitio svoje interese a svaki rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu, što je u suprotnosti s odredbom čl. 12. ZOO kojim je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti tuženika.

11.1. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). Ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio sporne odredbe Ugovora o kreditu sa unaprijed pripremljenim sadržajem slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

11.2. Odgovarajućom primjenom čl. 250. ZPP utvrđen je ukupni iznos od 1.699,65 eura stečen po ništetnoj odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 3.382,13 eura kojeg je tuženik stekao po osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u Chf kao i datumi primitka pojedinih iznosa po tim osnovama, odlučni za dospijeće obveze vraćanja stečenog bez osnove u smislu čl. 1115. ZOO.

12.1. U žalbi se osporava i pravilnost zaključka suda prvoga stupnja o neosnovanosti prigovora zastare u odnosu na zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Prvostupanjska je odluka o neosnovanosti prigovora zastare u odnosu na zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove temeljem tih ništetnih ugovornih odredaba je skladu sa stavom zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31 siječnja 2022. (Su-IV-33/2022-2) iz kojeg proizlazi da pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u Chf odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u Chf) i stranke (tuženike) iz tog postupka nastaju i u pogledu zastare jer ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u Chf odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u Chf u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

12.2. Obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/2013 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila 13. lipnja 2014. dok je pravomoćnost odluke o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u Chf nastupila 14. lipnja 2023. jer je u tom dijelu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, temeljem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž - 6632/2017, pravomoćna 14. lipnja 2018., tražbine za povrat isplaćenog s osnova ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u Chf iz predmetne tužbe podnesene prije toga odnosno 14. lipnja 2019. nisu u zastari, sukladno odredbama čl. 214. u vezi čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO, kako je to pravilno ocijenio i odlučio sud prvog stupnja u okviru svojih kondemnatornih odluka.

13. Tuženik neosnovano osporava tijek zateznih kamata jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata od tuženika kao nesavjesnog stjecatelja, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

14. Stoga je prvostupanjski sud odlučio u skladu s mjerodavnim materijalnim pravom iz odredbi čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1.,2. i 4. ZZP/07 i čl. 3., čl. 4. i čl. 12., čl. 29. st. 1. i 2. i čl. 214. u vezi čl. 215. st. 1. i čl. 225. te čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kamatnim stopama promjenjivim odlukama tuženika kao kreditora i o valutnoj klauzuli u Chf te tuženiku naložio isplatu stečenog bez osnove na temelju tih ništetnih odredbi s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate, na što ne utječe žalbeno pozivanje na po tuženiku izdvojene pojedine dijelove odluka drugih sudova. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno je kao u stavku I izreke ove presude.

15.1. Osporene odluke iz stavka IV i VI izreke prvostupanjske presude o naknadi parničnih troškova tužitelju do iznosa od 2.831,81 eura i o odbijanju zahtjeva tuženika za naknadu parničnih troškova odraz su pravilne primjene čl. 151. i čl. 155. ZPP i u skladu su s odredbom čl. 154. st. 5. ZPP uzimajući u obzir da je tužitelj u konačnici uspio s glavninom svoga zahtjeva. Povodom osporavanja primjene važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23) valja reći da je ta primjena u skladu s odredbom tbr. 52. koja jasno propisuje da sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

15.2. Kada se uzme u obzir stanje spisa predmeta suda prvog stupnja iz kojeg ne proizlazi da je tužitelj platio pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eura u savezu s osnovanim žalbenim ukazivanjem na oslobođenje potrošača kao tužitelja od obveze plaćanja pristojbi u sporovima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kao što je to propisano odredbom čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23), valjalo je u tom dijelu uvažiti žalbu tuženika i zahtjev za naknadu parničnog troška za pristojbu na presudu od 53,09 eura odbiti.

15.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 i 3 ZPP odlučeno je kao u stavku I i stavku II, toč. 2 izreke.

16. Nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku III izreke.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte