Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-127/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Rošca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ŠU, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj K-100/2025-33 od 24. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. ŠU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj K-100/2025-33 od 24. studenog 2025., opt. DU proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – krađa, opisano u čl. 228. st. 1. KZ/11 te je na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP-a), opt. DU je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08, odnosno paušala postupka, te su isti pali na teret proračuna.
1.2. Na temelju čl. 158. st. 1. i st. 2. ZKP-a ošt. TU, je sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom u iznosu od 100 (sto) eura upućen u parnicu.
2. Protiv navedene presude žalbu je opt. DU putem branitelja Danka Mandića, odvjetnika iz Čakovca zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te zbog prihvata novih dokaza i činjenica (čl. 466. st. 5. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud utvrdi da se ne radi o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, ukine pobijanu presudu, obustavi postupak i uputi oštećenika na privatnu tužbu. Podredno, da donese rješenje kojim će ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi utvrđivanja ispravne pravne kvalifikacije, odnosno provođenja dopunskog dokaznog postupka u obimu navedenom u žalbi, posebno naloživši vještačenje tržišne vrijednosti i vještačenje sadržaja vrećice, dopunska ispitivanja svjedoka te dopunsko psihijatrijsko/psihološko vještačenje ako sud ocijeni potrebnim. Podredno, u slučaju da drugostupanjski sud ne udovolji prijedlogu za ukidanje, predlaže preinačenje presude u dijelu izreke o kazni i umanjenje kazne u skladu s načelom proporcionalnosti i uvažavanjem nalaza o invaliditetu.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu opt. ŠU kao neosnovanu.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba opt. ŠU nije osnovana.
6. Opt. ŽU žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka upirući da sud nije iznio razloge zbog kojih nije prihvatio obranu optuženika, a da je bez provođenja stručnog vještačenja ili drugog neovisnog dokaza prihvatio iskaz oštećenika TU u odnosu na sadržaj i vrijednost predmeta iz otuđene vrećice, a što je od važnosti za kvalifikaciju kaznenog djela te izbor kazne.
6.1. Žalbenim navodima kojima upire da sud nije iznio razloge zbog kojih nije prihvatio obranu optuženika žalitelj (optuženik) aludira na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, no suprotno takvim žalbenim navodima sud je u toč. 13. pobijane presude dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge zbog kojih nije prihvatio obranu optuženika koje prihvaća i ovaj drugostupanjski tako da nema bitne povrede na koju optuženik ukazuje. Ostalim navodima, a u okviru žalbene osnove bitne povrede kaznenog postupka optuženik sugerira drugačiju ocjenu iskaza oštećenika te osporava vrijednost, vrstu i količinu predmeta u otuđenoj vrećici, kojim žalbenim navodima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. O predmetnim žalbenim navodima biti će riječi u nastavku ove drugostupanjske odluke kada se ovaj drugostupanjski sud bude očitovao o žalbenim osnovama povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona optuženik smatra da je sud utvrdio kako vrijednost otuđenih stvari iznosi 115,00 eura a što je ispod zakonskog praga od 132,72 eura, a koji je iznos potreban za postojanje kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 koje se progoni po službenoj dužnosti te da se radi o kaznenom djelu krađe iz čl. 228. st. 2. KZ/11 koje se progoni po privatnoj tužbi.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima nije došlo do povrede kaznenog zakona. Naime, kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 postojati će ako je vrijednost ukradene stvari mala, a počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari takve, male vrijednosti koja ne prelazi iznos od 132,72 eura. Naime, u konkretnom slučaju, uz činjenicu da je optuženik od oštećenika, između ostalih predmeta otuđio i novčanik koji se nalazio u plastičnoj vrećici i iz njega sav novac koji je u njemu našao, neodlučno je što se radilo o uzorku novčanice od 500,00 eura te osobnim dokumentima jer je u konkretnom slučaju optuženik imao namjeru oštećeniku oduzeti sav novac koji bi našao u njegovom novčaniku koji se, pored ostalih predmeta, nalazio u PVC vrećici koju je oštećenik ostavio na ulasku u trgovinu i koju je vrećicu optuženik uzeo i odnio.
8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra da pobijanom presudom nisu utvrđene sve činjenice koje su bitne za pravilnu kvalifikaciju i određivanje kazne jer nije provedeno vještačenje tržišne vrijednosti otuđenih stvari bez kojeg vještačenja se nije moglo pouzdano odlučiti radi li se o kaznenom djelu iz čl. 228. st. 1. KZ/11 te da je sud neosnovano prihvatio iskaz oštećenika u pogledu sadržaja PVC vrećice. Uz to, da snimka nadzorne kamere ne dokazuje da je optuženik imao saznanja o vrjednijim predmetima u vrećici, već video zapis pokazuje da je uzeo vrećicu bez da je pregledao njen sadržaj. Pored toga, da je optuženik u jednom iskazu naveo da je "uzeo samo prazne boce", a u drugom iskazu priznaje da je uzeo vrećicu, pri čemu oštećenik iskazuje da se u vrećici nalazio mobitel i novčanik, a koji nisu pronađeni niti oduzeti od optuženika. Zbog svega navedenog, da je prvostupanjski sud propustio provesti vještačenje tržišne vrijednosti otuđenih stvari pa tako vrijednost i stanje mobitela, njegovu funkcionalnost, a po potrebi i psihijatrijsko ili psihologijsko vještačenje optuženika radi utvrđenja te utjecaja smetnji ili stresa na vjerodostojnost njegovog iskaza.
8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog dokaza posebno te svih izvedenih dokaza u međusobnoj vezi, dajući ocjenu i proturječnih dokaza, izveo pravilan zaključak, tj. da je opt. DU počinio kazneno djelo krađe na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude o čemu je dao valjane i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8.2. Naime, s pravom je prvostupanjski sud prihvatio iskaz ošt. TU, posebice iz razloga što njegov iskaz u bitnom potvrđuje snimka nadzorne kamere prodavaonice "Studenac" iz koje je jasno vidljivo da oštećenik prije ulaska u trgovinu ostavlja u lijevom kutu ulaza u istu nasuprot kante punu vreću, da bi potom optuženik brzim hodom prišao ostavljenoj vreći koju je uzeo ne otvarajući je te se brzo udaljio s mjesta događaja u lijevu stranu. Uz to je za primijetiti kako je optuženik tijekom iznošenja prve obrane iskazao kako se u vrećici nalazilo samo 8-10 praznih PVC boca koje je stavio u ruksak, a vrećicu odbacio u kantu te otišao kući, dok je iznoseći obranu na raspravi iskazao da je s tom velikom vrećom otišao kući. Osim toga, sadržaj reproducirane snimke suprotan je obrani optuženika u kojoj je iskazao da se vrećica koju je uzeo nalazila uz kantu "Leda" s desne strane ulaza u trgovinu jer se na snimci jasno vidi da se "Ledova" kanta nalazila s desne strane, a da je optuženik posegnuo za vrećom koja se nalazila u suprotnom, lijevom uglu, dakle, ne kod kante "Leda" kako to optuženik u svojoj obrani navodi. S tim u vezi, pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika ocijenio nevjerodostojnom i neistinitom, dok je iskaz oštećenika prihvatio kao istinit ne nalazeći razloga sumnjati u isti, posebice što je njegov iskaz potvrđen sadržajem snimke nadzorne kamere trgovine "Studenac". Pri tome, u odnosu na ocjenu iskaza oštećenika treba cijeniti i to što je oštećenik iskazao da u novčaniku nije imao pravi novac, već uzorak novčanice od 500,00 eura (iako je mogao iskazati da je mogao imati bilo koji iznos pravog novca) te nešto sitnih kovanica, osobnu iskaznicu, mobitel Alcatel sa SIM karticom i rezervnom baterijom kutiju s lijekovima, fascikl s medicinskom dokumentacijom te 3-4 prazne PVC boce te da je ukupna vrijednost tih predmeta iznosila oko 115,00 eura. Međutim, za opstojnost kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 kako je to već i prethodno rečeno, bitna je namjera optuženika, a njegova namjera je bila oduzimanje svih predmeta iz PVC vrećice koju je oštećenik ostavio na ulasku u prodavaonicu, pri čemu optuženik nije znao što se sve u toj vrećici nalazi, a time ni vrijednost predmeta koji su se u istoj vrećici nalazili. Ujedno je s tim u vezi za istaći kako su neosnovani žalbeni navodi kojima se sugerira da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno upravo zbog utvrđenja točne tržišne vrijednosti predmeta koji su se nalazi u PVC vrećici. Napose, to što vrijednost otuđenih predmet iznosi oko 115,00 eura, nije od utjecaja na pravnu kvalifikaciju djela, radi se o iznosu štete koju je pretrpio oštećenik, dok je namjera optuženika bila oduzimanje svih predmeta koji su se nalazili u PVC vrećici koju je oštećenik ostavio kod ulaza u trgovinu.
8.3. Stoga je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon kada je opt. ŠU proglasio krivim zbog kaznenog djela krađe, opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. U žalbi zbog odluke o kazni optuženik smatra da sud pri odluci o vrsti i visini kazne nije imao u vidu nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti od 25. listopada 2025., koje nije bilo dostupno u vrijeme donošenja prvostupanjske presude te da nije proveo psihijatrijsko i psihologijsko vještačenje, a koji dokazi bi bitno promijenili okolnosti vezano za odlučivanje o kazni.
9.1. Takvi žalbeni navodi optuženika nisu osnovani jer je prvostupanjski sud pri odabiru vrste i visine kazne imao u vidu njegovo loše materijalno stanje, činjenicu da je nezaposlen, koje je okolnosti cijenio olakotnim, a kao otegotnu okolnost njegovu dosadašnju osuđivanost i to u tri navrata. Naime, optuženik je osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela i to presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj K-73/2016 od 8. veljače 2018. zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće dobro, presudom Općinskog suda Čakovcu, broj K-282/2017 od 30. rujna 2019. zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11 i čl. 229. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 34. KZ/11 kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja je zamijenjena radom za opće dobro te presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj K-105/2019 od 24. studenog 2020. kojom je osuđen zbog kaznenog djela uporaba tuđe pokretne stvari iz čl. 234. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
9.2. Iako nije kao olakotno cijenio činjenicu da mu je u međuvremenu nalazom i mišljenjem o težini i vrsti invaliditeta utvrđen III. stupanj oštećenja funkcionalne sposobnosti i pri utvrđenju takve olakotne okolnosti, s obzirom na pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđene i vrednovane otegotne okolnosti, kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci ne ukazuje se prestroga. Ovo posebice kada se ima u vidu da je optuženik specijalni povratnik u odnosu na kojega do sada u dva navrata izrečen rad za opće dobro te bezuvjetna kazna zatvora nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi sa pozitivnim zakonskim propisima. Stoga, kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica zapriječene kazne za navedeno kazneno djelo (za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju do tri godine), opt. ŠU osudio na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (41. KZ/11) i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda kaznom zatvora u navedenom trajanju ostvariti će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.
10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. DU pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 7. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Mitrović