Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-221/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AD, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje: KZ), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-421/2019-30 od 24. veljače 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-421/2019-30 od 24. veljače 2025. godine okrivljenik AD oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ.

1. 2. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na materijalne dokaze, te da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama koje proizlaze iz svih personalnih dokaza jer je oštećenik OD detaljno i okolnosno opisano predmetni događaj, upućene riječi prijetnje smrću, kao i pištolj koji je očito predstavljao ozbiljan znak upozorenja, a koji iskaz kada se usporedi s iskazom svjedoka JD koji je svjedočio lošem poslovnom odnosu, porukama i koji je također vidio pištolj kod okrivljenika, a koji je izjavio da je u dobrim odnosima s okrivljenikom stoga nije imao razloga lažno iskazivati. Iz svega navedenog je razvidno da se iskaz oštećenika OD ukazuje kao vjerodostojan i životno uvjerljiv, kao i iskaz svjedoka JD, dok se obrana okrivljenika ukazuje nevjerodostojnom i usmjerenom izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti te je iz svega navedenog razvidno da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Predlaže da se prihvati žalba, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da pobijanu presudu preinači i okrivljenog AD proglasi krivim za počinjeno kazneno djela koje mu se stavlja na teret.

3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, branitelj okrivljenika Nikola Uzur, odvjetnik u Zagrebu je naveo da je žalba neosnovana, da je je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključio kako niti jedan izvedeni dokaz nije u dovoljnoj mjeri jasan, detaljan i neposredno uvjerljiv da bi iz njega na nedvojben način proizlazilo da bi upravo okrivljenik počinio terećeno djelo. Što se tiče iskaza svjedoka JD, isti je jasno izjavio da ne može reći da li je vidio inkriminiranu poruku, da samo zna da je između okrivljenika i oštećenika bilo svega, vrijeđanja i svađe, a ne može reći tko je prvi inicirao poruke i tko je što kome slao te se iz njegovog iskaza svjedoka nikako se ne može utvrditi da bi okrivljenik poslao oštećenom poruku prijetećeg sadržaja, sa sadržajem navedenim u činjeničnom opisu. Predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, te moli obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 7. srpnja 2026. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP na koju su pozvani zastupnik optužbe i branitelj okrivljenog, a na koju nije pristupio branitelj okrivljenika. Zastupnik optužbe je na sjednici vijeća ostao kod svih navoda iznesenih u žalbi.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje državnog odvjetnika.

7. 1. Naime, pažljivom analizom provedenih dokaza, konkretno svjedočkih iskaza oštećenika i svjedoka JD doista proizlazi kako nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje. Prije svega sam oštećenik navodno prijeteću whatsapp poruku nije sačuvao nego je izbrisao, a ni svjedok JD takve poruke nije vidio iako je potvrdio da su se okrivljenik i oštećenik znali svađati. Okrivljenik je sa svoje strane predao svoj mobitel policiji međutim na njemu nisu pronađene nikakve prijetnje. Kada se uz to ima u vidu da su jedine fotografirane poruke koje su pročitane one s lista spisa 94-98 iz kojih je vidljivo da upravo u godini inkriminacije oštećenik uporno pokušava ostvariti kontakt s okrivljenikom, prijeti mu policijom, prigovara da mu je smjestio i sl., dok okrivljenik uporno traži da ga ostavi na miru. Drugim riječima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako u spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi direktno teretio okrivljenika ili makar potkrijepio iskaz oštećenika, te stoga okrivljenika oslobodio od kaznene odgovornosti.

7. 2. Što se tiče nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja na koje ukazuje državni odvjetnik u žalbi, potpuno je nejasno o kojem bi se dokazu tu radilo. Naime, sam državni odvjetnik do zaključenja dokaznog postupka nije predložio niti jedan dokaz koji bi prvostupanjski sud eventualno odbio. U žalbi navodi kako predlaže pribaviti nekakve preslike poruka koje se navodno nalaze u policiji, zaboravljajući kako je upravo on, dakle, državni odvjetnik ovlašteni tužitelj i osoba koja tijekom istraživanja surađuje s policijom, pa da je htio mogao je takav dokaz (ako on uopće postoji) na vrijeme pribaviti i dostaviti u spis, ili makar to predložiti sudu. Uostalom da je policija pribavila bilo kakve preslike poruka iste bi dostavila državnom odvjetništvu s posebnim izvješćem koje je dopuna kaznene prijave, ali se ni tamo takve preslike ne navode.

8. Postupajući po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud je ispitao presudu i po pitanju postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. to. 1., 5., 6., 9. do 11., te iz čl. 468. st. 2. ZKP te je utvrdio kako te povrede nisu počinjene, kao i to da na štetu okrivljene nije povrijeđen kazneni zakon.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 7. srpnja 2026.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković