Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-468/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marijana Labura Bujas, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika Grada Šibenika, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB:55644094063, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Pn-1/2021 od 11. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Pn-1/2021 od 11. srpnja 2023. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice OE u preostalom dijelu potraživanja u iznosu od 3.138,26 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.716,00 EUR od 26. travnja 2019. pa do isplate, na iznos od 87,80 EUR od 23. ožujka 2018. pa do isplate, te na iznos od 334,46 EUR od 11. srpnja 2023. pa do isplate, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice OE za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 2,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Gradu Šibeniku isplatiti tužiteljici OE iznos od 3.138,26 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od 23. ožujka 2018. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdobl je koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

-na iznos od 2.716,00 EUR od 26. travnja 2019. pa do isplate,

-na iznos od 87,80 EUR od 23. ožujka 2018. pa do isplate,

-na iznos od 334,46 EUR od 11. srpnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Gradu Šibeniku naknaditi tužiteljici OE daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužiteljice OE kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Pn -1/2021 od 11. srpnja 2023. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice OE u preostalom dijelu potraživanja u iznosu od 3.028,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice OE za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 795,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Šibeniku naknaditi tužiteljici OE trošak sastava žalbe u iznosu od 158,74 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice OE za naknadu troška sastava žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 152,51 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Pn-1/2021 od 11. srpnja 2023. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelj ici na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.451,03 EUR/33.536,25 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. siječnja 2018. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu potraživanja u iznosu od 6.166,80 EUR/46.463,75 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.551,23 EUR/11.687,75 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavkom II. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 798,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 311,25 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 80.000,00 kuna/10.617,82 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koju štetu je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 8. siječnja 2018., kada je ispred ulaza u stambenu zgradu na adresi [adresa], desnom nogom zapela u rupu koja se nalazila u podu/asfaltu na javnoj površini u vlasništvu tuženika, kojom prilikom je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede desne noge.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica stradala u štetnom događaju od 8. siječnja 2018., kada je ispred ulaza u stambenu zgradu na adresi [adresa], desnom nogom zapela u rupu koja se nalazila u podu/asfaltu na javnoj površini u vlasništvu tuženika, kojom prilikom je zadobila teške tjelesne ozljede desne noge,

- da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužiteljici jer nije održavao konkretnu površinu u stanju koje jamči sigurno kretanje pješaka,

- da se predmetna rupa duže vremena nalazila na ulazu u zgradu u kojoj tužiteljica stanuje,

- da iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Nina Brajkovića, kirurga, i dr. Milivoja Stojanovića, psihijatra, proizlazi da je tužiteljica u konkretnom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede: trimalolarni prijelom desnog gležnja , višefragmentni s minimalnim pomakom, i spiralni prijelom lisne kosti potkoljenice desno bez pomaka, da je tužiteljica imala dva operativna zahvata, da je zbog podljeva noge 10 dana čekala prvu operaciju, da je bila hospitalizirana ukupno 21 dan, da je bila imobilizirana/nepokretna 50 dana, da je poštedni hod na štakama trajao 100 dana, da je fizikalnu terapiju provodila 71 dan, da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i lakog intenziteta povremeno tijekom 30 dana, te strah jakog intenziteta 4 dana, umjerenog 25 dana, a blagog intenziteta pet tjedana, da je kod tužiteljice zaostalo naruženje srednjeg stupnja vrlo uočljivo trećim osobama ponekad, ožiljak od 20 cm i udubljenje od 5x2 cm, kao i zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 11 %, zbog kojeg će ista morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, te da je istoj bila potrebna tuđa pomoć i njega 30 dana po 2 sata dnevno i 20 dana po 1 sat dnevno,

- da je liječenje tužiteljice dovršeno 26. travnja 2019.,

- da se tužiteljica obratila tuženiku prije podnošenja tužbe u dva navrata sa zahtjevom za naknadu štete, kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime da joj je nastala neimovinska šteta, te da joj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.934,70 EUR.

9. No, kako je prvostupanjski sud zaključio da postoji suodgovornost tužiteljice nastanku štete u omjeru od 25%, iz razloga što se predmetna rupa nalazi na ulazu u zgradu u kojoj tužiteljica stanuje već duže vrijeme, pa da je tužiteljica imala mogućnost i da je trebala iskazati veći stupanj pažnje prosječnog pješaka od iskazane pažnje budući da je bila upoznata s postojanjem neravnih površina pred ulazom u zgradu, a o čemu da su istovjetno iskazali svi saslušani svjedoci, tako je tužiteljici na ime naknade neimovinske štete prvostupanjskom presudom dosuđen iznos od 4.451,03 EUR.

10. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uzimajući u obzir da je tužiteljica znala za postojanje rupe na javnoj površini ispred zgrade (tužiteljica u svom iskazu izričito navodi da je znala da se na tom mjestu nalazi rupa koja je nastala još od vremena granatiranja [adresa]), postoji doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u smislu čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), s time da, imajući u vidu da se štetni događaj dogodio u siječnju u predvečerje, da nije bilo nikakvih istaknutih znakova ili traka upozorenja za pješake , koje je tuženik, kad već nije sanirao rupu, bio dužan postaviti kako bi se spriječili upravo ovakvi štetni događaji, kao i da u predmetnom postupku tuženik nije prigovarao suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju postoji suodgovornost tužiteljice nastanku predmetne štete u omjeru od 10%.

11. Nadalje, uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužiteljice, pretrpljene bolove i strah, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 11%, naruženost srednjeg stupnja, dugotrajnost liječenja, činjenicu da su obavljena dva operativna zahvata, neugodnosti i komplikacije prilikom liječenja, kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrva tske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.), valja reći da, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 7.963,37 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2019. (dana završetka liječenja) pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a.

12. No, s obzirom na doprinos tužiteljice nastanku predmetne štete u omjeru od 10%, ista ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.167,03 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. travnja 2019. pa do isplate.

13. Pored navedenog, tužiteljica ima pravo i na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 371,62 EUR (80 sati x 4,64525 EUR po satu pružanja tuđe pomoći i njege), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2023. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. u svezi čl. 1089. st. 2. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, te čl. 223. st. 1. ZPP-a, odnosno, s obzirom na doprinos tužiteljice nastanku predmetne štete u omjeru od 10%, ista ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 334,46 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2023. pa do isplate.

14. Također, tužiteljica ima pravo i na naknadu imovinske štete u vidu troškova smještaja zbog liječenja u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju „KALOS“ Vela Luka (račun br. R1-18-000679) u iznosu od 97,55 EUR/735,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2018. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 1095. st. 1. u svezi čl. 1086. te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, odnosno, s obzirom na doprinos tužiteljice nastanku predmetne štete u omjeru od 10%, ista ima pravo na naknadu imovinske štete u vidu troškova smještaja zbog liječenja u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u iznosu od 87,80 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2018. pa do isplate.

15. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 7.589,29 EUR (od čega se iznos od 7.167,03 EUR odnosi na naknadu neimovinske štete, a iznos od 422,26 EUR (334,46 EUR + 87,80 EUR) na naknadu imovinske štete), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

16. S obzirom da je tužiteljici prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 4.451,03 EUR, valjalo je preinačiti pobijanu presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu potraživanja u iznosu od 3.138,26 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.716,00 EUR od 26. travnja 2019. pa do isplate, na iznos od 87,80 EUR od 23. ožujka 2018. pa do isplate, te na iznos od 334,46 EUR od 11. srpnja 2023. pa do isplate, i naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.138,26 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.716,00 EUR od 26. travnja 2019. pa do isplate, na iznos od 87,80 EUR od 23. ožujka 2018. pa do isplate, te na iznos od 334,46 EUR od 11. srpnja 2023. pa do isplate (stavak I. toč. 1. izreke ove odluke), odnosno pobijanu presudu potvrditi pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu potraživanja u iznosu od 3.028,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak II. izreke ove odluke).

17. U pogledu odluke o trošku parničnog postupka valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da bi tužiteljica imala pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.894,62 EUR, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 1. prosinca 2020., sastav tužbe od 5. siječnja 2021., zastupanje na ročištima održanima 28. listopada 2021., 23. studenog 2021., 1. ožujka 2022. i 25. travnja 2023., te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 28., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22. i 33/23), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 155. st. 1 i 2. ZPP-a.

18. No, kako je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 90% (zbog utvrđenog doprinosa od 10%), a u pogledu visine tužbenog zahtjeva u konačnom iznosu od 7.589,29 EUR u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 10.617,82 EUR, odnosno u omjeru od 71%, vidljivo je da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 80,50% (90%+71%=161%, 161%÷2=80,50%), dok je tuženik u sporu uspio u omjeru od 19,50%.

19. Kada se uspjeh tužiteljice u sporu umanji za uspjeh tuženika u sporu (80,50%- 19,50%), proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 61%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

20. Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka prema konačnom omjeru od 61%, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, u iznosu od 1.155,72 EUR (61% od 1.894,62 EUR), čemu valja pribrojiti trošak provedenih vještačenja u cijelosti, u ukupnom iznosu od 398,17 EUR jer je konkretni trošak bio neophodan kako bi se utvrdila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužiteljice, pa prema tome tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 1.553,89 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2023. pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

21. Uzimajući u obzir da tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 1.553,89 EUR, a da joj je prvostupanjskom presudom pod stavkom III. izreke dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.551,23 EUR, te da je tužiteljica troškovnikom od 25. travnja 2023. ukupno zahtijevala iznos od 2.349,52 EUR (dakle tužiteljica se žali na prvostupanjsku presudu pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 798,29 EUR), valjalo je pobijanu presudu preinačiti pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 2,66 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a (stavak I. toč. 2. izreke ove odluke), odnosno pobijanu presudu potvrditi pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 795,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak II. izreke ove odluke).

22. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

23. Tužiteljica, koja je sa žalbom u pogledu glavnog pobijanog potraživanja uspjela u omjeru od 51% (pobijala je iznos od 6.166,80 EUR, a uspjela je s iznosom od 3.138,26 EUR), ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 158,74 EUR, sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24., 52/25., 151/25., 32/26. i 48/26), u svezi čl. 2. st. 1., čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok ista nema pravo na naknadu troška sastava žalbe u preostalom zatraženom iznosu od 152,51 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 7. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić