REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1165/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešmir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1914/2020-29 od 16. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1914/2020-29 od 16. svibnja 2024. tako
- da se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 428,03 eura i uz to pripadajućih zateznih kamata (u dijelu točke I. izreke pobijane presude)
- da se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.301,21 eura i uz to pripadajućih zateznih kamata (u dijelu točke II. izreke pobijane presude).
II. U preostalom dijelu žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se u preostalom pobijanom dijelu potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1914/2020-29 od 16. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.459,95 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 18. srpnja 2018. pa do isplate (I.), tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi i parnični trošak u iznosu od 2.168,68 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj izno9s teku od 16. svibnja 2024. pa do isplate (II.), u preostalom dijelu odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška (III.), a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (IV.).
2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to glede dosuđene visine štete koji "prelazi" iznos od 603,88 eura i uz to pripadajućih zakonskih kamata. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju upravljala vozilom koje da se kretalo brzinom od 70 km/h na mjestu gdje je brzina ograničena na 60 km/h, da je tužiteljica imala mogućnost izbjegavanja sudara u varijanti da je osiguranik tuženika prethodno zaustavio svoje vozilo ispred raskrižja da se tužiteljica sa svojim vozilom kretala ograničenom brzinom i u situaciji da se vozilo osiguranika tuženika nije zaustavilo da se tužiteljica kretala sa svojim vozilom brzinom od 41 km/h, da se tužiteljica kretala propisnom brzinom da bi na vozilu tužiteljice nastala manja šteta, da je onda pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da brzina vozila tužiteljice nije u svezi s nastankom prometne nezgode, da je zbog osobina ceste tužiteljica bila dužna upravljati vozilom prilagođenom brzinom, da je zbog propuštanja tužiteljice ista doprinijela nastanku štete, a taj doprinos tuženik cijeni sa 30%, da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, jer da je nezakonita glede osnovanosti žalbenih navoda tuženika ali i da je odluka u tom dijelu donesena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja se primjenjivala u vrijeme donošenja odluke jer da je trebalo primijeniti Tarife koje se primjenjivale u vrijeme poduzimanja pravnih radnji i jer da se Tarifa ne može retroaktivno primjenjivati pa tuženik predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijana presuda preinači na način da se preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 856,07 eura sa kamatom odbije, te da se preinači i odluka o troškovima postupka, a tuženiku da se dosude troškovi žalbenog postupka i trošak žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 9620/08., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 1.459,95 eura i pripadajuće zakonske kamate, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbe čl. 1085. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO).
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome
- dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da se pobijana presude djelomično temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje ukazuje tuženik, a zbog kojih bi predmetnu presudu, u njenom pobijanom dijelu, trebalo ukinuti.
9. Nadalje, a obzirom na utvrđenja iz pobijane presude te obzirom na žalbene razloge tuženika iz aktualne žalbe (više) nije sporno da je u štetnom događaju od 28. srpnja 2020. došlo do štete na vozilu tužiteljice, nije sporno niti da visina te štete iznosi 2.853,54 eura, nije sporno ni da je tuženik tužiteljici nadoknadio dio te štete u iznosu od 1.393,59 eura, a obzirom da tuženik predmetnu presudu pobija (samo) za iznos koji prelazi iznos od 603,88 eura i pripadajućih zakonskih kamata (dakle za daljnji dosuđeni iznos od 856,07 eura i pripadajuće zakonske kamate) sporno je je li pobijanom presudom pravilno tužiteljici dosuđen i taj iznos odnosno postoji li doprinos tužiteljice nastanku štete, a što tuženik ističe (još) od podnošenja odgovora na tu tužbu (20-24), a na čemu ustraje i u aktualnoj žalbi s time što (sada) taj doprinos tuženik cijeni sa 30%.
10. Odlučujući o toj spornoj činjenici prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće odlučne činjenice a koje nisu sporne u žalbenom postupku i to:
- da je do predmetne prometne nezgode u kojoj je došlo do štete na vozilu tužiteljice došlo 28. srpnja 2020.,na ravnom dijelu ceste kada je asfalt bio mokar, preglednost i vidljivost dobra, a promet normalan,
- da se tužiteljica sa svojim vozilom kretala cestom približavajući se raskrižju, na cesti sa prednošću prolaza, na dijelu ceste kojim je ograničena brzina kretanja na 60 km/h,
- da se tužiteljica sa svojim vozilom, u trenutku sudara sa vozilom osiguranika tuženika, kretala brzinom od 70 km/h, a osiguranik tuženika brzinom od 25 km/h,
- da je osiguranik tuženika imao obvezu zaustavljanja prije ulaska u raskrižje, da je osiguranik tuženika iskazao da "iz sporedne ceste na glavnu cestu treba stati jer u protivnom se ništa ne vidi", da je prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke koji je dan u predmetu istog suda prvog stupnja poslovni broj Pn-1438/2019, a koji je uz suglasnost stranaka (46,51) korišten i u predmetnom postupku, vještak naveo da je osiguranik tuženika iskazao da je vozilo zaustavio ispred raskrižja (znak "stop"- 58), te da se ne može na siguran način utvrditi je li osiguranik tuženika prethodno zaustavio svoje vozilo ispred raskrižja ili da je ušao u raskrižje bez zaustavljanja, ali i da se niti jedna od tih varijanti u tehničkom smislu ne može isključiti,
- da do sudara ne bi došlo da je osiguranik tuženika propustio vozilo tužiteljice,
- da sudar nije bilo moguće izbjeći pri brzini ograničenja od 60 km/h u slučaju da osiguranik tuženika nije prethodno zaustavio svoje vozilo ispred raskrižja,
- u situaciji ako je osiguranik tuženika prethodno zaustavio svoje vozilo na znak "stop", da je tužiteljica svojim vozilom vozila ograničenom brzinom od 60 km/h, da je tužiteljica pravodobno poduzela radnju intenzivnog kočenja, da je imala mogućnost izbjegavanja sudara jer da bi tada vozilo osiguranika tuženika napustilo kolnik ceste, čime bi šteta bila izbjegnuta,
- da bi u slučaju da je tužiteljica svojim vozilom se kretala ograničenom brzinom od 60 km/h da bi, zbog manje kinetičke energije, nastala manja šteta na njenom vozilu, ali da oštećenja pri takvoj brzini nije moguće tehničkim putem utvrditi (70).
10. Na temelju tih činjenica onda prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica svojim radnjama nije doprinijela nastanku štete pa taj prigovor tuženika, u osnovi, odbija kao neosnovan.
11. Takova odluka prvostupanjskog suda temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
12. Naime, nedvojbeno je da je osnovni uzrok nastanka prometne nezgode i predmetne štete na vozilu tužiteljice ulazak vozila osiguranika tuženika u raskrižje kada nisu opstojali valjani uvjeti za isti.
13. Isto tako samo prekoračenje ograničenja brzine kojom se kretalo vozilo tužiteljice, predstavlja prometni prekršaj i ne mora biti, samo po sebi, osnova za tužiteljičin doprinos nastanku štete.
14. Međutim, kada je utvrđeno da bi u situaciji da je tužiteljica svojim vozilom u trenutku nastanka štete vozila ograničenom brzinom imala mogućnost izbjegavanja nastanka štetnog događaja, to, onda, predstavlja doprinos tužiteljice nastanku štete.
15. Kada je utvrđeno da je osiguranik tuženika bio svjestan obveze zaustavljanja vozila prije izlaska na glavnu cestu (76), kada je osiguranik tuženika i iskazao da je vozilo zaustavio ispred raskrižja (znaka "stop" – 58) i da se ta varijanta u tehničkom smislu ne može isključiti, to je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je za nastanak štetnog događaja odgovoran isključivo osiguranik tuženika.
16. Naime, osiguranik tuženika je, prema utvrđenom, zaustavio svoje vozilo na znaku "stop" pa je nakon toga ušao u raskrižje na cestu s prednošću prolaza, a tužiteljica je tada, da se kretala ograničenom brzinom i s povećanim oprezom zbog mokrog kolnika i približavanja raskrižju, imala mogućnost izbjegavanja sudara da je poduzela radnju intenzivnog kočenja, a što se, u datim uvjetima, to moglo razumno poduzeti, pa kako to ona nije učinila to je svojom radnjom i propuštanjem doprinijela nastanku štete.
17. Kako bi, uz to, ta šteta bila i manja to onda ovaj sud cijeni da je svojim radnjama tužiteljica doprinijela nastanku štete u omjeru od 15%, a ne kako to "tvrdi" tuženik u omjeru od 30%, jer je, ipak, dominantan "upliv" odgovornosti osiguranika tuženika koji je došao na prometnicu sa prednošću prolaza u vrijeme kada zato nisu opstojali valjani uvjeti.
18. Prema tome, kako je nesporna sama visina štete, visina isplaćenog dijela, to je, onda, a obzirom na utvrđeni doprinos tužiteljice nastanku štete, valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 428,03 eura i pripadajućih zateznih kamata tj. za dio štete koji "pokriva" taj tužiteljičin doprinos.
19. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbi čl. 373. a ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.
20. Preinačenjem odluke o meritumu spora valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te je odluku o troškovima spora valjalo donijeti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP.
20.1. Tuženikov uspjeh u sporu je 30%, a uspjeh tužiteljice 70% (428,03/1.459,95) pa je onda obveza tuženika da tužiteljici nadoknadi 40% pripadajućeg troška.
21. Pripadajući trošak tužiteljice je 2.168,68 eura, a obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu taj pripadajući trošak tužiteljice iznosi 867,47 eura pa je i u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu.
22. Glede žalbenih navoda tuženika glede primjene Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23-dalje: Tarifa) valja navesti da se odluka prvostupanjskog suda temelji na valjanoj primjeni materijalnoga prava i valjanoj primjeni Tarife pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.
23. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbi čl. 373.a i 380. toč. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Puli-Pola 7. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
